PDF - HÅ D

ŠUMARSKI LIST 

HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO 

UDC 630* 

ISSN 

0373–1332 

CODEN 

SULIAB 

5-6 

GODINA CXXXV 

Zagreb 

2011

Uredništvo ŠUMARSKOGA LISTA 

HR-10000 Zagreb 

Trg Mažuranića 11 

Telefon/Fax: +385(1)48 28 477 

e-mail: urednistvo@sumari.hr 

Šumarski list online: www.sumari.hr/sumlist 

Journal of forestry Online: www.sumari.hr/sumlist/en 

Nas lov na stra ni ca – Front pa ge: 

Bagrem u cvatu najavljuje ljeto 

The flowering black locust announces the summer 

(Fo to – Pho to: Miroslav Harapin) 

Na kla da 1750 pri mje ra ka

RIJEČ UREDNIŠTVA 

STRATEGIJA (STRATEGIJE) RAZVOJA 

Gledajući televiziju, čitajući dnevni i tjedni tisak, prateći stručne skupove u naravi ili putem medija, 

stalno čujemo isto “nemamo strategije razvoja”, znači nemamo generalne strategije razvoja na razini 

Države, a nemamo je niti po svim granama gospodarstva, obrazovanja, znanosti, lokalne zajednice itd., 

što je razumljivo, jer bi, uvjetno rečeno, zbroj tih strategija ili njihovih značajnijih dijelova, činio tu generalnu 

strategiju na razini Države. Tako primjerice na okruglom stolu u Hrvatskoj akademiji znanosti i 

umjetnosti, na temu “Šume, tla i vode – neprocjenjiva prirodna bogatstva Hrvatske” čujemo, kako nema 

strategije razvoja poljoprivrede. Radi ograničenosti prostora za ovu rubriku, postavit ćemo samo neka 

pitanja po našem mišljenju značajna za strategiju razvoja naše struke. Ponajprije, imamo li mi strategiju 

razvoja? Da li je to možda ona Strategija koju je donijela Vlada RH još 2003. god.? Reći ćemo kako nju 

okvirno predviđa i osigurava Zakon o šumama, gospodariti i dalje po načelu potrajnosti. Pisali smo i u 

ovoj rubrici o novom Zakonu o šumama, a i u rubrici Aktualno o potrebi osuvremenjavanja važećeg Zakona. 

Resorno Ministarstvo osnovalo je Povjerenstvo za izradu novog Zakona, koje je počelo raditi i 

stalo. Zna li struka zašto se stalo s radom? Da li bi možda neki članci bili u koliziji s onim što smo potpisali 

u pretpristupnim pregovorima s EU? A što smo to potpisali saznat ćemo navodno tek ovih dana, 

no, tko je zapravo pregovarao u ime struke, zna li se? Ako imamo krovnu organizaciju struke Hrvatsko 

šumarsko društvo, logično bi bilo i na toj razini uskladiti stavove i kadrove (ne mislimo političke), i 

onda izaći s njima i pred Državu i pred EU. No, kod nas, ako se ide po stručno mišljenje, onda se eventualno 

ide u Hrvatske šume d.o.o., što nije loše, ali u načelu one zastupaju stav trgovačkog društva, koji 

bi mogao biti vođen samo interesom firme i u mogućoj koliziji s generalnim stavom struke. Što je s pošumljavanjem 

opožarenih površina? Što je sa šumskom biomasom, da li se radi na tome da se ona zaista 

počme tretirati kao značajan obnovljivi izvor energije na državnoj razini i da li je uključena u program 

Energetske strategije razvoja, pa i u program zapošljavanja (pisali smo o tome koliko bi to bilo novih 

radnih mjesta)? Zašto neki sumnjaju u stručno i znanstveno verificirani podatak o mogućim raspoloživim 

količinama biomase u bliskoj budućnosti od preko 4 mil. tona, što je ekvivalent od oko 2 mil. tona 

nafte i zbog čega Država „nije sretna“ što ima domaći energent umjesto skupog uvoznog? Da li mi i 

dalje planiramo samo prodaju sječke ili finalnog proizvoda, energije? Što ćemo s privatnim šumama i 

kako osigurati istovjetnost poslovanja šumama bez obzira na vlasništvo? Kao što vidimo, mi čak i kada 

imamo planove, započinjemo ih, ne ispunjavamo ih i ne dovršavamo ih. U ovome broju Šumarskoga 

lista u članku Domac, J. i dr., možemo saznati nešto više o razvoju domaćega tržišta peleta. U 2009. god. 

8 naših proizvođača planiralo je proizvesti 212 100 tona peleta, a proizvelo je 92 000 tone, od čega je 

98 % izvoz, a samo je 1 850 tona (2 %) prodano na domaćem tržištu. Osim ušteda i ekološki prihvatljivijeg 

načina grijanja u odnosu na klasično grijanje ogrjevnim drvom, i ovdje je u pitanju zapošljavanje, 

posebno u domaćoj metalnoj industriji (peći, cjevovodi i sl.). Gdje je i tu energetska strategija razvoja? 

Kako stojimo sa strategijom razvoja prerade drva, koliko smo proizvođači poluproizvoda, a koliko i 

kojih finalnih proizvoda, koji osiguravaju dodanu vrijednost i veće zapošljavanje? Kako i da li tu strategiju 

povezujemo sa strategijom razvoja domaćih proizvođača alata, ljepila, lakova, okova i dr., što ponovo 

implicira veće zapošljavanje. Ovo je samo nekoliko pitanja, a ima ih još, pa postavite ih i Vi, kako 

ne bi zaboravili nešto što bi trebalo ući u Strategiju razvoja (valjda će je Država napokon napraviti) i naposljetku 

razmislite o tome tko će sve te odgovore na pitanja pretočiti u našu Strategiju razvoja, i napose 

uz razne lobije „ugurati“ u generalnu, državnu Strategiju razvoja? Pred nama su skori parlamentarni izbori, 

pa će biti interesantno vidjeti koju strategiju nude pojedine političke stranke i imaju li ju uopće. 

Uredništvo

EDITORIAL 

DEVELOPMENTAL STRATEGY (STRATEGIES) 

When we watch television, read daily and weekly press, attend specialist gatherings or follow them via the 

media, we keep hearing the same: “we lack developmental strategies”; in other words, we lack a general developmental 

strategy at the State level, as well as at the level of economy, education, science, local community, etc. This 

is only understandable, since, conditionally speaking, the sum of these strategies or of their more important parts, 

would form a general strategy at the State level. Thus, for example, the round table held in the Croatian Academy 

of Sciences and Arts on the topic of „Forests, Soils and Water – Invaluable Natural Resources of Croatia“ states 

that there is no agricultural developmental strategy, either. The limited space of this column does not allow us to 

ask more than only a few questions that we consider important for the developmental strategy of our profession. 

First of all, do we have a strategy of development at all? Are we perhaps talking about the Strategy passed by the 

Croatian Government in the distant 2003? Suffice it to say that it is endorsed by the Forest Law, which advocates 

management according to the principles of sustainability. 

The new Forest Law has already been discussed in this column, while the need to modernize the valid Law has 

been dealt with in the Current Topics column. The Ministry has formed a Commission for the new Law, but after 

the initial start, it ceased with its activities. Does the profession know why its work has stopped? Would some articles 

perhaps be in collision with what we have signed in the pre-accession negotiations with the EU? Allegedly, 

the public will be informed about what we have signed in several days, but do we know who has conducted the negotiations 

in the name of the profession? Since the forestry profession has its roof organisation, the Croatian 

Forestry Association, it would be only logical that the attitudes and the cadres (we do not mean the political ones) 

should be coordinated at this level and then presented to the State and the EU. Yet, if a professional opinion is required, 

then it is generally sought from the company Hrvatske Šume. We have nothing against it, but in principle, 

Hrvatske Šume represents the interests of a company, which might be guided only by their own interest and might 

be in collision with the general opinion of the profession. What about afforesting burned areas? What about forest 

biomass? Are any efforts being taken in order for this important renewable energy source to be finally considered 

at the state level? Has it been included in the Energy Development Strategy programmes, as well as in employment 

programmes (we have already written about how many new work posts this would open)? Why are there 

doubts about the scientifically verified date on the possible available biomass quantities in the near future of over 

4 million tons, which equals about 2 million tons of oil? Why is the State “not happy” with a domestic energy 

source instead of an expensive imported one? Do we continue to plan the sale of chips or do our plans extend to 

the final product, the energy? What about private forests and how do we guarantee equal business conditions regardless 

of ownership? As we can see, even when we have plans, we get on with them but we do not finalize them. 

In this issue of the Forestry Journal, the article by Domac, J. et al. discusses the development of the domestic 

palette market. In 2009, eight Croatian manufacturers planned to produce 212,100 tons of pellets, but in reality 

they produced 92,000 tons, of which 98% were exported, and only 1,850 tons (2%) were sold on the home market. 

In addition to savings and to the ecologically more acceptable heating method in relation to classical heating 

with fuelwood, there is also the question of employment, especially in the home metal industry (furnaces, 

pipelines, etc.). Where is the Energy Development Strategy now? What about the developmental strategy in timber 

processing; what is the extent to which we produce semi-products, and what quantities and kinds of final 

products that we manufacture ensure added value and higher employment? Do we link this strategy to the developmental 

strategies of domestic manufacturers of tools, glues, varnishes, and other products, which again implies 

higher employment? 

These are only some of the questions, but there are many more. You are invited to ask other questions and to 

raise issues that should be part of the Developmental Strategy (hopefully, the State will do the same). Finally, 

think about who will include the answers to these questions into our developmental strategy and, with the help of 

various lobbies, “force” them into the general Developmental Strategy at the state level? Parliamentary elections 

are approaching, and it will be interesting to see what strategies particular political parties advocate and indeed, 

if they have any strategies at all. 

Editorial Board

UDK 630* (05):»54-02«/061.2 ISSN 0373-1332 

CO DEN SUL IAB 

ŠUMARSKI LIST 

Znan stve no-stručno i sta leško gla si lo Hr vat sko ga šum ars kog društva 

Jou r nal of the Fo res try So cie ty of Cro a tia – Ze it schrift des Kroa ti schen For stve re ins 

Re vue de la So cié té fo res ti èrecro a te 

1. Izv. prof. dr. sc. Igor Anić 

2. Stje pan Blažičević, di pl. ing. 

3. Mario Bošnjak, di pl. ing. 

4. Davor Bralić, di pl. ing. 

5. Mr. sp. Mandica Dasović 

6. Mr. sc. Josip Dundović 

7. Mr. sc. Zoran Đurđević 

8. Prof. dr. sc. Milan Glavaš 

9. Prof. dr. sc. Ivi ca Gr bac 

10. Tijana Grgurić, di pl. ing. 

11. Du brav ko Ho dak, di pl. ing. 

12. Benjamino Horvat, di pl. ing. 

13. Mr. sc. Petar Jurjević, 

pred sjed nik – president 

14. Tihomir Kolar, dipl. ing. 

Uređivački sav jet – Editorial Council: 

15. Čedomir Križmanić, di pl. ing. 

16. Marina Mamić, dipl. ing. 

17. Izv. prof. dr. sc. Josip Margaletić 

18. Darko Mikičić, di pl. ing. 

19. Marijan Miškić, di pl. ing. 

20. Damir Miškulin, di pl. ing. 

21. Aka de mik Slav ko Ma tić 

22. Vlat ko Pe tro vić, di pl. ing. 

23. Dra go mir Pfe i fer, di pl. ing. 

24. Darko Posarić, di pl. ing. 

25. Prof. dr. sc. Bra ni mir Pr pić 

26. Izv. prof. dr. sc. Ivica Tikvić 

27. Oli ver Vla i nić, di pl. ing. 

28. Zdravko Vu ke lić, di pl. ing. 

29. Dr. sc. Dijana Vuletić 

Urednički odbor po znastveno-stručnim područjima 

Editorial Board by scientific-professional fields 

1.Šumski ekosustavi – Forest Ecosystems 

Prof. dr. sc. Joso Vukelić, 

urednik područja – Field Editor 

Šumarska fitocenologija – Forest Phytocoenology 

Urednici znanstvenih grana – Editors of scientific branches: 

Prof. dr. sc. Jozo Franjić, 

šumarska botanika i fiziologija šumskoga drveća 

Forest Botany and Physiology of Forest Trees 

Prof. dr. sc. Marilena Idžojtić, 

dendrologija – Dendrology 

Dr. sc. Joso Gračan, 

genetika i oplemenjivanje šumskoga drveća 

Genetics and Forest Tree Breeding 

Prof. dr. sc. Nikola Pernar, 

šumarska pedologija i ishrana šumskoga drveća 

Forest Pedology and Forest Tree Nutrition 

Prof. dr. sc. Marijan Grubešić, 

lovstvo – Hunting Management 

2.Uzgajanje šuma i hortikultura 

Silviculture and Horticulture 

Akademik Slavko Matić, 


Silvikultura – Silviculture 


Prof. dr. sc. Zvonko Seletković, 

Ekologija i biologija šuma, bioklimatologija 

Forest Ecology and Biology, Bioclimatology 

Dr. sc. Stevo Orlić, šumske kulture – Forest Cultures 

Dr. sc. Vlado Topić, melioracije krša, šume na kršu 

Karst Amelioration, Forests on Karst 

Prof. dr. sc. Igor Anić, uzgajanje prirodnih šuma, 

urbane šume – Natural Forest Silcivulture, Urban Forests 

Izv. prof. dr. sc. Ivica Tikvić, opća i krajobrazna ekologija 

General and Landscape Ecology 

Prof. dr. sc. Milan Oršanić, sjemenarstvo i 

rasadničarstvo – Seed Production and Nursery Production 

Izv. prof. dr. sc. Željko Španjol, zaštićeni objekti prirode, 

hortikultura – Protected Nature Sites, Horticulture 

Prof. em. dr. sc. Branimir Prpić, ekologija i njega 

krajolika, općekorisne funkcije šuma – Ecology and 

Landscape Tending, Non-Wood Forest Functions 

3.Iskorištavanje šuma – Forest Harvesting 

Prof. dr. sc. Ante Krpan, 



Izv. prof. dr. sc. Dragutin Pičman, 

Šumske prometnice – Forest Roads 

Prof. dr. sc. Dubravko Horvat, mehanizacija u šumarstvu 

Mechanization in Forestry 

Prof. em. dr. sc. Marijan Brežnjak, pilanska prerada drva 

Sawmill Timber Processing

Izv. prof. dr. sc. Slavko Govorčin, nauka o drvu, 

teh no lo gi ja drva – Wood Science, Wood Technology 

4.Zaštita šuma – Forest Protection 

Dr. sc. Miroslav Harapin, 

urednik područja – field editor 

Fitoterapeutska sredstva zaštite šuma 

Phytotherapeutic Agents for Forest Protection 

Urednici znanstvenih grana 

Editors of scientific branches: 

Prof. dr. sc. Milan Glavaš, 

Šumarska fitopatologija, integralna zaštita šuma 

Forest Phytopathology, Integral Forest Protection 

Prof. dr. sc. Boris Hrašovec, 

šumarska entomologija – Forest Entomology 

Prof. dr. sc. Josip Margaletić, 

zaštita od sisavaca (mammalia) 

Protection Against Mammals (mammalia) 

Mr. sc. Petar Jurjević, šumski požari – Forest Fires 

5.Izmjera i kartiranje šuma 

Forest Mensuration and Mapping 

Prof. dr. sc. Renata Pernar, 


Daljinska istraživanja i GIS u šumarstvu 

Remote Sensing and GIS in Forestry 


Izv. prof. dr. sc. Mario Božić, izmjera šuma 

Forest Mensuration 

Doc. dr. sc. Ante Seletković, izmjera terena s kartografijom 

Terrain Mensuration with Cartography 

Izv. prof. dr. sc. Anamarija Jazbec, 

biometrika u šumarstvu – Biometrics in Forestry 

6.Uređivanje šuma i šumarska politika 

Forest Management and Forest Policy 

Prof. dr. sc. Juro Čavlović, 


Uređivanje šuma – Theory of Forest Management 


Doc. dr. sc. Stjepan Posavec, šumarska ekonomika i 

marke ting u šumarstvu 

¸ Forest Economics and Marketing in Forestry 

Prof. dr. sc. Ivan Martinić, organizacija u šumarstvu 

Organization in Forestry 

Branko Meštrić, dipl. ing. šum., informatika u šumarstvu 

Informatics in Forestry 

Hranislav Jakovac, dipl. ing. šum., staleške vijesti, 

bibliografija, šumarsko zakonodavstvo, 

povijest šumarstva 

Forest-Related News, Bibliography, Forest Legislation, 

History of Forestry 

Prof. dr. sc. Vla di mir Be us, Bos na i Her ce go vi na 

Bosnia and Herzegovina 

Prof. dr. sc. Vje ko slav Gla vač, Nje mačka – Germany 

Prof. dr. sc. Emil Kli mo, Češka – Czech Republic 

Čla no vi Uređivačkog od bo ra iz ino zem stva 

Members of the Editorial Board from Abroad 

Doc. dr. sc. Boštjan Košir, Slo ve ni ja – Slovenia 

Prof. dr. sc. Mi lan Sa ni ga, Slo vačka – Slovakia 

Dr. sc. Mar tin Schne i der-Ja co by, Nje mačka – Germany 

Prof. dr. sc. Iz tok Win kler, Slo ve ni ja – Slovenia 

V.d. glavnog i odgovornog urednika 

Acting Editor in Chief 

Prof. dr. sc. Boris Hrašovec 

Teh nički ured nik i korektor 

Technical Editor and Proofreader 

Hra ni slav Ja ko vac, di pl. ing. šum. 

Lek tor – Proofreader 

Di ja na Se ku lić-Blažina 

Znan stve ni član ci pod li ježu međuna rod noj re cen zi ji. 

Recen zen ti su dok to ri šum ars kih zna nos ti u Hr vat skoj, 

Slo vačkoj i Slo ve ni ji, a pre ma po tre bi i u dru gim zem lja ma 

za vis no o od lu ci ured ništva. 

Scientific articles are subject to international reviews. 

The reviewers are doctors of forestry sciences in Croatia, 

Slovakia and Slovenia, as well as in other countries, 

if deem ed necessary by the Editorial board. 

Na os no vi mišlje nja Mi nis tar stva zna nos ti, obrazovanja i športa Re pu bli ke Hr vat ske, »Šum ars ki list« 

sma tra se znan stve nim časo pi som te se na nje ga pri mje nju je 0-ta sto pa PDV (čla nak 57. g.) 

Based on the opinion of the Ministry of Science, Education and Sport of the Republic of Croatia, »Forestry Journal« 

is classified as a scientific magazine and is subject to 0-rate VAT (Article 57) 

Časopis referiraju sekundarni časopisi: Science Citation Index Expanded, CAB Abstracts, 

Forestry Abstracts, Agricola, Pascal, Geobase, SCOPUS i dr. 

Articles are abstracted by or indexed in: Science Citation Index Expanded, CAB Abstracts, 

Forestry Abstracts, Agricola, Pascal, Gebase, SCOPUS et al.

SADRŽAJ – CONTENTS 

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI – ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS 

UDK 630* 907 : 629 + 114.4 (001) 

Kutnar, L., D. Matijašić, R. Pisek: Conservation Status and Potential Threats to 

Natura 2000 Forest Habitats in Slovenia 

Status zaštite i potencijalne ugroženosti šumskih staništa na području ekološke mreže 

Natura 2000 u Sloveniji 215 

UDK 630* 453 (001) 

Lubojacký, J., J. Holuša: Comparison of Spruce Bark Beetle (Ips typographus) 

Catches Between Treated Trap Logs and Pheromone Traps 

Usporedba ulova smrekinog pisara (Ips typographus) na kemijski tretiranim 

lovnim trupčićima i feromonskim klopkama 233 

PRETHODNO PRIOPĆENJE – PRELIMINARY COMMUNICATION 

UDK 630* 649 

Posavec, S., M. Šporčić, D. Antonić, K. Beljan: Poticanje inovacija – ključ razvoja 

u hrvatskom šumarstvu 

Inovation Fostering – Key Factor of Development in Croatian Forestry 243 

UDK 630* 116 + 907 

Planinšek, Š., A. Ferreira, A. Japelj: A Model for Evaluation of the 

Hydrological Role of a Forest 

Model za vrednovanje hidroloških značajki šume 257 

STRUČNI ČLANCI – PROFESSIONAL PAPERS 

UDK 630* 174 + 652 

Poljak, I., M. Idžojtić, M. Zebec: Dendroflora Zoološkog vrta grada Zagreba 

Woody Plants of the Zagreb Zoo Garden 269 

UDK 630* 537 + 741 

Domac, J., Z. Benković, V. Šegon, I. Ištok: Kritični čimbenici u razvoju 

domaćeg tržišta peleta 

Critical Factors in Developing National Pellet Market 281 

ZAŠTITA PRIRODE – NATURE PROTECTION 

Arač, K.: Gak (Nycticorax nycticorax L.) 290 

AKTUALNO – CURRENT NEWS 

Frković, A.: Odnos Europe i šuma danas oslikan kistom i riječju umjetnika 291 

OBLJETNICE – ANNIVERSARIES 

Anić, I.: Prigodom 90. obljetnice utemeljenja Zavoda za ekologiju i uzgajanje šuma 

Šumarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 293 

Boić Petrač, P.: 50 godina WWF-a – od predanih prirodoslovaca do vodeće globalne udruge 

za zaštitu prirode 298 

KNJIGE I ČASOPISI – BOOKS AND MAGAZINES (Scientific and professional) 

Grubešić, M.: Lovstvo, velika ilustrirana enciklopedija lovstva 300 

Grospić, F.: L’Italia forestale e montana 303 

Gračan, J.: Časopis za međunarodnu bioraznolikost u Europi 305 

ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI – SCIENTIFIC AND PROFESSIONAL MEETINGS 

Tomljanović, K.: Simpozij: Populacijska ekologija dlakavih predatora 

(Populationsökologie von Raubsäusgarten) 308 

Jakovac, H.: Šume, tla i vode – neprocjenjiva prirodna bogatstva Hrvatske 309

IZ HRVATSKOGA ŠUMARSKOGA DRUŠTVA – FROM THE CROATIAN FORESTRY ASSOCIATION 

Tomić, I.: Raznolikost šumske vegetacije na poučnoj stazi Hajderovac 315 

Roša, J.: Koncert u Šumarskom domu 318 

Frković, A.: Delnički ogranak HŠD-a obogaćen s tridesetak novih članova šumara-umirovljenika 319 

Dani hrvatskoga šumarstva 321 

Delač, D.: Zapisnik 115. redovite sjednice skupštine Hrvatskoga šumarskoga društva 322 

Gubijan, Ž.: Bjelovarski salon fotografije – 8. put 329 

Mrkobrad, M.: Natjecanje šumarskih radnika 331 

IN MEMORIAM 

Vlainić, O.: Ilija Bućan (1928–2011) 333 

Knepr, J.: Zvonko Podlesak (1931–2011) 334 

Vlainić, O.: Višnja Topolovac (1941–2011) 335 

Tomić, I.: Marko Šušnjar (1937–2011) 336 

Napomena: Uredništvo ne mora uvijek biti suglasno sa stavovima autora 

6

IZVORNI I ZNANSTVENI ČLANCI – ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS 

UDK 630* 907 : 629 + 114.4 (001) 

Šumarski list br. 5–6, CXXXV (2011), 215-231 

CONSERVATION STATUS AND POTENTIAL THREATS TO 

NATURA 2000 FOREST HABITATS IN SLOVENIA 

STATUS ZAŠTITE I POTENCIJALNE UGROŽENOSTI ŠUMSKIH STANIŠTA NA 

PODRUČJU EKOLOŠKE MREŽE NATURA 2000 U SLOVENIJI 

Lado KUTNAR 1 , Dragan MATIJAŠIĆ 2 , Rok PISEK 3 

SUMMARY: An example of the possible use of selected forest-stand based 

indicators for evaluation of conservation status was shown in case of the Natura 

2000 forest habitats of Slovenia, and the potential threats to habitat types 

were identified. Using the existing forest-management system, and two levels of 

ICP Forests monitoring as sources of data on the size of habitat, tree composition, 

developmental phase and stand regeneration, growing stock and increment, 

dead wood, and level of naturalness of habitat, an attempt of evaluation 

of the conservation status of the forest habitat types of EU community interest 

(Habitat Directive 1992, Natura 2000) is presented. 

In total, the Natura 2000 forest habitat types in Slovenia represent almost 

one third of all forest area, and the prevailing forest habitat types are Illyrian 

Fagus sylvatica forests, Luzulo-Fagetum beech forests and Illyrian oak-hornbeam 

forests. Considering the direct influences of human activities and potential 

effects of climate change the floodplain and lowland forests of Alluvial 

forests with Alnus glutinosa and Fraxinus excelsior, Riparian mixed forests of 

Quercus robur and other broadleaves, as well as Illyrian oak-hornbeam forest, 

are among the most threatened forest habitat types. Taking into account the 

small area of habitat type and the set of different threats, the priority habitat 

types of Tilio-Acerion forests of slopes, screes and ravines, (Sub-) Mediterranean 

pine forests and Bog woodland are also endangered. 

Despite the large number of factors threatening the Slovenian forests, the 

high level of studied parameters indicates the favourable conservation status of 

forest habitat types. However, the additional focus on the EU priority habitat 

types and on rare habitat types on the national level has been suggested to improve 

the existing forest management planning system, and additional forest-relevant 

indicators specific to particular habitat types have to be incorporated in 

the system. 

Key words: biodiversity, favourable conservation status, habitat type, 

forest management planning, monitoring, indicators, threats 

Abbreviations – Kratice: 

EU – European Union 

MCPFE – Ministerial Conference of the Protection of Forests in Europe 

EEA – European Environment Agency 

ICP Forests – International Co-operative Programme on Assessment and Monitoring 

of Air Pollution Effects on Forests 

1 

Dr. Lado Kutnar, Slovenian Forestry Institute, Department of Forest Ecology, Večna pot 2, 

SI-1000 Ljubljana, Slovenia; lado.kutnar@gozdis.si 

2 

Dragan Matijašić, Univ. Dipl. Ing., Slovenian Forest Service, Department for Forest 

Management Planning, Večna pot 2, SI-1000 Ljubljana, Slovenia 

3 

Rok Pisek, Univ. Dipl. Ing., Slovenian Forest Service, Department for Forest 

Management Planning, Večna pot 2, SI-1000 Ljubljana, Slovenia 

215

L. Kutnar, D. Matijašić, R. Pisek: CONSERVATION STATUS AND POTENTIAL THREATS TO NATURA 2000 ... Šumarski list br. 5–6, CXXXV (2011), 215-231 

216 

INTRODUCTION – Uvod 

Currently, pressures and stress on forest biodiversity 

are noticeably increasing; consequently natural disturbances 

and human activities (forestry, afforestation of 

agricultural lands, clearance of forest areas for other 

land use, industrialisation, etc.) are shaping the biological 

diversity of European forests (Marchetti 2004b, 

Groom et al. 2006, Anonymous 2007a, 2008a). Several 

ongoing international initiatives are covering the 

development and monitoring of forest biodiversity-related 

indicators, such as the process of the Ministerial 

Conference of the Protection of Forests in Europe 

(MCPFE) process, the European Environment Agency 

(EEA), the Convention on Biological Diversity (CBD). 

EU Natura 2000 network – Ekološka mreža EU Natura 2000 

Natura 2000 is a coherent ecological network of special 

areas, designated under the EU Habitat Directive 

(Anonymous 1992b) and EU Bird Directive (An o ny - 

mous 1979), to assist in the maintenance of biodi versity 

in European territory. It is now widely recogni sed that 

one of the most effective ways of ma intaining biodiversity 

is to preserve habitats in a fa vo u ra ble conservation 

status (Cantarello and Newton 2006, 2008). 

These two directives provide an integrated framework 

for the identification, maintenance and protection of 

sites of high biodiversity value; they represent the European 

Union’s most concrete act towards the achievement 

of international biodiversity policy commitments, 

such as the Convention on Biological Diversity 

(Anonymous 1992a), and they make standardized ecological 

monitoring of biodiversity legally binding for 

the first time (Bock et al. 2005). 

With regards to the management of forested Natura 

2000 sites, the EC recommends that the quality of each 

individual site should be periodically monitored and reported 

on by Member States. For this reason, there is a 

need to develop measurable indicators of conservation 

status that are appropriate for use at the site level. However, 

there is no consensus within the Member States 

on which indicators should be used to assess conservation 

status (Cantarello and Newton 2008), and individual 

Member States have adopted a variety of 

different approaches and indicators (Anonymous 2004, 

Ellmauer 2005, Groom 2007). Although the EU 

Habitat Directive (Anonymous 1992b) provides general 

guidance on conservation status assessment, a 

common standard for the implementation of monitoring 

within the EU has not been created. In many Member 

States, there is a lack of financial resources to 

support monitoring efforts, and a lack of a clear understanding 

about precisely what should be monitored, as 

well as which methods should be used. 

Forest-stand indicators – Pokazatelji/indikatori šumskih sastojina 

For maintaining forest habitats and for assessing the 

effectiveness of conservation measures in terms of ac - 

hi eving favourable conservation status of habitat types 

(Anonymous 1992b), different sets of indicators might 

be used (e.g. Anonymous 1992a, 2002, 2007c, 2009, 

Lar sson 2001, Marchetti 2004a, Cantarello 

and Newton 2006, 2008, Søgaard et al. 2007). The 

MCPFE process plays a crucial role in developing a set 

of criteria and indicators for sustainable forest management 

(Schuck and Rois 2004). 

With respect to the loss of biodiversity and its components, 

which is an issue of global concern (e.g. Anonymous 

1992a, 2004, 2008d), tree species composition was 

recognised as one of the important MCPFE indicators of 

forest ecosystems (Anonymous 2002). Beside this, the 

common studied MCPFE indicators and significant elements 

of forest ecosystems are dead and living wood that 

play an important role as carbon storage in the context of 

removal of human-derived CO 2 emissions and reduction 

of the climate change effect (F a n et al. 1998, Hamilt 

o n et al. 2002, Nabuurs and Schelhaas 2002, 

Gutrich and Howarth 2007, Piškur and Krajnc 

2007). Moreover, other multifunctional roles of dead 

wood in forest ecosystems have been recognised (H a r - 

m o n et al. 1986, Franklin et al. 1987, Crites and 

Dale 1998, Bormann and Likens 1994, Peterk 

e n 1996, Kraigher et al. 2002). To rationalise the 

provision of these and other biodiversity indicators, the 

existing monitoring schemes (e.g. NFIs, ICP Forests) 

could be extensively utilised (Marchetti 2004b). 

Forest management planning – Gospodarenje šumama 

Close-to-nature forestry, which has been used in 

Slovenia for over 50 years, promotes the conservation of 

nature and forests, as nature’s most complex creation, 

while deriving benefits from a forest in such a way as to 

preserve it as a natural ecosystem of all the diverse life 

forms and relations formed therein. The idea of forest 

planning and management oriented towards natural 

species composition and a very limited share of non-indigenous 

tree species is widely applicable. 

Slovenia has an established tradition of planned ma - 

na gement of forests. The first forestry plans for this territory 

were made in the 18 th century (Flamek 1771), 

while individual edicts for regulating forests were 

being made as early as the 15 th century.


The forest management planning system has been 

recognised as a potential tool for habitat monitoring in the 

broad sense (Goldsmith 1991, Corona et al. 2004, 

Marchetti 2004a). Based on these principles, the forest 

planning and management practice in Slovenia could 

serve as a valuable tool for the conservation of forest 

ecosystems and habitat types (Golob 2006, Kepic 

and Fučka 2006) in the sense of Natura 2000 (Anonymous 

1992b). Most of the indicators relevant for assessing 

the conservation status of habitat types proposed by 

Golob (2006) were found to be already in use in the 

forest management planning system in Slovenia, which 

covers all forest areas, regardless of ownership (71 % 

pri vately owned, 3 % owned by local communities or 

other organisations, 26 % in state ownership; Lesnik 

and Matijašić 2006), and the majority of them are 

also listed by MCPFE (Anonymous 2002, 2007c). 

By using forest monitoring approaches at the different 

levels existing in Slovenia (national forest inventory, 

two monitoring levels of ICP Forests) as a main 

source, the aims of this study are a) to evaluate the set 

of stand-based indicators of Natura 2000 habitats to 

provide a benchmark for the future habitat management; 

b) to identify the potential threats to habitat type 

existence; c) based on indicators and threats, to evaluate 

present evidence of the conservation status of forest 

habitat types in accordance with the Habitat Directive 

(Anonymous 1992b), and to suggest adaptation of the 

existing forest management planning system for the assessment 

of Natura 2000 habitats. 

In terms of relative forest cover, Slovenia is one of 

the most forested countries in Europe, and its share is 

continues to increase. Despite rather favourable conditions, 

the country’s forest cover has not always been so 

high. It began to increase approximately 130 years ago, 

growing from 737,000 hectares (36 %) in 1875 to 1.16 

million hectares (58 %) in 2006. The number of naturally 

growing tree species determined in Slovenia is 71 

STUDY AREA – Područje istraživanja 

(Kotar and Brus 1999). Among these, the following 

tree species have the highest share of the growing stock: 

Fagus sylvatica L. (32 %), Picea abies (L.) Karst. 

(32 %), Abies alba Mill. (8 %) and different species of 

Quercus sp. L. (7 %) (Lesnik and M atijašić 2006). 

In Slovenia, the Natura 2000 network covers 36 % 

of the country, and forest is the prevailing ecosystem 

type within its area. Forest habitat types to be found 

Table 1 List of forest and woodland habitat types (Annex 1 Habitat Directive (Anonymous 1992b)) in Slovenia (priority 

habitat types are indicated by an asterisk *) 

Tablica 1. Popis šuma i šumskih staništa (Prilog 1 Direktive o staništima, (Anonymous 1992b)) u Sloveniji (prioritetni tipovi 

staništa označeni su zvjezdicom) 

Remarks 

Napomena 

RUNNING WATERS – TEKUĆICE 

3230 Alpine rivers and their ligneous vegetation with Myricaria germanica x 

SCRUBS – ŠIBLJAK/GRMLJE 

4070* Bushes with Pinus mugo and Rhododendron hirsutum (Mugo-Rhododendretum hirsuti) Y 

5130 Juniperus communis formations on heaths or calcareous grasslands x 

FORESTS – ŠUME 

9110 Luzulo-Fagetum beech forests Y 

9180* Tilio-Acerion forests of slopes, screes and ravines Y 

91D0* Bog woodland Y 

91E0* 

Alluvial forests with Alnus glutinosa and Fraxinus excelsior 

(Alno-Padion, Alnion incanae, Salicion albae) 

Y 

91F0 

Riparian mixed forests of Quercus robur, Ulmus laevis and Ulmus minor, 

Fraxinus excelsior or Fraxinus angustifolia, along the great rivers (Ulmenion minoris) 

x 1 

91K0 Illyrian Fagus sylvatica forests (Aremonio-Fagion) Y 

91L0 Illyrian oak-hornbeam forests (Erythronio-Carpinion) Y 

91R0 Dinaric dolomite Scots pine forests (Genisto januensis-Pinetum) Y 

9340 Quercus ilex and Quercus rotundifolia forests x 

9410 Acidophilous Picea forests of the montane to alpine levels (Vaccinio-Piceetea) Y 

9420 Alpine Larix decidua and/or Pinus cembra forests x 2 

9530* (Sub-)Mediterranean pine forests with endemic black pines Y 

Remark: Y – habitat type is treated by forest management system; x–not treated by forest management system as an autonomous category; 

1 –mostly in 91LO and partly in 91E0*; 2 –mostly in 4070* and partly in 9410 

Napomena: Y – tip staništa je uključen u sustav gospodarenja šumama; x– tip staništa nije uključen u sustav gospodarenja šumama 

kao samostalna kategorija; 1 – većim dijelom u 91LO te djelomično u 91E0*; 2 – većim dijelom 4070* te djelomično u 9410 

217


within the Natura 2000 network in Slovenia and considered 

by forest management planning system are 

studied. The forest habitat-types classification (Anonymous 

1992b, 2007b) was defined based on forest plant 

communities described by phytosociological studies 

(e.g. Košir et al. 1974, 2003, Dakskobler 2009) 

and by detailed forest site mapping covering each forest 

compartment. All existing forest and woodland 

habitat types in Slovenia are listed in Table 1. In this 

study, the term ‘habitat type’ has been used strictly in 

the sense of the Habitat Directive (Anonymous 1992b). 

The forest inventory in Slovenia is carried out according 

to the Regulation on Forest Management and 

Silviculture Plans (Anonymous 1998, 2006a, 2008e). 

All forests, regardless of ownership, are placed into one 

of 234 management units, ranging from 2,000 hectares 

to 9,000 hectares in size. The management units are divided 

into smaller regulation units called forest compartments, 

which are from 10 to 30 hectares in size. The 

total number of forest compartments is 59,250. On the 

level of forest compartments and forest management 

units, the data on forests are collected and renewed 

every 10 years. During the inventory of the forest management 

unit, the following data are estimated on the 

level of forest compartments: tree composition and 

growing stock, stand regeneration and developmental 

stage (Anonymous 2006b). Following developmental 

stages are studied: i) Young growth (younger phases of 

forest, not covered by older trees, also including stands 

with mean tree diameter at breast high (DBH) up to 10 

cm); ii) Thinner pole-stand (mean tree DBH is between 

10 and 20 cm); iii) Thicker pole-stand (mean DBH is between 

20 and 30 cm); iv) Timber-stand (mean DBH is 

over 30 cm, also including younger phases covering less 

than 35 % of whole stand); v) Old-stand in rejuvenation 

phase (open older phases of forests; also including 

younger phases covering more than 35 % of whole 

stand); vi) Selection forests (different phases of forests 

218 

METHODS – Metode rada 

Forest inventory – Inventura šuma 

are mixed on a small scale); vii) Others (wooded land 

not included in other categories, e.g. coppice, abandoned 

coppice, litter-raking forests). 

The level of naturalness/preservation is estimated as 

follows: 1-preserved forests (up to 30 % of foreign tree 

species), 2-changed forests (31–70 %), 3-strongly cha - 

n ged forests (70–90 %), and 4-altered forests (above 

90 % of foreign tree species) (Bončina and Robič 

1998). 

Dead trees are registered on 100,178 permanent sa - 

mple plots, separately for conifers and for broadleaves, 

and grouped into three diameter classes (from 10 to 

29 cm, 30 to 49 cm, 50 cm and more). A permanent 

sample plot is an area of 500 m 2 in size, containing a 

small group of trees that are measured every 10 years. 

The dead trees category includes only dead standing 

trees and logs, both with useless wood, and does not including 

stumps, snags, and fallen tree-branches. The 

volumes of the dead wood trees were estimated using 

the average volume of each diameter class, taking into 

consideration the average form height of the key tree 

species for the particular habitat types (Kotar 2003). 

On the national level, which is presented in this 

paper, all data are agglomerated according to predominant 

habitat type in each compartment. 

Monitoring of level I and II plots – Praćenje pokusnih ploha na razini I i II 

In order to follow the main objectives of the pan- 

European monitoring programme of forest ecosystems, 

established as ICP Forests monitoring (Anonymous 

1985, d e Vries et al. 2003a, 2003b), among which is 

also the biodiversity assessment, a systematic largescale 

monitoring network (Level I) and an Intensive 

Forest Monitoring Programme (Level II) were set up in 

Slovenia. On 39 plots of a systematic grid (16 × 16 km) 

of Level I and on 11 Intensive Monitoring (IM) plots of 

Level II, each of them 400 m 2 in size, the diversity of 

woody species (shrubs, trees, woody climbers) and the 

cover of vertical vegetation layers (total cover of all 

layers, cover of ground layers including shrub, herb 

and moss layer, separate cover of tree and shrub layer) 

have been studied. The site parameters (elevation, 

slope, share of surface covered by rocks) have also 

been estimated. The source of the plant species nomenclature 

was Martinčič et al. (2007). 

For each plot, the species richness and the Shannon 

[H = - ∑ (p i log (p i ))] diversity index were estimated, 

where p i means share of plant species i of total. Regarding 

habitat types, the site parameters, cover of vertical 

vegetation layers and plant species diversity parameters 

have been analysed. The main diversity and compositional 

gradients of selected plots and habitat types were 

extracted by using detrended correspondence analysis 

(DCA, PC-ORD) (Hill and Gauch 1980, McCune 

and M e f ford 1999, McCune and Grace 2002). 

The Spearman correlation coefficients (r) between the 

DCA axes (plot scores) and the studied parameters were 

calculated.


The risk levels of threats has been estimated per 

habitat type based on evaluation of actual danger states 

at global to continental scales (Groom et al. 2006, 

Anonymous 2008a) and on the regional scale (Čater et 

al. 2003, Simončič et al. 2008, Lorz et al. 2010), 

partly assessed by ICP Forests monitoring (Anonymous 

1985, de Vries et al. 2003a, 2003b) and the longterm 

assessment of the forest ecosystems by the forest 

management planning system, and taking into account 

Evaluation of threats – Procjena ugroženosti 

the prediction of climate-change impacts on forests 

(Anonymous 2008a, Kutnar et al. 2009, Kutnar 

and Kobler 2011). Following the criteria for the assessment 

of habitat quality approach (Groom et al. 

2006, Anonymous 2008b, Lengyel et al. 2008a, 

2008b), the impacts of the following threats have been 

assessed: climate change, fragmentation, pollution, invasive 

species, over-exploitation, and fires. 

