Drvo koje miriše pri zagrijavanju. Agarwood je najskuplje drvo na svijetu. Mirisne jednogodišnje biljke jakog mirisa

Vrste drveća koje se mogu koristiti u izgradnji saune, njihovo poređenje fizička svojstva u smislu podobnosti
Breed	Gustoća	Toplotni kapacitet	Toplinska vodljivost	Apsorpcija vode			Otpor cijepanja	Otpornost na propadanje	Boja jezgre	Napomene (uredi)
				T	R	T + R
Grupa A: smolasti miris
Norveška omorika ( Picea abies)	472	812	0,127	0,26	0,13	Umjereno veliki	2	3	Skoro bijelo	Tradicionalno drvo za saunu; sadrži relativno malo smole; miris nije jako jak. Ponekad se prodaje zajedno sa jelom koja ima neugodan miris. Sadrži male, tamne čvrste grančice, obično traljave
Uvijeni bor (Pinus contorta)	468	805	0,125	0,23	0,15	Umjereno veliki	3	3	Svijetlo crveno-smeđa	Ima glatka, ravna vlakna i može biti vrlo kovrčava. Ima izrazit smolast miris
Bor Lambert, ili šećer (Pinus lambertiana)	417	717	0,113	0,19	0,09	Mala	1	3	Svijetlo kremasto smeđa	Vrlo tvrdo drvo sa slatkim mirisom smole
Crni Weymouth bor (Pinus monticoia)	449	772	0,120	0,24	0,14	Umjereno veliki	2	3	Krema do svjetlosti	Može biti jako uvrnuta; sadrži mnogo gustih crvenih pruga. Miris smole nije jako jak
Borovina žuta ( Pinus ponderosa)	458	788	0,123	0,12	0,13	Umjereno mali	1	3		Vrlo čvrsto drvo sa ravnim, ravnim zrnima. Ima izrazit smolast miris. Najs smolavija sorta koja raste u Kanadi.
Blistavi bor (Pinus radiata)	485	834	0,130	0,24	0,16	Veliki	2	3	Žuta smeđa	Samo mlado drvo pogodno je za saunu, jer je prilično lagano; staro drveće može imati gustoću do 600 kg / m. mladunče. Umjereno gumasto i kovrčavo; nije jako izdržljiv. Miris smole nije jako jak
Bor smolast (Pinus resinosa)	503	865	0,134	0,24	0,16	Umjereno veliki	2	3	Narančasta do crvenkastosmeđa	Umjereno jako drvo, može biti jako bogato smolom. Ima jak smolast miris
Weymouth bor (Pinus strobus)	407	700	0,110	0,20	0,08	Mala	2	2	Krem do svijetlo crvenkastosmeđe boje	Vrlo čvrsto drvo ujednačene teksture i visoke otpornosti na cijepanje. Ima suptilan smolast miris
Obični bor (Picea abies)	521	896	0,139	0,28	0,13	Veliki	2	3	Ružičasto svijetlosmeđa	Tradicionalno drvo za saunu; sadrži mnogo smolastih pruga sa vrlo veliki iznos smola. Ima umjereno jak smolast miris
Lažna buba (Pseudotsuga taxifolia)	528	908	0,140	0,26	0,14	Veliki	3	2	Narančasto do crveno, ponekad žuto	Drvo ravnih zrna, vrlo sklono cijepanju i cijepanju. Ima karakterističan smolast miris, nije tako ugodan kao bor. Željezo izjeda drvo
Grupa B: ugodnog mirisa
Meksička kora (Cedraia spp.)	488	839	0,130	0,21	0,14	Umjereno veliki	1	1	Crvenkasto svijetlosmeđa	Tvrdo drvo. Ima izražen blago začinski miris. Glatka tekstura, otporna na cepanje. Ne sadrži smolu
Cedrela toona	439	755	0,118	0,20	0,11	Umjereno mali	1	1	... također	... također
Lawsonov čempres (Chamaeparis lawsonia)	482	829	0,128	0,23	0,16	Umjereno veliki	1	1	Svijetložuta do blijedosmeđa	Izuzetan miris koji traje godinama. Glatka tekstura ravnog zrna. Ne sadrži smolu