RESULTS – Rezultati 

Forest inventory and threats – Inventura šuma te pregled ugroženosti 

The most extensive habitat types in the Natura 2000 

net work in Slovenia are the following: 91K0 Illyrian 

Fagus sylvatica forests (75.6 % of all forest habitat-types 

area), 9110 Luzulo-Fagetum beech forests (9.1 %) and 

91L0 Illyrian oak-hornbeam forests (7.2 %). The share of 

mi nor habitat types, for example 9180* Tilio-Acerion fore 

sts of slopes, screes and ravines, 91D0 * Bog woodland, 

and 9530* (Sub-) Mediterranean pine forests with ende - 

mic black pines, does not exceed 0.3 % of the total habitat-types 

area (Table 2). Some of minor habitats are not 

treated by the forest management system as an auto no - 

mous category, e.g. 91F0, 9420. The habitat type 91F0 Riparian 

mixed forests of Quercus robur, Ulmus laevis and 

Ulmus minor, Fraxinus excelsior or Fraxinus angustifolia, 

along the great rivers (Ulmenion minoris) is included 

in 91LO and in 91E0*. The habitat type 9420 Alpine Larix 

decidua is in 4070* and in 9410. Such merging of habitats 

might be a source of data inaccuracy for some habitats. 

Table 2 Area of habitat type, and volume of growing stock and dead wood per habitat type (source: Anonymous 2006b) 

Tablica 2. Površina tipa staništa te volumen drvne zalihe i mrtvog drveta po tipu staništa (izvor: Anonymous 2006b) 

Share of all Volume of Dead wood vs. 

Area forests Number of Growing stock dead wood growing stock 

Habitat (hectare) (%) sample plots (m 3 per hectare) (m 3 per hectare) (%) 

Stanište Površina Udio šuma Broj pokusnih Drvna zaliha Volumen mrtvog Udio mrtvog drveta 

(ha) (%) ploha (m 3 /ha) drveta u volumenu sastojine 

(m 3 /ha) (%) 

4070* 15,313 1.29 142 84 5.0 5.9 

9110 31,541 2.66 2,653 308 8.6 2.8 

9180* 485 0.04 81 289 1.8 0.6 

91D0* 356 0.03 28 298 6.5 2.2 

91E0* 5,486 0.46 468 226 2.4 1.1 

91K0 265,075 22.38 24,575 286 12.3 4.3 

91L0 24,857 2.10 2,089 261 7.8 3.0 

91R0 2,482 0.21 63 163 5.1 3.1 

9410 2,016 0.17 244 331 6.9 2.1 

9530* 754 0.06 8 183 24.2 13.2 

Habitats 

Staništa 

348,365 29.42 30,351 276 11.4 4.1 

Other forests 

Ostale šume 

835,816 70.58 69,827 266 9.6 3.6 

All forests 

Sve šume 

1,184,181 100.00 100,178 269 10.1 3.8 

The share of Norway spruce (Picea abies (L.) 

Karst.) in growing stock appears to be the highest in 

habitat types of 91D0* Bog woodland, 9410 Acidophilous 

Picea forests, and 4070* Bushes with Pinus 

mugo and Rhododendron hirsutum, while common 

beech (Fagus sylvatica L.) dominates in 91KO Illyrian 

Fagus sylvatica forests and in 9110 Luzulo-Fagetum 

beech forests. In the habitat type 91R0 Dinaric 

dolomite Scots pine forests, the share of beech and 

spruce is about the same (Fig. 1). The group of different 

softwood deciduous trees has the highest share of growing 

stock in 91E0* Alluvial forests with Alnus glutinosa 

and Fraxinus excelsior, the oak species (Quercus sp.) in 

91L0 Illyrian oak-hornbeam forests, and the pine 

species (Pinus sp.) in 9530* (Sub-) Mediterranean pine 

forests with endemic black pines. 

219


Legend: broadleaves of hv (high va lue): Acer sp., Fraxinus sp., Ulmus sp., other hardwood bl (broadleaves): 

Carpinus betulus, Ostrya carpinifolia, Sorbus sp., softwood bl (broadleaves): Salix sp., Populus sp., Alnus sp. 

Legenda: bjelogorica visoke vrijednosti (hi gh value): Acer sp., Fraxinus sp., Ul mus sp., ostala bjelogorica 

(tvrdo drvo): Carpinus betulus, Ostrya carpinifolia, Sorbus sp., ostala bjelogorica (mekano drvo): Salix sp., 

Populus sp., Alnus sp. 

Figure 1 Tree species share of growing stock (%) per habitat type, a) for coniferous trees and b) for deciduous trees. 

Slika 1. Udio vrsta drveće u drvnoj zalihi (%) po tipu staništa, a) za crnogoricu b) za bjelogoricu. 

The mean growing stock per habitat type is between 

84 m 3 per hectare in the 4070* Bushes with Pinus mugo 

and Rhododendron hirsutum to 331 m 3 per hectare in the 

9410 Acidophilous Picea forests. The relative high growing 

stock of scrublands of 4070* is related to the merging 

of habitats and agglomeration of data on the compartment 

level (including also some spruce stands, larch stands and 

beech sta n ds). The mean annual increment of wood is between 

1.3 and 8.0 m 3 per hectare (Fig. 2). 

Figure 2 Mean growing stock (GS) and mean increment of wood per habitat type (habitat-type labels according to 

Table 1) 

(source: forest inventory conducted by Slovenian Forest Service) 

Slika 2. Prosječna drvna zaliha (GS) i prosječni prirast po tipu staništa (oznake tipa staništa sukladno tablici 1) 

(izvor: inventura šuma Šumarske službe Slovenije/Zavoda za gozdove Slovenije) 

220


The average volume of dead wood trees per hectare 

varies from 1.8 m 3 (9180*) to 24.2 m 3 (9530*) and is 

11.4 m 3 per hectare for all forest habitat types (Table 2). 

However, due to the low number of sample plots in habitat 

type 9530*, and in comparison to the average quantity 

of dead wood for all forests, it might be overestimated. 

The share of dead wood versus growing stock varies 

from 0.6 % to 13.2 %, and the mean share is 4.1 %. 

The duration of a particular developmental phase 

varies depending on the site conditions and the tree 

species composition. It has been estimated that the general 

duration for the phase of young growth is until the 

age of about 30 years. The majority of trees in the phase 

phase of thicker pole-stand are between 40 and 70 years, 

in the phase of timber-stand are from 60 to 140 years, 

and in the phase of rejuvenation of timber stand are from 

90 to 160 years. The thicker pole-stands or timber stands 

prevail in all habitat types (Table 3). Regarding the specific 

site and stand characteristics of the 4070* Bushes 

with Pinus mugo and Rhododendron hirsutum, a high 

share of younger pole stands is expected. The share of 

young growth in this habitat type, and in 9530* (Sub-) 

Mediterranean pine forests and in 9180* Tilio-Acerion 

forests is very low. The share of the last category (Others) 

in Table 3 consists of somewhat degraded forest 

stands, is relatively high in the 91L0 habitat type. 

of thinner pole-stand are between 20 and 50 years, in the 

Table 3 Share of developmental phases (in %) in respect of habitat type 

Tablica 3. Dio razvojnih stadija (u %) po tipovima staništa 

Thinner Thicker 

Old-stand in 

Young 

pole-stand pole-stand 

Timberrejuvenation 

Selection 

growth 

Tanje Deblje 

stand 

phase 

forest Others 

Mlade 

srednjedobne srednjedobne 

Starije 

Stare sastojine 

Preborne Ostalo 

sastojine 

sastojine sastojine 

sastojine 

u pomlađivanju 

sastojne 

(%) (%) (%) (%) (%) (%) (%) 

4070* 1.0 43.9 44.8 7.9 1.1 0.0 1.3 

9110 7.0 1.4 33.3 46.4 9.3 0.8 1.8 

9180* 2.0 0.0 22.6 53.9 21.1 0.4 0.0 

91D0* 11.5 10.5 30.1 41.7 6.2 0.0 0.0 

91E0* 10.0 4.5 49.3 29.1 3.1 0.0 4.0 

91K0 5.2 3.4 36.0 39.5 9.5 1.9 4.5 

91L0 4.6 2.3 37.8 40.6 4.0 0.0 10.7 

91R0 4.0 6.5 55.1 31.4 2.0 0.0 1.0 

9410 3.5 5.4 19.8 60.2 11.1 0.0 0.0 

9530* 0.2 3.6 85 7.9 2.4 0.0 0.9 

On average, more than three quarters of the forests in 

the Natura 2000 area are estimated to be preserved (Table 

4). In all habitat types, a low share of altered forests has 

been estimated. The habitat types with shares of changed 

and strongly changed forests higher than one third are the 

following: 91E0* Alluvial forests with Alnus glutinosa 

and Fraxinus excelsior, 91L0 Illyrian oak-hornbeam 

forests, 9110 Luzulo-Fagetum beech forests, and 4070* 

Bushes with Pinus mugo and Rhododendron hirsutum. A 

relatively low share of changed forests was found in the 

dominant habitat type of 91K0 Illyrian Fagus sylvatica 

forests. However, we must stress that the relatively high 

share of changed forest in 4070* is partly also due to data 

collecting methods. The naturalness level is calculated 

regarding the model tree species composition and the actual 

situation/state within a compartment. As the data are 

related to the compartment levels (which can be composed 

by more different stands – spruce stands, beech 

stands, larch stands, Pinus mugo stands etc.), a bias in 

naturalness level is possible, especially for habitat types 

with lower areas (also 4070*). 

The evaluated threat status of the forest habitat types 

based on long-term assessment and on different studies 

Table 4 Share of habitat types in respect to estimation of naturalness level 

Tablica 4. Udio tipova staništa prema stupnju prirodnosti 

Naturalness level 

Stupanj prirodnosti 

4070* 9110 9180* 91D0* 91E0* 91K0 91L0 91R0 9410 9530* 

1 61.0 62.8 82.1 74.4 59.1 77.6 60.6 70.1 81.6 98.4 

2 26.3 33.5 16.5 21.1 40.1 18.6 35.9 18.2 15.4 1.6 

3 11.6 3.4 1.4 4.5 0.8 3.5 2.9 11.6 1.3 0.0 

4 1.1 0.3 0.0 0.0 0.0 0.4 0.5 0.0 1.7 0.0 

Legend: Naturalness level: 1-preserved forests (up to 30 % of foreign tree species), 2-changed forests (31–70 %), 3-strongly changed 

forests (70–90 %), and 4-altered forests (above 90 % of foreign tree species) 

Legenda: Stupanj prirodnosti: 1- očuvane šume (do 30 % stranih vrsta drveća), 2- djelomično izmijenjene šume (31–70 %), 3- jače 

izmijenjene šume (70–90 %) i 4 – izmijenjene šume (više od 90 % stranih vrsta drveća) 

221


Table 5 Evaluation of the potential threats to existence of habitat types (higher risk is marked as ***, medium risk as **, 

and very low risk as *) 

Tablica 5. Procjena potencijalnih prijetnji očuvanju tipova staništa (veći rizik označen je sa ***, srednji rizik sa **, i nizak 

rizik sa *) 

4070* 9110 9180* 91D0* 91E0* 91K0 91L0 91R0 9410 9530* 

Climate changes 

Klimatske promjene ** ** *** *** *** ** *** * *** * 

Fragmentation 

Fragmentacija ** * *** *** *** * ** ** * *** 

Pollution 

Zagađenje * ** ** *** *** * ** ** *** * 

Invasive species 

Invazivne vrste * ** ** * *** * ** * * * 

Overexploitation 

Prevelika eksploatacija * ** *** ** ** * ** * ** * 

Forest fires 

Šumski požari ** * * * * * ** *** * *** 

by is presented in Table 5. The highest risks/threats 

have been evaluated for the habitat type 91E0* Alluvial 

forests with Alnus glutinosa and Fraxinus excelsior. 

Furthermore, the 91L0 Illyrian oak-hornbeam forests, 

and small-sized habitat types of 9180* Tilio-Acerion 

forests of slopes, screes and ravines, and 91D0* Bog 

woodland might be also potentially endangered by different 

threats. 

Level I and level II plots – Pokusne plohe na razini I i II 

On 39 study plots of Level I and 11 plots of Level II, 

we found a total of 102 woody species, of which 46 were 

tree species, and 56 were shrubs and woody climbers. The 

most common species are Fagus sylvatica L. and Picea 

abies (L.) Karst., both occurring on 39 plots (78 %). One 

of the very common species is Acer pseudoplatanus L., 

present on 37 plots but mostly in ground layers (in tree 

layer only on 21 plots). Other more frequent 

species that have been found include 

the following: Quercus petraea 

(Matt.) Liebl. (21 plots), Prunus avium 

L. (20), Abies alba Mill. (19), Carpinus 

betulus L. (18), Fraxinus excelsior L. 

(17), Sorbus aucuparia L. (17), Sorbus 

aria (L.) Cr. (16), Castanea sativa Mill. 

(15), and Fraxinus ornus L. (15). 

The mean species richness per plot 

is 14.8 ± 7.0, ranging from 2 to 36 wo - 

ody species. 

Based on the diversity of woody species, a DCA ordination 

of the plots has been extracted (Fig. 3). The 

mesic Fagus sylvatica plots are centrally placed in the 

ordination space. Plots of the 91K0 Illyrian Fagus 

sylvatica forests obtain a middle DCA1 score, and middle 

to low scores of DCA2. Plots of the 9180* Tilio- 

Acerion forests have higher scores along the first axis, 

Figure 3 DCA ordination of the Level I (Δ) 

and Level II (▲) plots based on diversity 

of woody species for Axes 

1 and 2. The biplot overlay shows 

vectors related to diversity and to 

site parameters. The forest habitat 

types (see Table 1) of Annex 1 are 

indicated. 

Slika 3. DCA ordinacije ploha razine I (Δ) 

i razine II (▲) na osnovi različitosti 

vrsta drveća za os 1 i 2. Vektori 

su u odnosu prema parametrima 

različitosti i staništa. Označeni su 

tipovi šumskih staništa (vidi Tablicu 

1) Aneksa 1. 

222


and the plots of lowland forest habitats of 91F0 and 

91E0* have the highest scores along the first axis. In 

contrast, the 9410 Acidophilous Picea forests of the 

montane to alpine levels have low DCA1 scores. Beside 

the plots with predominantly Picea abies trees, 

Fagus sylvatica and Abies alba-plots of high montane 

zone also occur on the left side of the ordination space. 

In the upper part of ordination space, the plots of 9110 

habitat type of acidophilic beech forest and 91L0 Illyrian 

oak-hornbeam forests are placed. 

On average, in the lower part of the ordination space 

are placed plots/habitat types with higher values of diversity 

parameters, while in the upper part are those with 

lower values of these parameters (Fig. 3). Significant 

negative correlations were found between the second 

axis and the parameters of species diversity: total number 

of woody species (N_ALL, r = -0.620***); number of 

shrub and climber species (N_SHRUB, r = -0.653***); 

number of tree species (N_TREE, r = -0.459***); 

Shannon diversity index (H, r = -0.619***). The first 

axis correlates closely with elevation of the plots (ELE- 

VAT–height above sea level; r = -0.891***), and with 

shrub-layer cover (COV_SHRU; r = 0.475***). The second 

axis correlates negatively with the rock share 

(ROCK; r = -0.592***). Other parameters not presented 

on Fig. 3 have no clear tendency. 

DISCUSSION – Rasprava 

Forest management of habitat types – Gospodarenje šumskim staništima 

Based on the studied forest-specific parameters, we 

can assume that most woodland and forest habitat types 

in Slovenia are considered appropriate by the existing 

forest management planning system. Important indicators 

relevant for the favourable conservation system of 

habitat types are already in use by forest management 

planning system in all forests. Some additional indicators, 

not included in forest inventory system, are tested 

on different monitoring-levels (e.g. ICP Forests). However, 

some of them (e.g. threats) have to be adapted for 

forest inventory use in all Slovenian forests. 

In Slovenia, the ideas of forest planning and management 

oriented towards the natural species composition 

and natural forest regeneration have an important place in 

sustainable forest management. The relatively large volume 

of growing stock is stimulated by forest management, 

and a high share of dead wood of different sizes 

has to be kept in forest ecosystems. Nevertheless, the estimation 

of forest-stand parameters to evaluate the status 

of Slovenian forest habitats revealed some weak points. 

Taking into account some mapping and classification 

problems (e.g. some habitats are inadequately treated; 

some habitat types are not well defined), the evaluation 

of some parameter values might be biased. The data are 

more reliable for the forest habitat types with larger 

areas, such as 91K0 Illyrian Fagus sylvatica forests, 

9110 Luzulo-Fagetum beech forests and 91L0 Illyrian 

oak-hornbeam forests. However, the forest habitats with 

larger areas encompass diverse site and stand situations, 

and indicator values on levels of habitat type could be 

only informative. For instance, the largest habitat type 

of 91K0 Illyrian Fagus sylvatica forests is characterised 

A comparison of the actual tree species composition of 

habitat types to the relevant information on forest plant 

associations as a benchmark (Bončina and Robič 

1998) indicates that the major part of forests are well preserved. 

The forests with more than 70 % of inappropriate 

Indicators – Pokazatelji 

by broad ecological amplitude and an array of forest associations; 

ranging from thermophilic beech forest in 

the Sub-Mediterranean region to subalpine beech forest 

in Julian Alps. In such cases, instead of the entire habitat 

type, the indicators of favourable conservation status 

should at least be tested for group of associations. 

The EU priority habitat types, such as 4070* Bushes 

with Pinus mugo and Rhododendron hirsutum, 9180* 

Tilio-Acerion forests of slopes, screes and ravines, 

91D0* Bog woodland, 91E0* Alluvial forests with Alnus 

glutinosa and Fraxinus excelsior, 9530* (Sub-) Mediterranean 

pine forests with endemic black pines, should be 

brought more into focus. Moreover, the level of mapping 

accuracy of EU priority habitat types and rare habitats on 

the national level requires significant improvements. 

For example, unambiguous distinctions must be 

made be tween the 91L0 Illyrian oak-hornbeam forests 

and scatte red fragments of the 91F0 Riparian mixed 

forest of Qu er cus robur and other broadleaved species 

growing in the lo wland of the eastern part of Slovenia 

(Čater et al. 2001, Kutnar 2006); and between 4070* 

Bushes with Pi nus mugo and Rhododendron hirsutum 

and 9420 Al pi ne La rix decidua forests (Dakskobler 

et al. 2010). Spe ci al attention has to be given to some 

other woodland ha bitat ty pes of low economic interest 

but of high conserva tion im portance, such as very rare 

patches of the 9340 ha bitat ty pe of Mediterranean 

Quercus ilex forests in the we stern pa rt of Slovenia 

(Dak skobler 1997) and 5130 Ju niper us communis 

formations on heaths or calcareous grasslands. 

tree species cover only 4 % of all habitat type area. The 

preserved forests with low shares of foreign tree species 

represent 74 % of all Natura 2000 forests in Slovenia, and 

the share of such forests is even higher in the dominant 

habitat type of 91K0 Illyrian Fagus sylvatica forests. Due 

223


to intensive human impact, the habitat types of 91E0* 

Alluvial forests with Alnus glutinosa and Fraxinus 

excelsior, and 91L0 Illyrian oak-hornbeam forests, 

both occurring in lowland and hilly area, incorporate 

the lowest share of preserved forests. 

The diversity of developmental phases and the balance 

between them is an important issue in the sustainability 

of forest habitats (Müller-Kroehling et al. 

2004). Age structure (age class distribution) and regeneration 

are important MCPFE indicators of habitat 

types (Anonymous 2002, 2007c), but the specific site 

and stand conditions of each habitat type have to be 

taken into account. For instance, it is obvious that the 

4070* habitat type of bushes with Pinus mugo and 

Rhododendron hirsutum cannot reach the timber stand 

phase, except those patches which are colonised by 

Larix decidua and Picea abies. Generally, however, 

natural regeneration plays an important role in the stability 

and sustainability of a forest habitat type, and it 

seems that the lack of young growth could pose a threat 

to it. From that point, the share of younger stands 

(young growth and younger pole stand) in the 9180* 

Tilio-Acerion forests of slopes, screes and ravines, and 

in 9530* (Sub-) Mediterranean pine forests with endemic 

black pines is low. However, the developmental 

phases are balanced in the most extensive habitat type 

of 91K0 Illyrian Fagus sylvatica forests, and also in the 

9110, 91D0* and 91E0* habitat types. 

Generally, increasing the quantity of wood is an important 

issue of forest management. In Slovenia, the 

share of forest and growing-stock quantity are relatively 

high, and they have been constantly increasing in 

recent decades (Perko 2004, Anonymous 2005, Lesn 

i k and Matijašić 2006), playing an important role 

as carbon storage (F a n et al. 1998, Hamilton et al. 

2002, Nabuurs and Schelhaas 2002, Gutrich 

and Howarth 2007, Piškur and Krajnc 2007). 

The estimated volume of dead wood of 11.4 m 3 per 

hectare in Slovenia is comparable to other studies 

(e.g. Kirby et al. 1998, Fridman and Walheim 

2000, Marage and Lemperiere 2005, Anonymous 

2007c). Also, according to the forest management planning 

system in Slovenia, dead wood has been accepted 

as one of the crucial elements of stable forests (Papež 

et al. 1997), playing multifunctional roles and being a 

very significant factor of biodiversity of forest ecosystems 

(Harmon et al. 1986, Franklin et al. 1987, 

Crites and Dale 1998, Bormann and Likens 

1994, Peterken 1996, Kraigher et al. 2002, Kutnar 

et al. 2002, Ódor and van Doort 2002, Piltaver 

et al. 2002). The amount of dead wood suggested 

by Papež et al. (1997) for Slovenian forests is between 

0.5 % and 3 % of growing stock. However, the evaluation 

of dead wood per habitat type showed an even 

higher average share of 4.1 %, ranging between 0.6 % 

and 13.2 % per habitat type. In managed forests, the 

amounts of dead wood are much lower than in unmanaged 

forests (Kirby et al. 1998, Fridman and Walheim 

2000, Marage and Lemperiere 2005); for 

example, the amount of dead wood in studied forest reserves 

in Slovenia, mostly located in 91K0 Illyrian 

Fagus sylvatica forests, varies from 69 to 568 m 3 per 

hectare, while the growing stock ranges from 525 to 

813 m 3 per hectare (Hahn and Christensen 2004). 

However, dead wood is a very important functional and 

biodiversity element of managed forests as well, and the 

share of it could even be increased in some habitats (e.g. 

9180*, 91E0*). 

A comparison of the woody species diversity of 

Level I and Level II plots to the biodiversity states of 

other countries involved in the Intensive Monitoring 

Programme (Dobremez et al. 1997, de Vries et al. 

2003b, Fabiánek 2004, Seidling 2005, Soriano 

et al. 2005), using the same ICP Forests methodology 

(Anonymous 1985, de Vries et al. 2003a), proved the 

high species diversity of Slovenian forest habitat types. 

On Level I and Level II plots, the variation in diversity 

of species is closely related to bedrock type and soil 

conditions. Generally, the plots and habitat types with 

high values of diversity parameters (number of species, 

and diversity index) are located on different types of 

carbonate bedrock, for example limestone and dolo - 

mite; those with low values are placed on different noncarbonate 

bedrock (e.g. sandstone, claystone). 

224 

Existing and potential threats – Postojeća i potencijalna ugroženost 

In the context of conservation of habitat types and of 

biodiversity, the pressure of a large set of different 

threats is a major concern (Groom et al. 2006, Anonymous 

2007a). Among the most frequently monitored 

causes underlying the potential changes of habitat types 

from the data obtained in the habitat monitoring schemes 

(Lengyel et al. 2008a) were land use, fragmentation, 

pollution, and invasive species. In general, minor habitat 

types like 91D0* Bog woodland, 9180* Tilio-Acerion 

forests of slopes, screes and ravines, and 9530* (Sub-) 

Mediterranean pine forests are more endangered than 

habitat types with larger areas. Since the rare patches of 

bog ecosystems in Slovenia are situated at the southern 

border of the Sphagnum-mire distribution in Europe 

(Kutnar and Martinčič 2003), the effects of predicted 

climate warming for this area (B e r gant 2007, 

Anonymous 2008c, Kutnar et al. 2009, Kutnar and 

Kobler 2011) might have dramatic consequences. Beside 

the effect of elevated temperature on the hydrology 

status of peat bogs and peat decomposition, high atmospheric 

nitrogen deposition also accelerates the peat decomposition 

processes (Bragazza et al. 2004, 2006).


Mountain ecosystems are especially vulnerable 

(Anonymous 2007a, 2008c, Č a s 2010), and the significant 

changes in response to climate changes might be 

expected at the upper-tree line (Körner 1998, Grace 

et al. 2002, Dullinger et al. 2004), which is, in Slovenia, 

dominated by the habitat type of 4070* Bushes with 

Pinus mugo and Rhododendron hirsutum. Moreover, climate 

change will more or less affect all forest habitat 

types. Different simulations of climate change effects 

predict the shift of forest vegetation belts (Brzeziecki 

et al. 1995, Kienast et al. 1996, 1998, D o w and D o - 

wning 2006, Anonymous 2008c), and significant 

changes in the distribution of forest habitat types in 

Slovenia driven by climate change have been predicted 

(Kutnar et al. 2009, Kutnar and Kobler 2011). In 

the Sub-Mediterranean region of Slovenia, forest fires 

cause significant damage (Mavsar et al. 2005, Jakša 

2006). The thermophilic forests of this region, such as 

9530* (Sub-) Mediterranean pine forests with endemic 

black pines, are very sensitive to fires (Urbančič and 

Dakskobler 2001). 

Some of the most threatened ecosystems are floodplain 

and lowland forests corresponding to the 91E0* 

Alluvial forests with Alnus glutinosa and Fraxinus excelsior, 

91F0 Riparian mixed forests of Quercus robur 

and other broadleaves, and 91L0 Illyrian oak-hornbeam 

forest, which have always sustained heavy 

anthropogenic impacts (Klimo and Hager 2001, 

Čater et al. 2001). In Slovenia, the share of converted 

or partly converted forests to forests of foreign tree 

species (predominantly spruce) is the highest in the 

habitat types of 91E0* Alluvial forests with Alnus 

glutinosa and Fraxinus excelsior, and 91L0 Illyrian 

oak-hornbeam forests (in forest-management analysis 

including also 91F0). Floodplain forest ecosystems in 

Slovenia have experienced watercourse regulation, resulting 

in the termination of floods and groundwater 

table decrease. They were decreased in favour of agriculture, 

often to the level of strip-like riparian stands. 

The interaction between forests and intensively managed 

agricultural land in their immediate vicinity is 

demonstrated in the increased input of various substances, 

particularly through wind erosion and drift from 

fields to forests. In the Slovenian floodplain forests, 

many invasive species are successfully out-competing 

native species and affecting habitats; this problem is 

also increasingly regarded as one of the major threats to 

biodiversity on the global level (Groom et al. 2006, 

Anonymous 2007a). The 91L0 Illyrian oak-hornbeam 

forests in the hilly zone of the country are being pressured 

by a similar process of degradation as previous 

ones. The relatively high share of coppice, litter-raking 

and other degraded forests in the habitat type reflects the 

negative human impact in this area. For optimal functioning 

of forest ecosystems, human-induced and all 

other threats have to be monitored and excluded as much 

as possible. In the first step, the management planning 

system has to recognise the existing and potential negative 

impacts on forest ecosystems. 

The majority of studied forest-stand parameters indicate 

the favourable conservation status of forest habitat 

types. Therefore, the Slovenian forest management system 

represents a case of good practice in the monitoring 

and maintaining of forest habitat types. However, some 

improvements of the existing forest management planning 

system with special attention to the EU priority 

habitats (e.g. 9180*, 91D0*, 4070*) and the rare habitats 

in Slovenia (e.g. 9340, 91F0) have to be made. In 

addition to the studied parameters, some additional, e.g. 

habitat specific parameters/indicators need to be estimated 

to achieve the goals of Natura 2000. 

The study has been financially supported by national 

project “The importance of forests for biodiversity 

at ecosystem, species and gene level in scope of 

forest contribution to buffering of climate changes and 

its future management”, funded by the Ministry of 

Agriculture, Forestry and Food and by the Slovenian 

Research Agency, and by the research programme P4- 

0107 funded by the Slovenian Research Agency. 

ACKNOWLEDGEMENT – Zahvala 

REFERENCES – Literatura 

Thanks are due to our colleagues Robert Ogrizek 

and Tomaž Šturm for their technical assistance, and to 

other colleagues from the Slovenian Forest Service for 

field data provided. Thank you to all reviewers whose 

critiques have considerably improved an earlier version 

of the manuscript. The English language of the 

manuscript was checked by John Kingston at EnglishIndex.com 

and by Terry Troy Jackson. 

Anonymous, 1979: Council Directive 79/409/EEC of 

2 April 1979 on the conservation of wild birds. 

http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUri- 

Serv.do?uri=CELEX:31979L0409:EN: HTML. 

Anonymous, 1985: ICP Forests : International Co-operative 

Programme on Assessment and Monitoring 

of Air Pollution Effects on Forests. 

http://www.icp-forests.org/index.htm 

Anonymous, 1992a: Convention on Biological Diversity 

1992. http://www.cbd.int/ 

Anonymous, 1992b: Council Directive 92/43/EEC of 

21 May 1992 on the conservation of natural 

225


habitats and of wild fauna and flora. http://eurlex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri= 

CELEX:31992L0043:EN:HTML 

Anonymous, 2004: Common standard monitoring guidance 

for woodland habitats. Version February, 

Joint Nature Conservation Committee (JNCC), 

Peterborough (2004) ISSN: 1743–8160. 

Anonymous, 1998: Pravilnik o gozdnogospodarskih in 

gozdnogojitvenih načrtih (Regulation on forest 

management and silviculture plans (1998), Ur. l. 

5/1998. 

Anonymous, 2002: Improved pan-European indicators 

for sustainable forest management. Ministerial 

Con ference on the Protection of Forests in Europe 

(MCPFE). http://www.mcpfe.org/files/u1/publications/pdf/improved_indicators.pdf 

Anonymous, 2004: Streamlining European 2010 Biodiversity 

Indicators (SEBI2010). 

http://biodiversity-chm.eea.europa.eu/information/indicator/F1090245995 

Anonymous, 2005: Global Forest Resources Assessment, 

Progress towards sustainable forest management. 

FAO Forestry Paper 147. 

Anonymous, 2006a: Pravilnik o gozdnogospodarskih 

in gozdnogojitvenih načrtih (Regulation on forest 

management and silviculture plans (2006): 

Ur. l. 70/2006. 

Anonymous, 2006b: Spatial and descriptive data about 

forest of Slovenia, Slovenia Forest Service, Central 

unit: Data base. 

Anonymous, 2007a: Europe’s environment. The fourth 

assessment. European Environment Agency 

(EEA), Copenhagen. 

Anonymous, 2007b: Interpretation manual of European 

Union habitats, EUR27. European Commission 

DG Environment, Nature and biodiversity. 

http://ec.europa.eu/environment/nature/legislation/habitatsdirective/docs/2007_07_im.pdf 

Anonymous, 2007c: State of Europe’s Forests 2007. The 

MCPFE report on sustainable forest management 

in Europe. MCPFE Liaison Unit Warsaw. 

http://www.mcpfe.org/files/u1/publications/pdf/s 

tate_of_europes_forests_2007.pdf 

Anonymous, 2008a: European forests – ecosystem con - 

ditions and sustainable use. EEA Report 3/2008, 

European Environment Agency, Copenhagen. 

http://www.eea.europa.eu/publications/eea_report_2008_3 

Anonymous, 2008b: EuMon: EU-wide monitoring methods 

and systems of surveillance for species and 

habitats of Community interest. http://eu m on. - 

ckff.si/summary.php 

Anonymous, 2008c: IPCC - Intergovernmental Panel 

on Climate Change. http://www.ipcc.ch/ 

Anonymous, 2008d: IUCN - International Union for 

Conservation of Nature. http://cms.iucn.org/ 

Anonymous, 2008e: Pravilnik o gozdnogospodarskih 

in gozdnogojitvenih načrtih (Regulation on forest 

management and silviculture plans (2008): 

Ur. l. 12/2008. 

Anonymous, 2009: EEA Core Set of Indicators. European 

Environment Agency. http://themes.eea.europa.eu/IMS/CSI 

Bergant, K., 2007: Projections of climate change for 

Slovenia. In: Jurc, M. (ed.), Climate changes – 

impact on forest and forestry. Studia Forestalia 

Slovenica 130: 67–86. 

Bock, M., G. Rossner, M. Wissen, K. Remm, T. 

Langanke, S. Lang, H. Klug, T. Blaschke, 

B. Vrščaj, 2005: Spatial indicators for 

nature conservation from European to local 

scale. Ecological Indicators 5: 322–338. 

Bončina, A., D. Robič, 1998: Estimation of the 

species composition alteration in plant communities. 

Zbornik gozdarstva in lesarstva 57: 113–130. 

Bormann, F. H., G. E. Likens, 1994: Pattern and 

process in a forested ecosystem. Springer-Verlag, 

New York, USA 

Bragazza, L., T. Tahvanainen, L. Kutnar, 

H. Rydin, J. Limpens, M. Hájek, P. Grosvernier, 

T. Hájek, P. Hajkova, I. Hansen, 

P. Iacumin, R. Gerdol, 2004: 

Nutritional constraints in ombrotrophic Sphagnum 

plant under increasing atmospheric nitrogen 

deposition in Europe. New Phytologist 163: 

609–616. 

Bragazza, L., C. Freeman, T. Jones, H. Rydin, 

J. Limpens, N. Fenner, T. Ellis, R. Gerdol, 

M. Hájek, T. Hájek, P. Iacumin, L. 

Kutnar, T. Tahvanainen, H. Toberman, 

2006: Atmospheric nitrogen deposition promotes 

carbon loss from peat bogs. Proceedings 

of the National Academy of Sciences of the USA 

103: 19386–19389. 

Brzeziecki, B., F. Kienast, O. Wildi, 1995: 

Modelling potential impacts of climate change 

on the spatial distribution of zonal forest communities 

in Switzerland. Journal of Vegetation 

Science 6: 257–268. 

Cantarello, E., 2007: Towards cost-effective indicators 

to maintain Natura 2000 sites in a 

favourable conservation status. PhD thesis in 

Forest Ecology, University of Padova. 

Cantarello, E., A. Newton, 2006: Towards costeffective 

indicators to maintain Natura 2000 

226


sites in favourable conservation status. Preliminary 

results from Cansiglio and New Forest. 

Forest 3: 574–583. 

Cantarello, E., A. Newton, 2008: Identifying 

cost-effective indicators to assess the conservation 

status of forested habitats in Natura 2000 

sites. Forest Ecology and Management 256: 

815–826. 

Crites, S., M. R. T. Dale, 1998: Diversity and abundance 

of bryophytes, lichens, and fungi in relation 

to woody substrate and successional stage in 

aspen mixedwood boreal forests. Canadian Journal 

of Botany 76: 641–651. 

Corona, P., M. Köhl, M. Marchetti, (eds.), 2004: 

Advances in forest inventory for sustainable forest 

management and biodiversity monitoring. Kluwer 

Academic Publishers, Forestry Sciences 76. 

Čas, M., 2010. Disturbances and predation on Capercaillie 

at leks in Alps and Dinaric Mountains. 

Šum. list 134: 487–495. 

Čater, M., L. Kutnar, M. Accetto, 2001: Slovenian 

lowland and floodplain forests. In: Klimo, 

E., H. Hager (eds.), The floodplain forests in Europe: 

current situation and perspectives. EFI Research 

Report 10: 233–248. 

Čater, M., M. Hočevar, P. Kalan, M. Kovač, L. 

Kutnar, R. Mavsar, P. Simončič, I. Smolej, 

M. Urbančič, E. Vel, 2003: Intensive 

monitoring programme in Slovenia (IMP-SI): 

basic structural document. Slovenian Forestry 

Institute, Ljubljana, Alterra, Wageningen. 

Dakskobler, I., 1997: Phytosociological characteristics 

of holm oak Quercus ilex L. stands on 

Mount Sabotin and above the source of the Lijak 

river, Western Slovenia. Acta Biologica Slo ve - 

nica 41: 19–42. 

Dakskobler, I., 2009: Phytocoenological research 

in forest ecosystem at the beginning of the 21 st 

Century. Šum. list 133: 53–62. 

Dakskobler, I., F. Leban, A. Rozman, A. Seliškar, 

2010: Distribution of the association 

Rhodothamno-Laricetum in Slovenia. Folia Biologica 

et Geologica 51(4): 165–176. 

De Vries, W., E. M. Vel, G. J. Reinds, H. Deelstra, 

J. M. Klap, E. E. J. M. Leeters, C. M. 

A. Hendriks, M. Kerkvoorden, G. Lan d - 

mann, J. Herkendell, T. Haussmann, 

J.W. Erisman, 2003a: Intensive monitoring of 

forest ecosystems in Europe; 1. Objectives, setup 

and evaluation strategy. Forest Ecology and 

Management 174: 77–95. 

De Vries, W., G. J. Reinds, M. Posch, M. J. 

Sanz, G. H. M. Krause, V. Calatayud, J. P. 

Renaud, J. L. Dupouey, H. Sterba, E. M. 

Vel, M. Dobbertin, P. Gundersen, J. C. 

H. Voogd, 2003b: Intensive monitoring of forest 

ecosystems in Europe. Technical Report 

2003. UN/ECE EC, Brussels, Geneva. 

Dobremez, J. F., S. Camaret, L. Bourjot, E. Ulrich, 

A. Brêthes, P. Coquillard, G. Du - 

mé, J. L. Dupouey, F. Forgeard, C. Ga u- 

berville, J. Gueugnot, J. F. Picard, J. M. 

Savoie, A. Schmitt, J. Timbal, J. To u - 

ffet, M. Trémolières, 1997: RENECOFOR - 

Inventaire et interpretation de la co mposition 

floristique de 101 peuplements du réseau (Campagne 

1994/95). Office National Forêts, Département 

des Recherches Techniques, Fontainebleau. 

Dow, K., T. E. Downing, 2006: The atlas of climate 

change – Mapping the world’s greatest challenge. 

Earthscan, London. 

Dullinger, S., T. Dirnböck, G. Grabherr, 

2004: Modelling climate change-driven treeline 

shifts: relative effects of temperature increase, 

dispersal and invasibility. Journal of Ecology 92: 

241–252. 

Ellmauer, T., 2005: Entwicklung von kriterien, indikatoren 

und schwellenwerten zur beurteilung des 

erhaltungszustandes der Natura 2000-schutzgüter. 

Band 3: Lebensraumtypen des anhangs I der 

fauna-flora-habitat-richtlinie, Bundesministerium 

für Land- und Forstwirtschaft, Vienna. 

Fabiánek, P. (ed.), 2004: Forest condition monitoring 

in the Czech Republic, 1984–2003. Ministry 

of Agriculture of the Czech Republic, Forestry 

and Game Management Research Institute, ICP 

Forests. 

Fan, S., M. Gloor, J. Mahlman, S. Pacala, J. 

Sarmiento, T. Takahashi, P. Tans, 1998: A 

large terrestrial carbon sink in North America implied 

by atmospheric and oceanic carbon dioxide 

data and models. Science 282: 442–446. 

Flamek, F., 1771: Holz-schätz oder Überschlagung 

auch geometrische Einteilung in die Stallungen 

oder jährliche Gehau sammentlicher ternovaner 

landesfürstlichen Hoch und Schhwartzwaldungen 

so vorgenommen worden anno 1771. 

Franklin, J. F., H. H. Shugart, M. E. Harmon, 

1987: Tree death as an ecological process. Bio- 

Science 37: 550–556. 

Fridman, J., M. Walheim, 2000: Amount, structure, 

and dynamics of dead wood on managed 

forestland in Sweden. Forest Ecology and Management 

131: 23–36. 

Goldsmith, B. (ed.), 1991: Monitoring for conservation 

and ecology. Chapman & Hall, London, 

New York, Tokyo, Melbourne, Madras. 

227


Golob, A., 2006: Bases for monitoring conservation 

status of forest habitat types and habitats of 

species on Natura 2000 in Slovenia). In: Hladnik, 

D. (ed.), Monitoring the management of 

forests and forested landscape. Studia Forestalia 

Slovenica 127: 223–243. 

Grace, J., F. Berninger, L. Nagy, 2002: Impacts 

of climate change on the tree line. Annals of 

Botany 90: 537–544. 

Groom, M. J., G. K. M e f f e , C. R. Carroll, 2006: 

Principles of conservation biology. 3 rd Edition. 

Sinauer Associates, Sunderland. 

Groom, G., 2007: Concepts, methods and tools for 

conservation status assessment, reporting and 

monitoring. PEER Natura 2000 workshop 

Comwell Hotel, Roskilde (DK), 25–27 April 

2007 report. National Environmental Research 

Institute, Rønde, Denmark. 

Gutrich, J., R. B. Howarth, 2007: Carbon sequestration 

and the optimal management of New 

Hampshire timber stands. Ecological Economics 

62: 441–450. 

Hahn, K., M. Christensen, 2004: Dead wood in Eur - 

o pean forest reserves - a reference for forest mana - 

g ement. In: Marchetti, M. (ed.), Monitoring and in - 

d i cators of forest biodiversity in Europe-from id eas 

to operationality. EFI Pro ceedings 51: 181–191 

Hamilton, J. G., E. H. DeLucia, K. George, S. 

L. Naidu, A. C. Finzi, W. H. Schlesinger, 

2002: Forest carbon balance under elevated 

CO 2 . Oecologia 131: 250–260. 

Harmon, M. E., J. F. Franklin, F. J. Swanson, P. 

Sollins, S. V. Gregory, J. D. Lattin, N. H. 

Anderson, S. P. Cline, N. G. Aumen, J. R. 

Sedell, G. W. Lienkaemper, K. Croma - 

ck Jr., K. W. Cummins, 1986: Ecology of 

coarse woody debris in temperate ecosystems. 

Advances in Ecological Research 15: 133–302. 

Hill, M. O., H. G. Gauch, 1980: Detrended correspondence 

analysis, an improved ordination 

technique. Vegetatio 42: 47–58. 