Dacrydium franklinii	537	924	0,114	0,27	0,14	Veliki	2	1	Blijedožuta do žutosmeđa	Uljano drvo s karakterističnim mirisom bora koji u početku može biti vrlo jak
Riječni kedar ili kalifornijski (Libocedrus decurrens)	409	703	0,111	0,18	0,11	Mala	2	1	Crveno smeđa	Odlična ujednačena tekstura. Snažan začinski miris
Zapadna tuja (Pinus ponderosa)	352	605	0,096	0,16	0,07	Vrlo male	2	1	Žućkastosmeđa	Karakterističan začinski miris, vrlo meko drvo, lako se lomi. Oba se prodaju na tržištu kao bijeli kedar
Thuja divovska ili presavijena (Thuja plicata)	375	695	0,102	0,17	0,08	Mala	3	1	Crvenkasto smeđa	Prlja se metalom i lako puca. Jedan od mnogih izdržljivo drveće... Karakterističan miris kedra
Grupa C: bez mirisa ili bez mirisa
Velika jela (Abies spp.)	440	757	0,118	Isparljivo		Mala do umjereno velika	1 - 3	3	Gotovo bijela do blijedo crvenkastosmeđa	Nekoliko vrsta sa istim karakteristikama prodaje se pod ovim imenom. Neugodan miris zelenog drveta nestaje nakon starenja
Agathis Palmerston (Aqathis paimerstoni)	461	793	0,124	0,17	0,14	Umjereno mali	2	3	Blijeda krem ​​do svijetlosmeđa	Lokalno u Australiji. Druge vrste agathisa su previše guste. Odlična pravilna struktura vlakana. Bez mirisa.
Araucaria angustifolia (Araucaria angustifolia)	553	951	0,149	0,31	0,21	Veoma velika	3	3	Šareno: smeđe do svijetlocrveno sa tamnim prugama	Lokalno u Južnoj Americi. Obično previše gusto za saunu. Bez mirisa
Araucaria cunninghamii	497	855	0,134	0,23	0,18	Veliki	2	3	Vrlo blijedosmeđe do žućkastosmeđe	Lokalno u Australiji. Trupci samo mladog drveća dovoljno su lagani za saunu. Odlična pravilna struktura vlakana. Bez mirisa
Engelmann omorika (Picea engelmannii)	386	664	0,105	0,22	0,11	Umjereno mali	2	3	Skoro bijelo	Vrlo meko drvo sa glatkim zrnima, bez mirisa
Kanadska smreka ili bijela (Picea giauca)	471	810	0,126	0,24	0,13	Umjereno veliki	2	3	Skoro bijelo	Glatke teksture, ravna vlakna, bez mirisa
Smreka smreka (Picea sitchensis)	450	774	0,120	0,20	0,14	Umjereno mali	1	3	Svijetlocrvenkastosmeđa	Glatka tekstura. Elastično drvo, bez mirisa
Topola (Populus spp.)	450	774	0,120	Isparljivo		Umjereno velike do velike	3	3	Sivkasto bijela do blijedosmeđa	Puno drvo. Američke i evropske sorte imaju ista svojstva: vrlo dobra vlaknasta struktura bez pruga. Veoma otporan na cepanje
Sequoia zimzelena (Seguoia sempervirens)	458	788	0,123	0,14	0,09	Vrlo male	1	1	Trešnja do tamnocrvene boje	Drvo ravnog zrna; skloni cijepanju, otporni na truljenje i ekstremne temperature. Mogu se stvoriti mrlje od znoja i metala. Veoma izdržljiv
Lipa (Tillia spp.)	417	717	0,112	0,31	0,22	Veoma velika	3	3	Kremasto bijela do kremasto smeđa	Teško drvo. Odlična ujednačena tekstura i ravno zrnce
Triplochiton tvrda smola (Triplochiton scleroxylon)	384	661	0,103	0,18	0,11	Mala	2	3	Žućkasto	Puno drvo. Glatka fina vlakna, vrlo otporna na cijepanje
Zapadna kukutu (Tsuga herarophylla)	474	815	0,128	0,25	0,12	Umjereno veliki	3	3	Svijetlo crveno-smeđa	Glatka vlakna. Non-smolous. Slab kiseli miris kada je drvo svježe