Jakša, J., 2006: Forest fires. Gozdarski vestnik 64: 

97–112. 

Kepic, B., D. Fučka, 2006: Nature conservation 

as a part of forest management planning. In: Management 

of forest ecosystems in national parks and 

other protected areas, Scientific conference, Jahorina, 

Sutjeska, BiH, 5-8 July 2006, p. 231–238. 

Kienast, F., B. Brzeziecki, O. Wildi, 1996: 

Long-term adaptation potential of Central European 

mountain forests to climate change: a GISassisted 

sensitivity assessment. Forest Ecology 

and Management 80: 133–153. 

Kienast, F., B. Brzeziecki, O. Wildi, 1998: Potential 

impacts of climate change on species richness 

in mountain forests an ecological risk 

assessment. Biological Conservation 83: 291–305. 

Klimo, E., H. Hager (eds.), 2001. The floodplain 

forests in Europe: current situation and perspectives. 

EFI Research Report 10, Brill, Leiden, 

Boston, Köln. 

Kirby, K. J., C. M. Reid, R. C. Thomas, F. B. 

Goldsmith, 1998: Preliminary estimates of 

fallen dead wood and standing dead trees in 

managed and unmanaged forests in Britain. 

Journal of Applied Ecology 35: 148–155. 

Košir, Ž., M. Zorn-Pogorelc, J. Kalan, L. Marinček, 

I. Smole, L. Čampa, M. Šolar, B. 

Anko, M. Accetto, D. Robič, V. Toman, 

L. Žgajnar, N. Torelli, 1974: Gozdnovegetacijska 

karta Slovenije, M 1:100.000 (Forestvegetation 

map of Slovenia, M 1:100.000). Biro 

za gozdarsko načrtovanje, Gozdarski inštitut 

Slovenije, Ljubljana. 

Košir, Ž., M. Zorn-Pogorelc, J. Kalan, L. Marinček, 

I. Smole, L. Čampa, M. Šolar, B. 

Anko, M. Accetto, D. Robič, V. Toman, 

L. Žgajnar, N. Torelli, I. Tavčar, L. Kutnar, 

A. Kralj, 2003: Gozdnovegetacijska kar - 

ta Slovenije, digitalna verzija (Forest-vegetation 

map of Slovenia, digital version). Biro za 

gozdarsko načrtovanje, Gozdarski inštitut Slovenije, 

Ljubljana. 

Kotar, M., 2003: Gozdarski priročnik. Univerza v 

Ljubljani, Biotehniška fakulteta, Ljubljana. 

Kotar, M., R. Brus, 1999: Naše drevesne vrste. Slovenska 

matica v Ljubljani. 

Körner, C., 1998. A re-assessment of high elevation 

treeline position and their explanation. Oecologia 

115: 445–459. 

Kraigher, H., D. Jurc, P. Kalan, L. Kutnar, T. 

Levanič, M. Rupel, I. Smolej, 2002: 

Beech coarse woody debris characteristics in 

two virgin forest reserves in southern Slovenia. 

Zbornik gozdarstva in lesarstva 69: 91–134. 

Kutnar, L., 2006: Plant diversity of selected Quercus 

robur L. and Quercus petraea (Matt.) Liebl. 

forests in Slovenia. Zbornik gozdarstva in 

lesarstva 79: 37–52. 

Kutnar, L., P. Ódor, K. van Doort, 2002: Vascular 

plants on beech dead wood in two Slovenian 

forest reserves. Zbornik gozdarstva in lesarstva 

69: 135–153. 

Kutnar, L., A. Martinčič, 2003: Ecological relationships 

between vegetation and soil-related 

variables along the mire margin-mire expanse 

228


gradient in the eastern Julian Alps, Slovenia. Annales 

Botanici Fennici 40: 177–189. 

Kutnar, L., A. Kobler, K. Bergant, 2009: The 

impact of climate change on the expected spatial 

redistribution of forest vegetation types. Zbornik 

gozdarstva in lesarstva 89: 33–42. 

Kutnar, L., A. Kobler, 2011: Prediction of forest 

vegetation shift due to different climate-change 

scenarios in Slovenia. Šum. list 135: 113–126. 

Larsson, T. B. B. (ed.), 2001: Biodiversity evaluation 

tools for European forests. Ecological Bulletins 

50: 1–231. 

Lengyel, S., E. Déri, Z. Varga, R. Horváth, B. 

Tóthmérész, P. Y. Henry, A. Kobler, L. 

Kutnar, V. Babij, A. Seliškar, C. Christia, 

E. Papastergiadou, B. Gruber, K. 

Henle, 2008a: Habitat monitoring in Europe: a 

description of current practices. Biodiversity and 

Conservation 17: 3327–3339. 

Lengyel, S., A. Kobler, L. Kutnar, E. Framstad, 

P. Y. Henry, V. Babij, B. Gruber, D. 

Schmeller, K. Henle, 2008b: A review and 

a framework for the integration of biodiversity 

monitoring at the habitat level. Biodiversity and 

Conservation 17: 3341–3356. 

Lesnik, T., D. Matijašić, 2006: Wälder Sloweniens. 

Forst und Holz 61: 168–172. 

Lorz, C., C. Fürst, Z. Galić, D. Matijašić, V. 

Podrazky, N. Potočić,P. Simončič, M. 

Strauch, H. Vacik, F. Makeschin, 2010: 

GIS-based probability assessment of natural 

hazards in forested landscapes of Central and 

South-Eastern Europe. Environmental Management 

46: 920–930. 

Marage, D., G. Lemperiere, 2005: The management 

of snags: A comparison in managed and unmanaged 

ancient forests of the Southern French 

Alps. Annals of Forest Science 62: 135–142. 

Marchetti, M. (ed.), 2004a: Monitoring and indicators 

of forest biodiversity in Europe - from ideas 

to operationality. EFI Proceedings 51 

Marchetti, M., 2004b: Introduction. In: Marchetti, 

M. (ed.), Monitoring and indicators of forest biodiversity 

in Europe - from ideas to operationality. 

EFI Proceedings 5: 9–11 

Martinčič, A., T. Wraber, N. Jogan, A. Podobnik, 

B. Turk, B. Vreš, 2007: Mala flora 

Slovenije. Tehniška založba Slovenije, Ljubljana. 

Mavsar, R., L. Kutnar, M. Kovač, 2005: Slovenia. 

In: Merlo, M., L. Croitoru (eds), Valuing 

Mediterranean Forests: towards total economic 

value. CABI publishing, p. 263–278. 

McCune, B., M. J. M e f ford, 1999: PC-ORD: Multivariate 

analysis of ecological data, Version 4.0. 

MjM Software Design,Glenden Beach, Oregon. 

McCune, B., J. B. Grace, 2002: Analysis of ecological 

communities. MjM Software Design, Glenden 

Beach, Oregon. 

Müller-Kroehling, S., M. Fischer, H. J. Gulder, 

2004: Arbeitsanweisung zur Fertigung von 

Managementplänen für Waldflächen in NA- 

TURA 2000-Gebieten. Bayerische Staatsforstverwaltunng, 

Bayerische Landesanstalt für Wald 

und Forstwirtschaft, Freising. 

Nabuurs, G. J., M. J. Schelhaas, 2002: Carbon 

profiles of typical forest types across Europe assessed 

with CO2FIX. Ecological Indicators 1: 

213–223. 

Ódor, P., K. van Doort, 2002. Beech dead wood 

inhabiting bryophyte vegetation in two Slovenian 

forest reserves. Zbornik gozdarstva in 

lesarstva 69: 155–169. 

Papež, J., M. Perušek, I. Kos, 1997: Biotska 

raznolikost gozdnate krajine z osnovami eko lo - 

gije in delovanja ekosistema.: Zavod za gozdove 

Slovenije, Zveza gozdarskih društev Slovenije, 

Gozdarska založba, Ljubljana. 

Perko, F. (ed.), 2004: Slovenian forests and forestry. 

Zveza gozdarskih društev, Ministrstvo za kmetijstvo, 

gozdarstvo in prehrano RS, Zavod za gozdove 

Slovenije. 

Peterken, G. F., 1996: Natural woodland, ecology 

and conservation in Northern temperate regions. 

Cambridge University Press, Cambridge. 

Piltaver, A., N. Matočec, J. Kosec, D. Jurc, 

2002: Macrofungi on beech dead wood in the 

Slovenian forest reserves Rajhenavski Rog and 

Krokar. Zbornik gozdarstva in lesarstva 69: 

171–196. 

Piškur, M., N. Krajnc, 2007: The importance of 

forests and wood use for CO 2 balance in Slovenia. 

In: Jurc, M. (ed.), Climate changes – impact 

on forest and forestry. Studia Forestalia 

Slovenica 130: 237–250. 

Schuck, A., M. Rois. 2004: Forest biodiversity indicators 

– a contribution to an EEA core set of 

biodiversity indicators. In: Marchetti, M. (ed.), 

Monitoring and indicators of forest biodiversity 

in Europe - from ideas to operationality. EFI 

Proceedings 51: 37–48 

Simončič, P., M. Kobal, M. Urbančič, L. Kutnar, 

F. Batič, K. Eler, 2008: Slovenia. In: 

Hettelingh, J.P. (ed.), Critical load, dynamic 

modelling and impact assessment in Europe: 

CCE status report 2008. Coordination Centre for 

Effects (CCE), p. 181–194. 

229


Soriano, C., A. Gastón, P. Bariego, 2005: Diversidad 

florística en las parcelas españolas de 

Nivel II de la Red Europea de Seguimiento Intensivo 

y Continuo de Ecosistemas Forestales. 

Actas del IV Congreso Forestal Español. Sociedad 

Española de Ciencias Forestales. 

Søgaard, B., F. Skov, R. Ejrnæs, S. Pihl, J. R. 

Fredshavn, K. E. Nielsen, P. Clausen, 

K. Laursen, T. Bregnballe, J. Madsen, 

A. Baatrup-Pedersen, M. Sønder ga - 

ard, T. L. Lauridsen, E. Aude, B. Nygaard, 

P. Møller, T. Riis-Nielsen, R. M. 

Buttenschøn, 2007: Criteria for favourable 

conservation status in Denmark, Natural habitat 

types and species covered by the EEC Habitats 

Directive and birds covered by the EEC Birds 

Directive. NERI Technical Report 647. 

Seidling, W., 2005: Ground floor vegetation assessment 

within the intensive (Level II) monitoring 

of forest ecosystems in Germany: chances and 

challenges. European Journal of Forest Research 

124: 301–312. 

Urbančič, M., I. Dakskobler, 2001: Changes of 

soil conditions and floristic composition in 

Black Pine forest (Fraxino orni-Pinetum nigrae) 

and in the forest of beech and Hairy Alpenrose 

(Rhododendro hirsuti-Fagetum) after the 

wildfire). Zbornik gozdarstva in lesarstva 66: 

95–137. 

SAŽETAK: NATURA 2000 je jedinstvena ekološka mreža, koja obuhvaća 

područja važna za očuvanje ugroženih vrsta i stanišnih tipova Europske 

Unije. Određena je u skladu s EU Direktivom o staništima (Anonymous 

1992b) te EU Direktivom o pticama (Anonymous 1979) s ciljem očuvanja biološke 

raznolikosti na europskom teritoriju. EU Direktiva o staništima (Anonymous 

1992b) preporučuje procjenu statusa zaštite tipova staništa unutar 

područja NATURA 2000. Za procjenu statusa zaštite potrebno je izabrati primjeren 

skup pokazatelja, koji su već usklađeni unutar država EU. Međutim, 

zajednički standard za nadgledanje i kontrolu staništa nije još bio usklađen na 

EU razini (Cantarello i Newton 2008), tako da su pojedine države članice 

usvojile različite pristupe i pokazatelje (Anonymous 2004, Ellmauer 2005, 

Groom 2007). 

Sustav upravljanja šumama prepoznat je kao mogući način za nadgledanje 

i kontrolu staništa u širem smislu (Goldsmith 1991, Corona et al. 2004, Marchetti 

2004a). Na temelju tih načela, način upravljanja šumama u Sloveniji 

može poslužiti kao dragocjeno oruđe za očuvanje šumskih ekosustava i stanišnih 

tipova (Golob 2006, Kepic i Fučka 2006) na područjima ekološke mreže 

NATURA 2000 (Anonymous 1992b). Za većinu je indikatora, koji su relevantni 

za procjenu statusa zaštite stanišnih tipova, (Golob 2006) utvrđeno da su 

oduvijek bili sastavni dio tradicionalnog sustava upravljanja šumama, bez 

obzira na vlasništvo. Veći dio njih također je naveden u popisu MCPFE (Anonymous 

2002, 2007c). 

Ciljeve istraživanja postavili smo uzevši u obzir dvije razine nadzora i kontrole 

upravljanja šumama u Sloveniji (inventura šuma, dvije razine “ICP Forests” 

monitoringa): a) ocijeniti skup pokazatelja staništa na području 

ekološke mreže NATURA 2000 te osigurati standarde budućeg upravljanja tih 

staništa, b) identificirati moguće prijetnje opstanka određenog tipa staništa 

c) na temelju pokazatelja i ugroženosti, ocijeniti stanje šumskih stanišnih tipova 

u skladu s Direktivom o staništima te predložiti moguće prilagodbe postojećeg 

sustava upravljanja šumama za područja stanišnih tipova ekološke 

mreže NATURA 2000. 

Upotrijebljeni su podaci o površini staništa, vrstama drveća, razvojnim 

stadijima sastojina i pomladku, drvnoj zalihi, prirastu, mrtvom drveću i stupnju 

prirodnosti šuma. 

Šumski tipovi staništa NATURA 2000 u Sloveniji predstavljaju skoro trećinu 

cjelokupne površine šuma. Glavni šumski tipovi staništa su 91K0 Ilirske 

230


šume bukve (Fagus sylvatica), 9110 Šume bukve na staništu Luzulo-Fagetum te 

91L0 Ilirske šume hrasta i bjelograbića. Udio manjih stanišnih tipova, na primjer 

9180* Tilio-Acerion šume velikih nagiba i klanaca, 91D0* Cretne šume 

na sfagnumskom cretu, i 9530* Sub-mediteranske šume crnog bora, ne prelazi 

0,3 % ukupne površine svih stanišnih tipova. (Tablica 2). 

Prosječna drvna zaliha po tipovima staništa iznosi od 84 m 3 /ha (tip 4070*) 

do 331 m 3 m 3 /ha (tip 9410). Srednja vrijednost volumena mrtvog drveta iznosi 

11,4 m 3 po hektaru, od 0,6% do 13,2 % od drvne zalihe po tipu staništa (Tablica 

2). Na plohama ICP monitoringa utvrdili smo visok stupanj različitih 

vrsta drveća i grmlja: zajedno smo utvrdili 102 drvenastih biljaka, od toga 

46 različitih vrsta drveća. 

Uzevši u obzir neposredan utjecaj ljudskih aktivnosti te potencijalni učinak 

klimatskih promjena, možemo reći da su poplavne i nizinske šume johe 

(Alnus glutinosa) i velikog jasena (Fraxinus excelsior), mješovite šume hrasta 

(Quercus robur) i ostale bjelogorice na riječnim obalama, kao i ilirske šume 

hrasta i bjelograbića, među najugroženijima unutar tipova staništa NATURA 

2000. Uzevši u obzir malu površinu tipova staništa te različite uzroke ugroženosti, 

ocjenjujemo da su najugroženija i prioritetna staništa Tilio-Acerion 

šuma velikih nagiba i klanaca, Sub-mediteranskih šuma crnog bora i cretnih 

šuma (Tablica 4 i 5). 

Unatoč velikom broju različitih čimbenika koji ugrožavaju slovenske šume, 

velik je broj istraženih parametara pokazao povoljan status očuvanja šumskih 

tipova staništa. U Sloveniji je udio šuma (te njihova drvna zaliha) relativno 

velik, njihov rast traje već desetljećima (Perko 2004, Anonymous 2005, Lesnik 

and Matijašić 2006). Očuvane šume s niskim postotkom stranih vrsta drveća 

predstavljaju 74 % svih šuma na području ekološke mreže NATURA 2000, a 

udio takvih šuma još je veći kod dominantnog tipa 91K0 Ilirske bukove šume. 

Usporedba raznolikosti vrsta drveća na plohama Razine I i Razine II sa 

stanjem biološke raznolikosti drugih zemalja, koje također sudjeluju u programu 

intenzivnog nadzora/motrenja (Dobremez et al. 1997, de Vries et al. 

2003b, Fabiánek 2004, Seidling 2005, Soriano et al. 2005) te koriste istu ICP 

Forests metodologiju (Anonymous 1985, de Vries et al. 2003a), pokazala je 

veliku raznolikost vrsta slovenskih šumskih staništa. 

Ipak, procjena parametara šumskih sastojina kod ocjene statusa slovenskih 

šumskim staništa, otkrila je određene slabe točke. Uzevši u obzir određene 

probleme kartiranja i klasifikacije (npr. upravljanje nekih staništa je 

neprimjereno, neki tipovi staništa nisu dobro definirani), procjene nekih parametara 

mogu biti pristrane. 

Sa tog stajališta, predlažemo dodatna istraživanja tipova staništa, koji su 

na prioritetnoj listi EU (e.g. 9180*, 91D0*, 4070*) te onih koji su važni s nacio 

nalnog stajališta (e.g. 9340, 91F0), sve u smislu poboljšanja sustava 

uprav ljanja šumama. 

Sustav upravljanja šumama je u Sloveniji usmjeren u očuvanje šumskih tipova 

staništa. Unatoč tomu, smatramo da ga je potrebno poboljšati na način 

da aktivno reagiramo na sve prijeteće negativne čimbenike u smislu očuvanja 

staništa. Zbog toga je potrebno definirati nove pokazatelje nadzora, posebno 

za svaki šumski tip staništa, te ih uključiti u sustav upravljanja šumama. Neki 

od tih pokazatelja (npr. ugroženost) moraju biti uključeni u inventuru šuma u 

Sloveniji. 

Ključne riječi: biološka raznolikost, povoljan status očuvanja, tip 

staništa, upravljanje šumama, nadzor, pokazatelj, ugroženost 

231

232

IZVORNI I ZNANSTVENI ČLANCI – ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS 

UDK 630* 453 (001) 


COMPARISON OF SPRUCE BARK BEETLE (IPS TYPOGRAPHUS) CATCHES 

BETWEEN TREATED TRAP LOGS AND PHEROMONE TRAPS 

USPOREDBA ULOVA SMREKINOG PISARA (IPS TYPOGRAPHUS) NA KEMIJSKI 

TRETIRANIM LOVNIM TRUPČIĆIMA I FEROMONSKIM KLOPKAMA 

Jan LUBOJACKÝ 1 , Jaroslav HOLUŠA 1 

ABSTRACT: The numbers of Ips typographus beetles captured in treated 

tripod trap logs (tripods) were compared to catches from Theysohn pheromone 

traps (TPTs). In 2010, at each of the three localities, five TPTs and five 

tripods baited with Pheagr IT pheromone evaporators were installed with 

10 m spacing. Weekly inspections were made during the entire period of 

I. typographus flight activity (April 30 – October 1). The tripods were treated 

with insecticide Vaztak 10 SC on April 23, 2010 and then repeatedly every 

seven weeks along with the renewal of the pheromone evaporator. The study 

showed that the TPTs trapped approximately one-third more beetles than did 

the tripods. The TPT captures showed a dominance of females over males, 

while in tripods the sex ratio was balanced. The TPTs and tripods both trapped 

approximately the same numbers of males, but the females were distinctly 

more numerous in the TPTs. In both cases, more adults were captured during 

spring than in summer. 

Keywords: Ips typographus, tripod trap logs, pheromone trap, sex ratio 

The spruce bark beetle, Ips typographus L., is one 

of the most severe pests of the Norway spruce (Picea 

abies (L.) Karts.) in Eurasia (Schwenke 1974, A n - 

nila 1969). It reproduces in freshly withered spruce 

wood, but when the population density is high it can 

colonize and kill living trees (Schwenke 1974, We - 

slien et al.1989). 

For masstrapping of I. typographus, pheromone 

traps, trap trees, trap logs, baited trees and baited slash 

are most commonly used (Grégoire and Evans 

2004, Zahradník and Knížek 2007). According to 

several national policies (e.g. Knížek 2005), these 

trapping devices are regarded as comparable and mutually 

substitutable if appropriate methods are followed. 

Trap trees have been used to control I. typographus for 

more than 200 years (Pfeil 1827). Trapping by means 

of felled (or artificially stressed) trap trees is expensive 

and time-consuming (Bakke 1989). Trap trees are not 

INTRODUCTION – Uvod 

always populated, they are able to capture only a limited 

number of individuals and require regular inspection 

(Abgrall and Schvester 1987). Intense use of trap 

trees has not always brought required results, as in certain 

areas there are large amounts of stands weakened 

by Armillaria or drought, and so the focus of the control 

has shifted to locate attacked trees and sanitation 

logging (Martinek 1953). 

There was a change of strategy in control of this 

pest in the 1970s, as the aggregation pheromone of I. 

typographus was discovered and produced (Bakke 

1970, Rudinsky et al. 1970, Bakke et al. 1977). 

The pheromone is used by the male beetles to attract 

both males and females to suitable breeding material. 

Currently, there are a number of commercial 

pheromones available (IT Ecolure 2 ; Pheagr IT 3 ; Pheroprax 

4 ; Ipsgone 5 ). Traps baited with pheromone lures 

(Bakke 1982, Furuta et al. 1984, Bakke 1989) are 

1 Jan Lubojacký, Jaroslav Holuša 

Česká zemědělská univerzita v Praze, Fakulta lesnická a 

dřevařská, Kamýcká 1176, 165 21 Praha 6 – Suchdol, Česká 

republika, e-mail: holusaj@seznam.cz, lubojacky.j@seznam.cz 

2 

http://www.fytofarm.cz/71-it-ecolure-klasik/ 

3 

http://www.scitech.cz/pheagrit.htm 

4 

http://www.agrar.basf.at/at/Welcome.do 

5 

http://www.agrisense.co.uk/ 

233

J. Lubojacký, J. Holuša: COMPARISON OF SPRUCE BARK BEETLE (Ips typographus) CATCHES ... Šumarski list br. 5–6, CXXXV (2011), 233-242 

commonly used for monitoring or mass trapping of the 

spruce bark beetle (Jakuš 1998, Schlyter andBirgersson 

1999, Hrašovec et al. 2011). 

Trap logs baited with pheromone lures and treated 

with an insecticide represent a combination of the two 

methods. Fresh logs are sprayed with insecticide over 

their entire surfaces and arranged into tripods with a 

pheromone lure positioned below the top (Figure 1). 

These tripod trap logs (hereinafter just “TRIPODs”) 

are set up immediately before the assumed start of 

flight activity (Knížek 2005, Zahradník 2005, 

Zahradník and Knížek 2007). The installation 

principles are similar to those of pheromone traps, i.e. a 

safe distance for the pheromone lure from the nearest 

living spruce tree should be at least 10 m (Zahradník 

2005). The TRIPODs efficiency is maintained during 

the entire season by repeated spraying of insecticide 

along with change of the pheromone lure (Knížek 

2005, Zahradník andKnížek 2007). 

Experiments with trap trees treated with insecticides 

such as Gesarol (DDT) or cyclohexane (HCH) were 

made long ago, in late 1940s and early 1950s (Kučera 

1951, Martinek 1952). The same applies to tests of 

insecticide efficiency on I. typographus (Novák 

1955). In the 1960s, two approaches evolved for the 

preparation of poisoned trap trees: the insecticide was 

either applied to the surface of a lying trap tree (Novák 

1955) or the phloem and surface of the sapwood were 

saturated with it (Hašek 1961). Since the discovery of 

aggregation pheromones, the attractiveness of the 

treated trap trees has been improved by a pheromone 

lure (Klimetzek and Adlung 1977, Klimetzek 

1978a, Klimetzek 1978b, Zumr 1985, Abgrall 

1987, Abgrall and Schvester 1987, Raty et al. 

1995), while earlier, only surface-treated baitless trap 

trees had been used. In practice, it is advisable to put 

wax paper (Zumr 1985) or fabric (Zahradník 2005, 

Zahradník and Knížek 2007) under the TRIPODs 

for visual check up of their efficiency. Foresters can thus 

easily monitor whether or not the TRIPODs are really 

killing the bark beetles. 

Trap trees treated with insecticides and baited with 

aggregation pheromone lures exhibit several advantages 

compared to the traditional trap trees: lures will make 

any spruce timber attractive to spruce bark beetle, capture 

does not cease after colonization of a tree, trap trees 

need not be debarked at a particular time and, consequently, 

they require significantly less surveillance 

(Abgrall and Schvester 1987). Number of authors, 

however, recommend using treated trap logs only exceptionally, 

as they also kill a large number of entomophagous 

insects (Werner et al. 1983, Okland et 

al. 1996, Zahradník 2005, Zahradník and Kníž 

e k 2007). 

There are only few works that specifically compare 

the trapping efficiency of TRIPODs and other trapping 

devices. Adlung et al. (1986) found similar efficiency 

for drain-pipe traps and 3 m baited and poisoned billets, 

as did Jeniš and Vrba (2007) for captures using 

Theysohn pheromone traps and TRIPODs. According 

to Abgrall (1987), whole felled, baited and poisoned 

trees caught more beetles than did pheromone traps. 

Similarly, Drumont et al. (1992) and Raty et al. 

(1995) state that standing baited and poisoned trap 

trees captured two or three times more beetles than did 

the pheromone traps. Bombosch (1988) showed that 

4 m poisoned and baited billets captured much more 

beetles compared to slot traps. 

The main aim of this research was to compare the 

trapping efficacy of TRIPODs treated with the insecticide 

and baited with I. typographus pheromone lures 

versus trapping efficacy of Theysohn traps, standard 

pheromone trap used in today’s forest practice. 

234 

MATERIALS AND METHODS – Materijali i metode rada 

The study was conducted in the north-east of the 

Czech Republic (in the Nízký Jeseník hills) at three 

study plots: (i) 17°57’11” E, 49°51’04” N; (ii) 

17°56’21” E, 49°51’16” N; and (iii) 17°56’15” E, 

49°51’46” N at elevations of 475–495 m a.s.l. The 

plots were ca. 1 km apart. On April 16, 2010, five 

pheromone traps and five TRIPODs were installed at 

each plot, along the edge of a forest stand 96–109 years 

old, alternating in a single line with 10 m spacing. The 

distance of the pheromone traps and TRIPODs from 

the nearest living spruce tree never was less than 10 m. 

The volume of spruce timber infested by bark beetles 

amounted 2.52 m 3 /ha (of spruce stands) in the year 

2009 and 1.5 m 3 /ha in 2010. The volume of infested 

spruce timber in the surroundings (


height. A lower layer of fine netting (1 mm mesh size) 

was fixed to the frame (Figure 1). Above that, an upper 

layer of coarser netting with 16 mm mesh size was affixed 

to prevent access for birds to feed on fallen insects. 

Trap logs were treated with insecticidal mixture 

(insecticide 6 0.5 %, colorant 7 1 % diluted in water) on 

April 23, June 11 and July 30, 2010 (at seven weeks interval). 

The TRIPODs were baited with aggregation 

pheromone dispenser 8 . The dispenser was attached to 

the top of the TRIPODs on April 23, 2010, and a fresh 

one again on June 11, and July 30, just like the repeated 

treatments with insecticidal mixture. 

Black Theysohn pheromone slot traps (hereinafter 

just “TPT”) were arranged between two sticks 2 m 

above the ground. A 49 x 49 cm collection sheet was installed 

1.5 m above the ground. The TPTs were baited 

with pheromone dispensers Pheagr IT ® 7 with the same 

dates of installation and replacement as in the case of 

TRIPODs. Beetles were collected each week during 

April 30 to October 1, 2010. 

Sex of the beetles was determined by dissection 

under a stereomicroscope based on the presence or 

non-presence of aedeagus. The sex ratio was determined 

for those inspection dates when at least 20 beetles 

were collected. The data were analysed using the 

Excel spreadsheet application (Microsoft ® Office) and 

evaluated in the program Statsoft ® Statistica 8.0 (using 

Wilcoxon matched pair test and box-and-whisker 

plots). Differences were considered significant at the 

0.05 probability level. 

Figure 1 Experimental TRIPODs with collection frame 

Slika 1. Kemijski tretirani TRIPODs lovni trupčići sa lovnom kutijom 

za analizu ulovljenih potkornjaka na dnu (gornji rub 

kutije prekriven je mrežicom krupnog oka radi onemogućavanja 

ishrane ptica sa otrovanim i uginulim potkornjacima). 

Figure 2 Mean air temperature (°C; squares-red line) and total precipitation (mm; triangles-blue line) in a 5-day intervals at the 

Opava hydrometeorological station (elevation 272 m a.s.l.) 9 

Slika 2. Srednja dnevna temperatura (° C; kvadratići-puna crvena linija) i ukupne količine oborina (mm; trokutići-plava 

linija) u 5-dnevnim intervalima na hidrometeorološkoj stanici Opava (nadmorska visina 272 m nm) 

6 

insecticide - commercial name Vaztak 10 SC®, suspension concentrate with 100 g/l active formulation alpha-cypermethrin; 

manufacturer: BASF AG, D-67056 Ludwigshafen, Germany) 

7 

colorant - commercial name Scolycid C®; manufacturer: NeraAgro, spol. s r.o., Neratovice, Czech Republic 

8 

dispenser - commercial name Pheagr IT®, active formulations; 2-methyl-3-buten-2-ol (91%), (S)-cis-verbenol (3.9–4.3%), stabilizer: 

2,6-diterc.butyl-4-metylfenol (4.7%); manufacturer: SciTech® s.r.o., Prague, Czech Republic 

9 

Data used from meauserments of the Czech hydrometeorological institute, www.chmi.cz. Mean air temperature is calculated as average of 

three measurements in 7:00, 14:00 and 21:00 oclock during five (six) days period. Rainfall is sum of precipitation during five (six) days. 

235


During the 2010 bark beetle flight season, a total of 

15,657 individuals of I. typographus bark beetle were 

collected, including 6,343 males and 9,314 females. In 

the collecting frames mounted under TRIPODs, 6,254 

RESULTS – Rezultati 

individuals (2,995 males and 3,259 females) were collected. 

TPTs captured 9,403 individuals in total (3,348 

males and 6,055 females) (Table 1). 

Table 1 Number of trapped spruce bark beetles (I. typographus) on treated trap trees (TRIPODs) and pheromone 

traps (TPTs) 

Tablica 1. Broj ulovljenih jedinki I. typographus na lovnim trupčićima (TRIPODs) i feromonskim klopkama (TPTs) 

Experimental TRIPODs TPTs 

plots 

Proportion 

Proportion 

Pokusne Males Females Total 

of males 

Males Females Total 

of males 

plohe Mužjaci Ženke Ukupno 

Udio mužjaka 

Mužjaci Ženke Ukupno 

Udio mužjaka 

Plot A 1199 1369 2568 0,47 1473 2465 3938 0,37 

Plot B 700 777 1477 0,47 679 1172 1851 0,37 

Plot C 1096 1113 2209 0,50 1196 2418 3614 0,33 

The first flight period of the overwintering beetles 

was recorded in the third week of April (Figures 3 and 

4). In the third and fourth week of May, a distinct decline 

occurred (see Figure 2). The spring flight peak occurred 

in the first half of June. In early July, the first individuals 

of the new generation were recorded (light brown beetles). 

The peak of summer flight activity was noticed in 

mid July. During August, the flight activity gradually 

declined and was very low in September. The last individuals 

were captured in early October. No apparent differences 

in flight activity patterns were observed 

between the two methods of trapping (Figures 3 and 4). 

Figure 3 Mean numbers of captured I. 

typographus beetles (squaresgreen 

dotted line) ±SD and sex 

ratio (green circles) ±SD recorded 

on TRIPODs during 

the entire period of flight activity 

in 2010 

Slika 3. Srednje vrijednosti ulova I. typographus 

(kvadratići-zelena 

linija) ± SD i omjer spolova 

(zeleni kružići) ± SD na TRI- 

POD lovnim trupčićima tijekom 

čitavog razdoblja rojenja 

smrekova potkornjaka u 2010. 

godini 

On the average, 417±154 individuals were collected 

per each set of TRIPODs during the whole trapping period, 

with 200±74 males and 217±85 females (Figure 

5). The mean collection per TPT was 627±250 individuals, 

with 223±81 males and 404±175 females (Figure 

5). The lower numbers of beetles collected from 

TRIPODs than from TPT was statistically significant 

(Wilcoxon matched pair test; z = 3.07; p < 0.01). 

The difference in the numbers of males and females 

captured by TRIPODs was not statistically significantly 

(z = 1.48; p > 0.05), but there was a statistically 

significant difference in the numbers of males and females 

captured by TPT (z = 3.41; p < 0.001), with females 

dominating over males. Similarly, the difference 

in numbers of males captured by TRIPODs and TPT 

was not statistically different (z = 1.48; p > 0.05), while 

the difference in the numbers of females was significantly 

statistically different (z = 3.35; p < 0.001), with 

females captured by TPT dominating. 

Sex ratio varied in samples. In the majority of cases 

it was female biased. Males dominated only in May 

(Figures 3 and 4). 

236


Figure 4 Mean numbers of captured I. 

typographus beetles (squaresgreen 

dotted line) ±SD and 

sex ratio (green circles) ±SD 

recorded on TPTs during the 

entire period of flight activity 

in 2010 

Slika 4. Srednje vrijednosti ulova I. typographus 

(kvadratići-zelena 

linija) ± SD i omjer spolova 

(zeleni kružići) ± SD na TPT 

feromonskim klopkama tijekom 

čitavog razdoblja rojenja 

smrekova potkonjaka u 2010. 

godini 

Figure 5 Numbers of spruce bark beetles (I. typographus) captured by TRIPODs and TPTs (small, centre square – mean; 

box plot – SD; whiskers – 1.96 SD) 

Slika 5. Broj ulovljenih jedinki I. typographus na TRIPOD lovnim trupčićima i TPT feromonskim klopkama (srednje vrijednosti, 

SD i 1.96 SD) 

In 2010, two main peaks in flight activity represent 

the two generations of I. typographus beetles at the 

studied area. Two generations are common in central 

Eu rope, except for the higher elevations (Wermeling 

e r and Seifert 1999). In northern Europe, there is 

usually only one generation per year, while in Southern 

Europe, with its long, warm summers even the second 

offspring generation manages to mature fully (A m - 

brosi and Angheben 1986, Faccoli 1999, Faccoli 

and B u f f o 2004). The weather pattern in 2010 

was not favourable for the I. typographus breeding and 

development. The whole of May, second decade of 

June, late July to early August, and late August to early 

September were cold and rainy, limiting the flight activity 

and slowing the maturation of the broods (Figure 2). 

DISCUSSION – Rasprava 

Therefore, only the overwintering parental beetles (first 

generation) and their offspring (second generation) 

were collected. Flight activity of the re-emerged beetles 

was not measurable, hence only small indistinct peak 

appeared on July 2 (Figures 3 and 4). For the offspring 

of the second generation, the beetle collecting did not 

reveal flight activity from further reproduction, and the 

individuals in different stages of maturity must have 

been forced to overwinter beneath the bark of the host 

tree which is known from previous studies (Faccoli 

2002, Faccoli and B u f f o 2004). 

Significantly higher numbers of I. typographus 

were captured by the TPTs (mean 627 beetles/single 

TPT) compared to TRIPODs (mean 417 beetles/single 

TRIPODs). In a study conducted in 2007 and 2008, 

237


Vr b a (2009) caught more individuals in TPTs than in 

TRIPODs baited with Fesex Typo dispensers and 

sprayed by insecticide alpha-cypermethrin (commercial 

name Vaztak). Jeniš andVrba (2007), however, 

reported similar catch levels comparing TRIPODs 

baited with Fesex Typo dispensers and sprayed by insecticide 

alpha-cypermethrin (commercial name Vaztak) 

and TPTs. Adlung et al. (1986) had found 

similar efficiency for drain-pipe traps and 3 m billets 

baited with pheromone dispensers and protected with 

insecticide lindane (gamma-hexachlorocyclohexane). 

According to Abgrall (1987), whole felled trees (at 

least 30 cm in base diameter) baited with Pheroprax 

dispensers and sprayed with insecticide deltamethrin, 

trapped three to five times more beetles than the drainpipe 

traps or slot traps. Drumont et al. (1992) reported 

that trees baited with Pheroprax dispensers and 

treated with insecticide lambda-cyhalothrin (commercial 

name Karate) trapped 2–13 times more beetles 

than the pheromone traps (of the type Kreins and 

Theysohn). Trees baited with Pheroprax dispensers and 

sprayed with insecticide lambda-cyhalothrin (commercial 

name Karate) had been shown to catch up to 30 

times more beetles compared to pheromone traps of the 

Theysohn type (Raty et al. 1995), and especially 

when the bait was protected from the sun. The differences 

in capture numbers from the various authors and 

the resulting conclusions are influenced by a number of 

factors. The various observations were made in different 

years, different locations, and different stages of the 

bark beetle outbreaks. The main reason for such variability 

of the results, we presume, lies in the differences 

within the experimental approach of former researchers. 

Our experimental design is closest to that of 

Jeniš and Vr b a (2007) and of Vr b a (2009). Differences 

in the research outcomes could be a result of different 

methods, variable bark beetle population 

densities within the study areas, and influenced by the 

use of different lure and insecticide types. 

The crucial problem in these trials lies in the assessment 

of the true quantity of dead insect using 

TRIPODs. There should be a certain amount (Jeniš 

and Vr b a 2007, Vr b a 2009) of lost beetles being 

blown away by wind, washed out in heavier rains, or 

consumed by birds, small rodents, insectivores and entomophagous 

arthropods. Some may also be able to fly 

away if not surviving but dying in other places. For 

these reasons, it was necessary to invent a new system 

for capturing the falling dead insects. We suggest that 

the problems could be solved by using frames to collect 

dead insects. The frames were inserted beneath the entire 

vertical projection of the TRIPODs. The frames 

having side walls (thus eliminating the influence of 

wind and rain) and netting at the bottom and top to isolate 

the dropping insects from birds and small rodents. 

Still, the number of bark beetles landing on the sprayed 

bark surface, taking off, flying away and dying somewhere 

else could be studied only by the permanent and 

detailed in situ observation. 

The sex ratio of individuals collected at TRIPODs is 

similar as in the flying population and no statistically 

significant difference has been found. In TPTs captures, 

however, dominance of females is statistically 

significant. A number of studies have reported statistically 

significant differences in sex ratios in captures by 

pheromone traps, where males are usually less numerous 

than females (Annila 1971, Zumr 1982, Lindelöw 

and Weslien 1986, Schlyter et al. 1987, 

Weslien and Bylund 1988, Faccoli and B u f f o 

2004). In the present study both trapping devices captured 

dominantly males in the first three weeks of flight 

activity. This can be explained by the fact that males of 

I. typographus emerge sooner than females as reported 

earlier (Faccoli and B u f f o 2004). Some authors 

suggest that males sustain higher levels of mortality 

than females because of greater exposure to predation 

and host tree resin during the initial attack (Gara 

1963, Kirkendall 1983) and sister brood flight after 

the first bark colonisation (Anderbrant 1989). 

While the females are unable to attack a host tree directly, 

except for the re-emerged females, the males, as 

the pioneering sex, may attack and cause the death of a 

tree by burrowing into the fresh phloem (Vi t é 1989). 

Therefore, the capture of males is important to reduce 

tree attacks (Jakuš and Blaženec 2002). From this 

viewpoint, the TRIPODs, catching a higher proportion 

of males are preferable in comparison to pheromone 

traps with a higher proportion of females. The just 

slightly greater proportion of females in the sex ratio 

from the TRIPODs and distinctly female biased sex ration 

in pheromone traps is a result of different behaviour 

of sexes. Flying females orient directly to higher 

concentrations of colonising males in an attacked tree, 

while males tend to land on the host in adjacent uncolonised 

areas. Similarly, the attraction response of walking 

males to the pheromone is progressively reduced 

at higher concentrations, while female response continues 

to increase (Byers 1983). 

A number of authors, however, recommend the use 

of TRIPODs only exceptionally, as their use kills also 

the large numbers of entomophagous insects (Werner 

et al. 1983, Okland et al. 1996, Zahradník 2005, 

Zahradník and Knížek 2007), these being potentially 

a key natural reducing factor in bark beetle population 

dynamics (Turchin et al. 1999). The natural 

enemies like Thanasimus spp. were also attracted and 

killed in both kinds of trapping devices in this research. 

The results considering the impact on entomophagous 

fauna will be summarized after the inclusion of the new 

experimental data. 

238


1. In 2010, the two main peaks in flight activity (re cor - 

d ed as trapped beetles in the first half of June and 

mid July) represent two generations of I. typographus 

beetles at the studied area. 

2. The Theysohn pheromone traps (TPTs) caught 

Abgrall, J.-F., 1987: L’utilisation de la methode des 

arbres-pitges avec les pheromones de synthese 

dam la lutte contre le typographe. CEMAGREF- 

Inf. Tech., 67(I): l–4. 

Abgrall, J.-F., D. Schvester, 1987: Observations sur 

le piegeage de Ips typographus L. apres chablis. 

Rev. For. Francaise, 39 (4): 359–377. 

Adlung, K. G., P. Schicke, J. O’svath, 1986: 

Analyse einer Untersuchung zur Bekämpfung 

des Buchdruckers (Ips typographus L.) unter 

Einsatz von Pheromonen. J. Plant. Dis. Prot., 

93(5): 462–478, 93(6): 574–584. 

Ambrosi, P., D. Angheben, 1986: Osservazioni 

sul ciclo biologico dell’ Ips typographus nei boschi 

della Val di Fiemme (TN) (in Italian). Esperienze 

e Ricerche, 15: 191–202. 

Anderbrant, O., 1989: Reemergence and second 

brood in the bark beetle Ips typographus. Holarct. 