1. Gustoća se daje pri 15% vlažnosti i predstavlja prosjek za svaku pasminu. Gustoća ovih vrsta drveta uvelike varira ovisno o geografskom području na kojem je uzgojeno, kao i ovisno o tome gdje je uzorak izrezan u trupcu. Vrijednosti date u kolonama 2 i 3, izračunate na osnovu gustine, takođe imaju prosjek za svaku pasminu.

2. Ove vrijednosti ukazuju na količinu topline u kJ potrebnu za podizanje temperature 1 m drva za 1 ° .Toplotni kapacitet mekog drva sa 2% vlage i na 90 ° C je približno 1,72 kJ / kg ° C . Donji digitalna vrijednost u ovoj koloni, to bolje.

3. Toplotna provodljivost (K) drveta daje se pri 2% vlažnosti i pri 90 ° C, što odgovara normalnim uslovima u sauni tokom njene upotrebe. Što je brojčana vrijednost niža, to bolje.

4. Apsorpcija vode drva, tangencijalna i racionalna, data je kao postotak njene vrijednosti pri 20% sadržaja vlage za svakih 1% smanjenja sadržaja vlage. Postotak apsorpcije vode određuje se dodavanjem apsorpcije vode u tangencijalnom i radijalnom smjeru (T + P) na sljedeći način: 0,25 - vrlo mali; 0,25-0,28 - mali; 0,30-0,34 - umjereno mali; 0,35-0,39 - umjereno veliki; 0,40 je veliko. Poželjna je mala promjena vlažnosti.

5. Za usporedbu otpornosti drva na cijepanje uslijed sušenja (kompresije), odgovarajuća svojstva vlačnih sila koje djeluju okomito na vlakna izražena su kao funkcija njihovog postotka kretanja tangencijalne vlage. Dobiveni brojevi razvrstani su u sljedeće tri kategorije: 1 - visoka otpornost na cijepanje, 2 - srednja, 3 - niska. Kako manja vrijednost u ovoj koloni, to bolje.

6. Otpornost na propadanje klasifikovana je u tri kategorije kako slijedi: 1 - otporna na truljenje, 2 - umjereno otporna, 3 - nestabilna.

Niže navedene ocjene, iako su u nekim svojstvima slične ocjenama navedenim u Tablici 1, nisu prikladne za izgradnju saune.
Abies alba	Bijela evropska jela ili češalj	Neprijatan kiselkast miris
Cedrus spp.	Thuja div	Mnogi čvorovi, vrlo gusti, sa jakim mirisom
Chamaeparis nootkaneusis	Nutkan čempres	Smrad
Luniperus virginiana	Juniper virginiana ili olovka	Mnogi čvorovi, velike gustoće
Larix deciolua	Evropsko lišće	Velike gustoće, lako se puca
Larix occidentalis	Listvinnitsa western	Preusko
Pinus banksiana	Pine Banks	Previše smolasto, previše čvorova
Pinus palustris	Močvarni bor
Pinus pinaster	Primorski bor	Velika gustoća
Pinus rigiola	Bor tvrd	Previše gusta, vrlo smolasta
Pinus serotina	Kasni bor	Velika gustoća
Pinus spp.	Karipski bor	Previše gusta, vrlo smolasta
Pinus virginiana	Djevičanski bor	Velika gustoća
Taxodium distichum	Močvarni čempres u usponu	Neugodan miris plijesni

Sva drveća koja imaju miris već su posebna, jer milioni njihovih drugova ne mirišu. Drveće poput cimeta (Cinnamomum zeylanicum), papra (Pimenta dioica), klinčića (Eugenia caryophyllata), muškatnog oraščića (Myristica fragrans) ugodno potiče naš okus i miris. Uživamo u mirisu smrvljenog lišća lovora (Pimenta acris), kamfora (Cinnamomum camphora), eukaliptusa i mnogih drugih stabala koja igraju tako veliku ulogu u medicini i kozmetici. Međutim, za ovu knjigu sve je ovo previše obično, ovdje ćemo se baviti samo mirisnim drvećem. Naš nos će ih brzo podijeliti u dvije grupe - aromatične i smrdljive.
Najkarakterističniji drveni mirisi potječu od smole koju kora ispušta, ponekad prirodno, ali češće kao posljedica oštećenja stabla. Što može biti zadivljujuće i okrepljujuće od mirisa jelove šume po vrućem ljetnom danu? Mnogi četinjači imaju isti divan miris, ali velika većina umjerenog drveća uopće ne utječe na naš miris.

Najslavnije smole u istoriji nesumnjivo su tamjan i smirna. Botting kaže da je tamjan u nekoliko milenijuma prije nove ere donio stanovnicima Arabije isto bogatstvo kao i naftni izvori njihovim sadašnjim potomcima. Tamjan i pušenje ogromni brojevi prodato u svim zemljama antičkog sveta... Kaldejski svećenici izdašno su ih spaljivali na Baalovim oltarima, Babilonci su ih koristili za čišćenje kože (umjesto za pranje!), A u Jeruzalemu su za njih izgrađeni veliki skladišni prostori. Po cijeloj Grčkoj tamjan se palio u čast Zeusa, a kasnije su ih cijele flote teretnih brodova redovno dostavljale u Rim.