Ecol., 12: 494–500. 

Annila, E., 1969: Influence of temperature opon the 

development and voltinism of Ips typographus 

L. (Coleoptera, Scolytidae). Ann. Zool. Fen., 6: 

161–208. 

Annila, E., 1971: Sex-ratio in Ips typographus L. 

(Col., Scolytidae). Ann. Entomol. Fenn., 37: 7–14. 

Bakke,A., 1970: Evidence of a population aggregating 

pheromone in Ips typographus. Contrib 

Boyce Thompson Institute 24: 309–310. 

Bakke, A., 1982: Mass trapping of the spruce bark 

beetle Ips typographus in Norway as part of an 

integrated control program. In: Kydoneus, A. F., 

M. Beroza, (eds.), Insect Suppression with Controlled 

Release Pheromone Systems II. CRC 

Press, Boca Raton, FL: 17–25. 

Bakke, A., 1989: The recent Ips typographus outbreak 

in Norway - experiences from a control 

program. Hol. Ecol., 134: 515–519. 

CONCLUSIONS – Zaključci 

ACKNOWLEDGMENT – Zahvala 

REFERENCES – Literatura 

about 35 % more beetles than treated tripod trap 

logs (TRIPODs). 

3. TPTs caught almost twice more females compared 

to TRIPODs, otherwise the numbers of captured 

males were the same. 

The research was supported by the grant IGA 

43150/1312/3139 “Verifying the effectiveness of poisoned 

traps used against the spruce bark beetle (Ips typograpus 

L.)” of the University of Life Sciences in 

Prague and partly by grant No. QH 81136 of the Ministry 

of Agriculture of the Czech Republic. The authors 

wish to thank J. Slavíček, M. Gracl and J. Lubojacký 

for practical suggestions and technical assistance 

for implementation of the field studies. 

Bakke, A., P. Frøyen, L. Skattebøl, 1977: Field 

response to a new pheromonal compound isolated 

from Ips typographus. Naturwissenschaften, 

64: 98. 

Bombosch, S., 1988: Some considerations on the 

use of bark beetles pheromones. In: Payne, T. L., 

H. Saarenmaa (eds.), Integrated Control of Scolytid 

Bark Beetles, Proc. UEFRO Working Party 

on Integrated Control of Bark Beetles, Vancouver, 

Canada, July 1988. Virginia Polytechnic Institute 

and State University Press, Blackburg, 

263–265, Vancouver. 

Byers, J. A., 1983: Sex-specific responses to aggregation 

pheromone: Regulation of colonization 

density in the bark beetle Ips paraconfusus. J. 

Chem. Ecol., 9: 129–142. 

Drumont, A., R. Gonzalez, N. de Windt, J.-C. 

Grégoire, M. de Proft, E. Seutin, 1992: 

Semiochemicals and the integrated management 

of Ips typographus (L.) (Col., Scolytidae) in Belgium. 

J. Appl. Entomol., 114: 333–337. 

Faccoli, M., 1999: Bioecologia di coleotteri scolitidi: 

Ips typographus (Linnaeus) e specie di recente 

interesse per la selvicoltura italiana. I Contributo: 

Biologia, ecologia e controllo di Ips typographus 

(L.) sulle Alpi sudorientali. Boll. Ist. Ent. ‘‘G. 

Grandi’’ Univ. Bologna, 53: 147–162, Bologna. 

Faccoli, M., 2002: Winter mortality in sub-corticicolous 

populations of Ips typographus (Coleoptera, 

Scolytidae) and its parasitoids in south-eastern 

Alps. Anz. Schadlingskd. Pfl., 75: 62–68. 

Faccoli, M., E. B u f f o , 2004: Seasonal variability 

of sex-ratio in Ips typographus (L.) pheromone 

traps in a multivoltine population in Southern 

Alps. J. Pest Sci., 77: 123–129. 

Furuta, K., S. Ando, I. Takahashi, 1984: A trial 

of mass trapping of Ips typographus japonicus 

239


Niijima after an extensive wind damage in Hokkaido. 

Appl. Entomol. Zool., 19(4): 518–519. 

Gara, R. I., 1963: Studies on the flight behaviour of 

Ips confusus (Lec.) (Coleoptera: Scolytidae) in 

response to attractive material. Contrib Boyce 

Thompson Institut, 22: 51–66. 

Grégoire, J. C., H. F. Evans, 2004: Damage and control 

of BAWBILT organisms - an overview. In: F. 

Lieutier, K. R. Day, A. Battisti, J. C. Grégoire, H. 

Evans (eds.): Bark and wood boring insects in living 

trees in Europe, a synthesis. Kluwer, Netherlands, 

19–37, Dordrecht. 

Hašek, J., 1961: Hubení kůrovců arsenitanovými lapáky. 

Sborník Vysoké Školy Zemědělské v Brně 

(Rada C) 1961, 1–20, Brno. 

Hrašovec, B., L. Kasumović, M. Franjević, 

2011: Overwintering of Eight Toothed Spruce 

Bark Beetle (Ips typographus) in Spruce Forests 

of North Velebit. Croatian Journal of Forest 

Engineering, 32(1): 211–222. 

Jakuš, R., 1998: A method for the protection of 

spruce stands against Ips typographus by the use 

of barriers of pheromone traps in north-eastern 

Slovakia. Anz. Schadlingskd. Pfl., 71: 152–158. 

Jakuš, R., M. Blaženec, 2002: Influence of proportion 

of (4S)-cisverbenol in pheromone bait 

on Ips typographus (Col., Scolytidae) catch in 

pheromone trap barrier and in single traps. J. 

Appl. Entomol., 126: 306–311. 

Jeniš, J., M. Vrba, 2007: Srovnání účinnosti lapáků, 

otrávených trojnožek a lapačů. Lesn. práce, 86 

(9): 26/586. 

Kirkendall, L. R., 1983: The evolution of mating 

system in bark and ambrosia beetles (Coleoptera: 

Scolytidae and Platypodidae). Zool. J. Linnean 

Soc., 77: 293–352. 

Klimetzek, D., 1978a: Versuche zur Uberwachung 

und Beklmpfung des Buchdruckers (Ips typographus 

L.) mit Hilfe von Insektizid und Pheromonen 

an stehenden Fangtiumen. Allg. Forst. 

Jagdztg., 149 (6/7): 113–123. 

Klimetzek, D., 1978b: Versuche zur Uberwachung 

und Bekampfung des Buchdruckers (Ips typographus) 

mit TYPOLUR I und Insektiziden. Mitt. 

Dtsch. Ges. Allg. Ang. Entomol., 1: 193–195. 

Klimetzek, D., K. G. Adlung, 1977: Ips typographus: 

Erhöhung der Lockwirkung begifteter und 

unbegifteter Fangbäume durch synthetische Pheromone. 

Allg. Forst. Jagdztg., 148(6): 120–123. 

Knížek, M., 2005: ČSN 48 1000. Ochrana lesa proti 

kůrovcům na smrku. Český normalizační institut, 

1–8, Praha. 

Kučera, V., 1951: Insekticidy v boji proti kůrovcům. 

Čs. les, 31: 75–77. 

Lindelöw, A., J. Weslien, 1986: Sex-specific 

emergence of Ips typographus L. (Coleoptera: 

Scolytidae) and flight behavior in response to 

pheromone sources following hibernation. Can. 

Entomol., 118: 59–67. 

Martinek, V., 1952: Pokusy s bojem proti kůrovci 

(Ips typographus L.) poprašováním lapáku insekticidy. 

Lesn. práce, 31(1): 17–26. 

Martinek, V., 1953: Methody boje proti kurovci 

Ips typographus v Polsku. Lesn. práce, 32 (7): 

316–318. 

Novák, V., 1955: Příspěvek k poznání účinnosti HCH 

na lýkožrouta smrkového. Sborn. čsl. akad. 

zeměd. (Lesn.) 1955, 28(3): 355–74. 

Okland, B., A. Bakke, S. Hagvar, T. Kvamme, 

1996: What Factors Influence the Diversity of 

Saproxylic Beetles? A Multiscaled Study From a 

Spruce Forest in Southern Norway. Biodiversity 

and Conservation, 5(1): 75–100. 

Pfeil, W., 1827: Über Insektenschaden in den Wäldern, 

die Mittel ihm vorzubeugen und seine Nachteile 

zu vermindern. Verlag Boicke, 72, Berlin. 

Raty, L., A. Drumont, N. De Windt, J.-C. Grégoire, 

1995. Mass trapping of the spruce bark 

beetle Ips typographus L.: traps or trap trees? 

For. Ecol. Manag., 78: 191–205. 

Rudinský, J. A., V. Novák, P. Švihra, 1970: Attractivity 

of the spruce bark beetle Ips typographus 

to terpenes and pheromones (in Czech). 

Lesnictví, 16: 1051–1062. 

Schlyter, F., J. Löfqvist, J. A. Byers, 1987: Behavioural 

sequence in the attraction of the bark 

beetle Ips typographus to pheromone sources. 

Physiol. Entomol., 12: 185–196. 

Schlyter, F., G. Birgersson, 1999: Forest beetles. 

In: Hardie, R. J., Minks, A. K. (editors): Pheromones 

of non-lepidopteran insects associated 

with agricultural plants. CAB International, 

113–148, Wallingford. 

Schwenke, W., 1974: Die Forstschädlinge Europas 

II. Band. Käfer. Verlag Paul Parey, Hamburg und 

Berlin. 

Turchin, P., A. D. Taylor, J. D. Reeve, 1999: Dynamical 

role of predators in population cycles of 

a forest insect: an experimental test. Science, 

285(5430): 1068–1071. 

Vrba, M., 2009: Ohrožení smrkových porostů kambiofágy 

u VLS Lipník nad Bečvou a ekonomické 

aspekty užití lapáků v ochraně lesa. Master´s 

thesis, MZLU v Brně, Brno. 

240


Wermelinger, B., M. Seifert, 1999: Temperature-depend 

ent reproduction of the spruce bark 

beetle Ips typographus, and analysis of the potential 

population growth. Ecol. Entomol., 24: 

103–110. 

Werner, R. A., F. L. Hastings, R. Averill, 1983: 

Laboratory and field evaluation of insecticides 

against the spruce bark beetle ( Coleoptera, Scolytidae) 

and parasites and predators in Alaska. J. 

Econ. Entomol., 76: 1144–1147. 

Weslien, J., H. Bylund, 1988: The number and sex 

of spruce bark beetle, Ips typographus (L.), 

caught in pheromone traps as related to flight season, 

trap type, and pheromone release. J. Appl. 

Entomol., 106: 488–493. 

Weslien, J., E. Annila, A. Bakke, B. Bejer, H. 

H. Eidmann, K. Narvestad, A. Nikula, 

H. P. Ravn, 1989: Estimating risks for spruce 

bark beetle (Ips typographus (L.) damage using 

pheromone-baited traps and trees. Scandinavian 

J. For. Res., 4: 87–98. 

Vité, J. P., 1989: The European struggle to control Ips 

typographus: past, present and future. Holarct. 

Ecol., 12: 520–525. 

Zahradník, P., 2005: Základy ochrany lesa v praxi. 

VÚLHM, Jíloviště-Strnady, 128, Praha. 

Zahradník, P., M. Knížek, 2007: Lýkožrout 

smrkový Ips typographus (L.). Druhé, doplněné 

vydání. Lesn. práce 86 – Příloha. 

Zumr, V., 1982: On the sex-ratio of Ips typographus 

(L.) (Coleoptera, Scolytidae) in pheromone traps 

(in German). Anz. Schädlingskd. Pfl., 55: 68–71. 

Zumr, V., 1985: Biologie a ekologie lýkožrouta 

smrkového (Ips typographus) a ochrana proti 

němu. Academia, 124, Praha. 

SAŽETAK: Provedenim istraživanjem testirana je učinkovitost ulova smrekova pisara 

(Ips typographus) na kemijski tretiranim lovnim trupčićima (TRIPODs) u odnosu 

na feromonske klopke tipa Thesohn (TPTs). Tijekom 2010. godine, na svakoj od tri 

eksperimentalne lokacije u Češkoj, postavljeno je po 5 lovnih TRIPODs i TPTs kompozicija 

opremljenih feromonom Pheagr IT međusobno udaljenih 10 metara. Jednom tjed - 

no lovne kompozicije obilažene su i sakupljan je ulov smrekina pisara kroz cijelo 

razdoblje njegova rojenja (30. travnja do 1. listopada). Lovni trupčići, načinjeni od 

svježe posječenih smrekovih stabala, tretirani su piretroidnim insekticidom Vaztak 

10 SC 23. travnja i zatim ponovno, svakih 7 tjedana, usporedo sa zamjenom feromonskih 

dispenzera (Slika 1). Tijekom čitavog razdoblja trajanja eksperimenta ukupno je 

ulovljeno 15.657 jedinki smrekova pisara, od čega 6.343 mužjaka i 9.314 ženki. U lov - 

nim kutijama postavljenim ispod kemijski tretiranih lovnih trupčića ukupno je ulovljeno 

6.254 jedinki potkornjaka, od čega 2.995 mužjaka i 3.529 ženki. Na feromonskim klopkama 

ukupno je ulovljeno 9.403 jedinki potkornjaka, od čega 3.348 mužjaka i 6.055 

ženki (Tablica 1). 

Prvo proljetno rojenje nakon zimovanja prošlogodišnjih imaga smrekinog pisara, 

zabilježeno je u trećem kvartalu travnja. U drugoj polovici svibnja došlo je do naglog 

pada ulova uzrokovanog padom temperature i povećanim padalinama (Slika 2). Maksimum 

rojenja proljetne generacije potkornjaka zbio se prvom polovicom lipnja. Početkom 

srpnja zamijećena su prva imaga nove, ljetne generacije (potkornjaci svjetlo smeđe 

boje). Maksimum rojenja druge, ljetne generacije zbio se sredinom srpnja. Tijekom kolovoza 

i rujna rojenje je polagano opadalo u intenzitetu i posljednji ulovi potkornjaka 

datiraju početkom listopada 2010. godine. Razlike u dinamici doleta i ulova smrekinog 

pisara na oba tipa lovnih kompozicija nisu utvrđene (Slika 3 i 4). Dva glavna maksimuma 

u ulovu smrekinog pisara tijekom 2010. godine predstavljaju pojavu dvije generacije 

na području istraživanja. Ovakav biološki ciklus tipičan je za područje središnje 

Europe, osim u slučaju povišenih nadmorskih visina. Na sjeveru Europe smrekin pisar 

obično ima samo jednu generaciju godišnje, dok se na njenom jugu, zahvaljujući dugim 

i toplim ljetima i druga generacija u potpunosti razvije do spolno zrelih imaga. Na 

istraživanom području tijekom 2010. godine uvjeti za razvoj potkornjaka nisu bili optimalni 

(Slika 2) tako da su na lovnim kompozicijama lovljena imaga prve proljetne generacije 

i imaga filijalne generacije (druga, prava ljetna generacija smrekinog pisara). 

Rojenje ženki druge serije polaganja imaga (sestrinske generacije) bilo je slabo izraženo 

i vidljivo je u slabo izraženom maksimumu 2. srpnja. Što se imaga druge generacije 

tiče, nije bilo zabilježeno rojenje ženki sestrinske generacije jaja, a imaga ove 

241


generacije bivala su zaustavljena u različitim stadijima razvoja ulazeći u dormantnu 

fazu mirovanja tijekom zime 2010/2011. 

U prosjeku, tijekom razdoblje istraživanja ulovljeno je 417 ± 154 jedinki smrekinog 

pisara na svakoj TRIPODs kompoziciji, od čega 200 ± 74 mužjaka i 217 ± 85 ženki 

(Slika 5). Srednji ulovi za TPTs feromonske klopke iznosili su 627 ± 250 ukupno, odnosno 

223 ± 81 mužjaka i 404 ± 175 ženki (Slika 5). Manji broj potkornjaka ulovljenih na 

TRIPODs lovnim trupčićima bio je signifikantno različit od ulova na feromonskim klopkama 

(Wilcoxonov test usklađenih parova: z = 3.07; p < 0.01). U usporedbi sa feromonskim 

klopkama glavna prednost TRIPODs lovnih trupčića je jednostavnija i brža 

kontrola naleta potkornjaka. Ovdje se podrazumijeva jednostavna vizualna kontrola 

lovne kutije postavljene ispod trupčića. Također, korištenje trupčića duljine 2 metra 

(Slika 1) osigurava funkcionalnost lovne kompozicije tijekom sezone i rasta travne vegetacije, 

pa nije potrebna košnja ili primjena herbicida. S druge strane, negativno stajalište 

ove metode lova potkornjaka je nepoznati udio jedinki koje nakon slijetanja na 

intoksiciranu koru trupčića odlijeću sa kompozicije i ugibaju negdje u okolnom prostoru. 

Kao problem u evaluaciji učinkovitosti javlja se i mogućnost gubitka već uginulih 

jedinki uslijed naleta vjetra ili predacije pticama. Gubitak nepoznatog udjela jedinki 

postoji i kod feromonskih klopki (doduše, bez naknadnog ugibanja), a za obje je metode 

problematična i činjenica da u izvjesnoj mjeri love (i usmrćuju) korisne kukce – prirodne 

neprijatelje potkornjaka. 

Razlike u ulovima mužjaka i ženki smrekinog pisara na TRIPODs lovnim trupčićima 

nisu bile signifikantne (z = 1.48; p > 0.05) dok su te razlike u ulovima na TPTs feromonskim 

klopkama bile signifikantne (z = 3.41; p < 0.001) sa dominirajućim ulovom ženki. 

Također, nisu utvrđene statistički značajne razlike u ulovima mužjaka na TRIPODs lov - 

nim kompozicijama i TPTs feromonskim klopkama (z = 1.48; p > 0.05) dok su kod ulova 

ženki razlike bile signifikantne (z = 3.45; p < 0.001). Brojna su istraživanja potvrdila 

statistički značajne razlike u omjeru spolova na ulovima feromonskih klopki gdje su 

ulovi ženki brojniji od ulova mužjaka. U provedenom istraživanju obje su lovne kompozicije 

(TRIPODs i TPTs) u prve tri stjedna lova hvatale više mužjaka nego ženki. Ovo se 

može objasniti činjenicom da se mužjaci javljaju ranije u prirodi, zbog činjenice da oni 

započinju s ubušivanjem i produkcijom agregacijskog feromona. Isto vrijedi i za početak 

naleta druge generacije. Postoje mišljenja da mužjaci smrekinog pisara trpe veći 

pritisak predatora i redukciju uslijed obrambenih mehanizama smrekovih stabala (pritisak 

smole). Dok ženke u načelu nisu sposobne izazvati prvi napad/ubušivanje (osim dijela 

populacije koji formira sestrinsku generaciju), mužjaci mogu izazvati sušenje i 

propadanje stabala tijekom inicijalnog ubušivanja, pogotovo u epidemičnim gustoćama 

populacije. Stoga je redukcija mužjaka u rojećoj populaciji potkornjaka iznimno važna 

sa stajališta opće redukcije njihove populacije i zaštite smrekovih šuma od njihova napada. 

Ukupno gledajući, TIPODs lovni trupčići lovili su u većem omjeru muški spol u 

odnosu na TPTs feromonske klopke. Ss tog gledišta, uporaba TRIPODs lovnih trupčića 

povoljnija je sa stajališta redukcije populacije smrekinog potkornjaka od primjene 

samih feromonskih klopki. Objašnjenje ovakvoj pojavi leži u biologiji potkornjaka: dok 

se mužjaci u načelu šire nastojeći kolonizirati materijal u blizini već naseljenog 

(i “markiranog” feromonom), ženke se ponašaju upravo suprotno, bivaju privučene 

višim koncentracijama populacijskog feromona. Posljedično, razmjerno visoke koncentracije 

feromona u feromonskim klopkama jače privlači ženke od mužjaka, što se i pokazalo 

u provedenom istraživanju. 

Zaključno, može se reći da su u provedenom jednogodišnjem istraživanju zabilježena 

dva rojenja smrekinog pisara, s maksimumom rojenja u prvoj polovici lipnja i sredinom 

srpnja, da su TPTs feromonske klopke ulovile oko 35 % više jedinki potkornjaka 

nego TRIPODs lovni trupčići, te da je u ulovima iz feromonskih klopki bilo gotovo dvostruko 

više ženki nego u ulovima na TRIPODs lovnim trupčićima. Ulovi mužjaka na 

obje lovne kompozicije bili su podjednaki. 

Ključne riječi: Ips typographus, lovni trupčići, feromonske klopke, spolni indeks 

242


UDK 630* 649 


POTICANJE INOVACIJA – KLJUČ RAZVOJA 

U HRVATSKOM ŠUMARSTVU 

INOVATION FOSTERING – KEY FACTOR OF 

DEVELOPMENT IN CROATIAN FORESTRY 

Stjepan POSAVEC 1 , Mario ŠPORČIĆ 1 , Davor ANTONIĆ 2 , Karlo BELJAN 1 

SAŽETAK: U radu se prikazuju rezultati istraživanja inovativnosti i kreativnosti 

koja su tijekom 2010. godine provedena u Hrvatskim šumama d.o.o. 

Zagreb. Istraživanjima je na temelju ispitivanja percepcije inovacija i značenja 

inovativnosti, određivanja inovacijskog potencijala i glavnih zapreka koje 

onemogućavaju inovacije, vrste inovacija i njihove implementacije te odnosa 

poduzeća prema znanju i inovacijama, utvrđeno postojeće stanje inovativnosti 

i kreativnosti u državnom šumarskom poduzeću. Rezultati istraživanja ukazuju 

na nisku razinu inovativnosti u hrvatskom šumarstvu. Oko dvije trećine 

ispitanika smatra da se inovacijama ne poklanja dovoljno pozornosti. Svrha 

rada je pružiti informaciju o inovacijama u hrvatskom i europskom šumarstvu, 

ukazati na potrebu poticanja i razvijanja kulture inovacija te na taj način 

doprinijeti tome da šumarska struka razvije svijest o značenju i ulozi inovacija 

u šumarstvu. 

Ključne riječi: inovativnost, kreativnost, inovacije u šumarstvu, ekonomika 

šumarstva 

Inovacije se danas smatraju ključnim čimbenikom 

rasta i razvoja modernih poduzeća te predstavljaju pokretačku 

snagu današnje ekonomije mnogih zemalja. U 

složenim uvjetima zaoštrene konkurencije u poslovanju, 

sva su poduzeća prisiljena ulagati u razvoj i uvoditi 

inovacije ako žele opstati i biti uspješne. U protivnom, 

ako ih zapostave, poduzeća su osuđena na preživljavanje, 

loše poslovne rezultate i izostanak razvoja. Takva 

poduzeća na kraju uništava okolina i konkurencija koja 

učinkovito inovira. U tom smislu niti šumarski sektor, 

niti šumarska poduzeća nisu izuzetak. Inovacije u šumarstvu 

razvijaju se u svrhu poboljšanja konkurentnosti 

šumarstva u odnosu na druge privredne grane te u 

odnosu na šumarske sektore drugih zemalja. 

Uloga i važnost inovacija prepoznati su i na razini 

zajedničke europske politike. Inovacijska politika je 

1 

Doc. dr. sc. Stjepan Posavec, doc. dr. sc. Mario Šporčić, 

Karlo Beljan, mag. ing. silv., Šumarski fakutet Sveučilišta u 

Zagrebu, posavec@sumfak.hr; sporcic@sumfak.hr; 

kbeljan@sumfak.hr 

2 

Davor Antonić, dipl. ing. šum. univ. spec. oec., Hrvatske šume 

d.o.o. Zagreb, UŠP Požega, davor.antonic@hrsume.hr 

1. UVOD – Introduction 

ključni čimbenik “Lisabonske strategije 1998” Europske 

unije (EU), u kojoj su sadržani ekonomski razvoj i 

politika EU. Na razini politike Europske unije, inovacije 

su prepoznate kao krucijalni čimbenik za kreiranje 

ekonomskog rasta i zaposlenosti zemalja Europske 

unije, te jačanje razvoja ruralnih područja. Europska 

unija nastoji ojačati konkurentnost između drugih sudionika 

globalne ekonomije povećanjem inovativnih 

aktivnosti europskih poduzeća. Shodno tomu, inovaci ja 

predstavlja jedan od dva eksplicitna cilja EU sedmog 

istraživačkog okvirnog programa (FP7) u cilju kreiranja 

europskog istraživačkog prostora. U kontekstu šumarske 

politike Ministarska konferencija za zaštitu šuma 

Europe (MCPFE, 2003), prihvatila je Bečku rezoluciju 

o Ekonomskoj održivosti potrajnog gospodarenja šumama 

(“Economic Viability of Sustainable Forest Management 

1995”) koja poziva na jačanje inova cija i 

poduzetništva u tom sektoru. Prema tomu, razvoj prerade 

drva i šumarstva nužno se mora okrenuti inovacijama 

i promjenama kao uvjetu rasta i kvalitativnog 

pomaka u promišljanju i djelovanju (Posavec 2004). 

Planiranje i gospodarenje šumskim resursima vrlo je 

243

S. Posavec, M. Šporčić, D. Antonić, K. Beljan: POTICANJE INOVACIJA – KLJUČ RAZVOJA ... Šumarski list br. 5–6, CXXXV (2011), 243-256 

244 

složena zadaća uglavnom zbog mnogobrojnosti i širokog 

raspona kriterija odlučivanja (Šporčić 2011). 

Istraživanje inovacije u hrvatskom šumarstvu do 

sada nije bilo toliko izraženo, iako u Europi već duže 

vrijeme postoje projekti i akcije koje se naglašeno bave 

tom problematikom. Pritom treba istaći da inovacije u 

šumarstvu Hrvatske svakako imaju određenu tradiciju 

(Martinić i Šporčić 2005, Martinić i dr. 2006, 

2007, Šporčić 2009, Posavec 2009, Posavec 

2011), no vrlo su se rijetko promatrale i obrađivale kao 

posebna tema i posebno područje. Ovaj rad kroz provedena 

preliminarna ispitivanja označava početak sustavnog 

pristupa istraživanju inovacija u hrvatskom šumarstvu. 

U radu su prikazani rezultati koji govore o per cepciji 

i razini inovativnosti u poduzeću koje gospodari državnim 

šumama Republike Hrvatske (RH), vrsti inovacija, 

problemima njihove implementacije i dr. Istraživanja su 

provedena u sklopu specijalističkog poslijediplomskog 

studija Informatički menadžment na Ekonomskom fakultetu 

u Zagrebu, u suradnji sa Šumarskim fakultetom 

Sveučilišta u Zagrebu, a nastala su u okviru aktivnosti na 

izradi poslijediplomskog rada “Poti canje inovativnosti u 

državnim trgovačkim društvima na primjeru šumarstva” 

(Antonić 2010). 

1.1. O inovacijama i inventivnosti – On innovations and innovativeness 

Inovacija općenito označava uspješno uvođenje novosti. 

Međutim, kao i većinu općih koncepata, inovacije 

i inventivnost je teško jednoznačno opisati te nema 

jedne općeprihvaćene definicije. Ono što se razumijeva 

inovacijama značajno se razlikuje između pojedinih 

autora i određenih uskih ili širokih gledišta, odnosno 

definicija. 

Jedan od prvih i glavnih izvora u modernoj inovacijskoj 

teoriji svakako predstavlja poznati ekonomist Josef 

Schumpeter (1911), koji daje široku definiciju inovacije 

prema kojoj ona predstavlja implementaciju nove 

kombinacije sredstava za proizvodnju. Nadalje, inovacije 

u ekonomskom smislu Schumpeter (1934) definira 

kao etabliranje novog proizvoda, razvoj novog 

proizvodnog procesa, otvaranje novog segmenta tržišta 

na kojemu poduzeće prije nije bilo prisutno i dr. Osim 

Schumpetera, Nelson i Winter (1977) inovacijom 

smatraju značajnu promjenu u proizvodima ili procesima 

gdje nema prethodnih iskustava. Luecke i 

Katz (2003) definiraju inovaciju kao uspješan pokušaj 

uvođenja novog proizvoda ili metode. Amabile i dr. 

(1996) smatraju da je inovacija uspješna implementacija 

kreativne ideje unutar organizacije. Prema OECD uputama 

(2005) inovacija predstavlja primjenu novog ili 

značajno poboljšanog proizvoda (dobra ili usluge), procesa, 

nove marketinške metode ili nove organizacijske 

metode u poslovnoj praksi, organizaciji radnog mjesta 

ili vanjskim odnosima. 

Iako se inovacija često poistovjećuje s tehničkom 

inovacijom, moderna inovacijska literatura razlikuje naj - 

manje dvije kategorije inovacija: inovacije proizvoda i 

inovacije procesa. Inovacije proizvoda su promjene u 

outputima poduzeća koji mogu biti materijalna dobra ili 

usluge. Inovacije procesa mogu biti tehnološke ili inovacije 

u organizaciji poduzeća (Rametsteiner i dr. 

2010). Ostale kategorije inovacija su inovacije u marketingu 

te organizacijske inovacije. U objašnjavanju inovacija 

treba istaknuti usku povezanost između inventivnosti 

i kreativnosti. Kreativnost se pritom može opisati kao 

sposobnost otkrivanja ili pronalaženja novih ideja, dok 

inventivnost predstavlja sposobnost transformacije novih 

ideja u (korisne) proizvode ili usluge. Prema tomu, svaka 

kreativna ideja ne mora postati inovacija, ali nema inovacija 

bez kreativnosti. Kreativnost je nužni temelj promjena, 

ali sama po sebi nije dovoljna ako nema 

inventivnih i poduzetnih pojedinaca (Srića 2003). 

No, bez obzira za koju se definiciju i tumačenje 

odlučili, može se reći da su za uspješnu inovaciju bitne 

četiri stvari: 

• Novo – nešto što prije nije postojalo ili je ostvareno 

kombinacijom dostupnih resursa na nov i originalan 

način. 

• Bolje – uvođenje nečeg novog samo zato što je novo 

i postoji, nema nikakvog smisla i najčešće nosi više 

štete nego koristi. 

• Potrebno – mora postojati potreba za rješenjem 

nekog problema ili razvojem novog proizvoda odnosno 

usluge. 

• Ekonomski opravdano – da bi ispunila svoju namjenu, 

poduzeće mora od inovacije ostvariti izravne 

ili neizravne koristi. 

2. PROBLEMATIKA I CILJEVI RADA – Issues and aims of research 

Inovativnost i poduzetništvo su glavne pokretačke 

snage ekonomskog rasta i otvaranja radnih mjesta. Također, 

u budućnosti će odigrati ključnu ulogu u održivom 

razvoju djelatnosti šumarskog sektora. U skladu 

sa značenjem inovacija i važnosti koja im se pridaje u 

gospodarstvu razvijenih zemalja, nastojalo se istražiti 

inovativnost i kreativnost u hrvatskom šumarstvu. Namjera 

je, na temelju ispitivanja percepcije inovacija i 

značenja inovativnosti, određivanja inovacijskog potencijala 

i glavnih zapreka koje onemogućavaju inovacije 

te odnosa poduzeća prema znanju i inovacijama, 

utvrditi stvarno stanje inovativnosti i kreativnosti u državnom 

šumarskom poduzeću. Svrha rada je pružiti informaciju 

o inovacijama u hrvatskom i europskom 

šumarstvu i na taj način doprinijeti tome da šumarska 

struka razvije svijest o značenju i ulozi inovacija u šumarstvu, 

te ukazati na potrebu poticanja i razvijanja 

kulture inovacija.


2.1. Pravni okvir inovacija u EU i RH – Legislative framework of innovations in EU and Croatia 

Unutar Europske unije pravo intelektualnog vlasništva 

nije sustavno uređeno, nego je regulirano brojnim 

ovog područja. Intelektualno vlasništvo unutar RH štite 

sljedeći zakoni: 

direktivama, uredbama i preporukama. Ovime se osigurava 

sloboda kretanja kapitala, roba i usluga. Najvažnije 

• Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 

167/03, 79/07) 

direktive EU koje se tiču intelektualnog vlasništva su: • Zakon o patentu (NN 173/03, 87/05, 76/07) 

• 2001/29/EZ – Direktiva o usklađivanju zaštite autorskog 

• Zakon o industrijskom dizajnu (NN 173/03, 76/07) 

• i srodnih prava. 

Što se tiče šumarstva, Hrvatske šume d.o.o. Zagreb 

2004/48/EZ – Direktiva o provedbi prava intelektualnog 

i industrijskog vlasništva. 

nosti koji uređuje prava i obveze HŠ d.o.o. te zaposle- 

su 2005. godine donijele Pravilnik o inventivnoj djelat- 

Republika Hrvatska je 2003. i 2007. godine izmjenama 

legislative intelektualnog vlasništva potpuno 

uskladila hrvatsko zakonodavstvo s pravnom stečevinom 

Europske unije. Također, Republika Hrvatska je 

nika glede inovacija. Ovaj Pravilnik između ostalog 

regulira: organizaciju inventivne djelatnosti, postupak 

predlaganja inovacija, postupak primjene inovatorskih 

rješenja te autorske naknade. 

potpisnica svih važnijih međunarodnih sporazuma iz 

2.2. Dosadašnja istraživanja inovacija – Research on innovations 

Šumarski sektor je relativno kasno prepoznao važnost 

inovativnosti i kreativnosti, stoga je broj znanstvenih 

radova i publikacija prilično ograničen. Međutim, 

početkom ovoga stoljeća počinje se značajnije djelovati 

na tom području. U nastavku će se kratko prikazati 

neki važniji projekti i inicijative. 

Europski inovacijski pokazatelj (European Innovation 

Scoreboar, EIS) – predstavlja glavni statistički alat 

u praćenju napretka u ostvarivanju strateškog cilja EU 

da postane “najkonkurentnija, na znanju bazirana ekonomija 

na svijetu sposobna za održivi ekonomski razvoj 

s više dobrih poslova i jačim socijalnim skladom.” 

EIS je razvijen na inicijativu Europskog vijeća u Lisabonu 

2000. godine i na temelju određenih pokazatelja 

omogućava uočavanje i procjenu relativnih prednosti i 

slabosti u inovacijskim aktivnostima pojedinih zemalja 

članica EU. Od 2001. godine provode se redovna istraživanja 

i podnose godišnja izvješća, odnosno izrađuju 

pokazatelji razine inovativnosti. 

Globalni poduzetnički pokazatelj (Global Entrepeneurship 

Monitor, GEM) – je internacionalni istraživački 

program koji obavlja godišnju procjenu poduzetničkih i 

inovativnih djelatnosti u nekim svjetskim zemljama. 

Pokrenut je 1999. godine pod pokroviteljstvom Babson 

sveučilišta, Erwing Marion Kauffmann zaklade te Londonske 

poslovne škole. Prilikom godišnje procjene mjeri 

se index ukupne poduzetničke aktivnosti (Total Entrepeneurial 

Activity – TEA), koji govori koliki postotak aktivne 

radne snage (18 – 64 godine starosti) je aktivno uključen u 

pokretanje vlastitog poduzeća ili upravlja poduzećem koje 

Svrha ovoga rada sastoji se u istraživanju odnosa 

prema inovativnosti i kreativnosti te značenja inovacija u 

šumarstvu Hrvatske. Glavni cilj je ukazati na značaj inovacija 

u šumarstvu i istaći potrebu poticanja inovativnosti 

i znanja te važnost njihovog korištenja kao vrijednog resursa. 

Osnovne zadaće istraživanja pritom predstavljaju: 

2.3. Ciljevi rada – Aims of research 

je na tržištu prisutno ispod 42 mjeseca. Od 2003. godine 

GEM program uključuje i Republiku Hrvatsku. 

Innoforce – predstavlja projekt Europskog šumarskog 

instituta (European Forest Institute – EFI) i Šumarskog 

fakulteta Sveučilišta u Beču (BoKu) pokrenut 2001. 

godine. Projekt se bavi istraživanjem inovativnosti i poduzetništva 

unutar europskog šumarskog sektora. Ciljevi 

projekta su sustavno istraživanje inovacija i poduzetništva 

u šumarstvu Europe, razmjena znanja i iskustava te 

promoviranje implementacije inovacija i poduzetništva 

u šumarstvu. Osnovna pitanja na koja se pritom nastojalo 

odgovoriti vezana su uz analizu trenutne situacije i 

buduće perspektive šumarstva Europe, ulogu inovativnosti 

i poduzetništva, najbolje prakse za implementaciju 

inovativnosti i poduzetništva u šumarstvu, te najboljih 

alata i koncepata za razvoj šumarskog sektora. Istraživanja 

su provodena uz potporu 23 istraživačke organizacije 

iz 18 europskih zemalja. U projektu je sudjelovao i Šumarski 

fakultet Sveučilišta u Zagrebu. 

COST E51 – COST predstavlja međunarodni, europski 

okvir za suradnju u znanosti i tehnologiji. U sklopu 

njega pokrenuta je akcija E51, koja se odnosi na integraciju 

inovacija i razvoj politika za šumarski sektor. Projekt 

je trajao od ožujka 2006. godine do ožujka 2010. 

godine, sa sudjelovanjem autora ovoga rada (Weiss, 

G., et al 2011). Glavni cilj projekta je razvoj znanja koje 

omogućuje integraciju inovacija i razvoj politika za 

učinkovitiji održivi razvoj šumarskog sektora. To se nastoji 

postići kroz istraživanje utjecaja inovacija unutar 

šumarskog sektora Europe. 

– ispitivanje percepcije inovacija i razine inovativnosti 

u Hrvatskim šumama d.o.o. Zagreb, 

– istraživanje vrste inovacija i njihove implementacije 

u poduzeću, 

– utvrđivanje odnosa poduzeća i zaposlenika prema 

znanju i inovativnosti 

245


– određivanje čimbenika koji pozitivno, odnosno negativno 

djeluju na inovacije. 

– usporedba rezultata s istraživanjima provedenim 

unutar zemalja EU. 

– procjenu razvoja tržišta šumarskih proizvoda i 

usluga u budućnosti. 

U radu su postavljene tri hipoteze koje nalazi istraživanja 

trebaju dokazati ili opozvati. Postavljene su 

sljedeće hipoteze: 

Hipoteza 1: Poduzeće ima nisku inovacijsku kulturu, 

Hipoteza 2: Zaposlenici rijetko ili uopće ne razmiš lja - 

ju o inovacijama, 

Hipoteza 3: Unutar poduzeća se ponajprije razvijaju 

ino vacije u procesima. 

Statističkom obradom i usporedbom rezultata provedenih 

istraživanja postavljene hipoteze se pokušalo 

potvrditi ili opovrgnuti. 

3. MATERIJAL I METODE ISTRAŽIVANJA – Material and methodology of research 

Primaran objekt istraživanja je državno poduzeće za kulture, inovacijsko ponašanje te implementaciju i 

gospodarenje šumama i šumskim zemljištima u Republici 

Hrvatskoj, Hrvatske šume d.o.o. Zagreb (HŠ). line verziju upitnika na MS Sharepoint 2007 sustavu. 

vrste inovacija. Za potrebe istraživanja razvijena je on- 

Prema podacima za 2010. g. poduzeće zapošljava 8634 Uz online ispunjavanje upitnika ostavljena je mogućnost 

preuzimanja istog, ispunjavanja na vlastitom raču- 

zaposlenika, upravlja s 2 mil. ha šuma i šumskih zemljišta 

(oko 75 % ukupne šumske površine RH) i predstavlja, 

uz znatno manji udio privatnih i drugih ispitivanja i obrade rezultata je u potpunosti informatinalu 

i slanja putem elektronske pošte. Cijeli postupak 

šumoposjednika, glavni subjekt u gospodarenju šumama 

RH. 

pristup osobnim podacima je administrator ankete, odziran 

i anoniman. Jedina osoba koja ima cjelokupan 

Istraživanje inovativnosti obuhvatilo je trenutne teoretske 

spoznaje o inovativnosti šumarskog sektora Eulizi 

rezultata ispitivanja primijenjene su analitičke, 

nosno osoba koja provodi istraživanje. U obradi i anarope 

i ispitivanje mišljenja i stavova zaposlenika HŠ. Za komparativne i deskriptivne tehnike, pri čemu su korištene 

dosadašnje teoretske i praktične spoznaje na 

ispitivanje stajališta o inovacijama primijenjena je metoda 

upitnika. Upitnik je razvijen na osnovi istraživanja ovom području. Na taj način dobivena je slika o poslovanju 

organizacije, njenoj kulturi i spremnosti na ino- 

koje su proveli Rametsteiner i dr (2005) u zemljama 

centralne Europe, prilagođen za primjenu i namijenjen 

zaposlenicima visoke stručne spreme koji promjena. Prije nego je upitnik postavljen na web stravativnost, 

prihvaćanje novih ideja i uvođenje 

sudjeluju u procesima dnošenja odluka ili na njih utječu. nicu početkom 2010. godine, napravljeno je predtestiranje 

na manjem uzorku ispitanika. Nakon toga, 

U zemljama EU istraživanje je provedeno 2002. i 2003 

godine pomoću elektronske pošte ili osobno, na ukupnom 

uzorku od 1417 ispitanika raspoređenih na 7 zemanačnu 

verziju upitnika. Zajedno sa predtestiranjem, 

načinjene su neophodne prepravke i pojašnjenja za kolja: 

Austrija (359 ispitanika), Republika Češka (192), prikupljanje podatake je trajalo 60 dana, koliko je upitnik 

bio dostupan na webu. Većina ispitanika popunila 

Njemačka (236), Mađarska (54), Italija (212), Slovačka 

(268) i Slovenija (96). Površina istraženog šumoposjeda je upitnik u prvim danima istraživanja (10 dana), što 

također je varirala po zemljama. Podaci su prikupljani ukazuje na zainteresiranost ciljane populacije zaposlenika 

visoke stručne spreme (VII i VIII stupanj). 

na četiri razine, osobnoj (šumovlasnici), poduzeća (državne 

i privatni šumovlasnici), b2b razina (klasteri i Znanstveni doprinos istraživanja je dati uvid u kulturu 

inoviranja unutar velikih državnih poduzeća, koliki 

mreže), te institucionalna razina (administracija, interesne 

grupe, znanstvene i istraživačke institucije). je inovacijski potencijal zaposlenika te glavne zapreke 

U Hrvatskoj je istraživanje provedeno 2010 godine. koje onemogućavaju inovacije. Veliki su sustavi tromi i 

Po strukturi upitnik je imao šest poglavlja. Tako su se sporo reagiraju na promjene u okruženju, jer ih u tome 

pojedini dijelovi upitnika sastojali od otvorenih pitanja, koči naslijeđe stare poslovne prakse ili kruta organizacijska 

kultura. Spremnost na ulaganje u inovacije, ne 

zatim pitanja u kojima je trebalo vrednovati ponuđene 

opcije, pri čemu je primijenjena Likertova skala procjenjivanja 

(s 5 stupnjeva procjene), pitanja u kojima nog načina poslovanja. Hrvatske šume d.o.o. su jedno 

znači nužno i spremnost na radikalno mijenjanje klasič- 

su ispitanici imali mogućnost višestrukog ili isključivog 

odabira te pitanja sa da/ne odgovorima. 

stoga je područje primjene rezultata mnogo šire. 

od mnogih trgovačkih društava u vlasništvu države, 

U tematskom pogledu upitnik sadrži 44 pitanja različitog 

karaktera, od onih općih do ciljanih pitanja. Ciljana 

pitanja vezana su uz postavljene hipoteze i 

odnose se na percepciju inovacija i razinu inovacijske 

246


Analiza provedenog ispitivanja stajališta zaposlenika 

HŠ obuhvatila je: 

(a) analizu profila ispitanika uključenih u istraživanje, 

(b) testiranje hipoteza, odnosno nalaz po svakom od 

pitanja iz upitnika, 

(c) usporedbu s rezultatima istraživanjima u zemljama 

srednje Europe. 

Tablica 1. Opći podaci o istraživanju inovativnosti unutar poduzeća HŠ d.o.o. 

Table 1 General information on the research of innovativeness within HŠ Ltd. 

Trajanje istraživanja: 61 dan (1.04.2010. - 31.05.2010.) 

Duration of the research: 61 days (1.04.2010. - 31.05.2010.) 

Broj odgovora: 

Number of respondents: 

54 (49 online + 5 e-mail) 

Profil anketiranih zaposlenika: 

Profile of the interviewees: 

Spol – Gender: 

4. REZULTATI I NALAZI ISTRAŽIVANJA – Results and findings of research 

Dobna skupina – Age group: 

Stručna sprema – Level of education: 

Organizacijska jedinica – Organizational unit: 

4.1. Profil uzorka ispitanika – Profile of the sampled interviewees 

Istraživanje je provedeno unutar poduzeća HŠ d.o.o. 

tijekom travnja i svibnja 2010. godine (predtestiranje i 

testiranje) putem online upitnika. Tijekom vremena dostupnosti 

ankete zabilježen je značajan odaziv zaposlenika, 

što govori o zanimljivosti teme i važnosti ovakvih 

istraživanja u poduzeću. U tablici 1 prikazani su podaci 

o provedenom ispitivanju i profilu ispitanika. Prema podacima 

o broju zaposlenih, 2010. godine bilo je ukupno 

8634 zaposlenih u poduzeću, od čega u Direkciji 239. 

Promatrajući stručnu spremu ukupno je zaposleno 18 

doktora (VIII stupanj), 102 magistra znanosti i mr. spec. 

(VII 2 – 1,2 %), 1460 djelatnika visoke stručne spreme 

(VII 1 – 16,9 %), 233 više stručne spreme, 4460 srednje 

stručne spreme (51,7 %), i 2369 niže stručne spreme. 

N % 

• Muški – Male 36 67,0 

• Ženski – Female 18 33,0 

• < 30 5 9,0 

• 30 - 40 16 30,0 

• 40 - 60 30 56,0 

• > 60 3 6,0 

• Visoka stručna sprema 

Faculty level 

46 85,0 

• Poslijediplomski studij 

Postgraduate study 

8 15,0 

• Šumarija / RJ 

Forest office / working unit 

22 41,0 

• Uprava – Forest administration 27 50,0 

• Direkcija – Directorate 5 9,0 

Podaci o profilu anketiranih osoba odgovaraju distribuciji 

zaposlenika HŠ sa visokom stručnom spremom, 

po bilo kojem kriteriju (spolnom, starosnom, obrazovnom, 

prostornom). U tom smislu, i uz relativno mali broj 

ispitanika, uzorak se može smatrati reprezentativnim te 

nalazi mogu predstavljati vjerodostojne rezultate. 

Testiranje postavljenih hipoteza obavljeno je statističkom 

obradom i analizom odgovora na pitanja koja su 

relevantna za pojedinu hipotezu. Svaku od hipoteza pokušalo 

se potvrditi ili opovrgnuti kroz nekoliko pitanja. 

U odgovorima na njih sadržana su stajališta ispitanika o 

određenim pitanjima, odnosno postavljenim hipotezama. 

Hipoteza 1: Poduzeće ima nisku inovacijsku 

kultu ru 

Na prvu hipoteza neposredno se odnose četiri pitanja 

postavljena u upitniku. U nastavku će se prikazati 

svako pitanje s rezultatima i kratkim komentarom. 

4.2. Testiranje hipoteza – Testing of the hypotheses 

Na pitanje 1.1. “Da li je inovativnost odlučujućai u 

Vašem poduzeću?” (da/ne pitanje) negativno je odgovorilo 

37 ispitanika (69 %). Dakle, gotovo dvije trećine 

ispitanika smatra da poduzeće ne poklanja dovoljno 

pažnje inovativnosti. 

247


Tablica 2. Pitanje 1.2. 

Table 2 Questions 1.2. 

Prema Vašem mišljenju, na kojem je nivou razvoj i implementacija inovacija u Vašem poduzeću? 

According to your opinion, on which level are the development and the implementation of 

innovations in your company? 

Tip pitanja: 

Isključivi odabir 

Type of question: 

Exclusive selection 


54 

Number of responses: 

Rezultati – Results: N % 

A - Na visokoj razini – On high level 1 2 

B - Na srednjoj razini – On medium level 5 9 

C - Na niskoj razini – On low level 38 70 

D - Ne postoji razvoj i implementacija inovacija 

There is no development nor implementation of innovations 

10 19 

Tablica 3. Pitanje 1.3 

Table 3 Question 1.3 

Molimo Vas, navedite najvažnije čimbenike koji utječu na izostanak ostvarenja inovacija 

Please state most important factors which influence the lack of implementation of innovations 

Tip pitanja: 

Otvoreno pitanje 


Open question 



29 


A - Loša organizacija – Bad organization 5 17,0 

B - Nezainteresiranost zaposlenika 

2 7,0 

Indifference of employees 

C - Birokratske prepreke – Bureaucratic obstacles 3 10,0 

D - Nepostojanje stimulacije – Lack of stimulations 14 48,0 

E - Neodgovarajući rukovodeći kadar 

Inappropriate management personnel 

Odgovori na ovo pitanje nisu zadovoljavajući. Čak 

90 % anketiranih smatra kako je razvoj i implementacija 

inovacija na niskoj razini ili uopće ne postoji. 

5 17,0 

Pitanje 1.3 je otvorenog tipa, gdje je bio moguć 

unos bilo kojeg odgovora, ali među odgovorima se 

moglo prepoznati prikazanih pet glavnih grupa čimbenika. 

Zanimljivo je da je čak 50 % ispitanika kao glavni 

čimbenik koji uzrokuje izostanak inovacija izdvojilo 

problem nepostojanja odgovarajuće stimulacije. 



Koje inovacije implementirane u Vašem poduzeću u zadnjih 10 godina smatrate najbitnijima? 

Which innovations implemented in your company in the past ten years do you find most important? 

Tip pitanja: 

Otvoreno pitanje 


Open question 



30 


A - Informatizacija poslovanja – Usage of IT in operations 10 33,0 

B – Biomasa – Biomass 2 7,0 

C - Zaštita na radu – Occupational health and safety 1 3,0 

D - Proizvodni proces – Production processes 2 7,0 

E - Ne postoje, ne znam niti jednu – There are none 15 50,0 

Prethodno pitanje je također otvorenog tipa. Međutim, 

odgovori su se opet grupirali oko nekoliko žarišnih 

točki. Zanimljivo je da veliki broj ispitanika (33 %) 

smatra informatizaciju poslovanja najbitnijom inovaci- 

248


jom. Dakle, informatizacija je prepoznata kao nešto što 

je neophodno za moderno poslovanje. S druge strane, 

čak 50 % anketiranih ne može izdvojiti niti jednu inovaciju 

ili naprosto smatraju da ih nije bilo. 

Nalazi ispitivanja pokazuju kako niti jedno pitanje ne 

odstupa od očekivanog stanja koje nagovještava prva hipoteza. 

Poduzeće stvarno ne poklanja dovoljno pozornosti 

inovacijama te ima nisku inovacijsku kulturu, za 

što se krivcima mogu smatrati svojevrstan monopolistički 

položaj te stroga hijerarhijska struktura poduzeća. 



Hipoteza 2: Zaposlenici rijetko ili uopće ne razmiš - 

ljaju o inovacijama 

Vezano uz ovu hipotezu 43 ispitanika je na pitanje 

2.1 “Da li ste uveli ili razmišljate o uvođenju inovacija?” 

odgovorilo sa NE. Odgovori na ovo pitanje poka zuju 

kako 80 % ispitanika uopće ne razmišlja o uvo đenju promjena. 

U sljedećem pitanju ispitanici su trebali iskazati 

intenzitet svog ne/slaganja s ponuđenim značajkama i 

tvrdnjama. 

U kojoj razini se slažete sa sljedećim izjavama? 

How much do you agree with the following statements? 

Tip pitanja: 

Likertova skala procjenjivanja 


Lickert scale 

Broj stupnjeva: 

Number of degrees: 

5 

Stupnjevi procjene: • 1 - Uopće se ne slažem – Totally disagree 

Degrees of evalaution: • 5 - U potpunosti se slažem – Totally agree 



54 

Značajka/tvrdnja - Claim: 

A. Poduzeće je otvoreno za nove ideje i sugestije zaposlenika 

Enterprise is open for new ideas and suggestions from the employees 

B. Poduzeće ima sustav za procjenu ideja zaposlenika 

Enterprise has a system for evaluation of ideas of employees 

C. Smatram da mogu unaprijediti proces obavljanja radnih zadataka 

I can improve the production processes 

D. Radno mjesto u potpunosti iskorištava moj potencijal 

My workplace completely uses my potential 

E. Poduzeće efikasno donosi potrebne odluke 

Enterprise is efficient in necessary decision making 

F. Inovacije i racionalizacije poslovanja su adekvatno nagrađene 

Inovations and rationalizations are adequately rewarded 

G. Visina osobnih primanja ovisi o rezultatima rada 

Level of personal income depends on the results of one’s work 

Distribucija odgovora ispitanih zaposlenika prikazana 

je na slici 1. 

Odgovori na ovo pitanje su sljedeći: 

– 83 % ispitanika smatra da poduzeće ne razmatra ili 

odbacuje sugestije zaposlenika bez opravdane 

osnove, da je poduzeće otvoreno za inovacije smatra 

0 % ispitanika. 

– 84 % ispitanika ne vidi učinkovit sustav procjene 

ideja unutar poduzeća, 

– 65 % ispitanika smatra da osobno može unaprijediti 

proces obavljanja radnih zadataka, 

– 65 % ispitanika misli da nisu raspoređeni na radno 

mjesto koje u potpunosti iskorištava njihove radne 

sposobnosti, 

– 84 % ispitanika smatra da je poduzeće neučinkovito 

u donošenju odluka, 

– 96 % ispitanika nalazi da inovacije i racionalizacije 

poslovanja nisu adekvatno nagrađene, 

– 96 % ih misli da se rad ne cijeni te da osobna primanja 

nisu rezultat rada i zalaganja. 

Budući je vrlo mali broj zaposlenika odgovorio da 

je uveo ili planira uvesti inovacije, malo ih je odgovorilo 

i na pitanje koje je pokušalo otkriti čimbenike koji 

negativno utječu na implementaciju inovacija, tako da 

sljedeće nalaze treba uzeti s određenom dozom opreza. 

Ispitanici su kao najvažnije prepoznali sljedeće ograničavajuće 

čimbenike: 

➢ Nedostatak osobnih financijskih sredstava 

➢ Nedostatak informacija o potencijalnim novim 

proizvodima i uslugama 

➢ Nedostatak vanjskih izvora financiranja 

➢ Nedostatak informacija o prilikama za uvođenje 

inovacija 

249


Relativni udjeli, % – Shares, % 

Slika 1. Grafički prikaz odgovora na pitanje 2.2. 

Figure 1 Graphic review of the responses on question 2.2 

Među ostalim negativnim čimbenicima su: karakteristike 

Zakona o šumama, dostupnost kvalificirane radne 

snage, visoki ulazni troškovi, zakoni o zaštiti prirode i 

okoliša, tehnički standardi i naputci, suradnja između nadležnih 

institucija, nedostatak informacija o tržištu i dr. 

S druge strane, kod identificiranja čimbenika koji pozitivno 

utječu na implementaciju inovacija, ispitanici su 

naveli sljedeće: 

➢ Profesionalni časopisi 

➢ Ja osobno i moje profesionalno obrazovanje 

➢ Sveučilište i ostale znanstvene institucije 

➢ Suradnici 

Među ostalim su: klijenti ili potrošači, dobavljači i šumarski 

poduzetnici, radionice, tečajevi i izleti, regionalni 

i poslovni informacijski centri te različite konferencije. 

Zanimljivo je da su ispitanici na prvo mjesto stavili 

sebe kao izvor poticaja i informacija potrebnih za inoviranje, 

zatim javne institucije (Sveučilište, Institut), a na 

kraju dolaze klijenti i dobavljači. Poduzeće kao potpomagajući 

čimbenik, nije prepoznao niti jedan zaposlenik. 

Prema prikazanim nalazima istraživanja druga hipoteza 

je također potvrđena. Zaposlenici rijetko ili uopće ne 

razmišljaju o inovacijama. Pretpostavlja se da ukoliko 

među zaposlenicima i postoji pokušaj uvođenja inovacija, 

oni su najčešće obeshrabreni nepostojanjem adekvatne 

stimulacije i birokratskim zaprekama u poduzeću. 

Hipoteza 3: Unutar poduzeća se ponajprije razvija - 

ju inovacije u procesima 

Pitanjima koja slijede, nastojalo se ispitati zastupljenost 

pojedinih vrsta inovacija u HŠ. Pritom su zaposlenicima 

postavljena dva temeljna pitanja: 

Pitanje 3.1.: Po Vašim saznanjima, koje se vrste 

inovacija razvijaju i primjenjuju u Vašem poduzeću? i 

Pitanje 3.2.: Prema Vašem mišljenju, koje su vrste 

inovacija najpotrebnije Vašem poduzeću? 

U pitanjima je korištena Likertova skala procjenjivanja 

s pet stupnjeva procjene (1 - inovacije ne postoje, 

5 - implementacija inovacija je na visokoj razini), a 

ispitanici su trebali procijeniti intenzitete između 4 

vrste inovacija: 

A. Inovacije u proizvodima – Product innovations 

B. Inovacije u procesima – Process innovations 

C. Inovacije u marketingu – Marketing innovations 

D. Inovacije u organizaciji – Organisational innovations 

Rezultati istraživanja po ovoj hipotezi prikazani su 

na slikama 2 i 3. 

250


Slika 2. Odgovori na pitanje koje se vrste inovacija razvijaju i primjenjuju u poduzeću 

Figure 2 Responses on the question about type of developed and implemented innovations 



Slika 3. Odgovori na pitanje koje su vrste inovacija najpotrebnije u poduzeću 

Figure 3 Responses to the question regarding the most necessary innovations in the company 

Nalazi pokazuju da su proizvodni procesi identificirani 

kao najzastupljenije područje inovacija, no tek 24 

% ispitanika smatra da se samo standardno primjenjuju, 

dok 74 % zaposlenika smatra da ne postoje ili se 

primjenjuju rijetko. Najmanje se pozornosti poklanja 

marketingu i organizaciji, gdje gotovo 50 % anketiranih 

smatra da inovacije uopće ne postoje, a oko 30 % 

da se takve inovacije primjenjuju rijetko. Iznimno mali 

dio ispitanika smatra da se inovacije bilo koje vrste primjenjuju 

često (4 %), a nedostižne, jake česte inovacije 

bilježe 0 % odgovora. 

S druge strane, kod procjene na što je u budućnosti potrebno 

obratiti pozornost, organizacijske inovacije je vitalnim 

za razvoj poduzeća ocijenilo čak 69 % ispitanika. 

Proizvodi, procesi i marketing imaju prilično ujednačene 

rezultate po važnosti. Vrlo mali postotak ispitanika pritom 

misli kako promjene nisu potrebne, samo njih 6 % ili 

manje, ovisno o području. Navedeno govori u prilog potrebe 

razvoja i implementacije inovacija. 

Treća hipoteza pretpostavlja da se u poduzeću ponajprije 

razvijaju inovacije u procesima. Istraživanje 

pokazuju nešto jači razvoj takvih inovacija, pri čemu se 

251


zanemaruju organizacijske i marketinške inovacije te 

razvoj novih proizvoda i usluga, ali generalna je ocjena 

da su sve četiri grupe nerazvijene i da je razvoj bilo 

kojeg tipa inovacija vrlo slab. 

3.3. Usporedba sa zemljama srednje Europe – Comparison with Central European countries 

Prikazani nalazi istraživanja uspoređeni su s rezultatima 

gledati u kontekstu vremena. S druge strane, možemo 

sličnih istraživanja provedenih u Europi tijekom usporediti stanje u europskim zemljama prije sedam 

2003. godine (Rametsteiner i dr. 2005). Veličina godina s našom sadašnjom pozicijom i vidjeti gdje se 

uzorka po zemljama opisana je u poglavlju metoda nalazimo u odnosu na njih. U tablici 6 prikazana je 

rada, dok se u našem slučaju uzorak uklapa s provedenim 

usporedba glavnih rezultata istraživanja inovativnosti u 

istraživanjem. Imajući na umu vremensku razliku Europi i Hrvatskoj. 

u provođenju istraživanja, rezultate usporedbi treba 

Tablica 6. Usporedba rezultata istraživanja inovativnosti (EU – 2003., Hrvatska – 2010.) 

Table 6 Comparison of results in innovation related studies (EU – 2003., Croatia – 2010.) 

Cilj gospodarenja 

šumama (%) Tipovi uvedenih inovacija (%) Utjecaj inovacija (%) 

Aim of forest Types of implemented innovations (%) Influence of innovations 

Zemlja management (%) 

Country Povećanje Očuvanje 

Profita kapitala Proizvodi Procesi Marketing Organizacija Negativan Neutralan Pozitivan 

Profit Capital Product Process Marketing Organisation Negative Neutral Positive 

maximizing maintenance 

Austrija 

Austria 

53 32 29 15 41 15 3 15 83 

Češka 

Czechs rep. 

47 42 13 21 21 35 5 17 78 

Hrvatska 

Croatia 

16 80 18 36 15 31 13 56 31 

Italija 

Italy 

13 68 3 57 2 38 5 5 90 

Mađarska 

Hungary 

45 37 25 17 31 27 5 10 85 

Njemačka 

- - - 

55 34 26 25 47 2 

Germany n.a. n.a. n.a. 

Slovačka 

- - - - 

45 38 

Slovakia n.a. n.a. n.a. n.a. 

4 20 76 

Slovenija - - 

Slovenia n.a. n.a. 

13 10 39 38 10 23 68 

U većini promatranih zemalja poduzetnici se odlučuju 

za profit ispred očuvanja kapitala i povećanja vrijednosti 

šume. Prema istraživanom uzorku, percepcija 

hrvatskog šumarstva još uvijek je tradicionalna, odnosno 

ekološka komponenta u vidu očuvanja kapitala ima 

prednost pred ekonomskom. Budući da poduzeće ima 

monopol u gospodarenju državnim šumama uz izostanak 

tržišne konkurencije, ovo stajalište je razumljivo. 

Što se tiče tipova uvedenih inovacija Hrvatska se uklapa 

u neke grube trendove. Izuzeci su Italija, koja pretežito 

razvija inovacije poslovnih procesa, te Njemačka koja 

razvoj bazira na marketinškim inovacijama. 

Po pitanju uspješnosti implementiranih inovacija 

značajno odstupamo od trenda svih zemalja. U većini zemalja 

postotak inovacija koje pozitivno djeluju prelazi 

80 %. U Hrvatskoj taj postotak iznosi slabih 31 %. 

Dakle, 2/3 uvedenih inovacija nema nikakvog utjecaja ili 

čak negativno utječu na prihode. Pritom ne treba zaboraviti 

i 7 godina zaostajanja za prvotnim istraživanjem. 

252 

4. RASPRAVA I ZAKLJUČCI – Discussion and conclusions 

Približavanjem Republike Hrvatske EU otvara se 

golemo novo tržište ogromnog potencijala, ali i velikih 

izazova. Moderno poslovanje u takvim uvjetima zahtijeva 

od menadžmenta državnih i drugih poduzeća konstantne 

promjene i prilagodbe zahtjevima tržišta, te 

aktiviranje svih kapaciteta i potencijala. Šumarstvo u 

tome nije pošteđeno, te i ono uz vlastite inovacije u 

svom sektoru mora postati konkurentno i profitabilno 

na globalnoj razini. Razvoj ruralnih sredina jedan je od 

primarnih ciljeva EU, a šumarstvo je izravno uključeno


u tehnološke, organizacijske, proizvodne i rekreacijske 

promjene koje su se dogodile ili će uslijediti na tim područjima 

kako bi osigurale njihov razvoj. Pokrenuti su 

globalni procesi koji zahtijevaju prilagođavanje i otvaranje 

tržišta, a šumarstvu su pritom potrebni novi proizvodi 

i nove usluge s visokom dodanom vrijednošću. 

Upravo se inovacije smatraju instrumentom koji može 

povećati konkurentnost šumskih proizvoda te poticati 

razvoj šumarstva i prerade drva i na taj način osigurati 

uspješne odgovore na postavljene izazove i biti poluga 

daljnjeg razvoja šumarskog sektora, kako državnog, 

tako i privatnog. 

Prema nalazima Europske komisije, Republika Hrvatska 

se nalazi u posljednjoj, četvrtoj skupini europskih 

zemalja po svojim dostignućima na području inovacija. 

Postignuća su napravljena na temelju 25 pokazatelja 

koji pokrivaju pet područja inovacija. U obzir se, između 

ostaloga, uzimaju strukturalni uvjeti za razvijanje 

inovacijskog potencijala, investicije u znanost i istraživanje, 

ulaganja u inovacije poslovnih subjekata. Na temelju 

postignuća u posljednjih pet godina, zemlje se 

mogu podijeliti u četiri relativno homogene skupine. U 

prvoj skupini su predvodnici, koji su daleko iznad europskog 

prosjeka, na čelu sa Švedskom, a slijede Danska, 

Finska, Njemačka. Druga skupina se približava 

prvoj i u njoj su Austrija, Belgija, Francuska, Irska i Nizozemska.U 

skupini “umjerenih inovatora” su Cipar, 

Češka, Estonija, Italija, Norveška i Slovenija. U četvrtoj 

skupini zemalja, onih “koje sustižu” nalazi se Hrvatska, 

Bugarska, Grčka, Mađarska, Latvija, Malta, Poljska, 

Portugal, Rumunjska i Slovačka, a na samom začelju je 

Turska. Komisija navodi da se te zemlje po svojim postignućima, 

iako su znatno ispod europskog prosjeka, ipak 

postupno približavaju cilju. Europske zemlje koje prednjače 

po inovacijama mogu se uspoređivati sa SAD i Japanom, 

ipak, EU u cjelini još znatno zaostaje. 

U hrvatskom je šumarstvu, nažalost, ispitivanjem 

stavova i mišljenja visokoobrazovanih zaposlenika, 

utvrđeno nepovoljno stanje inovativnosti u državnom 

poduzeću za gospodarenje šumama i šumskim zemljištem. 

Naime, sve tri hipoteze koje su postavljene u radu 

potvrđene su provedenim istraživanjima. Tako su analize 

odgovora na ključna pitanja u upitniku pokazale da: 

• poduzeće ima nisku inovacijsku kulturu zahvaljujući 

svojevrsnom monopolističkom položaju te strogoj 

hijerarhijskoj strukturi, 

• zaposlenici rijetko ili uopće ne razmišljaju o inovacijama. 

Ukoliko pokušaj i postoji, najčešće je obeshrabren 

nepostojanjem adekvatne stimulacije i 

birokratskim zaprekama, 

• unutar poduzeća se ponajprije razvijaju inovacije u 

proizvodnim procesima. Pri tome se zanemaruju organizacijske 

i marketinške inovacije te razvoj novih 

proizvoda i usluga. 

Ostali nalazi istraživanja upućuju kako tek 4 % ispitanika 

smatra da se rad cijeni i da visina primanja u poduzeću 

ovisi o rezultatima rada. Otprilike jednak broj 

zaposlenika smatra da poduzeće ima funkcionalan sustav 

za procjenu ideja te da je učinkovito i brzo u donošenju 

odluka. Većina zaposlenika, s druge strane, smatra 

da ima potencijala za inovacije i da može unaprijediti 

proces obavljanja radnih zadatka. Kao glavne zapreke u 

tome ističu nedostatak osobnih financijskih sredstva i 

vanjskih izvora financiranja te nedostatak informacija. 

U usporedbi sa zemljama srednje Europe utvrđena je 

znatno manja razina inovativnosti hrvatskog šumarstva, 

posebice što se tiče percepcije pozitivnog utjecaja inovacija 

na uspješnost proizvodnje i poslovanja. 

Treba reći da su Hrvatske šume 2005. godine donijele 

Pravilnik o inventivnoj djelatnosti. Neke od najvažnijih 

odredbi Pravilnika su da poduzeće ostvaruje 

pravo iskorištavanja autorskog djela ukoliko je ono nastalo 

pri izvršavanju obveza iz radnog odnosa; da autor 

ima pravo na jednokratnu novčanu naknadu ukoliko se 

pri primjeni inovativnog rješenja pokažu izravne ili neizravne 

koristi po dobit poduzeća. Zatim je određeno 

da za primijenjene izume autor ima pravo na 1 % prihoda 

ostvarenih njegovom primjenom te da poduzeće 

financijski pomaže organizacijsku jedinicu koja prva 

počne s primjenom inovativnog rješenja ako ono zahtijeva 

veća financijska ulaganja. 

Dakle, pravni okvir postoji, međutim, ne postoji sustav 

poticanja, procjene i nagrađivanja darovitih pojedinaca. 

Isto tako ne postoji niti mogućnost destimulacije 

neodgovornih zaposlenika. Naime, bilo kakav razvoj 

inovativnosti i kreativnosti u poduzeću počiva na kvalitetnom 

upravljanju ljudskim resursima i sustavu procjene 

i nagrađivanja rada pojedinaca. Svaki zaposlenik 

zapravo želi da njegovo poduzeće napreduje, ali ukoliko 

se pouzdajemo samo u entuzijazam pojedinaca, on će 

vrlo brzo splasnuti i kreativni zaposlenik će se pridružiti 

vojsci obeshrabrenih i rezigniranih radnika. 

Loš prosjek inovacija u hrvatskom šumarstvu donekle 

se može objasniti glavnim problemima s kojima se 

inovativni pojedinci susreću: birokracija, nedostatak 

organizacijske kulture, izostanak motivacije. Tako poten 

cijalni inovatori možda napuštaju ideje i započete 

projekte prije vremena ili za nastavak njihova razvoja ne 

mogu osigurati podršku i potrebna financijska sredstva. 

Stoga je, uz doneseni Pravilnik o inovacijama, dodatno 

potreban kvalitetan program poticanja i nagrađivanja 

kreativnosti, što se ocjenjuje esencijalnim za inovativnu 

kulturu poduzeća. 

Ovo istraživanje daje okvirnu sliku stanja inovativnosti 

u hrvatskom šumarstvu. Ono ukazuje na određene 

probleme, ali u ponajprije ističe važnost inovacija kao 

sredstva za postizanje rasta i razvoja te ostvarivanja 

konkurentske prednosti u svim, pa tako i u šumarskim 

poduzećima. Nalazi istraživanja pokazuju da su pobolj- 

253


šanja moguća i da u podizanju razine inovacija postoji 

prostor za unapređenje hrvatskog šumarstva. Rezultati 

rada ukazuju na potrebu dodatne analize na većem 

uzorku ispitanika, te potrebu za provođenjem opsežnijih 

istraživanja inovativnosti u gospodarenju privatnim 

i državnim šumama RH. 

Amabile, T.M., R. Conti, H. Coon, J. Lazenby, 

M. Herron, 1996: Assessing the work environment 

for creativity. Academy of Management 

Journal, 39: 1154–1184. 

Antonić, D., 2010: Poticanje inovativnosti u državnim 

trgovačkim društvima na primjeru šumarstva. 

Specijalistički rad, Ekonomski fakultet, 

Zagreb, str. 1–166. 

Bauer, A., G. B e r ger, K. Kubeczko, G. Weiss, 

2006: COST Action E 51, Integrating Innovation 

and Development Policies for the Forest Sector: 

Ministerial Conference on the Protection of Forests 

in Europe, Lisabon. 

Direktiva o usklađivanju zaštite autorskog i srodnih 

pra va, 2003: Zakon o autorskom pravu i srodnim 

pravima (NN 167/03 i 79/07). 

Direktiva o provedbi prava intelektualnog i industrijskog 

vlasništva, 2003: Zakon o autorskom pravu 

i srodnim pravima (NN 167/03 i 79/07). 

EIS 2000: European Innovation Scoreboar: European 

Commission, Communication and Awareness 

Unit Innovation Directorate Enterprise Directorate-General 

L-2920 Luxembourg. 

http://www.cordis.lu/ 

GEM 2002: Reynolds, P. D., Bygrave, W. D., 

Autio, E., Cox, L. W. and Hay, M. Global 

Entrepeneurship Monitor,: Babson University, 

USA: Executive summary. Babson College, 

Ewing Marion Kauffman Foundation, London 

Bussines School. 

Innoforce, 2001: European Forest Institute, Project 

centre at Institure of Forest, Enviromental and 

Natural Resources Policy at BOKU University 

of Natural Resourxe and Applied Life Science, 

Vienna, Austria. http://www.efi-innoforce.org/ 

Lisabon Strategy, 1998: European Council in Lisbon, 

Ministerial Conference on Protection of Forest 

in Europe, 

http://www.mcpfe.org/conferences/lisbon 

Martinić,I.,M. Šporčić, 2005: Tranzicijski i inovacijski 

procesi u europskom šumarstvu – četiri 

područja mogućega prinosa strojarske struke. 

Strojarstvo, vol 47 (3–4): 109–119. 

Martinić, I., Šporčić, M., Vondra, V., 2006: 

Inovacijski procesi kao ključ provedbe Hrvatske 

šumarske politike. Glasnik za šumske pokuse, 

pos. izdanje 5: 703–715. 

254 

LITERATURA – References: 

Martinić, I., V. Vondra, M. Šporčić, 2007: Development 

of a new concept for improvement of 

forest techniques in Croatia – Areas of possible 

contributions. Croatian Journal of Forest Engineering, 

vol. 28 (1): 47–55. 

MCPFE (2003): State of Europe’s Forests 2003. The 

MCPFE Report on sustainable Forest Management 

in Europe; Jointy prepared by the MCPFE 

Liaison Unit Vienna and UNECE/FAO; Ministral 

Conference on the Protection of Forests in 

Europe, Liaison Unit Vienna, Austria. 

Nelson, R., S. Winter, 1977: In search of a useful 

theory of innovation. Research policy 6 (1): 

36–77. 

OECD, 2005: Guidelines for Collecting and Interpreting 

Innovation Data. Oslo Manual, 3rd edition. 

OECD, Statistical Office of the European Communities, 

Luxembourg, 10 Nov 2005., 162 p. 

Posavec, S., 2004: Specifičnosti poslovne analize u 

gospodarenju obnovljivim prirodnim resursomšumom. 

Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. 

Posavec, S., 2009: Europske inovacijske nagrade. 

Šumarski list 133 (7–8): 458–459. 

Posavec, S., J. Laskova, Pirc, Beljan, 2011: 

Perception Of Marketing Innovation In Forestry 

And Wood Processing Industry /Marketing And 

Trade 2011 / Šupin, Mikulaš (ur.). Zvolen, Slovačka: 

Kazo, 2011. 246–253. 

Schumpeter, J., 1911: Theorie der oekonomischen 

Entwicklung. Munchen. 

Schumpeter, J., 1934: The theory of economic development. 

English edition, Cambridge, Mass: 

Harvard University Press. 

Pravilnik o inventivnoj djelatnosti, 2005: Upravni 

odbor Hrvatske šume d.o.o., Lj. F. Vukotinovića 

2, Zagreb 

Zagreb 2000, str. 10. Rametsteiner,E., G. Weiss, 

K.Kubeczko,2005: Innovation and entrepreneurship 

in forestry in central Europe. Leiden 

Brill Academic Publishers, 179 p. 

Rametsteiner,E., G. Weiss, P. Ollonqvist. B. 

Slee, 2010: Policy Integration and Coordination: 

the Case of Innovation and the Forest Sector 

in Europe. Publications Office oft he 

European Union, 199 p.


Srića, V., (2003) Kako postati pun ideja. M.E.P. Consult, 

Zagreb, 190 str. 

Šporčić, M., I. Martinić, M. Landekić, M. Lovrić, 

2009: Measuring efficiency of organisational 

units in Forestry by nonparametric model. 

Croatian Journal of Forest Engineering, vol. 30 

(1): 1–13. 

Šporčić, M., M. Landekić, M. Lovrić, I. Martinić, 

2011: Modeli planiranja i odlučivanja u 

šumarstvu. Croatian Journal of Forest Engineering, 

vol. 32, issue 1. 

Weiss, G., et al., 2011: Innovation in Forestry, Territorial 

and Value Chain Relationships, CABI, 

London, UK, p 101–118. 

Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 

167/03, 79/07). 

Zakon o patentu (NN 173/03, 87/05, 76/07). 

Zakon o industrijskom dizajnu (NN 173/03, 76/07). 

Zakon o šumama (NN br 140/2005, 124/10). 

Zakon o zaštiti prirode (NN br 162/03). 

SUMMARY: By Croatia’s approaching to the EU a new and large market is 

opening, which is full of large potential, but also of great challenges. Modern 

business in such conditions demands from managers of state and other organizations 

constant changes and adaptation to the demands of the market, as 

well as activation of its full capacities and potentials. Forestry is not an exception, 

and it must, with its own innovations, become competitive and profitable 

on a global level. Rural development is one of the primary goals of EU, and 

forestry is directly enrolled in technological, organizational and production 

and recreational changes which have happened or will happen, in order to secure 

its development. Global processes which demand adaptation to and opening 

of the market are set in motion, and in this context forestry needs new 

products and services with high added value. The innovations are regarded as 

an instrument which can improve competitiveness of forest products and 

which can strengthen the development of forestry and wood processing, and in 

these way secure successful reactions to the challenges, and be a lever of further 

development of forestry sector. 

An unfavorable status of innovativeness in state forest management company 

has been found through testing of the opinions and attitudes of its personnel 

with academic education. All the three hypotheses which have been 

stated in the research have been confirmed. In this way the analysis of the key 

questions from the questionnaire have shown that: 

Company has a low innovation culture, due to its close to monopolistic position 

and to its strict hierarchical structure. 

Employees seldom or not at all think about innovations. If such attempt 

exists, it is most frequently discouraged by lack of adequate stimulation and 

by bureaucratic impediments 

Innovations related to production processes are the most common type of 

innovations that are being developed within the Company. By this innovations 

related to organization and marketing, and to the development of new products 

and services are being neglected. 

Other findings of the research suggest that 2–4% of interviewees consider 

that work is being appreciated, and that the level of income depends on the results 

of work. Approximately same percentage of employees thinks that the 

Company has a functional system for evaluation of ideas, and that it effectively 

and in a quick manner make a decision. On the other hand, most of the 

employees states that there is a potential for innovations, and that the work 

processes can be improved. As main impediments they stress out lack of financial 

assets, external sources of funding and lack of information. Compared 

with other countries of central Europe, a significantly lower level of innova- 

255


tions in Croatia has been observed, especially when it comes to perception of 

the positive influence of innovation and the success of production. 

It has to be stipulated that Hrvatske šume Ltd. in 2005 have made an Rulebook 

on innovative actions. Some of its most important parts state that the 

Company is entitled to intellectual property if its is made in the process of fulfillment 

of work obligations; that its author is entitled to a single payment if 

the innovation demonstrates direct or indirect benefits to the company. It is 

also prescribed that its author of applied innovation is entitled to 1% of revenues 

created by its application, and that the Company will financially stimulate 

the organizational unit which first begins with its implementation in the 

case that the implementation requires substantial financial resources. 

With regard to the above stated, a legislative framework does exist; however, 

a system of incentives, evaluation and of rewarding of gifted individuals 

does not exist. Accordingly, a system of punishment of irresponsible employees 

also does not exist. Any kind of development of innovations and creativity 

in a company rests on quality management of human resources and on a 

system of evaluation of rewarding of work of individuals. Low percentage of 

innovations in forestry of Croatia can partly be explained by the main impediments 

that innovative employees meet: bureaucracy, lack of organizational 

culture, lack of motivation. By this the potential innovators may abandon their 

ideas and already started projects, or their will be unable to secure funding 

and support for the continuation of their activities. For these reasons, as addition 

to the formulated Rulebook, it is necessary to make a quality program of 

encouragement and rewarding of creativity, which is a pillar for the innovative 

culture of a company. This research provides a framework picture of the 

status of innovativeness in forestry of Croatia. It points out to certain problems, 

but mainly stipulates to importance of innovations as a means for reaching 

growth and development, and for creation of competitive advantage 

compared to other forest companies. Findings of the research point out to a 

need for further analysis on a bigger sample, and to a need for implementation 

of a broad research about innovativeness in the management of both public 

and private forests in the forests in Croatia 

Key words: Innovativeness, creativity, innovations in forestry, forest 

economics 

256


UDK 630* 116 + 907 


A MODEL FOR EVALUATION OF THE HYDROLOGICAL ROLE OF A FOREST 

MODEL ZA VREDNOVANJE HIDROLOŠKIH ZNAČAJKI ŠUME 

Špela PLANINŠEK, Andreja FERREIRA, Anže JAPELJ 

ABSTRACT: The aim of this paper is to present a method for allocating 

and evaluating forest areas with hydrological roles and for determining the 

necessary forest management measures. The method was tested in the Draga 

watershed, which is characterised by a high proportion of forest cover (83 %). 

The development of a GIS-based decision support model first required determining 

the needs for the forest hydrological role as well as the capacity of forest 

sites for providing that role. The needs for the hydrological role of forest 

are expressed by external, ecological factors (terrain slope and forest soil 

types distinguished by their erodibility and ground porosity). A forest’s capacity 

to assure the hydrological role is expressed by internal, forest stand factors 

(stand structure, stand density and the degree of stand naturalness). The 

merged variables describing the needs and capacity were further divided into 

three groups: low-medium-high needs and high-medium-low capacities for 

providing the hydrological role. Overlapping the needs and capacity revealed 

locations where the needs exceed the capacity, and where erosion problems 

may occur in the field. A side-result of the model is the list of necessary forest 

management measures for enhancing forest hydrological role that can be applied 

to every combination of external and internal factors. 

Key words: forest, hydrological role, evaluation model, multiple-use forestry, 

suitability evaluation, alpine watershed 

Forests are significant consumers of water, but they 

simultaneously function as natural water filters and reservoirs. 

In extreme weather and growth conditions, 

the forest canopy cover is a factor that can greatly affect 

water runoff. With its aboveground and underground 

parts, forests regulate (moderate) the runoff and 

infiltration of surface water, while simultaneously protecting 

the soil against water erosion (Chang, 2006). 

Due to numerous influential factors and their correlation, 

the water cycle in forest ecosystems has been 

examined from various perspectives. The first experimental 

measurements of water runoffs from watersheds 

were carried out in Switzerland at the beginning 

of the 20 th century (Vo n Casparius, 1959), when 

the positive effect of forest canopy cover on the water 

Špela Planinšek, Andreja Ferreira, Anže Japelj, Address: Slovenian 

Forestry Institute, Večna pot 2, SI-1000 Ljubljana, Slovenia, 

Telephone: 00386 (0)1 2007828, Fax: 00386 (0)1 2573589, 

E-mail address: andreja.ferreira@gozdis.si 

1 INTRODUCTION – Uvod 

regime was confirmed. Research of forest hydrology 

was initially focused on the quantity of water, which 

was the most easily obtainable information (Black, 

1996). This was followed by a period of research and 

monitoring of the quantities of elements, sediments and 

pollutants in the water (Binkley and MacDonald, 

1994; Prybolotna, 2006; Oshurkevych, 2006), 

while research into the entire water cycle from both 

physical and chemical aspects is still uncommon. Forests 

undoubtedly have an impact on the water balance 

at the basin scale: forest water consumption is generally 

higher than that of other types. Deforestation, therefore, 

results in an increase of water yield and 

reforestation in a decrease. However, much remains 

unknown about the consequences of the aging of forest 

stands, and about the densification of forest cover at the 

watershed-scale (Andreassian, 2004). There is also 

very little research prepared in such a way that the obtained 

results would help forest managers to identify 

257

Š. Planinšek, A. Ferreira, A. Japelj: A MODEL FOR EVALUATION OF THE HYDROLOGICAL ROLE ... Šumarski list br. 5–6, CXXXV (2011), 257-268 

critical areas and measures for the maintenance or establishment 

of the optimal hydrological role of a forest. 