Egipćani su konzumirali mnogo više mirisnih smola od svih drugih naroda, budući da su ih palili za vrijeme vjerskih obreda, koristili u medicinske svrhe i za balzamiranje, kao i u složenom ritualu koji bi trebao osigurati dušu zagrobni život... Botting dalje piše:
“U svojim trgovačkim zakonima iz 1200. pne. NS. Ramzes III je odlučio da boja tamjana može biti u rasponu od zadimljenog ćilibara do žadnozelene, blijeda poput mjesečine, ali svi ostali nemaju vrijednost. Samo su tamjan i smirna proizvodili ovaj besprijekoran tamjan, a stotinama godina su ih prevozili kopnom iz Dufara i Hadhramauta u Južnoj Arabiji, gdje raste ovo drveće. Budno čuvani karavani deva, natovareni dragocjenom smolom, lutali su južnom Arabijom prema zapadu do Jemena, odakle su skrenuli na sjever i polako se kretali uz Crveno more do tačke gdje se put kadila račva, a jedan put je vodio na zapad u Egipat, a drugi do istočno, do Babilona i Sirije. Do trenutka kada je teret stigao na odredište, njegova vrijednost se povećala šest puta i donio je 500% dobiti. Stoga ne čudi što su Egipćani pokušali smanjiti cijenu tamjana napuštajući posrednike. Odlučili su sami otići po smolu i, ako je moguće, donijeti mlado drveće za uzgoj u Egiptu.
Prva poznata egipatska ekspedicija u zemlju tamjana, koju su Egipćani nazvali državom Punt, krenula je na put oko 3000. godine prije nove ere. NS. O njoj se gotovo ništa ne zna, osim što je donijela 80.000 mjera miro i 2.600 komada vrijednog drva. U narednim stoljećima nove ekspedicije povremeno su kretale preko Crvenog mora do Punta po dragocjene smole. Posljednja i najveća od ovih ekspedicija poslana je tamo 1493. pne. NS. po naredbi velikog Egipatska kraljica Hatšepsut. Flotila se sastojala od pet velikih brodova, svaki sa trideset veslača. Nije poznato koliko je ekspedicija trajala. Na zidovima hrama u Deir el-Bahariju postoje dugi natpisi i crteži koji prikazuju njen povratak ...
Od svih rijetkih stabala pronađenih na otoku Socotra ... nijedno ne izaziva tako nevjerojatne asocijacije niti je u prošlosti igralo tako važnu ulogu kao tamjan i smirna. Na nekim planinskim padinama, a posebno u dolini koja vodi do grada Kalancia, ovo drveće raste u izobilju. Ljeti cvjetaju, a njihov miris ispunjava cijelu dolinu.
Tamjan (na otoku postoje tri ili četiri njegove vrste) podsjeća na raspadnuti leš neke životinje. Ima nefleksibilne niske grane. Listovi su spiralni, secirani, a ima ih malo. Debela kora (od koje mještani prave kante) i bjelkasta koža tijesno pristaju uz šareno deblo neke čudne boje. Drvena vlakna nabubrena sokom izgledaju kao trulo meso; prozirna žuto-bijela smola s jakim mirisom curi iz ureza. Plod je bobica veličine male šljive; nekoliko crvenih cvjetova nalik geranijama raste na kratkim peteljkama. Ovo drveće se ne uzgaja posebno i smola se sakuplja u malim količinama - ne za izvoz, već samo za lokalne potrebe. "
Miris koji emitira cvijeće rijetko se prenosi daleko - barem u dovoljnim količinama da ga ljudski miris osjeti. I nije uvijek ugodan. U maglovitim večerima bez vjetra miris plumerije ili ylang-ylanga (Canangium odoralum) obavija okolinu za svačije zadovoljstvo, ali pod istim okolnostima cvijeće Jacaratia digitata, Oroxylon indicum i baobab ispuštaju pravi zadah koji vrijeđa svaku osjetljivu osobu nos. Cvjetovi Terminalia melanocarpa stekli su naziv "smrdljiviji" u Queenslandu, a cvjetovi indijske sterkulije (Sterculia foetida) smrde poput mrtvog tvora. Postoji mnogo takvih neugodnih biljaka. V umerenu zonu ovo uključuje smrdljivi ženki ginko iz Kine i izuzetno neugodnu ženku ailanthus (Ailanthus altissima) .U tropima neka stabla imaju drvo vrlo ugodnog i postojanog mirisa, obično nastalog eteričnim uljima koja se nalaze u njenim tkivima. Primjer je sandalovina (album Santalum). Zbog izuzetne arome, ovo drvo se uzgaja stotinama godina. Drvo nekih eukaliptusa i drugih stabala mirte ima ugodan miris, a popis nije ograničen na ovo. Nasuprot tome, mnoga tropska stabla jako neugodno mirišu. Na primjer, evo izvještaja šumara južne Rodezije o drvetu koje, koliko god to izgledalo smiješno, pripada porodici Rosaceae:
„Parinaria (Parinarium curatellaefolium) ispušta vrlo zapažen miris po vrućim danima, ali do sada nisam našao niti jedan spomen toga u biološkoj literaturi. To sam primijetio dok sam bio u lovu sa svojim prijateljem. Što smo dublje zalazili u šumu Parinarii, to sam više bio uvjeren da se moj prijatelj nije oprao najmanje nekoliko sedmica. Hodali smo, i u mojoj se mašti ove sedmice pretvorile u mjesece, pa čak i godine, sve dok konačno nisam shvatio (navečer) da osoba ne može osjetiti tako loš miris, a da to i ne primijeti, i otkrio da smrad dolazi sa drveća ”... * Podsjetimo, na primjer, da se za lateks sidra (Antiaris toxicaria) koji raste u Malaji kaže da je vrlo otrovan, dok se na drugim mjestima čini bezopasnim.
Sasvim je očito da ova pojava može biti sezonska, ili postaje uočljiva tek po vrlo vrućem danu, ili je isključivo lokalnog karaktera *. Mirisi su toliko suptilni da jedna osoba možda uopće neće primijetiti smrad od kojeg se druga guši. Ne postoje dvije osobe čija bi fiziološka reakcija na miris bila ista. Evo što može objasniti očitu kontradikciju između mišljenja gore spomenutog šumara i iskusnog botaničara:
„Moj učenik G. Prance, koji je oko tri godine radio u Parinariusovim šumama, ne potvrđuje izvještaje šumara južne Rodezije o odvratnom mirisu P. curatellaefolium. I sam sam živio u šumama P. curatellaefolium i nikada nisam primijetio neobičan miris. Prance mi je rekao da svježe drvo ima blagi neugodan miris. "
Veliko drvo Scorodocarpus borneensis, koji raste na Sumatri, Malaji i Borneu, službeno se naziva "bawang hutan", što znači "šumski luk". Prema Corneru, ovo drvo smrdi na ustajali češnjak u svakom njegovom dijelu, a ovaj teški miris primijetio je u šumama Bornea, gdje ima puno takvih stabala. I. Burkill izvještava da svježe drvo ovog drveta miriše na bijeli luk, a suho drvo na papar. Corner piše:
“Tkanine Pithecellobium jiringa takođe mirišu na bijeli luk. Neka luđaka - mala stabla Coprosma i Lasianthus - imaju koru, izdanke i lišće koje odvratno mirišu na balegu, pa ih možete odmah prepoznati kad naletite na njih u šumi. Svježe izrezana kora mnogih, ako ne i svih, mahunarki miriše na zdrobljene mahune. Međutim, osim Scorodocarpusa, jedva da poznajem drveće koje bi osoba mogla namirisati, a da mu ne reže ili smrvi bilo koje tkivo. "
Izuzetan primjer drveta smrdljivog mirisa je argentinski ombu. Čudno, ali danju njegov miris ljudski miris ne opaža, no noću postaje nepodnošljiv. No, danju drvo, čini se, također miriše, jer ga ptice, insekti i druga stvorenja izbjegavaju danonoćno. Samo što ljudski miris nije toliko suptilan.
Drvo, koje se u Bibliji naziva senf (Salvadora prsica), grm je ili drvo visoko do 9 m, koje raste na području koje se nalazi sjeverno od Centralna Afrika i zauzima zapadnu Aziju. Prema šumaru Sjeverne Rodezije, u vrućim danima emitira trpkog mirisa. Lokalci smrdljiva stabla često se nazivaju jednostavno "smrdljivcima". Ovo uključuje rođaka brazilskog oraha na ostrvu Mauricijus (Foetidia mauritiana) i jednog od članova porodice lovora u Južnoj Africi (Ocotea bullata). Biljke istog roda nalaze se u izobilju na sjeveru. južna amerika... G. Guy piše iz Salisburyja:
“Miriše na svježe drvo. Prije nekoliko godina, južnoafrički proizvođači namještaja uvozili su imbuiju (Phoebe porosa) iz Južne Amerike i prodavali je za pravu okoteju, s kojom imbuija ipak ima neke sličnosti, iako njezinu drvetu nedostaje bogata zlatna nijansa koja čini okoteju jednim od najljepših ukrasnih stabala u svijetu. Južnoafrički šumari istaknuli su da se mogu razlikovati vlaženjem komada drveta i njegovim trljanjem: pravi okotea lako se prepoznaje po "smradu" čak i mnogo godina nakon što je oboren. "
U južnoj Floridi bijeli vadičep (Eugenia axillaris) često se naziva "smrdljivo drvo" jer ga je vrlo lako prepoznati po neugodnom mirisu.
Na Cejlonu se kostur (Celtis cinnamotea) naziva "smrdljiv", iako samo njegovo jezgro zaslužuje ovo ime. I sinhalski i tamilski nazivi ovog drveta u prijevodu znače "miris gnoja". Osečeni okvir koji se danima može prepoznati po mirisu izdaleka,
"Smrdljivci" uključuju i drvo s vrlo lijepim lišćem, sličnim listovima magnolije, i veličanstvenim mirisnim cvjetovima, koji dosežu promjer od 13 cm, s kremastim bijelim ili jorgovano obrubljenim laticama. Ovo je Gustavia augusta, koja raste u Trinidadu i Brazilu. Nažalost, njegovo deblo i korijenje, a možda i lišće, odaju vrlo neugodan miris. Uzgojio sam nekoliko ovih stabala na svojoj Floridi i otkrio da je njihov miris zaista vrlo odvratan.
Vraćajući se iz Brazila, W. Phillipson je napisao: „Morali smo napustiti kamp jer je drvo Varasanta (Triplaris amerlcana) * palo preko čistine i žestoki mravi su nas napali. Osim toga, otkrili smo izvor neugodnog mirisa koji nam već nekoliko dana truje živote. Pretraživali smo svuda unaokolo, puzajući u svaki kutak u potrazi za zaboravljenim i pokvarenim komadom mesa. Konačno, uvjerili smo se da miris dolazi iz panjeva. Čisteći prostor za kamp, ​​posjekli smo nekoliko malih stabala koja se često nalaze u šumama Južne Amerike. Njihovo botaničko ime je Gustavia i pripadaju istoj porodici kao i brazilski orah. Iako su njihovi cvjetovi veličanstveni i nalikuju bijelim, blago izbočenim magnolijama, domoroci i kolonisti daju im najuvredljivija imena na svim jezicima i dijalektima. "Cvijet smrti", "trupno drvo", "smrdljiviji" - ovo su neki primjeri ovih naziva, potaknuti smrdljivim mirisom svježeg drveta. Nismo mogli iskorijeniti panjeve, a neki su se nalazili u našoj kuhinji i ispod šupe u kojoj smo jeli, pa je bilo jako ugodno znati da nam je preostalo samo jednu noć tamo provesti.
U jednoj od svojih knjiga već sam govorio o tri poznata tropska stabla, čiji cvjetovi ispuštaju neugodan miris prije oprašivanja, a nakon njega uopće ne mirišu. Ovo je australijsko drvo vatre(Stenocarpus sinuatus), veličanstven princip brazilske Metternichije i kolumbijska Clavija grandis.
Govoreći o neugodnim šumskim mirisima, ne možemo ne spomenuti malajski voćni durian, koji Malezijci jako vole, iako ga mnogi putnici nisu voljeli zbog odbojnog mirisa (vidi Poglavlje 6).
Srećom, neugodni šumski mirisi su vrlo mali u odnosu na one ugodne, koji dugo traju u sjećanju.