Within the present research, two effects of the forest 

on soil – protection from water erosion and soil conservation 

– have been combined into one aspect called 

“hydrological role of a forest”. This was possible due 

to the close relation of both issues in terms of forest 

management measures for their consolidation. The aim 

of this study is to transfer theoretical knowledge into 

practice, which is beneficial for the successful realisation 

of management objectives related to the hydrological 

role of forests. Using the results obtained in our 

research, we have attempted to show an example of the 

optimal spatial distribution of measures providing the 

existence and development of the hydrological role of a 

forest. 

The model was tested in the Draga watershed in the 

Alpine region of Slovenia. The area covers 1,786 hectares 

at altitudes ranging from 600 to 2,060 meters. Soil 

types are highly heterogeneous, from rocky ground to 

fertile brown soils (IGLG, 1967). The predominant 

land use in the watershed is forest, covering 83 % of the 

area, while the remaining 17 % is covered by alpine 

grasslands and rocky terrain overgrown with mountain 

pine (MKGP, 2005). Regarding vegetation, the area belongs 

to the pre-Alpine phytoclimatic territory. Owing 

to certain historical conditions, the planted Norway 

spruce (Picea abies (L.) Karst.) and naturally occurring 

European beech (Fagus sylvatica L.) predominate in 

the valley. The stand mixture is further composed of 

European silver fir (Abies alba Mill.), sycamore maple 

258 

2 METHODS – Metode rada 

2.1 Research area – Područje istraživanja 

(Acer pseudoplatanus L.), European ash (Fraxinus excelsior 

L.), wych elm (Ulmus glabra Huds.) and green 

alder (Alnus viridis (Chaix.) D.C.) (ZGS 1999). The 

various plant associations intertwine mosaically in relation 

to soil conditions and other site factors. 

The annual precipitation ranges between 1,950 and 

2,600 mm, with the minimum between December and 

March and the maximum in the autumn months (ZGS, 

1999). High values of daily precipitation indicate a permanent 

danger of torrential waters and, therefore, the 

exceptionally significant hydrological role of the forests 

in the immediate vicinity of torrent beds as well as 

in the wider watershed. This highly diverse relief is 

greatly influenced by the porous limestone parent material. 

2.2 Definition of the model’s basic factors – Definicija osnovnih čimbenika modela 

In addition to the hydrological role as defined in this 

research, the term “hydrological function” is also defined 

in Slovenian legislation; however, it does not include 

the characteristics of a forest stand as factors 

affecting forest hydrology, but is based primarily on the 

protection of sources and collectors of drinking water 

in forests (Official Gazette of the Republic of Slovenia, 

1998). This research was aimed at investigating the importance 

of suitable stand structure, canopy cover and 

tree species composition for an optimal water cycle and 

the protection of soils in the forest ecosystem. On that 

note, this analysis represents an alternative insight into 

the relation between forest characteristics and the impact 

of precipitation on forest soils. 

The forests’ hydrological role has been evaluated 

with the matrix model (Wullschleger, 1982) comprising 

external (ecological) and internal (stand) factors 

(Table 1). The ecological factors define the needs 

for the hydrological role, whereas the stand factors determine 

the capacity to provide for it. 

Data processing was carried out with Idrisi software 

(Idrisi Andes, 2006). All data layers were created 

in a raster data model with a pixel size of 12.5 × 12.5 

m, which provided valid site accuracy. The selection of 

the basic criteria and differences between the ranks was 

made on the basis of the studied national (Pogačnik, 

1976; Anko, 1982; Fajon, 2007) and foreign literature 

(Binkley and MacDonald, 1994; Nisbet, 

2001; Twery and Hornbeck,2001; Chang,2006; 

Prybolotna,2006; Oshurkevych, 2006). 

In relation to the external, ecological factors, we 

evaluated the terrain slope with the digital elevation 

model with a spatial resolution of 12.5 m (GURS, 

2006) and soil types with regard to their erodibility and 

porosity (IGLG, 1967; Košir, 1976, FAO, 2006). Together 

with parent material, climate and topography, 

soils affect the forest’s capacity to perform its hydrological 

role in a stimulating or restraining manner. 

Ranking of the ecological factors into three separate 

groups originates from an extensive overview of foreign 

and national literature, forest soil types maps and expert 

knowledge by pedologists and phytosociologists from 

the Slovenian Forestry Institute. We have also been 

aided by the expert opinions and advices of forest management 

planners from the Slovenia Forest Service. 

Evaluation of soil types with regard to soil-water relationships 

(erodibility and porosity) contributes to the 

identification of areas where the probability of slides is 

higher and is, in combination with greater terrain slopes, 

critical (Binkley and MacDonald, 1994).


Table 1 External – ecological and internal – stand factors 

Tablica 1. Vanjski – ekološki i unutarnji – strukturni čimbenici 

EXTERNAL-ECOLOGICAL FACTORS 

INTERNAL-STAND FACTORS 

VANJSKI – EKOLOŠKI ČIMBENICI 

UNUTARNJI – STRUKTURNI ČIMBENICI 

soil - erodibility and 

stand structure stand density stand naturalness 

Rank terrain slope ground porosity 

sastojinska sklop prirodnost 

Rang nagib terena tla - erodibilnost i 

struktura (gustoća sastojine) sastava drveća 

propusnost za vodu 

1 0.0°-24.9° 

low erodibility, unevenly-aged high, preserved 

normal porosity forests, forest shrubs normal (over 70 %) 

2 25.0°-34.9° 

medium erodibility, mature stands, 

changed 

low 

normal porosity pole stands (31–70 %) 

3 35.0° and more 

high erodibility, young stands, gaps, highly changed 

low porosity rejuvenated old stands interrupted (0–30 %) 

The input data for the assessment of soil erodibility 

and ground porosity was a pedological map of the study 

site at a scale of 1:10 000 (IGLG, 1967). The basic unit 

that was subjected to pedological mapping was a pedosystematic 

soil unit, according to the Slovenian soil classification 

system (Urbančič et al., 2005). In addition 

to specific courses of soil development, soil depth, depth 

of soil horizons, permeability, content of rock fragments, 

texture, porosity, water capacity and content of nutrients 

were also taken into account during the mapping process. 

The risk of erosion due to the morphology of terrain and 

(in)stability of bedrock was also included as a factor. 

Stony and rocky areas were excluded. Pedo-systematic 

soil units were assessed by means of excavation and analysis 

of soil profiles and by utilisation of soil probes. Each 

unit was depicted with a characteristic soil profile and the 

results of laboratory analyses of the physical and chemical 

characteristics of soil samples. Units had a minimal 

area of 0.5 ha and were, due to their heterogeneity and the 

small area they occupied, later joined into so-called mapping 

soil units. Domestic and foreign experts from the 

fields of geology, pedology and vegetation ecology participated 

in pedological mapping (Pavšer, 1966, 1967). 

When assessing the erodibility and ground porosity 

of soils in the study area, we were referring to Košir’s 

(1976) methodology for assessment of sites and the characteristics 

of forest ecological communities according 

to their protection role. Košir (1976) categorised soils 

into five classes of erodibility. The set of classes spans 

from completely stable (e.g. developed soils on limestone 

and dolomite) to very unstable soils (e.g. silicate 

colluviums that are poor in bases, organogenic calcomelanosols). 

As an additional criterion, porosity was added 

to erodibility, as it significantly affects the water runoff 

and consequently the erosion. The final ranking of soils 

was carried out on the basis of expert knowledge. 

If the slope is increased from 20° to 30°, the quanti ty 

of runoff is threefold, in spite of the unchanged vege - 

tation cover, while the quantity of sediment increases by 

eight times, as ascertained by Prybolotna (2006). 

According to Frehner et al. (2005), the danger of avalanches 

being triggered in coniferous forests in creases at 

about at 35° slope, while in the open land and in larch 

stands, they can be triggered at 30°. 

The final thresholds for classes were defined upon the 

provisions of the Regulation on the Forest Management 

and Silviculture Plans (Official Gazette of the Republic of 

Slovenia, 1998) and the criteria for the assessment of forest 

sites and characteristics of forest ecological communities 

according to their protection role (Košir, 1976). 

The Regulation (Official Gazette of the Republic of Slovenia, 

1998) states that the first level of importance of forest’s 

protection role (in such cases this kind of 

de signation determines the set of management measures) 

is assigned to forests growing on slopes characterised by 

solid bedrock and inclinations of more than 35°, and forests 

on slopes with bedrock that is susceptible to sliding 

and inclinations of more than 25°. Košir (1976) categorised 

inclination into five classes and set the thresholds 

for the upper two classes at 25° and 35°. 

With regard to the internal, stand factors, we evaluated 

the stand structure, density and stand naturalness of 

forests using a stand database containing field surveys, 

which are periodically performed by the Slovenia Forest 

Service (ZGS, 1999). Frehner et al. (2005) ascertained 

that the most suitable for providing the hydrological 

role of a forest is a small scaled unevenly-aged forest 

with a high degree of crown cover and proportionate distribution 

of developmental phases. In order to reduce 

high water discharges, Twery and Hornbeck (2001) 

recommend a share of non-forest land, gaps and up to 

10-year-old stands to be below 25 % of the watershed 

area, by which a rapid runoff of precipitation that would 

freely flow down the agricultural and bare surfaces inside 

the forest would be prevented. With regard to erosion 

prevention, sustaining a constant shrub or tree 

cover in the entire watershed is recommended. Both in 

the watershed as well as in riparian zones, the density of 

the upper canopy layer should exceed 70 %, distinguishing 

high or normal density (Twery and Hornbeck, 

259


2001). Research by Tikvić and Seletković (2003) 

revealed that degradation of vegetation cover in karst regions 

leads to soil erosion, which is a consequence of disturbed 

hydrological conditions. Gapped or interrupted 

stands are not suitable, due to the hastened water runoff. 

The naturalness of forests is an indicator of the preservation 

of natural (potential) tree species mixture. It 

is a numerical indicator, calculated as a quadratic mean 

of deviations (y _ˆ ) of actual portions (portions of all tree 

species sum to 1) of individual tree species (x a ) in the 

overall growing stock from its potential portions (x p ) 

(Bončina and Robič, 1998). This kind of measure 

(i.e. Euclidean distance) is commonly used in community-ecological 

analysis as a dissimilarity measure in 

comparison of pairs of samples (Eq. 1) (Gauch 1982). 

Potential state is defined as a situation in which no 

human interventions would occur and tree species mixture 

would be a product of only biotic and abiotic ecological 

factors (Bončina and Robič, 1998). 

Eq. 1 

x – portion of tree species in overall growing stock 

a – actual state of tree species’ portion 

p – potential state of tree species’ portion according to 

phytosociological assessment (Braun-Blanquet 

method) 

n – number of tree species in the area of interest (e.g. 

forest stand) 

An indicator of tree naturalness is being used in Slovenian 

forest management planning (Official Gazette 

of the Republic of Slovenia, 1998) on the level of forest 

management units and forest management classes. Management 

measures are adapted to the status of naturalness 

of forest stands and are generally oriented towards 

the maintenance or establishment of close-to-nature 

tree mixtures. Forests that are closer to their natural 

state, hinder erosion better than changed forests, with 

their roots, ground vegetation, shrubs, trunks, canopies 

and dead organic matter performing soil protection. 

The forests’ natural structure should not be altered 

through forest management measures, because it is 

adapted to the local ecological factors. 

The process of creating maps of conformity between 

the needs for the hydrological role of forest and its capacity 

to provide the same role is presented below: 

1. determination of the main ecological factors that define 

the needs for the hydrological role of a forest, 

their classification and evaluation in relation to the 

intensity of these needs; 

2. determination of the main stand factors that define 

the capacity of the forest to perform its hydrological 

role, their classification and evaluation in relation to 

the intensity of this capacity; 

3. preparation of a needs layer for the hydrological 

role of a forest; 

4. preparation of a capacities’ layer of a forest to perform 

its hydrological role; 

2.3 Database creation – Stvaranje baze podataka 

5. overlapping both layers as well as specification of 

the critical areas where the capacity of a forest does 

not meet the actual needs. 

The needs layer was made on the basis of external, 

ecological factors, i.e. of the terrain slope and soil type. 

The values of both factors were ranked (Table 1). As 

both data layers were overlapped in the GIS environment, 

synthesis polygons were obtained, determined 

by the terrain slope rank and soil type rank as well as by 

a combination of both (Table 2). These combinations 

have been classified into three groups according to the 

intensity of needs for the hydrological role, expressed 

with a certain combination of both external factors. 

Table 2 Combination of ranks matrix of the external factors and their groups. 

Tablica 2. Rang matrica kombinacija vanjskih čimbenika i njihovih skupina 

Group – the intensity of needs for Group 1 – lowest Group 2 – medium Group 3 – highest 

the hydrological role intensity of need intensity of need intensity of need 

Skupina – intenzitet potrebe za Skupina 1 – Skupina 2 – Skupina 3 – 

hidrološkom funkcijom male potrebe umjerene potrebe velike potrebe 

Combination of ranks for the factors 1.1 1.3 2.3 

terrain slope and soil type 

Kombinacija rangova za znakove 

1.2 3.1 3.2 

nagiba terena i tipove tla 

2.1 2.2 3.3 

Note: e.g. case 1.2 indicates that the terrain slope is 

up to 24.9° and that erodibility of soil is medium and its 

porosity normal. 

In the preparation of the layer of forest’s capacity, 

three internal (stand) factors were used: the stand structure, 

stand density and stand naturalness. Only one 

260


source of data was used: the stand map of Slovenia Forest 

Service (ZGS, 1999). Each stand was defined with 

a certain rank (Table 1) for all three factors. With regards 

to the level of the forest’s capacity to perform the 

hydrological role, the defined combinations of ranks 

were classified into three groups (Table 3). 

Table 3 Combination of ranks matrix of the internal factors and their groups. 

Tablica 3. Rang matrica kombinacija unutarnjih čimbenika i njihovih skupina 

Group – forest’s capacity for the Group 1 – highest Group 2 – medium Group 3 – lowest 

hydrological role capacity level capacity level capacity level 

Skupina – prikladnost šume za Skupina 1 – Skupina 2 – Skupina 3 – 

obavljanje hidrološke uloge mala prikladnost umjerena prikladnost mala prikladnost 

1.1.1 1.2.3 2.2.3 

Combination of ranks for the factors 1.1.2 1.3.2 2.3.2 

stand structure, stand density 1.2.1 1.3.3 2.3.3 

and stand naturalness 1.1.3 3.1.1 3.1.3 

nagiba terena i tipove tla 1.3.1 3.1.2 3.3.1 

Kombinacija rangova za znakove 1.2.2 3.2.1 3.2.2 

sastojinske strukture, sastojinski 2.1.1 2.1.3 3.2.3 

zaključak i prirodnost sastava drveća 2.1.2 2.3.1 3.3.2 

2.2.1 2.2.2 3.3.3 

The capacity level is composed of polygons or surface 

areas, which are defined by one combination of 

ranks (group) each; accordingly, each polygon belongs 

to one group of the capacity level of a forest for carrying 

out its hydrological role. 

In the last step, the layers of needs and capacities 

were overlapped, so we were able to define the surface 

areas where needs and capacities were: 

● adjusted: the surface areas from the first or second 

group (the intensity of needs and capacity level) 

overlap in combinations 1 1.1, 1.2, 2.1; 

● partially adjusted: the surface areas in the combination 

of groups 1.3, 3.1, 2.2 overlap; 

● unadjusted: surface areas in the combination of 

groups 2.3, 3.2, 3.3 overlap. 

Such an overview enables a prompt identification of 

the areas where the conditions are favourable (e.g. a low 

need for the hydrological role and a high capacity of the 

forest to perform this ecosystem function), acceptable or 

even unfavourable (high needs and low capacity). 

The model’s applicability is presented in the case of 

study area of the Alpine Draga valley. In this study, the 

measures refer to the forestry spatial unit of the stand, 

which is the smallest spatial unit that is used by the forestry 

practice for forest management planning and is 

larger than 0.5 ha (Official Gazette of the Republic of 

Slovenia, 1998). 

The layer of needs for the hydrological role of a forest 

(Fig. 1) is the result of the integration of ecological 

factors. Rank 1 indicates a low need, rank 2 a moderate 

need, and rank 3 a high need for the hydrological role 

of a forest. Most of the surfaces in a managed forest 

show low (40 %) or moderate (41 %) needs, while on 

19 % of the managed forest’s surfaces high needs for its 

hydrological role are expressed. The situation is by far 

less favourable in the protection forests, where the expressed 

needs for the hydrological role are low on 9 %, 

moderate on 21 %, and high on 70 % of its surface. 

Protection forests (see hatched areas in Figure 1) represent 

an independent category of forests, which are 

3 RESULTS – Rezultati 

excluded from the usual/intensive forest management 

regime. They occur at sites with predominant extreme 

ecological conditions (also, soils subjected to erosion 

and great slope gradients) and, as such, protect the land 

on which they occur as well as the land below them. 

By merging the layers of stand factors (stand structure, 

stand density and stand naturalness), the layer of 

the forests’ capacity to provide for their hydrological 

role has been obtained (Fig. 2). Rank 1 indicates a high 

capacity, Rank 2 a moderate one, and Rank 3 a low capacity 

to provide for this role. In both categories, more 

than a half of the forests are suitably structured (55 % 

in managed forests, 56 % in protection forests) and indicate 

a high capacity to provide for the hydrological 

role. A total of 28 % of the surface areas in managed forests 

and 43 % in protection forests have a moderate capacity, 

while a minor part demonstrates a low capacity 

to provide for the forests’ hydrological role. The capacity 

is low in younger stand developmental stages and 

low density. A high capacity to provide for the hydrolo- 

1 

A combination is always represented by two surface areas or overlapping polygons, where one is from the layer of needs and the other 

from the capacity layer. The adjustment between needs and capacities is expressed with a combination of both groups. 

261


Figure 1 Needs for the hydrological role of a forest on the basis of various ecological factors. 

Slika 1. Potrebe za hidrološkom ulogom šuma na osnovi različitih ekoloških čimbenika 

gical role is exhibited in the areas where different stand 

structures with normal crown density and preserved 

tree structure are mosaically intertwined. Stand density 

is favourable on 79 % of the areas. Young and rejuvenated 

stands (3 % of the surface) are of low density, 

which is less favourable. 

In the last step, we overlapped the layer of needs for 

the hydrological role of a forest and the layer of capacity 

to provide its hydrological role, and thus obtained 

the final, synthesis map (Fig. 3). Rank 1 exhibits a 

small need for the hydrological role and a high capacity 

of the forest to perform its hydrological role, which 

means a favourable condition (green areas). Rank 2 is a 

combination of moderate needs and moderate capacity, 

which means acceptable condition (orange areas), 

while Rank 3 is a combination of high needs and small 

capacity, which means unfavourable condition of a forest 

(red areas). Rank 3 delineates critical surfaces 

where, owing to the unfavourable tree composition, 

density or a poorly preserved tree mixture, the forest 

stands do not meet the high needs for their hydrological 

role. The results have shown that the conditions are favourable 

on 55 % of managed forests surfaces, acceptable 

on 29 %, and unfavourable on 16 % of them. The 

conditions are worse in protection forests, as they are 

favourable only on one fifth of the surfaces; 46 % of 

the surfaces indicate acceptable conditions, while almost 

a third of the surfaces demonstrate unfavourable 

conditions, which means that the forest capacity is not 

proportional to the needs for the hydrological role of a 

forest. The reasons for this should be sought in the absence 

of management actions. 

In order to direct the development of forests towards 

the optimal realisation of their hydrological role, 

an array of forest management measures has been prepared 

(Fajon, 2007). Among them, we can select the 

measures that can contribute to the consolidation of the 

forests’ hydrological role in a given stand (Köchli 

and Brang,2005; Store, 2009). 

If a constant cover with forest vegetation is provided 

for, the stand density will also be favourable. Measures 

should be taken gradually and collectively. 

262


Figure 2 The forests’ capacity to provide for their hydrological role. 

Slika 2. Prikladnost šuma za osiguravanje njihove hidrološke uloge 

Owing to the hasty planting of spruce, which was carried 

out at a large scale in the previous century, forestry 

is now facing a reduced ecological stability of the 

stands (monocultures) (Cimperšek,1996) and greater 

biotic constraints (Spiecker, 2003). These problems, 

however, can be solved by providing a higher 

share of beech in the natural composition of young 

stands. In pure spruce stands, primarily in those of 

lower quality and stability, preliminary regeneration 

should be carried out. The first regeneration cuttings in 

the stands with prevailing shares of spruce should be of 

low intensity. The gaps in the stands, where regeneration 

is implicit, should be as small as possible; however, 

the efficiency of the regeneration should be 

considered. Where no natural regeneration is present, 

locally-grown seedlings should be planted. The rejuvenating 

periods should be longer and without multiple 

interventions in the forest, considering that forest management 

measures can cause erosion processes. Natural 

regeneration taking place under the shelter of an old 

stand is one of the foundations for the restoration of a 

natural tree structure. 

On extreme sites in protection stands (great terrain 

slopes, higher altitude, certain plant associations), naturally 

present species with strong root systems (Mugo 

pine (Pinus mugo (Turra)), Scotch pine (Pinus sylvestris 

L.), European larch (Larix deciduas Mill.), sycamore 

maple (Acer pseudoplatanus L.), European silver 

fir (Abies alba Mill.)) should be preferred. In flatter 

areas, where reducing the surface water runoff is desirable, 

rejuvenation of noble deciduous trees as significant 

water consumers should be promoted. 

In the past, the water cycle in the forest ecosystem 

was dealt with from different viewpoints, due to numerous 

influential factors and their mutual correlation. 

4 DISCUSSION – Rasprava 

Through forest management measures, the runoff 

quantity has been altered in various ways ( Vo n C a - 

sparius, 1959; Black, 1996; Robinson et al., 

263


Figure 3 Synthesis map – needs for the hydrological role and the capacity of a forest to provide for it. 

Slika 3. Sintezna karta - Potrebe za hidrološkom ulogom šume i njezina prikladnost da je ostvaruje. 

2003), also owing to existing erosion processes. In 

scientific papers, the impact of forest canopy cover on 

water circulation and erosion processes associated with 

it has rarely been studied comprehensively (Neary at 

al., 2009). The significance of forest cover and the suitability 

of measures designed to consolidate the hydrological 

role of the forest have often been included in the 

studies by Nisbet (2001). 

In spite of the numerous available models, we decided 

to construct a simple model that provided some 

very useful results. We wanted to expose the areas 

where a single factor could have had a negative impact 

on a forest’s hydrological role. This kind of study is needed 

for guiding the land-use and forest management 

in alpine and mountain areas and where the soil erosion 

causes damage. 

Every modelling of the processes in natural environments 

carries with it a certain share of criteria selection 

flexibility (Schwärzel et al., 2009). What if the 

basic criteria like slope or soil were classified using 

other thresholds? What if stand naturalness is not a variable 

that can explain the erosion control capacity? 

What if the different classes are not commensurable? 

The basic criteria selection was adapted to the actual 

research area. The Alpine regions climatic and site conditions 

were taken into account, while the principles of 

close-to-nature and sustainable forest management 

were considered in the selection of measures. Considering 

that no influence can be exerted upon the externalecological 

factors, we have to focus all the more on 

providing for a favourable status of the internal-stand 

factors, which depends on foresters’ work and a share 

of the implemented forest management measures. The 

forestry profession is liable to consider and accept, on 

the basis of the assessed facts, the appropriate forest 

management and site specific silvicultural measures 

(L e e et al., 2004; d e Groot, 2006, Planinšek, 

2010), with which it can substantially contribute to the 

suitable hydrological role of the forest. 

264


The idea of multifunctionality in Slovenia’s forestry 

practice lacks guided measures for the preservation and 

promotion of certain roles of the forests. This can provide 

an equivalent management in the entire region, in 

spite of the different local needs for the functions. 

Forests have a significant and responsible mission in 

pro viding the hydrological role, which should be underst - 

o od and implemented in two different manners. The first 

comprises protection of the existing ground and surface 

waters and waterbeds, as well as the prevention of erosion 

processes that can, together with high waters, pose a direct 

threat to the surroundings. The second manner involves 

maintenance and improvement of forest structures 

that indirectly increase the water capacity of soil. 

5 CONCLUSIONS – Zaključci 

6 REFERENCES – Literatura 

The model for the evaluation of forest hydrological 

role presents a solid basis for planning forest management 

measures. We can maintain, in compliance with 

needs, existing conditions or enhance the capacity of a 

forest to perform its hydrological role. An advantage of 

the model approach is that it takes account of the natural 

conditions and assists in shaping as well as directing 

management actions to those areas where they are most 

needed. With verified and effective measures, forestry 

should provide for a forest structure that will optimally 

comply with the hydrological role where required by 

the forest or people themselves. 

Andreassian, V., 2004: Waters and forests: from historical 

controversy to scientific debate, Journal 

of Hydrology, 291(1–2), 1–27. 

Anko, B., 1982: Izbrana poglavja iz krajinske ekologije 

(in Slovenian), Univerza v Ljubljani, Biotehniška 

fakulteta, VTOZD za gozdarstvo, 299 

p., Ljubljana. 

Binkley, D., L.H., MacDonald, 1994: Forests as 

non-point sources of pollution and effectiveness of 

Best Management Practices. National Council for 

Air and Stream Improvement, 57 p., New York. 

Black, P.E., 1996: Watershed hydrology-2nd edition, 

CRC Press LLC, 435 p., Florida. 

Bončina, A., D., Robič, 1998: Ocenjevanje spremenjenosti 

vrstne sestave rastlinskih skupnosti 

(in Slovenian with English abstract), Zbornik 

gozdarstva in lesarstva 57: 113–128. 

Chang, M., 2006: Forest hydrology: an introduction to 

water and forests, CRC Press LLC, 474 p., Texas. 

Cimperšek, M., 1996: Smrekove monokulture in sonaravnost 

= Norway spruce monocultures and the 

close-to-nature approach (in Slovenian with English 

summary), Gozdarski vestnik 54(1): 32–43. 

de Groot, R., 2006: Function-analysis and valuati -on 

as a tool to assess land use conflicts in planni ng for 

sustainable, multi-functional landscap es, Landscape 

and Urban Planning, 75(3–4): 175–186. 

Fajon, Š., 2007: Gozd in voda: zbornik z rezultati 

projekta Interreg IIIA (in Slovenian with English 

summary), Gozdarski inštitut Slovenije, Zavod 

za gozdove Slovenije, Ljubljana, 40 p. 

FAO, 2006: Guidelines for Soil Profile Description, 

4 th Edition, 98 p., Rome. 

Frehner, M., B., Wasser, R., Schwitter, 2005: 

Nachhaltigkeit und Erfolgskontrolle im Schutzwald, 

Wegleitung für Pflegemassnahmen in Wäldern 

mit Schutzfunktion. Bundesamt für Umwelt, 

Wald und Landschaft (BUWAL), 564 p., Bern. 

Gauch, H.G.Jr., 1982: Multivariate analysis in community 

ecology, Cambridge university press, 

298 p., Cambridge 

GURS, 2006: Digital elevation model – DMV 12,5 

(map source), Geodetska uprava Republike Slovenije, 

Ljubljana. 

Idrisi Andes, 2006: Clark Labs, Worcester, Versi on 

15. 

IGLG, 1967: Tla gozdnogospodarske enote Radovljica 

(map source), Inštitut za gozdno in lesno gospodarstvo 

Slovenije, Ljubljana. 

Köchli, D., A. P., Brang, 2005: Simulating effects 

of forest management on selected public forest 

goods and services: A case study, Forest Ecology 

and Management 209(1–2): 57–68. 

Košir, Ž., 1976: Zasnova uporabe prostora (Gozdarstvo), 

Vrednotenje gozdnega prostora po varovalnem 

in lesnoproizvodnem pomenu na osnovi 

naravnih razmer (in Slovenian with German 

summary), Zavod SR Slovenije za družbeno planiranje 

in Inštitut za gozdno in lesno gospodarstvo 

Slovenije, 146 p., Ljubljana. 

Lee, P., C., Smyth, S. Boutin, 2004: Quantitative 

review of riparian buffer width guidelines from 

Canada and the US, Forest Ecology and Management, 

70: 165–180. 

MKGP, 2005: Karta rabe kmetijskih zemljišč 1:25.000 

(map source), Ministrstvo za kmetijstvo, gozdarstvo 

in prehrano, Ljubljana. 

Neary, D.G., G.G., Ice, C.R., Jackson, 2009: Linkages 

between forest soils and water quality and 

quantity, Forest Ecology and Management, 258, 

10: 2269–2281. 

265


Nisbet, T.R., 2001: The role of forest management in 

controlling diffuse pollution in UK forestry, Forest 

Ecology and Management 143: 215–226. 

Official Gazette of the Republic of Slovenia, 1998: Regulation 

on the Forest Management and Silviculture 

Plans (in Slovenian), No. 5, changes No. 

70/2006, No. 12/2008. 

Oshurkevych, O., 2006: The water runoff of mountain 

catchment of different area and percentage 

of forest, Forest research institute Center of exellence 

PROFOREST, 141 p., Warsaw. 

Pavšer, M., 1966: Talne razmere Jelovice, Notranjega 

Bohinja in Mokrega Loga (in Slovenian), 

Inštitut za gozdno in lesno gospodarstvo Slovenije, 

80 p., Ljubljana. 

Pavšer, M., 1967: Tla gozdno-gospodarske enote Radovljica 

(in Slovenian), Inštitut za gozdno in 

lesno gospodarstvo Slovenije, 56 p., Ljubljana. 

Planinšek, Š., 2010: Skladnost izbranih funkcij gozdov 

v Sloveniji z mednarodnimi obveznostmi za 

doseganje ciljev trajnostnega gospodarjenja z 

gozdovi (in Slovenian with English summary), 

Magistrsko delo. Biotehniška fakulteta, 124., 

Ljubljana. 

Pogačnik, J., 1976: Napovedovanje vplivov na naravne 

sisteme pri načrtovanju smučišč v gorskem 

svetu (in Slovenian), Biotehniška fakulteta Univerze 

v Ljubljani, Inštitut za gozdno in lesno gospodarstvo, 

Ljubljana, Zbornik gozdarstva in 

lesarstva, 14, 2: 221–314. 

Prybolotna, N., 2006: Content of the sediment in 

runoff in the small Beskid’s watershed. In: Boczon, 

A., (eds.), Assesing of soil and water conditions 

in forests, Forest Research Institute, Center 

for Exellence PROFOREST for Protection of 

Forest Resources in Central Europe, Warsaw. 

141–145. 

Robinson, M., A.-L., Cognard-Plancq, C., Cosandey 

et al., 2003: Studies of the impact of forests 

on peak flows and baseflows: a European perspective, 

Forest Ecology and Management, 186: 

85–97 

Schwärzel, K., K.-H., Feger, Häntzschel, J., 

A., Menzer, U., Spank, F., Clausnitzer, 

B., Köstner, C. Bernhofer, 2009: A novel 

approach in model-based mapping of soil water 

conditions at forest sites, Forest Ecology and 

Management 258: 2163–2174. 

Spiecker, H. 2003: Silvicultural management in 

maintaining biodiversity and resistance of forests 

in Europe-temperate zone, Journal of Environmental 

Management, 67(1): 55–65. 

Store, R. 2009: Sustainable locating of different forest 

uses, Land Use Policy, 26(3): 610–618. 

Tikvić I., Seletković Z. 2003: The effects of 

Karst afforestation on the hydrological function 

of forests, Šum. list - suplement 13: 31–34. 

Twery, M.J., J.W., Hornbeck, 2001: Incorporating 

water goals into forest management decisions at 

a local level, Forest Ecology and Management, 

143(1–3): 87–93. 

Urbančič, M., P., Simončič, T., Prus, L., Kutnar, 

2005: ATLAS gozdnih tal Slovenije (in 

Slovenian), Zveza gozdarskih društev Slovenije, 

Gozdarski vestnik in Gozdarski inštitut Slovenije, 

100 p., Ljubljana. 

Von Casparius, E. 1959: 30 Jahre wassermessstationen 

im Emmental, Mitteilungen der Schweizerischen 

Anstalt fuer forstliche Versuchswesen, 

35(1): 179–224. 

Wullschleger, E. 1982: Die Erfassung der Waldfunktionen, 

Berichte, Eidgenössische Anstalt für 

forstliche Versuchvesen, 79 p., Birmensdorf. 

ZGS, 1999: Gozdnogospodarski načrt gozdnogospodarske 

enote Radovljica – levi breg Save 1999–2008 

(in Slovenian), Zavod za gozdove Slovenije, Območna 

enota Bled, 136 p., Bled. 

SAŽETAK: Svojim nadzemnim i podzemnim dijelom šume reguliraju otjecanje 

i prodiranje površinske vode te ujedno štite tlo od vodene erozije 

(Chang, 2006). Oba su utjecaja šume u okviru tog istraživanja zbog tijesne 

veze između njih i usporedivih šumsko-privrednih mjera za njihovo jačanje 

udružena pod pojmom hidrološka uloga šume. U članku je predstavljen model 

za procjenu hidrološke uloge šume. Međutim, rezultati predstavljaju osnovu 

za izbor odgovarajućih šumsko-uzgojnih mjera za jačanje spomenute uloge. 

Model je ispitan na primjeru slivnog područja Draga, koje se nalazi na 

SZ alpskom djelu Slovenije. Područje obuhvaća 1.786 hektara na nadmorskim 

visinama između 600 i 2060 m. Tipovi tla vrlo su heterogeni, od kamenjaka do 

plodnih smeđih tala (IGLG, 1967). Šuma pokriva 83 % površine, ostatak su 

266


planinski travnjaci i kamenita zemljišta obrasla vrijeskom (MKGP, 2005). 

Vrlo je dinamičan reljef, nagibi na polovini obrađivanog područja premašuju 

30°. Visoke količine oborina (1950–2600 mm godišnje) pokazuju stalnu opasnost 

od bujica, a time na iznimnu važnost hidrološke uloge šuma. Veći je dio 

područja isprepleten klancima planinskih potoka, grebenima, stijenama, ulegnućima 

zemlje i plazovima. U dolini zbog povijesnih razmjera prevladava 

posađena smreka (Picea abies) (L.) Karst.) i prirodno prisutna bukva (Fagus 

sylvatica) (L.). Smjesu sastojine čine jele, gorski javor, veliki jasen, gorski brijest 

i zelena joha (ZGS, 1999). 

Hidrološku ulogu šume ocijenili smo matričnim modelom koji se zasniva 

na metodologiji Wullschlegerja (1982). Model uključuje vanjske , ekološke, i 

unutarnje sastojinske čimbenike (tablica 1). Ekološki čimbenici određuju potrebe 

za hidrološkom ulogom, a sastojinski adekvatnost šume da je osigurava. 

Podaci su obrađeni u programu Idrisi (Idrisi, 2006). Podatkovni slojevi bili su 

rasterski, veličinom ćelije od 12,5 x 12,5 metra. Kod ekoloških čimbenika 

ocjenjivali smo nagib i tipove tla s obzirom na njihovu erodibilnost i propusnost 

za vodu. Naklon ima velik utjecaj na otjecanje površinske, a posredno i 

podzemne vode. U kombinaciji s nagibima tipovi tala s obzirom na njihovu 

erodibilnost i propusnost vode omogućuju procjenu vjerojatnosti pojave klizanja. 

Među unutarnje, sastojinske čimbenike svrstali smo sastojinsku strukturu, 

sklop (gustoću sastojine) i prirodnost sastava drveća u šumama. Frehner et al. 

(2005) utvrđuju kako je za obavljanje hidrološke uloge šume najpogodnija 

raznodobna struktura drveća na maloj površini s visokim stupnjem zastiranja 

i ravnomjernom razdiobom razvojnih faza. Twery in Hornbeck (2001), dakle, 

preporučuju da u slivnom području i u obalnom pojasu gustoća gornjeg sloja 

krošanja bude iznad 70 %, predstavljajući tako tijesan, ali normalan zaključak. 

Poželjan je što viši stupanj prirodnosti šuma, jer prirodna je struktura 

šuma prilagođena lokalnim ekološkim čimbenicima, što je itekako bitno pri 

osiguravanju ekološke uloge šume. 

Vanjski, ekološki, i unutarnji, sastojinski, čimbenici rangirani na osnovi temeljitog 

pregleda domaće i strane literature te stručnih mišljenja pedologa i 

fitocenologa Šumarskog instituta Slovenije (Gozdarskega inštituta Slovenije) 

i šumsko-privrednih planera Zavoda za šume Slovenije (Zavoda za gozdove 

Slovenije) u 3 razreda (tablica 1). 

U sredini GIS najprije smo prekrili vanjske – ekološke čimbenike (nagib, tip 

tla) i dobili poligone s kombinacijom obaju rangova (tablica 2). Kod unutarnjih 

– sastojinskih čimbenika (sastojinska struktura, sastojinski zaključak i prirodnost) 

izvor podataka bio je samo jedan, naime sastojinska karta Zavoda za 

šume Slovenije, zbog toga nije bilo potrebno prethodno prekrivanje podatkovnih 

slojeva. U skladu s tablicom 1, svakom smo poligonu odnosno sastojini 

pripisali rangove za sva tri znaka koje smo dalje spojili u tri skupine (tablica 3). 

Karta potreba za hidrološkom ulogom šume (slika1) rezultat je spoja vanjskih 

– ekoloških čimbenika. U privrednoj šumi većina površina pokazuje male 

ili umjerene potrebe za hidrološkom ulogom šume. Stanje je znatno nepovoljnije 

u zaštitnoj šumi, gdje su čak na 70 % površina izražene velike potrebe za 

hidrološkom ulogom šume. Udruženjem unutarnjih – sastojinskih čimbenika 

(sastojinske strukture, zaključka i prirodnost šuma) dobili smo kartu prikladnosti 

šume za osiguravanje hidrološke uloge (slika 2). Više od polovine šuma 

u objema je kategorijama odgovarajuće strukturirano i pokazuju veliku prikladnost 

za osiguravanje hidrološke uloge, 28 % površina u privrednoj i 43 % 

u zaštitnoj šumi ima umjerene prikladnosti, međutim, manji dio ima male prikladnosti 

za osiguravanje hidrološke uloge šume. U zadnjem smo koraku spojili 

kartu potreba za hidrološkom ulogom šume i kartu prikladnosti šume za 

osiguravanje hidrološke uloge šume i dobili konačnu – sinteznu kartu (slika 

267


3). Rezultati su pokazali problematično stanje u zaštitnim šumama, budući da 

je samo na punoj petini površina stanje pogodno, 46 % površina pokazuje 

prihvatljivo, a gotovo trećina površina nepovoljno stanje, što znači da prikladnost 

šume nije proporcionalna potrebama za hidrološkom ulogom šume. 

Budući da ne možemo utjecati na vanjske – ekološke čimbenike, moramo 

se što više koncentrirati na osiguravanje povoljnog stanja unutarnjih – sastojinskih 

čimbenika. Za tu je svrhu izrađen plan provedbe šumsko-privrednih i 

šumsko-uzgojnih mjera (Fajon, 2007). Model za ocjenjivanje hidrološke 

uloge šume predstavlja kvalitetnu osnovu za planiranje šumsko-uzgojnih 

mjera, s kojima možemo u skladu s potrebama održavati ili poboljšati prikladnost 

šume za osiguravanje hidrološke njezine uloge. Kritične površine moraju 

kod planiranja mjera imati prednost. Svaka je prostorna jedinica opremljena s 

pet vrsta podataka, koji omogućuju potpunu analizu čimbenika koji utiču na 

potrebe i prikladnost šume za ostvarivanje hidrološke uloge te opredjeljenje 

potrebnih mjera za poboljšanje stanja. 

Ključne riječi: šuma, hidrološka uloga, model vrednovanja, višekorisničko 

šumarstvo, ocjenjivanje prikladnosti, alpski sliv 

268


UDK 630* 174 + 652 


DENDROFLORA ZOOLOŠKOG VRTA GRADA ZAGREBA 

WOODY PLANTS OF THE ZAGREB ZOO GARDEN 

Igor POLJAK, Marilena IDŽOJTIĆ, Marko ZEBEC 1 

SAŽETAK: Zoološki vrt grada Zagreba, koji je ujedno i prvi zoološki vrt u Hrvatskoj, 

osnovan je 1925. godine u perivoju Maksimir. S obzirom na važnost drveća 

i grmlja u oblikovanju prostora te na veliku povijesnu važnost pojedinih 

stabala, u radu je prikazan popis drvenastih svojti u Zoološkom vrtu te njihova 

dendrološka, hortikulturna i povijesna vrijednost. Na površini od oko 5,5 ha determinirano 

je 238 različitih svojti drvenastih biljaka iz 100 rodova, od kojih, 38 

pripada golosjemenjačama, a 200 kritosjemenjačama. Najzastupljeniji rodovi su: 

Juniperus i Prunus (po 12 svojti), Salix (10 svojti), Acer i Berberis (po 9 svojti), 

Euonymus i Lonicera (po 7 svojti), Picea i Spiraea (po 6 svojti) te s po 5 svojti 

Cornus, Cotoneaster, Fraxinus, Thuja i Viburnum. Ukupno, s tropskim, suptropskim 

i mediteranskim vrstama koje se nalaze unutar Tropske kuće i Paviljona za 

majmune, u vrtu su prisutne 262 drvenaste svojte. Na području cijelog vrta rastu 

drvenaste vrste karakteristične za šumsku zajednicu hrasta lužnjaka i običnog 

graba, od kojih je najzastupljeniji hrast lužnjak. Osim njih u vrtu je zasađen i 

velik broj autohtonih vrsta iz kontinentalnog područja Hrvatske, a prisutne su i 

različite alohtone i egzotične vrste. Dendrološka vrijednost vrta očituje se u velikoj 

raznolikosti drvenastih svojti, što Zoološki vrt čini vrijednom zbirkom drvenastih 

vrsta. Posebnu vrijednost vrtu daju stabla močvarnog taksodija i platana 

koja su zasađena još u vrijeme nastajanja maksimirskog perivoja. Pri odabiru 

biljnih vrsta za prostorno planiranje i oblikovanje unutar Zoološkog vrta, potrebno 

je voditi računa o njegovom smještaju unutar povijesnog perivoja, autohtonoj 

vegetaciji na području parkovno-šumskog dijela Maksimira i o biljnim 

vrstama kao oblikovnom elementu za kreiranje ambijenta životinjskih nastambi. 