Svaka vrsta drveta ima svoj specifičan miris. U nekim vrstama drva može biti vrlo slabo, gotovo se ne razlikuje od ljudi. Mirisi uglavnom dolaze od desni, smola, eteričnih ulja i drugih tvari koje se nalaze u drvetu. Jezgra ima jači miris, jer sadrži najveću količinu ovih tvari. Miris drveta je jači odmah nakon obaranja drveta. Nakon sušenja postaje slabiji, a kod nekih vrsta drveća potpuno se menja.

Miris neke vrste drveta

Četinarsko drvo koje sadrži smolu ima najjači miris. Miris tvrdog drveta je mnogo slabiji i ovisi o prisutnosti tanina u njemu.
Kod četinjača prevladava miris terpentina. Kleka ima ugodan, snažan miris. Ružino drvo i bakout mirišu na vaniliju, a tikovina na gumu. Hrast miriše na tanine, dok balzamična topola i jezgra sofore mirišu na kožu. Zanimljivo je da crnogorično drvo pogođeno gljivicom Trametes odorata mijenja svoj miris i miriše na vaniliju.

Kad je bitan miris drveta

Vrlo je važno uzeti u obzir miris drva pri odabiru materijala za ukrasne i umjetničke radove, pri izradi kontejnera za skladištenje i pakiranje prehrambenih proizvoda. Na primjer, uobičajeno je praviti bačve za med od lipe. Za vino i pivo najbolje su bačve od mongolskog hrasta. Maslac lako upija mirise, a za transport na velike udaljenosti najbolje je koristiti posudu od australijskog drveta četinarsko drvo araucaria Cunningham. Lagan je, gust, ne dopušta prolazak stranih aroma.

Vrt nije samo kraljevstvo svijetlih boja i raznolikosti oblika, već i čarobna akumulacija najrazličitijih aroma koje nas obavijaju u najlakšem oblaku suptilnih nijansi pri svakoj šetnji ili nas očaraju svježe izrezanim buketima. Kad se spominju mirisne biljke, mnogi se prije svega sjećaju ruža i šarmantnog cvijeća na gredici, te najtradicionalnijeg grmlja-jorgovana, jasmina, lažne narandže. U međuvremenu, među drvećem i grmljem mnogi se mogu pohvaliti jedinstvenom aromom koja se može osjetiti čak i iz daljine. Grmlje i drveće s najmirisnijim cvijećem obavijaju cijeli vrt u šarmantnom oblaku. I ne radi se samo o proljetnom cvjetanju: među najvećim stanovnicima vrta ima mnogo biljaka koje se mogu pohvaliti jakom aromom, ali istovremeno cvjetaju najviše različita vremena godine. A ako svoj vrt želite učiniti ne samo cvjetnim, već i ispunjenim notama očaravajućih mirisa, svojevrsnim mirisnim kraljevstvom, obratite pažnju na najbolje mirisno grmlje i drveće, od kojih su mnogi i vrlo originalni.

Splendor mirisno grmlje počinje mnogo prije "službenog" početka vrtlarske sezone. Naravno, u onim zemljama u kojima jaki mrazovi ometaju zimsko cvjetanje, nevjerojatni grmovi puštaju cvijeće tek u veljači - ožujku, ali u drugim se regijama može uživati ​​već u pozadini prvog snijega. Među grmljem koje cvjeta zimi, koje se može naći samo u regijama sa blagom klimom, veličanstvena decembarska lješnjak ističe se svojim gracioznim mirisom. Poput čarobne vizije, nježni filigranski cvjetovi gusto se probijaju po grmu, odišu mirisom badema i ispunjavaju vrt pucketanjem mahuna sjemena. Da bi je zamijenio, s približavanjem proljeća, vučja bobica koja po mirisu podsjeća na jorgovan, ali nimalo ne liči na njega, ukrašava februar svojim svijetlim granama. U regijama sa ozbiljnim zimama, oba grmlja cvjetaju mnogo kasnije, naročito, jagode cvjetaju tek u aprilu.

Nakon najmirisnijih "zimskih" grmova, počinje prava parada proljetnih aroma. Jedinstveni opojni mirisi proljeća otkrivaju svo bogatstvo palete nijansi i polutona. Šarmantna corilopsis, japanska skimmija i antipka od trešnje očaravaju slatkim laganim mirisom, mahonija i vrba - sa medenim viskoznim aromama, i ukrasnom viburnumom - s aromama vanilije. Magonija, ako je kraj zime vrlo blag, može procvjetati već u veljači, privlačeći rane pčele nevjerojatnom aromom đurđevka. U proljeće možete pronaći bilo kakvu aromu u vrtu u smislu zasićenja, jer se osnovnom tonu najmirisnijih usjeva dodaje ništa manje slatko, iako ne tako originalno, cvjetanje voćnih grmova.

Početkom ljeta arome meda postaju još intenzivnije zahvaljujući egzotičnom cvjetanju orlovih noktiju, slatkastom tonu mock-narandže, trpkim notama ukrasne trešnje i potpuno neodoljivim mirisom himonantusa i kalikantusa. Legendarni orlovi nokti, sa svojim gustim mirisom meda, potpuno otkrivaju svoju aromu tek nakon zalaska sunca. Fascinantno prekrasnim cvjetovima, masovno privlači noćne insekte, pa je bolje da medonos ne sadite preblizu mjestima večernjeg odmora. Chubushnik, izvana i po mirisu, jako podsjeća na jasmin, samo što je za razliku od izvorne kulture zimski otporan. U danima bez vjetra, izvorni miris Calicanthta odmah privlači pažnju. Ali najdeblji mirisi među drvećem i grmljem mogu se ponuditi možda do juna jorgovana i kineskih Wisterias. S dolaskom srpnja, na vrtnoj sceni pojavljuju se potpuno različite biljke: trpke i vrlo mirisne buddleys i gultheria, karyopteris, koje se postupno mijenjaju u bademove tonove klematisa, slatki opsesivni miris hortenzija i vrlo bogatu aromu kaveza. Ako više volite začinske nijanse aroma, obratite pažnju na mediteransku ljepotu buddleya, čije duge grozdove cvatova privlače jata leptira. Od voćnih nota u bilo kojem vrtu, japanska dunja ističe se svojim bogatstvom. A brojni rododendroni mogu dati svoj mirisni doprinos ukupnoj slici mirisnog vrta. Neki od najmirisnijih grmova predstavnici su roda Kalina. Mnogi od njih mirišu vrlo neobično, a posebno, miris gotovo badema karakterističan je za mirisnu Kalinu. U regijama sa toplom klimom cvjeta tek u novembru, a vrhunac cvjetanja dostiže u martu i aprilu.