Ključne riječi: drveće, grmlje, Zoološki vrt grada Zagreba, perivoj Maksimir, 

dendrološka vrijednost, hortikulturna vrijednost, povijesna vrijednost 

Zoološki vrt grada Zagreba smješten je u Maksimiru, 

najvećem i najvrednijem povijesnom perivoju u 

Hrvatskoj. Maksimirski perivoj predstavlja ostavštinu 

dvaju zagrebačkih biskupa, Maksimilijana Vrhovca i 

Juraja Haulika. Na području Maksimira nekoć su se 

prostirale velike šumske površine i oranice, sve dok 

Maksimilijan Vrhovac 1787. godine nije odlučio 

staru šumu pretvoriti u perivoj. Danas je Maksimir zaš - 

ti ćen Zakonom o zaštiti prirode i okoliša kao spomenik 

1 

Igor Poljak, dipl. ing. šum., prof. dr. sc. Marilena Idžojtić, dr. sc. 

Marko Zebec, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za 

šumarsku genetiku, dendrologiju i botaniku, Svetošimunska 25, 

10000 Zagreb, e-mail: ipoljak@sumfak.hr 

UVOD – Introduction 

parkovne arhitekture i Zakonom o zaštiti i očuvanju 

kulturnih dobara kao kulturno dobro (Bojanić Obad 

Šćitaroci i dr. 2004, K i š 1998). 

Kroz povijest zoološki vrtovi bili su sadržaj par - 

kova i perivoja u kojima su životinje sudjelovale u 

kreiranju okoliša, ali u puno manjoj mjeri i na drugi 

način u odnosu na samostalne zoološke vrtove. U prvoj 

fazi Maksimir je imao ograđeni zvjerinjak za jelensku 

divljač, a u maksimirskom majuru bilo je i nekoliko 

manjih životinjskih vrtića, kao što su pčelinjak, ribnjak, 

fazanerija i golubinjak. Maksimirski Zoološki vrt, 

koji je ujedno i prvi zoološki vrt u Hrvatskoj, osnovao 

je Mijo Filipović 27. lipnja 1925. godine. Zoološki vrt 

269

I. Poljak, M. Idžojtić, M. Zebec: DENDROFLORA ZOOLOŠKOG VRTA GRADA ZAGREBA Šumarski list br. 5–6, CXXXV (2011), 269-279 

je nastao u Druidnom gaju – najstarijem dijelu hrastove 

šu me koja je bila posvećena hrastu kao svetom drvu 

gal skih Kelta. Vrt je za vrijeme osnivanja bio vrlo ma - 

len, a početak mu je bio i više nego skroman - svega tri 

lisice i tri šumske sove. Do 1930. godine Zoološki vrt 

se proširio na prostor koji zauzima i danas te je raspolagao 

s oko 90 različitih vrsta ptica i sisavaca (Denich 

2004, Filipović 1926, Huber 1982, Ivanković 

2007, Jurković 2004, Maruševski 1992, M u - 

drinjak 1994a, Obad Šćitaroci 1992). 

Osnivanje i smještaj Zoološkog vrta u Maksimiru te 

njegovo proširenje i ograđivanje, bio je samo jedan od 

uzroka koji je doprinijeo razbijanju povijesne cjeline 

perivoja. S obzirom na to da u izvornom planu perivoja 

nije bila predviđena izgradnja zoološkog vrta, mnogi 

su smatrali da vrt treba preseliti na neko drugo mjesto. 

Međutim, prihvaćanjem generalnog urbanističkog pla - 

na grada Zagreba 1971. godine donesena je odluka da 

Zoološki vrt ostane u Maksimiru (Bojanić Obad 

Šćitaroci i dr.2004, Jurković 1992, 2004, Letin 

i ć 1993, Mudrinjak 1974, Obad Šćitaroci 

1992, Šalat 1982). 

Danas, na površini od 7 ha, od kojih 1,5 ha zauzima 

Prvo jezero, živi 2220 životinjskih jedinki (Maljkov 

i ć 2008b). Ružne i nedovoljno velike kaveze te izlagački 

način prikazivanja životinja posjetiteljima, 

zamijenile su velike i otvorene nastambe, u kojima se 

što vjernije pokušava prikazati način na koji životinje 

žive u divljini. To je rezultat velike brige svih djelatnika 

Zoološkog vrta prema životinjama i okolišu te njihove 

predanosti u promicanju i ispunjavanju temeljnih 

funkcija modernih zooloških vrtova. 

S obzirom na to da se Zoološki vrt nalazi u perivoj - 

nom dijelu Maksimira, unutar vrta se i danas nalaze 

egzotične drvenaste vrste koje su sađene u vrijeme nastajanja 

perivoja. Anić (1965) i Mudrinjak (1982, 

1994b) navode da je već u prvim godinama u Maksimiru 

zasađen velik broj različitih drvenastih vrsta. 

Prve introdukcije egzotičnog drveća i grmlja počinju u 

razdoblju od 1838. do 1847. godine, kada Juraj Haulik 

uobličuje Maksimir u duhu pejsažne romantičarske pe - 

rivojne arhitekture (Bojanić Obad Šćitaroci i 

dr. 2004). Perivoj je obogaćen velikim brojem raz no - 

vrsnih četinjača. Među njima svakako je važno istaći 

stabla močvarnog taksodija i to osobito ona uz Obelisk 

i potočić Dalijevac, te stabla u sklopu Zoološkog vrta 

(K i š 1982a). Za biskupa Juraja Haulika, Jurković 

(1992) i Maruševski (1992) navode da je bio vrsni 

poznavatelj biljnih vrsta. U Nadbiskupskom arhivu u 

Zagrebu čuvaju se detaljne upute o sadnji i odabiru pojedinačnih 

vrsta koje su korištene za uređenje Maksimira 

te popis znanstvenih naziva biljaka ispisan na 14 

stranica (Jurković 1992). 

S obzirom na važnost drveća i grmlja u oblikovanju 

prostora te na veliku povijesnu važnost pojedinih stabala, 

u radu je prikazan popis drvenastih svojti koje su 

danas prisutne u Zoološkom vrtu grada Zagreba te njihova 

dendrološka, hortikulturna i povijesna vrijednost. 

270 

METODE I REZULTATI – Methods and Results 

U tablici 1 navedene su drvenaste svojte prisutne u 

Zoološkom vrtu grada Zagreba. Svojte su poredane 

abecednim redom znanstvenih naziva prema Erhardt 

i dr. (2008). Hrvatski nazivi navedeni su prema Aniću 

(1946), Hermanu (1971), Idžojtić (2005, 2009), 

Vidakoviću (1982, 1993), Vidakoviću i Franjiću 

(2004) i Šumarskoj enciklopediji I-III (1980, 

1983, 1987). Za vrste koje nemaju hrvatske nazive na - 

veden je samo znanstveni naziv. Nazivi kultivara navedeni 

su prema međunarodnom standardu (H o f fman 

2005). 

Tablica 1. Drveće i grmlje u Zoološkom vrtu grada Zagreba, 2010. godine. 

Table 1 Trees and shrubs in the Zagreb ZOO garden, in 2010. 

Red. broj Znanstveni naziv Porodica Hrvatski naziv 

No. Botanical Name Family Common Name 

1. Abies alba Mill. Pinaceae obična jela 

2. Abies nordmanniana (Steven) Spach Pinaceae kavkaska jela 

3. Acer campestre L. Aceraceae klen 

4. Acer tataricum L. subsp. ginnala (Maxim.) Wesm. Aceraceae kineski javor 

5. Acer negundo L. Aceraceae negundovac 

6. Acer palmatum Thunb. ex E. Murray Aceraceae dlanolisni javor 

7. Acer palmatum Thunb. ex E. Murray ‘Atropurpureum’ Aceraceae kultivar dlanolisnog javora 

8. Acer palmatum Thunb. ex E. Murray ‘Bloodgood’ Aceraceae kultivar dlanolisnog javora 

9. Acer palmatum Thunb. ex E. Murray ‘Butterfly’ Aceraceae kultivar dlanolisnog javora 

10. Acer platanoides L. ‘Crimson King’ Aceraceae kultivar mliječa 

11. Acer pseudoplatanus L. Aceraceae gorski javor 

12. Aesculus hippocastanum L. Hippocastanaceae obični divlji kesten 

13. Ailanthus altissima (Mill.) Swingle Simaroubaceae obični pajasen 

14. Alnus glutinosa (L.) Gaertn. Betulaceae crna joha 

15. Amorpha fruticosa L. Fabaceae čivitnjača


16. Aucuba japonica Thunb. ‘Variegata’ Aucubaceae japanska aukuba 

17. Berberis candidula (C. K. Schneid.) C. K. Schneid. Berberidaceae 

18. Berberis × frikartii C. K. Schneid ‘Amstelveen’ Berberidaceae 

19. Berberis gagnepainii C. K. Schneid. Berberidaceae 

20. Berberis julianae C. K. Schneid. Berberidaceae Julijanina žutika 

21. Berberis × ottawensis C. K. Schneid Berberidaceae 

22. Berberis thunbergii DC. Berberidaceae Thunbergova žutika 

23. Berberis thunbergii DC. ‘Atropurpurea’ Berberidaceae kultivar Thunbergove žutike 

24. Berberis thunbergii DC. ‘Atropurpurea Nana’ Berberidaceae kultivar Thunbergove žutike 

25. Berberis verruculosa Hemsl. et. E. H. Wilson Berberidaceae 

26. Betula pendula Roth Betulaceae obična breza 

27. Betula pendula Roth ‘Youngii’ Betulaceae kultivar obične breze 

28. Buddleja davidii Franch. Buddlejaceae budleja 

29. Buddleja davidii Franch. ‘White Bouquet’ Buddlejaceae kultivar budleje 

30. Buxus sempervirens L. Buxaceae obični šimšir 

31. Buxus sempervirens L. ‘Myosotydifolia’ Buxaceae kultivar običnog šimšira 

32. 

Callicarpa bodinieri H. Lév. var. giraldii 

(Hesse ex Rehder) Rehder 

Verbenaceae 

kalikarpa 

33. Calycanthus floridus L. Calycanthaceae kalikant 

34. Carpinus betulus L. Betulaceae obični grab 

35. Castanea sativa Mill. Fagaceae europski pitomi kesten 

36. Catalpa bignonioides Walter Bignoniaceae obična katalpa 

37. Catalpa ovata G. Don Bignoniaceae kineska katalpa 

38. Ceanothus impressus Trel. Rhamnaceae 

39. 

Cephalotaxus harringtonii (Knight ex J. Forbes) 

K. Koch var. drupacea (Siebold et Zucc.) Koidz. 

Cephalotaxaceae koštuničasta patisa 

40. Chaenomeles japonica (Thunb.) Lindl. ex Spach Rosaceae japanska dunja 

41. 

Chamaecyparis lawsoniana 

kultivar Lawsonovog 

(A. Murray) Parl. ‘Globosa’ 

Cupressaceae 

pačempresa 

42. 

Chamaecyparis obtusa 

(Siebold et Zucc.) Endl. ‘Nana Gracilis’ 

Cupressaceae kultivar hinoki pačempresa 

43. Clematis vitalba L. Ranunculaceae obična pavit 

44. Cornus alba L. Cornaceae sibirski drijen 

45. Cornus alba L. ‘Elegantissima’ Cornaceae kultivar sibirskog drijena 

46. Cornus alba L. ‘Kesselringii’ Cornaceae kultivar sibirskog drijena 

47. Cornus sanguinea L. Cornaceae svib 

48. Cornus sericea L. ‘Flaviramea’ Cornaceae 

48. Corylus avellana L. Betulaceae obična lijeska 

50. Corylus avellana L. ‘Contorta’ Betulaceae kultivar obične lijeske 

51. Corylus maxima Mill. ‘Purpurea’ Betulaceae crvena lijeska 

52. Cotinus coggygria Scop. ‘Royal Purple’ Anacardiaceae kultivar običnog ruja 

53. Cotoneaster dammeri C. K. Schneid. ‘Major’ Rosaceae kultivar puzave mušmulice 

54. Cotoneaster horizontalis Decne. Rosaceae polegla mušmulica 

55. Cotoneaster rotundifolius Wall. ex Lindl. Rosaceae 

56. 

Cotoneaster salicifolius Franch. var. floccosus 

Rehder et E. H. Wilson 

Rosaceae 

57. Cotoneaster salicifolius Franch. ‘Parkteppich’ Rosaceae 

58. Crataegus laevigata (Poir.) DC. Rosaceae obični glog 

59. Crataegus × lavallei Hérincq ex Lavallée ‘Carrierei’ Rosaceae 

60. Crataegus monogyna Jacq. Rosaceae jednoplodnički glog 

61. Deutzia gracilis Siebold et Zucc. Hydrangeaceae vitka deucija 

62. Deutzia scabra Thunb. Hydrangeaceae hrapava deucija 

63. Elaeagnus commutata Bernh. ex Rydb. Elaeagnaceae srebrnasta dafina 

64. 

Eleutherococcus sieboldianus (Makino) 

Koidz. ‘Variegatus’ 

Araliaceae 

65. Erica carnea L. Ericaceae crnjuša 

66. Euonymus alatus (Thunb.) Siebold Celastraceae krilasta kurika 

67. Euonymus europaeus L. Celastraceae obična kurika 

68. 

Euonymus fortunei (Turcz.) Hand.-Mazz. 

‘Emerald Gaiety’ 

Celastraceae kultivar Fortuneove kurike 

271


272 

69. 

Euonymus fortunei (Turcz.) Hand.-Mazz. 

‘Emerald’n Gold’ 

Celastraceae kultivar Fortuneove kurike 

70. Euonymus fortunei (Turcz.) Hand.-Mazz. ‘Sunspot’ Celastraceae kultivar Fortuneove kurike 

71. Euonymus japonicus Thunb. Celastraceae japanska kurika 

72. Euonymus japonicus Thunb. ‘Albomarginatus’ Celastraceae kultivar japanske kurike 

73. Fagus sylvatica L. Fagaceae obična bukva 

74. Fagus sylvatica L. ‘Atropunicea’ Fagaceae crvena bukva 

75. Fargesia murieliae (Gamble) T. P. Yi Poaceae bambus kišobran 

76. Ficus carica L. Moraceae obična smokva 

77. Forsythia Vahl ‘Arnold Dwarf’ Oleaceae 

78. Forsythia × intermedia Zabel Oleaceae 

79. Forsythia suspensa (Thunb.) Vahl Oleaceae viseća forsitija 

80. Frangula alnus Mill. Rhamnaceae obična trušljika 

81. Fraxinus angustifolia Vahl Oleaceae poljski jasen 

82. Fraxinus excelsior L. Oleaceae obični jasen 

83. Fraxinus excelsior L. ‘Pendula’ Oleaceae kultivar običnog jasena 

84. Fraxinus ornus L. Oleaceae crni jasen 

85. Fraxinus pennsylvanica Marshall Oleaceae pensilvanski jasen 

86. Ginkgo biloba L. Ginkgoaceae ginko 

87. Gleditsia triacanthos L. Caesalpiniaceae trnovac 

88. Gymnocladus dioicus (L.) K. Koch Caesalpiniaceae gimnoklad 

89. 

Hedera colchica (K. Koch) K. Koch. 

‘Dentata Variegata’ 

Araliaceae 

90. Hedera helix L. Araliaceae obični bršljan 

91. Hedera helix L. ‘Eva’ Araliaceae kultivar običnog bršljana 

92. Hedera hibernica (G. Kirchn.) Carrière ‘Deltoidea’ Araliaceae kultivar bršljana 

93. Hibiscus syriacus L. Malvaceae hibisk 

94. Hibiscus syriacus L. ‘Red Heart’ Malvaceae kultivar hibiska 

95. Hydrangea macrophylla (Thunb. ex Murray) Ser. Hydrangeaceae velelisna hortenzija 

96. Hydrangea paniculata Siebold Hydrangeaceae metličasta hortenzija 

97. Hypericum calycinum L. Clusiaceae velecvjetna pljuskavica 

98. Hypericum L. ‘Hidcote’ Clusiaceae 

99. Iberis sempervirens L. Brassicaceae ognjica 

100. Ilex aquifolium L. Aquifoliaceae obična božika 

101. Ilex × meserveae S. Y. Hu ‘Blue Angel’ Aquifoliaceae kultivar hibridne božike 

102. Jasminum nudiflorum Lindl. Oleaceae rani jasmin 

103. Juglans regia L. Juglandaceae obični orah 

104. Juniperus communis L. Cupressaceae obična borovica 

105. Juniperus communis L. ‘Repanda’ Cupressaceae kultivar obične borovice 

106. Juniperus horizontalis Moench ‘Andorra Compact’ Cupressaceae kultivar puzave borovice 

107. Juniperus horizontalis Moench ‘Wiltonii’ Cupressaceae kultivar puzave borovice 

108. 

Juniperus × pfitzeriana (Späth) P. A. Schmidt 

‘Old Gold’ 

Cupressaceae 

109. 


‘Pfitzeriana’ 

Cupressaceae 

110. 


. 

‘Pfitzeriana Aurea’ 

Cupressaceae 

111. 


‘Pfitzeriana Glauca’ 

Cupressaceae 

112. Juniperus sabina L. ‘Hicksii’ Cupressaceae kultivar planinske somine 

113. Juniperus sabina L. ‘Tamariscifolia’ Cupressaceae kultivar planinske somine 

114. Juniperus squamata Buch. Cupressaceae ljuskava borovica 

115. Juniperus squamata Buch. ‘Holger’ Cupressaceae kultivar ljuskave borovice 

116. Ligustrum japonicum Thunb. Oleaceae japanska kalina 

117. Ligustrum ovalifolium Hassk. Oleaceae japanska malolisna kalina 

118. Ligustrum vulgare L. Oleaceae obična kalina 

119. Liquidambar styraciflua L. Hamamelidaceae američki likvidambar 

120. Lonicera caprifolium L. Caprifoliaceae obična kozokrvina 

121. Lonicera henryi Hemsl. Caprifoliaceae 

122. Lonicera japonica Thunb. Caprifoliaceae japanska kozokrvina


123. Lonicera nitida E. H. Wilson Caprifoliaceae sjajna kozokrvina 

124. Lonicera periclymenum L. Caprifoliaceae šumska kozokrvina 

125. Lonicera pileata Oliv. Caprifoliaceae kalinasta kozokrvina 

126. Lonicera × purpusii Rehder Caprifoliaceae ranocvjetna kozokrvina 

127. Loranthus europaeus Jacq. Loranthaceae žuta imela 

128. 

Magnolia liliiflora 

kultivar 

Desr. ‘Nigra’ 

Magnoliaceae 

ljiljanocvjetne magnolije 

129. Magnolia × soulangeana Soul.-Bod. Magnoliaceae Soulangeova magnolija 

130. Mahonia aquifolium (Pursh) Nutt. Berberidaceae obična mahonija 

131. Mahonia bealei (Fortune) Carrière Berberidaceae Bealejeva mahonija 

132. Malus × purpurea (Barbier) Rehder Rosaceae crvena jabuka 

133. Microbiota decussata Kom. Cupressaceae mikrobiota 

134. Morus alba L. Moraceae bijeli dud 

135. Osmanthus heterophyllus (G. Don) P. S. Green Oleaceae osmant 

136. Pachysandra terminalis Siebold et Zucc. Buxaceae pahisandra 

137. Paeonia × suffruticosa Andrews Paeoniaceae drvenasti božur 

138. Parthenocissus quinquefolia (L.) Planch. Vitaceae peteroliskava lozica 

139. 

Parthenocissus tricuspidata 

(Siebold et Zucc.) Planch. 

Vitaceae 

trošiljkasta lozica 

140. Philadelphus coronarius L. Hydrangeaceae obični pajasmin 

141. Philadelphus L. ‘Falconeri’ Hydrangeaceae 

142. Phyllostachys aurea Carrière ex Rivière et C. Rivière Poaceae žuti bambus 

143. Phyllostachys nigra (Lodd. ex Lindl.) Munro Poaceae crni bambus 

144. Picea abies (L.) H. Karst. Pinaceae obična smreka 

145. Picea abies (L.) H. Karst. ‘Nidiformis’ Pinaceae kultivar obične smreke 

146. Picea glauca (Moench) Voss ‘Conica’ Pinaceae kultivar sure smreke 

147. Picea pungens Engelm. Pinaceae bodljikava smreka 

148. Picea pungens Engelm. ‘Glauca’ Pinaceae kultivar bodljikave smreke 

149. Picea pungens Engelm. ‘Glauca Globosa’ Pinaceae kultivar bodljikave smreke 

150. Pinus mugo Turra Pinaceae planinski bor 

151. Pinus mugo Turra var. pumilio (Haenke) Zenari Pinaceae patuljasti bor 

152. Pinus nigra J. F. Arnold Pinaceae crni bor 

153. Platanus × hispanica Münchh. Platanaceae hibridna platana 

154. Platanus occidentalis L. Platanaceae američka platana 

155. Platycladus orientalis (L.) Franco Cupressaceae obična azijska tuja 

156. Populus alba L. Salicaceae bijela topola 

157. Populus nigra L. Salicaceae crna topola 

158. Potentilla fruticosa L. Rosaceae grmasti petoprst 

159. Potentilla fruticosa L. ‘Abbotswood’ Rosaceae kultivar grmastog petoprsta 

160. Potentilla fruticosa L. ‘Elizabeth’ Rosaceae kultivar grmastog petoprsta 

161. Potentilla fruticosa L. ‘Red Ace’ Rosaceae kultivar grmastog petoprsta 

162. Prunus cerasifera Ehrh. Rosaceae mirobalana 

163. Prunus cerasifera Ehrh. ‘Nigra’ Rosaceae kultivar mirobalane 

164. Prunus cerasifera Ehrh. ‘Pissardii’ Rosaceae kultivar mirobalane 

165. Prunus laurocerasus L. Rosaceae lovorvišnja 

166. Prunus laurocerasus L. ‘Otto Luyken’ Rosaceae kultivar lovorvišnje 

167. Prunus laurocerasus L. ‘Rotundifolia’ Rosaceae kultivar lovorvišnje 

168. Prunus laurocerasus L. ‘Schipkaensis’ Rosaceae kultivar lovorvišnje 

169. Prunus laurocerasus L. ‘Van Nes’ Rosaceae kultivar lovorvišnje 

170. Prunus laurocerasus L. ‘Zabeliana’ Rosaceae kultivar lovorvišnje 

171. Prunus padus L. Rosaceae sremza 

172. Prunus persica (L.) Batsch Rosaceae breskva 

173. Prunus serotina Ehrh. Rosaceae kasna sremza 

174. 

Pseudosasa japonica (Siebold et Zucc. ex Steud.) 

streličasti bambus 

Makino ex Nakai 

Poaceae 

175. Pyracantha coccinea M. Roem. Rosaceae vatreni trn 

176. Pyrus pyraster (L.) Burgsd. Rosaceae divlja kruška 

177. Quercus cerris L. Fagaceae hrast cer 

178. Quercus robur L. Fagaceae hrast lužnjak 

179. Quercus rubra L. Fagaceae crveni hrast 

273


274 

180. Rhododendron L. cv. Ericaceae kultivar rododendrona 

181. Ribes sanguineum Pursh ‘Pulborough Scarlet’ Grossulariaceae kultivar krvavocrvene ribizle 

182. Robinia pseudoacacia L. Fabaceae obični bagrem 

183. Rosa arvensis Huds. Rosaceae poljska ruža 

184. Rosa canina L. Rosaceae pasja ruža 

185. Rosa rugosa Thunb. Rosaceae japanska ruža 

186. Rubus caesius L. Rosaceae plava kupina 

187. Rubus fruticosus L. Rosaceae obična kupina 

188. Ruscus aculeatus L. Ruscaceae bodljikava veprina 

189. Ruscus hypoglossum L. Ruscaceae širokolisna veprina 

190. Salix alba L. Salicaceae bijela vrba 

191. Salix alba L. ‘Vitellina’ Salicaceae kultivar bijele vrbe 

192. Salix babylonica L. ‘Tortuosa’ Salicaceae kultivar kineske žalosne vrbe 

193. Salix caprea L. Salicaceae vrba iva 

194. Salix caprea L. ‘Kilmarnock’ Salicaceae kultivar vrbe ive 

195. Salix elaeagnos Scop. ‘Angustifolia’ Salicaceae kultivar sivkaste vrbe 

196. Salix fragilis L. Salicaceae krhka vrba 

197. Salix integra Thunb. ‘Hakuro-nishiki’ Salicaceae kultivar japanske vrbe 

198. Salix purpurea L. Salicaceae rakita 

199. Salix × sepulcralis Simonk. ‘Chrysocoma’ Salicaceae žalosna vrba 

200. Sambucus nigra L. Caprifoliaceae crna bazga 

201. Shibataea kumasasa (Zoll. ex Steud.) Makino ex Nakai Poaceae 

202. Spiraea japonica L. f. Rosaceae japanska suručica 

203. Spiraea japonica L. f. ‘Albiflora’ Rosaceae kultivar japanske suručice 

204. Spiraea japonica L. f. ‘Anthony Waterer’ Rosaceae kultivar japanske suručice 

205. Spiraea nipponica Maxim. ‘Snowmound’ Rosaceae 

206. Spiraea sargentiana Rehder Rosaceae 

207. Spiraea × vanhouttei (Briot) Zabel Rosaceae Vanhoutteova suručica 

208. Styphnolobium japonicum (L.) Schott Fabaceae japanska sofora 

209. Symphoricarpos orbiculatus Moench Caprifoliaceae koraljni biserak 

210. Syringa meyeri C. K. Schneid. ‘Palibin’ Oleaceae 

211. Syringa vulgaris L. Oleaceae obični jorgovan 

212. Taxodium distichum (L.) Rich. Taxodiaceae močvarni taksodij 

213. Taxus baccata L. Taxaceae obična tisa 

214. Taxus baccata L. ‘Fastigiata’ Taxaceae kultivar obične tise 

215. Thuja occidentalis L. Cupressaceae obična američka tuja 

216. Thuja occidentalis L. ‘Columna’ Cupressaceae kultivar obične američke tuje 

217. Thuja occidentalis L. ‘Globosa’ Cupressaceae kultivar obične američke tuje 

218. Thuja occidentalis L. ‘Smaragd’ Cupressaceae kultivar obične američke tuje 

219. Thuja plicata Donn ex. D. Don Cupressaceae golema tuja 

220. Tilia cordata Mill. Tiliaceae malolisna lipa 

221. Tilia platyphyllos Scop. Tiliaceae velelisna lipa 

222. Tilia tomentosa Moench Tiliaceae srebrnasta lipa 

223. Ulmus L. ‘Camperdownii’ Ulmaceae 

224. Ulmus minor Mill. Ulmaceae nizinski brijest 

225. Ulmus pumila L. Ulmaceae sibirski brijest 

226. Viburnum × burkwoodii Burkwood et Skipwith Caprifoliaceae 

227. Viburnum farreri Stearn Caprifoliaceae 

228. Viburnum lantana L. Caprifoliaceae crna hudika 

229. Viburnum opulus L. ‘Roseum’ Caprifoliaceae kultivar crvene hudike 

230. 

Viburnum plicatum Thunb. fo. tomentosum 

(Thunb.) Rehder 

Caprifoliaceae 

231. Vinca major L. Apocynaceae velika pavenka 

232. Vinca major L. ‘Variegata’ Apocynaceae kultivar velike pavenke 

233. Vinca minor L. Apocynaceae mala pavenka 

234. Viscum album L. Viscaceae bijela imela 

235. Vitis vinifera L. Vitaceae vinova loza 

236. Weigela florida (Bunge) A. DC. Caprifoliaceae ružičasta vajgelija 

237. Yucca filamentosa L. Agavaceae končasta juka 

238. Zelkova serrata (Thunb. ex Murray) Makino Ulmaceae japanska zelkova


U Zoološkom vrtu na površini od oko 5,5 ha 

prisutno je 238 različitih svojti drvenastih biljaka iz 

100 rodova, od kojih 38 pripada golosjemenjačama, a 

200 kritosjemenjačama. Najzastupljeniji rodovi su: Juniperus 

L. i Prunus L. (po 12 svojti), Salix L. (10 svojti), 

Acer L. i Berberis L. (po 9 svojti), Euonymus L. i 

Lonicera L. (po 7 svojti), Picea A. Dietr. i Spiraea L. 

(po 6 svojti) te s po 5 svojti Cornus L., Cotoneaster 

Medik., Fraxinus L., Thuja L. i Viburnum L. S obzirom 

na trajnost listova, 144 svojte su listopadne, a 94 vazdazelene 

i zimzelene. 

Osim svojti navedenih u tablici 1, unutar Tropske 

kuće i Paviljona za majmune prisutne su i drvenaste 

vrste iz tropskog, suptropskog i mediteranskog područja: 

Agave americana L., Beaucarnea recurvata 

Lem., Carica papaya L., Citrus aurantium L., C. limon 

(L.) Burm. f., C. myrtifolia Raf., C. paradisi Macfad., 

C. reticulata Blanco, Dracaena fragrans (L.) Ker- 

Gawl., Ficus benjamina L., F. binnendijkii (Miq.) Miq. 

‘Alii’, F. elastica Roxb., F. lyrata Warb., Laurus nobilis 

L., Olea europaea L. subsp. europaea, Phoenix 

dactylifera L., Pittosporum tobira (Thunb. ex Murray) 

W. T. Aiton, Punica granatum L. ‘Nana’, Rhapis excelsa 

(Thunb.) A. Henry ex Rehder, Rosmarinus officinalis 

L., Schefflera actinophylla (Endl.) Harms, S. 

arboricola (Hayata) Merr., Trachycarpus fortunei 

(Hook.) H. Wendl. i Yucca aloifolia L. Ukupno, s tropskim, 

suptropskim i mediteranskim vrstama koje se 

nalaze unutar Tropske kuće i Paviljona za majmune, u 

vrtu su prisutne 262 drvenaste svojte. 

Velika brojnost i raznolikost drvenastih vrsta, kako 

autohtonih, tako i alohtonih, daje posebnu vrijednost 

dendroflori Zoološkog vrta i cijelog perivoja Maksimir. 

Na površini od samo 5,5 ha nalazi se 238 različitih svojti, 

što Zoološki vrt čini pravom zbirkom drvenastih 

vrsta. Usporedimo li brojnost svojti Zoološkog vrta s 

Arboretumom Lisičine, koji prema popisu Idžojtić i 

dr. (2010) ima 416 svojti u hortikulturnom dijelu na 

površini od 9 ha, tada možemo vidjeti da brojem svojti 

po jedinici površine Zoološki vrt nimalo ne zaostaje za 

jednom tako vrijednom dendrološkom zbirkom. 

Pojedine svojte u Zoološkom vrtu vrijedni su primje - 

rci rijetkih svojti u Hrvatskoj, od kojih je potrebno ista - 

ći: Cephalotaxus harringtonii var. drupacea, Mi crobiota 

decussata, Platanus occidentalis, Zelkova serrata, Hedera 

hibernica ‘Deltoidea’ i dr. Od naših autohtonih zaštićenih 

vrsta u Zoološkom vrtu rastu: Taxus baccata, 

Ilex aquifolium, Vinca minor i Ruscus hypoglossum. 

Zbog svoje veličine i brojnosti hrast lužnjak ima dominantnu 

ulogu u oblikovanju prostora vrta, a osim njega 

česti su i gorski javor, golema tuja, srebrnasta lipa, crna 

joha, klen i žalosna vrba. Od očuvanih i vrijednih primjeraka 

grmova potrebno je spo men uti skupinu običnog 

šimšira koja se nalazi ispred Paviljona za majmune i pojedinačne 

grmove obične tise, od kojih se ističu oni na 

Prvom otoku. 

Tijekom zimskih mjeseci grmovi tise, lovorvišnje, 

božike i drugog vazdazelenog grmlja i drveća daju vrtu 

određenu postojanost. Zimi su u vrtu svakako zanimljive 

sve vrste koje svojim koloritom sudjeluju u 

prostoru bilo bojom plodova (Cotoneaster, Euonymus), 

cvjetova (Viburnum farreri, Lonicera × purpusii), gra - 

na i izbojaka (Cornus, Salix), kore (Platanus × hispa - 

nica) ili mijenjanjem boje lišća (Mahonia aquifolium, 

Microbiota decussata). U Zoološkom vrtu zasađen je i 

velik broj različitih ukrasnih vrsta i kultivara cvjetnih 

grmova, koji tijekom cijele godine svojim cvjetovima 

upotpunjuju prostor. Od cvjetajućih grmova u rano 

RASPRAVA – Discussion 

proljeće ističu se mahonije (Mahonia Nutt.) i forsitije 

(Forsythia Vahl) sa žutim, a magnolije (Magnolia L.) s 

ružičastim i ljubičastim cvjetovima. U proljeće, nakon 

listanja, prostor uljepšavaju grmovi bijelih (Deutzia 

Thunb., Hydrangea paniculata, Philadelphus L., Spiraea) 

i ružičastih cvjetova (Syringa L., Hibiscus syriacus, 

Weigela florida). Tijekom ljetnih mjeseci svojim 

ljubičastim i bijelim cvjetovima pozornost privlače 

budleje (Buddleja L.), a crvenim kalikant (Calycanthus 

floridus). U Zoološkom vrtu raste i velik broj vrsta jestivih 

plodova koji iz okolnih područja privlače ptice, 

što pridonosi ukupnoj bioraznolikosti vrta. Tu je 

svakako važno istaknuti vrste iz rodova: Cotoneaster, 

Cornus, Crataegus L., Hedera L., Mahonia, Prunus, 

Pyracantha M. Roem., Ribes L., Rubus L., Sambucus 

L., Viburnum, Taxus L. itd. 

Hortikulturna vrijednost nekog prostora ne ovisi sa - 

mo o biljkama, njihovom izgledu i rasporedu (Idžojt 

i ć i dr. 2011), već i o svim ostalim parkovnim elementi - 

ma i sadržajima. Od bitnih elemenata i sadržaja u vrtu su 

dr vene klupe i niske ograde koje su jednake onima u 

Maksimiru, zatim edukacijski sadržaji, asfaltirane staze, 

pu tovi itd. Od velikog broja građevinskih objekata i nastam 

bi za životinje svakako treba istaći one od povijesnog 

zna čenja: Lavlji most, Paviljon za majmune i Kula na Pr - 

vom otoku. U vrtu se nalaze i tri skulpture, od kojih je je - 

dna na zapadnoj strani Drugog otoka (replika skulpture 

Na puljskog ribara), zatim četiri lava na Lavljem mostu 

ko ji povezuje Drugi otok i kopneni dio Zoološkog vrta, te 

dvij e skulpture Egipćana sa sjeverne strane Tropske kuće 

(ne kadašnja Gmazara). Na Prvom otoku smještena je spo - 

men-ploča osnivatelju Zoološkog vrtića Miji Filipoviću. 

Jedan od nezaobilaznih elemenata u Zoološkom vrtu 

su edukacijske ploče i panoi pomoću kojih posjetitelji 

mogu proširiti svoja znanja o životinjskim vrstama i njihovom 

ponašanju. Maljković (2008a) navodi da je 

edukacija, uz zaštitu životinja i znanstveno istraživački 

rad, jedna od osnovnih djelatnosti modernih zooloških 

275


vrtova. Osim edukacijskih sadržaja o životinjama vrt 

svojim posjetiteljima nudi različite sadržaje o biljnim 

vrstama i prirodnim staništima iz kojih potječu pojedine 

životinjske vrste (Poljak 2008). 

276 

Zoološki vrt kao sastavni dio Maksimira – Zoo garden as integrated part of Maksimir 

Prvi popis drvenastih vrsta unutar perivoja Maksimir 

nakon Haulikovog doba daje Ettinger (1889) 

koji navodi da je velik broj vrsta nestao iz Maksimira 

bilo postupcima neukih vrtlara ili zbog neodgovornog 

ponašanja posjetitelja. Prema Ettingeru (1889) u to 

su vrijeme u Maksimiru bile prisutne 162 svojte drveća 

i grmlja. Taj je popis izuzetno vrijedan i može poslužiti 

kao osnova za introdukciju i planiranje sadnje novih 

biljnih vrsta na području Zoološkog vrta. Od drveća zasađenih 

u Haulikovo doba danas se na Prvom otoku 

posebno ističe skupina od četiri stara stabla hibridnih 

platana. Osim toga, na istočnoj strani Zoološkog vrta 

značajna su još i četiri stabla američkih platana - dva 

smještena kod Tropske kuće, a dva ispred nekadašnje 

nastambe za slonove. Također, vrijedno je spomenuti i 

primjerke bijele topole, močvarnog taksodija i tise. 

Od osam stabala močvarnog taksodija koja su u Maksimiru 

zasađena 1842. godine, Jurković i Jurković- 

Bevilacqua (1996) navode da se šest staba la nalazi u 

perivoju. Preostala dva stabla nalaze se u Zo ološkom 

vrtu, od kojih posebnu pozornost zaslužuje ono na Prvom 

otoku (183 cm prsnog promjera i 34 m vi sine) koje je 

ujedno i najveće stablo te vrste u Hr vat skoj. Drugo stablo, 

koje je nešto manjih dimenzija (130 cm prsnog promjera i 

28 m visine), smješteno je ispred nastambe za tuljane na 

Drugom otoku. Tih osam stabala močvarnog taksodija 

prvi su intoducirani primjerci te vrste u Hrvatskoj. 

Određene biljne vrste možemo smatrati karakteristi - 

čnim za pojedine tipove povijesnih vrtova i njihova stilska 

obilježja (Obad Šćitaroci 1992). Unašanje 

egzotičnih vrsta te cvjetnog grmlja i cvijeća možemo 

smatrati tipičnim stilskim obilježjem romantičarskih vrtova 

i perivoja. Usporedimo li Ettingerov (1889) po - 

pis drvenastih svojti s popisom u tablici 1, možemo vid - 

Zoološki vrt je smješten na području višestoljetne 

šume hrasta lužnjaka i običnog graba (Carpino betuli - 

Quercetum roboris /Anić 1959/ Rauš 1969). Stara 

sta bla hrasta lužnjaka imaju najistaknutiju ulogu u do ži - 

v ljaju samog prostora, kako u perivoju, tako i u samom 

Zoološkom vrtu. Osim hrasta lužnjaka u Zoo loš kom 

vrtu rastu i druge vrste koje su prema Vukeliću i 

Autohtona vegetacija – Autochthonous vegetation 

jeti da se brojne svojte koje su nekoć sađene u Maksi mi ru, 

u Zoološkom vrtu sade i danas. Od egzotičnog dr veća sa - 

đe nog u Haulikovo doba ističu se: negundo vac, obična 

kat alpa, gledičija, američka platana, ob ični bagrem, gin - 

ko, japanska sofora, obična američka tu ja, golema tuja, 

obična azijska tuja i gimnoklad. Od cv jetnih ukrasnih grmova 

značajni su: čivitnjača, si bi r ski drijen, japanska 

dunja, hibisk, obični pajasmin, obični jorgovan, crna 

hudika i kultivar ‘Roseum’ crvene hudike. 

Jedna od najljepših vizura u Zoološkom vrtu je ona s 

Lavljeg mosta, koja se preko Prvog i Drugog jezera pruža 

prema Vidikovcu. Međutim, zbog samonikle vegetacije 

koja zaklanja vizuru, danas tek zimi možemo doživjeti 

djelomičan doživljaj romantičarskog pejsaža. Pejsažnoj 

kompoziciji pridonosi i vegetacija zasađena oko Prvog 

jezera gdje se postojano i skladno ističe skupina četinjača, 

među kojima u zimskim mjesecima svojim bakrenim 

koloritom dominira japanska kriptomerija (Cryptomeria 

japonica /Thunb. ex L. f./ D. Don). 

Korištenjem starih slika i fotografija moguće je me - 

todama restauracije i rekonstrukcije obnoviti ne ka da š - 

nju vizuru uklanjanjem visokog samoniklog drveća i 

grmlja. Milić (2002) daje detaljnu usporedbu današnjeg 

stanja Maksimira i onog prikazanog na Zascheovim 

grafikama, te naglašava da je jedina djelomično sačuvana 

vizura upravo ona koja se pruža s najviše terase 

Vidikovca prema Drugom i Prvom jezeru, te navodi da 

je realna mogućnost njezine obnove do granica Zoološkog 

vrta. Prilikom obnove i unašanja novih biljaka 

na području vrta, a zbog povijesne važnosti pojedinih 

drvenastih svojti, potrebno je koristiti suvremene europske 

metodološke pristupe obnove povijesnih pe ri - 

voja uz primjenu metoda konzervacije, restauracije i 

rekonstrukcije (Obad Šćitaroci 1992). 

Raušu (1998) i Vukeliću i dr. (2008) karakteristične 

za ovu šumsku zajednicu, pa se tu mogu vidjeti lipe, 

obični grab, sremza, nizinski brijest, poljski jasen, klen, 

lijeska, obična kurika, glogovi, svib, poljska ruža i 

obična kozokrvina. Osim drvenastih, u vrtu se mozaično 

pojavljuju i zeljaste vrste iz sloja prizemnog rašća od ko - 

jih se posebno ističu proljetnice. 