Cvjetajuće grmlje i drveće nisu uvijek mirisni. U mnogim biljkama aromu ne isijavaju cvasti ili plodovi, već lišće. Takve jedinstvene kulture uključuju karioptere, gospinu travu, gauleriju, pa čak i šimšir. Najupadljiviji miris ponudit će svojim vlasnicima šarmantnu grimiznu boju, koja je cijenjena prvenstveno zbog jedinstvenih promjena u jarkoj boji lišća. U jesen je ovaj grm obavijen oblakom suptilne arome, koji podsjeća na veliku slastičarnicu s mirisom svježe pečene robe.

15 grmova i drveća s najjačim mirisom uključuje:

- lješnjak- trometarski div koji cvjeta od januara do marta sa cvjetanjem u žuto-narandžastoj paleti i aromom badema;
- Mahonia bealei, cvjeta od februara do aprila, sa aromom đurđevka, visine do 2 metra;
- obična borovica, cvjeta u martu i aprilu, visoka do 1 metar sa mirisom lila;
- japansko grimizno drvo do 7 metara visine s lišćem koje miriše na cimet, vaniliju i karamelu i neopisivim aprilskim cvjetanjem;
- Korilopsis klasjak visok do 2 metra, čije žuto cvetanje u aprilu i maju prati oblak lagane arome koja podseća na jaglac;
- trešnja gorkastog mirisa i visine od 10 do 15 metara, koja cvjeta velikim bijelim cvatovima u aprilu - maju;
- Fothergilla planina sa jakom aromom meda, karakteristična za bijele majske cvatove, visine do 1 metar;
- japanska skimija visoka do jednog i po metra, takođe belocvetajuća sa aromom đurđevka;
- obični jorgovan i njegov "sestrinski" kineski jorgovan visok do 6 metara s ljubičastim cvjetom i gustom, tipično bogatom aromom;
- Rhododendron žuti do 2 metra visine sa vrlo slatkim mirisom zlatnog cvijeća koje cvjeta u maju;
- Chubushnik kruna sa karakterističnim jakim mirisom, visoka do 3 metra;
- orlovi nokti, orlovi nokti, čiji dugi izbojci cvjetaju u maju - julu sa žutim cvjetovima, koji noću vijugaju vrt s aromom meda;
- smeđe-crveno cvjetajuće sredstvo za čišćenje, visine do 2 metra sa začinskom vrlo jakom aromom cvijeća koje se pojavljuje u junu i julu;
- Buddleya David, cvjeta cijelo ljeto, visine do 3 metra, podjednako snažnog mirisa sa začinskim notama;
- Viburnum mirisna, aroma ružičastog cvijeća koja podsjeća na mješavinu ljubičica i badema, visoku do 3 metra, cvjeta od septembra do aprila.

Poput drugih cvjetnica, mirisno grmlje i drveće potpunije otkrivaju svoj miris ne danju, već rano ujutro ili kasno navečer. Nije slučajno što se za eterična ulja latice jasmina ili lavande beru tek u predvečerje. Ako želite maksimalno uživati ​​u mirisu grmlja, prošetajte se večernjim vrtom.

Pronalaženje mirisnog grmlja i drveća kako bi vrt ispunili aromama tijekom cijele godine vrlo je jednostavno. Naravno, za to treba uzeti u obzir individualnu netoleranciju na određene mirise, njihov ukus, klimatske uvjete i vrijeme cvatnje svakog grma. Da vrt bude uvijek pun jakih ukusa, biljke treba odabrati tako da cvjetaju naizmjenično, skupljajući arome jedne druge. Obavezno uzmite u obzir zahtjeve biljaka za osvjetljenjem, karakteristike tla. Prilikom odabira mjesta slijetanja imajte na umu da je za potpuni užitak u njihovoj aromi bolje postaviti mirisne usjeve u blizini odmorišta, staza, terasa, sjenica. Međutim, ne stavljajte dvije mirisne biljke jednu do druge: njihove arome, isprepletene, stvorit će gustu, tešku aromu. Svaka biljka iz kategorije mirisna zasadite po jednu biljku manje mirisnu.