Drveće i grmlje u nastambama za životinje – Trees and shrubs in animal enclosure 

Pejsažni arhitekt Dragutin K i š (1981, 1982b) na vodi 

da Zoološki vrt treba doživjeti korjenite promjene, ne 

samo u prostornom pogledu, nego i u samoj orga nizaciji i 

na činu prezentiranja životinja posjetiteljima. Danas, na - 

kon gotovo 30 godina vidljivi su znatni rezultati u po gle du 

uređenja vrta. Metalne rešetke, žice i beton zamijenile su 

prirodne barijere poput jaraka zakrivenih niskom vegetacijom 

te vodenih barijera obraslih močvarnim biljem. 

Kako bi se poboljšali uvjeti držanja životinja, prostornim 

planiranjem i oblikovanjem nastambi te od-


abirom biljnih vrsta, teži se što boljem oponašanju njihovih 

prirodnih staništa. Međutim, zbog kontinentalne 

klime izbor biljnih vrsta je često ograničen. Posljedica 

toga je da se prirodna staništa ponekad dočaravaju i 

vrstama izvan izvornog geografskog područja staništa. 

Izbor biljaka kao oblikovnog elementa u prostoru 

radi se prema nizu kriterija, a neki od njih su: veličina; 

habitus; trajnost listova; oblik, veličina i boja listova; 

oblik, veličina, boja i miris cvjetova; oblik, veličina, 

bo ja, miris i struktura plodova; boja i tekstura kore; bo - 

ja i oblik izbojaka; vrijeme listanja, cvjetanja i plo do - 

no šenja; jestivost ili aromatičnost pojedinih bilj nih 

dijelova; negativni učinci; brzina rasta; zahtjevnost 

održavanja; otpornost na bolesti i štetnike; ekološki zahtjevi 

i dr. (Idžojtić 2007). 

Jedan od dobrih primjera izbora biljnih vrsta unutar 

nastambi je odabir gledičije i bagrema, te budleje i grmastog 

petoprsnika koji svojim trnovitim izbojcima i 

svojstvenim habitusom te sitnim i gusto srebrnasto pu - 

stenastim lišćem stvaraju dojam prave afričke savane, 

unutar trkališta za zebre i gnue. Za razliku od toga, vazda 

zelene vrste poput planinskog bora i pla nin s ke so - 

mine smještene u nastambama za ptice močva rice 

stvaraju krivi dojam i ne pridonose slici prirodnog ok - 

ru ženja. Prilikom sadnje biljaka unutar nastambi vodi 

se računa i o sigurnosti životinja, i o sigurnosti samih 

biljaka. Vrste trnovitih i bodljikavih izbojaka, otrovnog 

lišća i plodova ne unašaju se u one nastambe gdje bi 

mogle našteti životinjama. Biljke koje je u nastambama 

potrebno sačuvati od utjecaja životinja zaštićene su 

metalnim žicama ili su ograđene drvenim ogradama. 

Istovremeno, određene biljne vrste životinjama služe 

kao hrana, te se iz tog razloga sade u nastambama 

(bam busi u nastambama za pande i remize sviba u nastam 

bama za dvopapakare). Za stvaranje vi zualnih barije 

ra u vrtu najčešće su korišteni bambusi i lovorvišnje. 

Na ravno, pri tome se vodi računa o otrovnosti biljaka, 

pa se iz tog razloga lovorvišnje sade na životinjama nedo 

stupnim mjestima. 

Dendrološka vrijednost vrta očituje se u velikoj ra z no - 

li kosti drvenastih svojti, što Zoološki vrt čini vrijednom 

zbi rkom drvenastih vrsta. Posebnu vrijednost vrtu daju 

sta bla močvarnog taksodija i platana koja su zasađ e na još 

u vrijeme nastajanja maksimirskog pe ri voja, te ih je po t - 

reb no sačuvati suvremenim konzervacijskim metodama. 

Stalnim radom i unapređenjem te novim pristupima 

prilikom uređenja nastambi i samom smještaju životinja, 

Zoološki vrt je u zadnjih nekoliko godina doživio velike 

promjene te danas ne zaostaje za zoološkim vrtovima u 

svijetu. Pri odabiru biljnih vrsta za prostorno planiranje i 

oblikovanje unutar Zoološkog vrta, potrebno je voditi 

Anić, M., 1946: Dendrologija, U: J. Šafar (ur.), Šumarski 

priručnik I, Poljoprivredni nakladni 

zavod, 475–582 str., Zagreb. 

Anić, M., 1965: Iz prošlosti i problematike Maksimira 

kao prirodnog, pejzažnog i kulturno-historijskog 

spomenika, Hortikultura, 2–3:14–20, Zagreb. 

Bojanić Obad Šćitaroci, B., M. Obad Šćitaroci, 

G. Hajos, W. Krause, 2004: Gradski 

perivoji Hrvatske u 19. stoljeću - javna perivojna 

arhitektura hrvatskih gradova u europskom kontekstu, 

Šćitaroci i Arhitektonski fakultet Zagreb, 

265 str., Zagreb. 

Denich, A., 2003: Jezera u perivoju Maksimir, Javna 

ustanova Maksimir, 71 str., Zagreb. 

Erhardt, W., E. Götz, N. Bödeker, S. Seybold, 

2008: Zander-Handwörterbuch der Pflanzennamen, 

Eugen Ulmer KG, 983 str., Stuttgart. 

ZAKLJUČCI – Conclusions 

LITERATURA – References 

računa o njegovom smještaju unutar povijesnog perivoja, 

autohtonoj vegetaciji na području parkovno-šumskog dijela 

Maksimira i o biljnim vrstama kao oblikovnom elementu 

za kreiranje okoliša životinjskih nastambi. 

Korištenjem biljnih vrsta te ostalih parkovnih elemenata 

i sadržaja, vrt se na najbolji mogući način 

pokušava uklopiti u perivoj te ublažiti negativna stajališta 

koja su nastala razbijanjem njegove povijesne cjeline. 

Iako Zoološki vrt ne možemo smatrati perivojem, 

činjenica je da se nalazi unutar povijesnih okvira maksimirskog 

perivoja, što mora biti jedna od glavnih smjernica 

u prostornom planiranju vrta. 

Ettinger, J., 1889: Pregled drveća i grmlja od osobite 

vrsti, koje raste u perivoju Maksimiru, Šum. 

list, 3: 112–119, Zagreb. 

Filipović, M., 1926: Gradski Zoološki vrtić u Zagrebu, 

Zoološki vrt, 32 str., Zagreb. 

Herman, J., 1971: Šumarska dendrologija, Stanbiro, 


Hoffman, M. H. A., 2005: List of names of woody 

plants - International standard, Applied Plant 

Research, 871 str., Boskoop. 

Huber, I., 1982: O Zoološkom vrtu grada Zagreba i osiguranju 

njegovih životinja, U: K. Kosić (ur.), 

Monografija Maksimir, Udružena Samouprav na 

zajednica komunalnih djelatnosti Zagreba i Urbanistički 

institut SR Hrvatske, 198–199 str., Zagreb. 

Idžojtić, M., 2005: Listopadno drveće i grmlje u 

zimskom razdoblju, Šumarski fakultet Zagreb, 


277


Idžojtić, M., 2007: Dendroflora u oblikovanju prostora, 

Rukopis, Šumarski fakultet Zagreb. 

Idžojtić, M., 2009: Dendrologija – List, Šumarski 

fakultet Zagreb, 904 str., Zagreb. 

Idžojtić, M., M. Zebec, I. Poljak, 2010: Revitalizacija 

Arboretuma Lisičine, Šum. list, 1–2: 5–18, 

Zagreb. 

Idžojtić, M., M. Zebec, I. Poljak, 2011: Dendrološka 

i hortikulturna vrijednost Arboretuma 

Lisičine, CROJFE, 1: 193–203, Zagreb. 

Ivanković, V., 2007: Park Maksimir – vodič kroz 

kultur nu baštinu, Javna ustanova Maksimir, 25 

str., Zagreb. 

Jurković, M., B. Jurković-Bevilacqua, 1996: 

Introdukcija i aklimatizacija drvenastih egzota – 

četinjače – u zagrebačkim parkovima, Šum. list, 

7–8: 327–334, Zagreb. 

Jurković, S., 1992: Maksimir – studija parkovne 

kompozicije, U: M. Uzelac (ur.), Maksimir, 

Školska knjiga, 71–106 str., Zagreb. 

Jurković, S., 2004: Park ostvarenje sna – Teorija 

vrtne umjetnosti, Arhitektonski fakultet Zagreb i 

Naklada Jurčić, 131 str., Zagreb. 

Kiš, D., 1981: Smjernice uređenja te nove organizacije 

Zoološkog vrta, Hortikultura, 1–2: 41–42, 

Zagreb. 

Kiš, D., 1982a: Pejzažno – parkovno oblikovanje, U: 

K. Kosić (ur.), Monografija Maksimir, Udružena 

Samoupravna zajednica komunalnih djelatnosti 

Zagreba i Urbanistički institut SR Hrvatske, 

105–130 str., Zagreb. 

Kiš, D., 1982b: Smjernice uređenja i nove organizacije 

Zoološkog vrta, U: K. Kosić (ur.), Monografija 

Maksimir, Udružena Samoupravna 

zajednica komunalnih djelatnosti Zagreba i 

Urbanistički institut SR Hrvatske, 196–197 str., 

Zagreb. 

Kiš, D., 1998: Hrvatski perivoji i vrtovi, Algoritam i 

Prometej, 362 str., Zagreb. 

Letinić, S. V., 1993: Dva stoljeća maksimirskog 

perivoja, Hortikultura, 1–4: 34–36, Zagreb. 

Maljković, D., 2008a: Politika kvalitete i upravljanja 

okolišem, Zoološki vrt grada Zagreba, 

http://www. zgzoo. com./hr/o nama/politikakvalitete/, 

2. 2. 2011. 

Maljković, D., 2008b: Zoološki vrt Zagreb – 

suživot životinja, biljaka i ljudi, Zagreb moj 

grad, 15: 10–12, Zagreb. 

Maruševski, O., 1992: Maksimir – spomenik kulture, 

U: M. Uzelac (ur.), Maksimir, Školska knj - 

iga, 1–70 str., Zagreb. 

Milić, B., 2002: Komparativna analiza grafičke 

dokumentacije Maksimira – Građa za povijesnu 

matricu, Prostor, 10: 61–76, Zagreb. 

Mudrinjak, D., 1974: Maksimir – nekad i sad, 

Hrvatsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda, 


Mudrinjak, D., 1982: Povijest parka Maksimir, U: 

K. Ko sić (ur.), Monografija Maksimir, Udružena 

Sa mo upravna zajednica komunalnih djelatnosti 

Zagr e ba i Urbanistički institut SR Hrvatske, 25– 


Mudrinjak, D., 1994a: Maksimirski životinjski svijet, 

U: Z. Milčec (ur.), Maksimir: 1794–1994, Grad 

Zagreb i Gradska skupština, 64–67 str., Zagreb. 

Mudrinjak, D., 1994b: Biljni svijet Maksimira 

sredinom XIX. stoljeća, U: Z. Milčec (ur.), Maksimir: 

1794–1994, Grad Zagreb i Gradska 

skupština, 60–61 str., Zagreb. 

Obad-Šćitaroci, M., 1992: Hrvatska parkovna 

baština - zaštita i obnova, Školska knjiga, 215 

str., Zagreb. 

Poljak, I., 2008: Dendroflora Zoološkog vrta grada Zag - 

r e ba, diplomski rad, Šumarski fakultet Zagreb, 74 

str. 

Šalat, D., 1982: Program uređenja i korištenja, U: K. 

Kosić (ur.), Monografija Maksimir, Udružena 

Samoupravna zajednica komunalnih djelatnosti 

Zagreba i Urbanistički institut SR Hrvatske, 

73–100 str., Zagreb. 

Vidaković, M., 1982: Četinjače – Morfologija i varijabilnost, 

JAZU i Liber, 711 str., Zagreb. 

Vidaković, M., 1993: Četinjače – Morfologija i varijabilnost, 

Grafički zavod Hrvatske i Hrvatske 

šume, 744 str., Zagreb. 

Vidaković, M., J. Franjić, 2004: Golosjemenjače, 

Šumarski fakultet Zagreb, 823 str., Zagreb. 

Vukelić, J., Đ. Rauš, 1998: Šumarska fitoce no - 

logija i šumske zajednice u Hrvatskoj, Šumarski 

fakultet Zagreb, 310 str., Zagreb. 

Vukelić, J., S. Mikac, D. Baričević, D. Bak - 

šić, R. Rosavec, 2008: Šumska staništa i 

šumske zajednice u Hrvatskoj – Nacionalna eko - 

loška mreža, Državni zavod za zaštitu prirode, 


* * * Šumarska enciklopedija Vol. I-III, 1980–1987, 

JLZ “Miroslav Krleža”, Zagreb. 

278


SUMMARY: The Zagreb Zoo garden, which is also the first zoological garden in Croatia, was 

founded in 1925 in the park Maksimir and still contains woody species that were planted during 

the formation of the park. Given the importance of trees and shrubs in landscaping, as well as the 

great historical importance of individual trees, this paper presents a list of woody species and explains 

the dendrological, horticultural and historical value of the garden. 

In the area of about 5.5 ha 238 different species of woody plants from 100 genera were determined 

(Table 1), of which 38 belong to gymnosperms and 200 to angiosperms. Of these 144 are deciduous, 

whereas the others are evergreen or leaf-exchanging. The most common genera are: Juniperus (12 

species), Prunus (12 species), Salix (10 species), Acer (9 species), Berberis (9 species), Euonymus (7 

species), Lonicera (7 species), Picea (6 species), Spiraea (6 species), Cornus (5 species), Cotoneaster 

(5 species), Fraxinus (5 species), Thuja (5 species) and Viburnum (5 species). In total, along with the 

tropical, subtropical and Mediterranean species in the Tropical House and the Pavilion for Monkeys, 

there are 262 woody species in the garden. The large number and diversity of woody species, both autochthonous 

and allochthonous, gives special value to the Zoo and the whole Maksimir Park. 

The horticultural value of an area depends not only on plants, their appearance and arrangement, 

but also on all the other park elements and contents. The essential elements and contents in 

the garden are wooden benches and low fences that are equal to the ones in Maksimir Park, furthermore 

educational facilities, paved paths and walkways etc. Out of the large number of buildings 

and dwellings for animals, the ones of historical significance must be highlighted: The Lion 

Bridge, Pavilion for Monkeys and the Tower on the First Island. One of the indispensable elements 

in the Zoo are educational panels and boards. In addition to educational content about animals, 

the garden also offers its visitors a variety of contents on plant species and natural habitats 

from which individual animal species originate. 

After the time of Haulik, the first list of woody species within Maksimir Park was provided by 

Ettinger (1889), who stated that a large number of species disappeared from Maksimir due to gardeners’ 

procedures or the irresponsible behavior of visitors. According to Ettinger (1889) in the 

whole of Maksimir 162 tree and shrub species were present at that time. This list is extremely valuable 

and can serve as a basis for planning new planting. Of the trees planted in Hauliks time 

today a group of four old London Plane trees stand out on the First Island. Apart from that, on the 

eastern side of the Zoo there are another four significant American Plane trees – two of them located 

near the Tropical House, and two in front of the former quarters for elephants. Also, it is 

worthwhile to mention the specimen of white poplar, swamp cypress and yew, of which the swamp 

cypress deserves special attention, since it is the largest specimen of its kind in Croatia (183 cm in 

diameter and 34 m in height). 

Landscape architect Dragutin Kiš (1981, 1982b) states that the Zoo should undergo pro found 

changes not only in physical terms, but also in the organization and manner of pre senting animals to 

visitors. Today, after almost 30 years, significant results can be se en in terms of garden arrangement. 

Metal grids, wires and concrete were replaced by na tural barriers, such as ditches covered with low 

vegetation, and water barriers covered with wetland vegetation. To improve the conditions of keeping 

animals, efforts are ma de to simulate their natural habitats by spatial planning, design of dwellings 

and plant selecting. 

Characteristic species belonging to the forest community of the peduncled oak and common 

hornbeam grow throughout the area of the Zoo, of which Quercus robur is dominant, followed by 

Tilia spp., Carpinus betulus, Prunus padus, Ulmus minor, Fraxinus angustifolia, Acer campestre, 

Corylus avellana, Euonymus europaeus, Crataegus spp., Cornus sanguinea, Rosa arvensis and 

Lonicera caprifolium. 

Although the Zoo cannot be considered a park, the fact that it is located within the his torical framework 

of the protected Maksimir Park must be one of the main guidelines for the selection of plant species 

in landscaping of the garden. In addition, it is necessary to ta ke care of the autochthonous vegetation 

in the park and forest area of Maksimir, as well as of plant species as the landscaping element for 

creating the ambiance of animal habitats. 

Key words: trees, shrubs, Zagreb Zoo Garden, Maksimir Park, dendrological value, horticultural 

value, historical value 

279

280


UDK 630* 537 + 741 


KRITIČNI ČIMBENICI U RAZVOJU DOMAĆEG TRŽIŠTA PELETA 

CRITICAL FACTORS IN DEVELOPING NATIONAL PELLET MARKET 

Julije DOMAC 1 , Zlatko BENKOVIĆ 2 , Velimir ŠEGON 3 , Iva IŠTOK 4 

SAŽETAK: Kvaliteta sirovinskog potencijala, kao i tradicija u preradi drva 

te izraženi trendovi povećanja uporabe drvnih ostataka kao ekološkog i obnovljivog 

materijala, imaju veliku ulogu u proširenju domaće industrije i tržišta 

peleta. Iako ovisni o potražnji na tržištu i gospodarskoj isplativosti u 

odnosu na neobnovljive izvore energije, obnovljivi se izvori mogu i moraju 

početi bolje iskorištavati. Primjeri iz Austrije, Irske i Hrvatske ističu neke od 

ključnih čimbenika koji su utjecali na razvoj i stanje na tržištu peleta u tim 

zemljama. Na osnovi pregleda početnog i trenutačnog stanja i analize spomenutih 

tržišta, u radu su definirani kritični čimbenici koji utječu na razvoj domaćeg 

tržišta peleta. Kritični društveno-gospodarski čimbenici za razvoj 

nacionalnog tržišta peleta koji proizlaze iz predstavljenih analiza su: financijski 

poticaji, postojanje snažne drvno-prerađivačke industrije, strogi zahtjevi 

kvalitete na kotlove na pelete, uspostava djelotvornih mehanizama kontrole 

kvalitete za pelete, namjenski programi edukacije i certificiranje instalatera, 

povezivanje subvencija sa zahtjevima kvalitete za kotlove i certificiranjem instalatera, 

promotivne kampanje, poticanje nabave sustava grijanja na pelete 

za javne zgrade i razvoj poticaja za tvrtke koje pružaju energetske usluge. 

Ključne riječi: obnovljivi izvori energije, peleti, društveno-gospodarski 

čimbenici, tržište 

Korištenje peleta kao goriva za peći u kućanstvu, 

male kotlove za zgrade ili sustave područnog grijanja 

te za termoelektrane, nevjerojatna je priča o uspjehu u 

proteklih 20 godina. Peleti kao gorivo iz drvnog ostatka 

izumljeni su u kasnim sedamdesetim godinama 20. stoljeća 

u SAD-u, da bi danas bili najnaprednije i najviše 

korišteno gorivo iz biomase. Razvoj tržišta peleta uzrokovan 

je nizom društveno-gospodarskih čimbenika i 

izazvao je niz zanimljivih društveno-gospodarskih implikacija. 

1 

Dr. sc. Julije Domac, Regionalna enegetska agencija 

Sjeverozapadne Hrvatske, Dužice 1, 10000 Zagreb, 

e-mail: jdomac@regea.org 

2 

Zlatko Benković, dipl. ing., Ministarstvo regionalnog razvoja, 

šumarstva i vodnoga gospodarstva, Babonićeva 121, 

10000 Zagreb, e-mail: zlatko.benkovic@mrrsvg.hr 

3 

Mr. sc. Velimir Šegon, Regionalna enegetska agencija 


e-mail: vsegon@regea.org 

4 

Iva Ištok dipl.ing., Regionalna enegetska agencija 


e-mail: iistok@regea.org 

1. UVOD – 1 Introduction 

Studije društveno-gospodarskih utjecaja najčešće se 

koriste za vrednovanje lokalnih, regionalnih i/ili nacionalnih 

implikacija za provođenje pojedinih razvojnih 

odluka. Uobičajeno, ti utjecaji se mjere u smislu gospodarskih 

varijabli kao što su zapošljavanje, prihodi i porezi, 

ali potpuna analiza mora uključivati i društvena, 

kulturna i ekološka pitanja. Ovi potonji elementi nisu 

uvijek lako obradivi u kvantitativnim analizama i stoga 

su isključeni iz mnogih procjena utjecaja u prošlosti, 

iako na lokalnoj razini oni mogu biti vrlo značajni. U 

stvarnosti, lokalni društveno-gospodarski utjecaji su 

raznoliki i razlikovat će se prema čimbenicima kao što 

su priroda tehnologije, lokalne gospodarske strukture, 

društveni profili i proizvodni procesi. 

Društvene implikacije koje proizlaze iz lokalne pro - 

izvodnje peleta ili bilo kojeg područja dobivanja ener - 

gije iz biomase, mogu se podijeliti u dvije kategorije: 

one koje se odnose na povećanje životnog standarda i 

one koje pridonose povećanju društvene kohezije i stabil 

nosti. U gospodarskom smislu, životni standard se 

281

J. Domac, Z. Benković, V. Šegon, I. Ištok: KRITIČNI ČIMBENICI U RAZVOJU DOMAĆEG TRŽIŠTA PELETA Šumarski list br. 5–6, CXXXV (2011), 281-289 

odnosi na razinu potrošnje u kućanstvima ili razinu novčanih 

prihoda. Ostali čimbenici utječu na dobrobit osoba 

te uglavnom nemaju neposredne gospodarske vrijednosti. 

Analiza uključuje i čimbenike poput obrazovanja, 

zdravstva i okoliša. Uvođenje zapošljavanja i izvora 

ostvarenog prihoda, kao što je proizvodnja energije iz 

biomase, moglo bi pomoći kako bi se zaustavili nepovoljni 

društveni trendovi (visoka razina nezaposlenosti, 

depopulacija ruralnih područja i sl.). Ruralna područja u 

nekim zemljama pate od značajne razine vanjske migracije 

koja negativno utječe na stabilnost stanovništva. 

S obzirom na prirodne prednosti i tradiciju korištenja 

energije biomase u ruralnim područjima, podizanje 

pogona za proizvodnju peleta može imati pozitivne 

učinke na ruralna tržišta rada, ponajprije izravnim zapošljavanjem, 

a osim toga i podupiranjem povezanih 

industrija i zapošljavanja u njima. 

Osiguravajući opskrbu energijom temeljenu na vlastitim 

izvorima, izloženost međunarodnoj promjeni cijena 

goriva je minimalizirana, čime se smanjuje rizik od 

rasta troškova proizvodnje, transporta i sl. Pitanje sigurnosti 

opskrbe energijom postalo je vrlo važno u europskim 

zemljama u posljednjih nekoliko godina, te je došlo 

u poseban fokus s poznatom krizom oko prirodnog plina 

u sporu Rusija-Ukrajina. Povećana uporaba peleta, koja 

pokazuje široku geografsku zastupljenost, mogla bi osigurati 

dugoročni pristup zalihama energije po relativno 

konstantnim troškovima u predvidivoj budućnosti. 

Korištenje domaćih izvora podrazumijeva da je ve - 

lik dio izdataka za sopskrbu energijom zadržan lokalno 

i ponovno uveden unutar lokalnog/regionalnog gospodarstva. 

Važno je uzeti u obzir da povećana uporaba peleta 

za proizvodnju energije i odgovarajući porast 

potražnje za peletima mogu utjecati na privremeni nedostatak 

opskrbe peletima u razdobljima visoke potražnje. 

Kućanstva su posebno osjetljiva u tom pogledu. 

2. DRUŠTVENO-GOSPODARSKA GLEDIŠTA PROIZVODNJE I UPORABE PELETA 

2 Socio-Economic Aspects of Pellets Production and Utilisation 

Karakter i opseg društveno-gospodarskih utjecaja gim drugim. Peleti su predmet međunarodne trgovine, 

pogona za proizvodnju peleta ovisit će o nizu čimbenika, 

uključujući razinu i narav kapitalnih ulaganja, do- 

poput međunarodne trgovine, makrogospodarskih gle- 

čineći cijelu sliku još složenijom, što nameće pitanja 

stupnost lokalnih dobara i usluga, stupanj do kojega se dišta i trgovinske bilance u ukupnoj društveno-gospodarskoj 

analizi. 

novac može zadržati u regijama umjesto da se provede 

izvan regije, vremenskoj skali izgradnje pogona i mno- 

Tablica 1. Opća društveno-gospodarska gledišta povezana s lokalnom proizvodnjom i upotrebom peleta 

Table 1 General socio-economic aspects associated with local pellets production and utilization 

Dimenzija – Dimension 

Gledište – Aspect 

Društvena gledišta • Povećan životni standard – Increased Standard of Living 

Social Aspects 

282 

– Okoliš – Environment 

– Zdravlje – Health 

– Obrazovanje – Education 

• Društvena kohezija i stabilnost – Social Cohesion and Stability 

– Utjecaji migracije (ublažavanje ruralne depopulacije) – Migration effects 

(mitigating rural depopulation) 

– Regionalan razvoj – Regional development 

– Ruralna raznolikost – Rural diversification 

– Smanjenje siromaštva – Poverty reduction 

Makro razina • Sigurnost ponude / Raznolikost rizika – Security of Supply / Risk Diversification 

Macro Level • Regionalan rast – Regional growth 

• Smanjena regionalna trgovinska bilanca – Reduced Regional Trade Balance 

• Potencijal za izvoz – Export potential 

Strana ponude • Povećana produktivnost – Increased Productivity 

Supply side • Poboljšana konkurentnost – Enhanced Competitiveness 

• Mobilnost populacije i radne snage (inducirani utjecaji) – Labour and Population 

Mobility (induced effects) 

• Poboljšana infrastruktura – Improved Infrastructure 

Strana potražnje • Zapošljavanje – Employment 

Demand side • Stvaranje prihoda i bogatstva – Income and Wealth Creation 

• Inducirana ulaganja – Induced Investment 

• Podrška srodnih industrija – Support of Related Industries


Sažetak općeg popisa društveno-gospodarskih gledišta, 

povezanih s lokalnom proizvodnjom i uporabom 

peleta naveden je u Tablici 1. (Domac i sur., 2005). 

U nastojanju da se preciznije definira važnost čimbenika 

navedenih u tablici, a možda i kvantificira njihov 

utjecaj, u obzir se moraju uzeti analize tržišta za 

svaki zemljopisni položaj (lokalne, regionalne, nacionalne, 

međunarodne). 

Postoje različiti pristupi i metode koji se koriste za 

integriranje društveno-gospodarskih kriterija u sveukupnu 

procjenu korištenja energije iz biomase. Uobičajena 

je metoda višekriterijske analize (MCA), koja se 

primjenjuje u područjima srodnim energiji iz biomase u 

posljednjih 15 godina. MCA se bavi uspostavom odgovarajućeg 

okvira za vrednovanje određenog projekta 

kroz uzimanje u obzir niza različitih čimbenika. Ti čimbenici 

uključuju tehničke, gospodarske, društvene i 

eko loške kriterije, a MCA se obično primjenjuje za us - 

po redbu nekoliko različitih projektnih opcija (na primjer, 

korištenje obnovljivih i konvencionalnih izvora 

energije u svrhu zadovoljavanja energetskih potreba). 

Specifične tehnike i alati za primjenu metodologije 

MCA su prilično različite i na temelju odabranih alata 

dobivaju se različiti rezultati (Buchholz i sur., 2008). 

Von Geibler i sur. (2006) sugeriraju metodu računovodstva 

za društvenu dimenziju projekata. Radi se 

o polu-kvantitativnom pristupu temeljenom na uključivanju 

dionika u ocjenjivanje osam socijalnih kriterija, 

kao što su društvena korist proizvoda i društveni dijalog, 

uz one prije spomenute. 

3. KRITIČNI DRUŠTVENO-GOSPODARSKI ČIMBENICI RAZVOJA 

NACIONALNOG TRŽIŠTA PELETA – 3 Critical Socio-Economic 

Drivers for the Development of National Pellet Markets 

Primarni elementi razvoja tehnologija obnovljivih 

izvora energije diljem svijeta pokretači su međunarodne 

politike smanjenja emisije stakleničkih plinova. Razvoj 

jedne vrste tehnologije nad drugom na nacionalnoj, regionalnoj 

ili lokalnoj razini često je funkcija zamršene 

bilance društveno-gospodarskih čimbenika na tom geografskom 

položaju. Razvoj tržišta peleta vrlo je brz u 

nekim zemljama, dok se u drugim odvija znatno sporije. 

Postavlja se pitanje postoje li kritični čimbenici koji 

određuju ima li jedna zemlja veći potencijal za razvoj 

uspješne industrije peleta, dok je druga manje uspješna. 

Analize tržišta Republike Austrije, Irske i Republi - 

ke Hrvatske ističu neke od ključnih čimbenika koji su 

utjecali na razvoj tržišta peleta u tim zemljama. 

3.1. ANALIZA TRŽIŠTA PELETA U REPUBLICI AUSTRIJI 

3.1 Austrian pellet market analysis 

Peleti su se u Republici Austriji prvi put počeli koristiti 

u stambenim sustavima centralnog grijanja (npr. u 

2006. godini oko 12,5 % svih prodanih kotlova za grijanje 

kućanstava bili su kotlovi na pelete) iz čega proizlazi 

da je ta zemlja svjetski tržišni lider po pitanju 

kotlova na pelete. Ova uloga rezultat je više od 20 godina 

istraživanja i razvoja na području izgaranja drvne 

sječke. Austrijske kompanije zaslužne su za uvođenje 

kotlova na pelete na njemačko tržište i na tržište nekoliko 

drugih europskih zemalja. Zastupljnost kotlova na 

pelete na tržištu u Republici Austriji ne može se uspoređivati 

ni s jednim drugim tržištem. 

Trenutačno postoji oko 25 proizvođača kotlova na 

pelete, i unatoč recesiji, austrijska industrija peleta očekuje 

pozitivan rast tržišta i u 2010. godini. Za 2009. godinu 

očekivani porast na tržištu peleta bio je 25–30 % 

te je u veljači iste godine udruga ProPellets predvidjela 

rast tržišta kotlova i peći na pelete čak do 50 %. Do kra - 

ja 2008. godine ukupan broj sustava za grijanje na pelete 

( 30 kW) za grijanje većih 

stambenih zgrada, uslužnih industrija, trgovačkih društava, 

itd.). U Republici Austriji postoje dobro definirani 

standardi kvalitete za proizvodnju peleta (ÖNORM M 

7135), logistiku ponude peleta (ÖNORM M 7136) i pohranu 

peleta (ÖNORM M 7137). Mnogi proizvođači 

kotlova na pelete udovoljavaju ÖNORM standardima, 

kao obveznim u slučaju zahtjeva za odštetom, a ovi standardi 

se smatraju i vrlo učinkovitom barijerom kod 

uvoza nekvalitetnih peleta. 

283


U pokrajini Salzburg, zbog intenzivnog programa 

promicanja obnovljivih izvora energije, svaka druga 

novoizgrađena kuća grije se na pelete. U većini pokrajina 

nude se kapitalne donacije od 25–30 %. 

Važno je istaknuti da pozitivni učinci na razvoj tržišta 

peleta u Republici Austriji imaju utjecaj i u nekoliko susjednih 

zemalja. Zbog dovoljne opskrbe visokokvalitetnih 

peleta iz Republike Austrije, postojala je mogućnost 

da se uspješno poslovanje s kotlovima na pelete razvije u 

Italiji. Prema nedavno objavljenim podacima talijanskih 

proizvođača peći, oko 90 000 peći na pelete je prodano u 

Italiji 2005. godine. U 2006. godini ova brojka je narasla 

na 220 000, čineći tržište u toj zemlji trenutno najvećim 

na svijetu. Obujam i brzina rasta talijanskog tržišta ukazuju 

na velik potencijal peći na pelete, posebice u slučaju 

kada su gospodarski uvjeti povoljni. Zbog visokih poreza 

na naftu i plin, uporaba peleta je u Italiji potpuno 

konkurentna. Peleti uvezeni iz Republike Austrije imaju 

važnu ulogu u opskrbi tržišta u Italiji. 

Tablica 2. Instalirani sustavi za pelete financirani kroz Greener Homes program potpore 

Table 2 Installed wood pellet systems funded through the Greener Homes grant aid scheme 

284 

3.2. ANALIZA TRŽIŠTA PELETA U IRSKOJ – 3.2 Irish pellet market analysis 

Irska je zanimljiv primjer brzog uspostavljanja tržišta 

uz financijske poticaje. Na početku 2000. godine 

nije postojala gotovo nikakva aktivnost u sektoru 

proizvodnje peleta u toj zemlji. Nije bilo domaće proizvodnje 

peleta, kao ni mogućnosti za primjenu tehnologije 

grijanja na pelete. Naznaka novosti na području 

industrije peleta u to vrijeme bio je posjet, organiziran 

od strane novoosnovane Irish Bioenergy Association 

(IrBEA), kući u Co. Laoisu gdje je instaliran samostojeći 

kotao na pelete. Vlasnik je bio jedan od prvih koji 

je imao kotao na pelete i povremeno putovao u Dansku 

da obnovi zalihe (IrBEA, 2000). The Renewable Energy 

Information Office, danas poznat kao Sustainable 

Energy Ireland (SEI), COFORD (The National Council 

for Forest Research and Development), kao i IrBEA 

bili su aktivni u promicanju prednosti peleta u ranoj 

fazi razvoja. Pripremljen je materijal koji sadrži potrebne 

informacije za promicanje prednosti peleta, a koji 

je distribuiran od strane spomenutih tijela. 

Dodatna inicijativa bio je projekt koji je provodila 

Tipperary Energy Agency, dijelom financiran od EU 

ALTENER programa pod nazivom Domestic Wood Pellet 

Heating Systems: An Implementation Plan for Ireland 

(TEA, 2002). Projekt je pomogao uspostaviti 

mrežu proizvođača peleta koja je širila informacije i 

uklanjala prepreke s kojima se suočavala u to vrijeme. 

Promocija je bitno unaprijeđena kada je dr. Christian 

Rakos, stručnjak za pelete iz Republike Austrije, proveo 

godinu dana u Irskoj (u razdoblju od 2004–2005. godine) 

sudjelujući u razvoju sektora dobivanja energije iz 

drvne biomase. Iskustvo i znanje o industriji peleta EU-a 

stečeno je kroz studijska putovanja i razmjene u različitim 

zemljama EU-a (omogućeno od strane SEI-a i CO- 

FORD-a). Godina 2005. bila je vrlo važna za industriju 

Broj godišnje Predviđena potrošnja Kombinirana predviđena 

Godina instaliranih jedinica instaliranih jedinica* (t/god.) potrošnja (t/god.) 

Year Number of Units Estimated Consumption of Combined Estimated 

Installed in Year Units Installed* (t/y) Consumption (t/y) 

2006. 605 2 300 2 300 

2007. 3028 12 800 15 100 

2008. 1522 5 800 20 900 

* Potrošnja ovisi o tome kada su jedinice instalirane te o dužini perioda grijanja. Izvor: SEI, 2009 1 ) 

* Consumption depends on when units were installed and length of heating season. Source: SEI, 2009 1 ) 

Tablica 3. Instalirani sustavi za pelete financirani kroz Bioheat / RE-Heat program potpore 

Table 3 Installed wood pellet systems funded through the Bioheat/RE-Heat grant aid scheme 

Godina Broj godišnje Kapacitet u kW Predviđena potrošnja Kombinirana predviđena 

Year instaliranih jedinica Capacity in kW instaliranih jedinica * (t/god.) potrošnja (t/god.) 

Number of Units Estimated Consumption Combined Estimated 

Installed in Year of Units Installed* (t/y) Consumption (t/y) 

2005. 1 70 70 70 

2006. 2 350 230 300 

2007. 11 1 684 1 120 1 420 

2008. 47 9 867 6 580 8 000 

* Uz pretpostavku od 3000 sati punog opterećenja rada, i one jedinice koje se mogu raditi na drvnu sječku ili pelete. 

Izvor: SEI (2009 1 )


peleta u Irskoj, jer je tvrtka Balcas Sawmills u Co. Fermanaghu 

izgradila prvo postrojenje za proizvodnju peleta 

u Irskoj s proizvodnim kapacitetom od 55 000 tona 

godišnje. U početku je bila prisutna sumnja u ostvarenje 

velikog dijela te proizvodnje, ali je uz korištenje domaćih 

i komercijalnih planova potpore te uz poticanje korištenja 

peleta, sumnja u uspješnost proizvodnje ubrzo 

nestala. U 2006. godini, SEI je pokrenuo Greener Homes 

Scheme, koji predviđa dodjelu potpore na temelju kapitalnih 

troškova obnovljivih izvora energije, uključujući i 

peći i kotlove na pelete (vidi Tablicu 2.). 

Iste godine pokrenut je program potpore RE-Heat, 

koji je osigurao pomoć pri izvođenju komercijalnih teh - 

nologija sagorijevanja drva (vidi Tablicu 3.). 

Tržište peleta u Irskoj ubrzo se suočilo s problemima. 

Većina kotlova i peći na pelete dolazila je iz uvoza. pa su 

cijene bile osjetno više u usporedbi s cijenama sličnih 

kotlova u kontinentalnoj Europi. Kotlovi koje su proizveli 

irski proizvođi bili su jeftiniji, ali tehno loški ne dovoljno 

uspješni. Tvrtka je proizvodila pele te, prestala je 

s proizvodnjom prije nego su se spomenuti tehnički nedostaci 

u potpunosti riješili. Ponuda peleta, kao ključna 

komponenta za pokretanje sektora, nije bila dovoljna za 

potrebe svih potrošača. Potrebno je bilo vrijeme da se 

osiguraju velike isporuke s obzirom na početne probleme. 

Kvaliteta peleta nije bila na očekivanoj razini, 

iako su se neki od problema pri korištenju mogli pripisati 

neodgovarajućem skladištenju, tehnologiji izgaranja 

(u nekim slučajevima) i puštanju postrojenja u rad. 

Jedan projekt lokalne vlasti na jugoistoku Irske doveo je 

čak do izbacivanja kotlova na pelete iz stambenih prostora 

zbog nastalih tehničkih poteškoća. 

Početni programi potpore nisu zahtijevali nikakvu 

posebnu obuku za instaliranje sustava na pelete i nijhovo 

puštanje u rad. U kasnijim fazama programa 

obuka je morala biti provedena u sklopu akreditiranih 

programa, kako bi se dobio status ovlaštenog instalatera. 

SEI je objavio smjernice za one koji namjeravaju 

ulagati u sustave na pelete. Rastući broj sudionika na 

tržištu i povećana razina konkurencije također su utjecali 

na sve veće povjerenje u sektoru. 

U 2009. godini bilo je najmanje 40 tvrtki koje su opskrbljivale 

tržište peletima u Irskoj. Brojke su sljedeće: 

12 tvrtki koje plasiraju pelete na tržište u rinfuzi, 16 tvrtki 

koje plasiraju pelete na tržište u velikom pakiranju i 

39 tvrtki koje plasiraju pelete na tržište u malom pakiranju 

(SEI, 2009). U 2008. godini izgrađen je drugi pogon 

za proizvodnju peleta u County Kilkennyju nazvan D 

Pellet. Spomenuti pogon ima kapacitet proizvodnje 70 

000 tona godišnje, a koristi sirovinu dobivenu iz šumskih 

proreda. U 2009. godini utemeljena je jedna trećina 

proizvođača peleta u Irskoj. Kao primjer, Laois Sawmills 

ima početni kapacitet proizvodnje od 30 000 tona 

godišnje, kao i razvijen integrirani sustav na pelete koji 

se uz ovaj proizvod izvozi u inozemstvo. 

Tržište peleta u Irskoj još je uvijek u ranoj fazi razvoja, 

sa značajnim uspjehom u posljednjih pet godina. 

Peleti se smatraju čvrsto uspostavljenim i važnim izvorom 

obnovljivih izvora energije u zemlji. 

3.3. ANALIZA TRŽIŠTA PELETA U REPUBLICI HRVATSKOJ 

3.3 Croatian pellet market analysis 

Hrvatsko tržište predstavlja primjer razvoja proizvodnih 

kapaciteta za pelete bez organiziranih financijskih 

mehanizama poticaja. U pogledu potrošnje ono gotovo i 

ne postoji, a trenutno stanje ukazuje na nedostatak nacionalnih 

zakonskih okvira i standarda kontrole kvalitete. 

Čak i u ovim nepovoljnim uvjetima, proizvodnja peleta u 

Republici Hrvatskoj se znatno povećala u posljednjih nekoliko 

godina, s ukupnim instaliranim kapacitetom od 

preko 210 tisuća tona godišnje. Tablica 4. prikazuje glavne 

podatke o pojedinim proizvođačima peleta. 

Treba međutim naglasiti, da je u svih osam postrojenja 

za proizvodnju peleta ukupne proizvodne mogućnosti 

od 212.100 tona/godišnje u 2009. godini proizvedeno 

svega 92.000 tona, od čega je 90.150 tona (98 %) izvezeno, 

a samo 1.850 tona (2 %) prodano je na domaćem 

tržištu. Ukupan instalirani kapacitet proizvodnje peleta 

u Republici Hrvatskoj povećao se od 2006. godine do 

danas na sljedeći način: 

• 2006.: 0 t/god. 

• 2007.: 17 500 t/god. 

• 2008.: 140 500 t/god. 

• 2009.: 212.100 t/god. 

Većina tvornica za proizvodnju peleta započela je s 

radom u razdoblju od 2006-2007. godine, kao rezultat povećane 

potražnje i potrošnje, a uslijed porasta cijene nafte. 

Nedavna globalna financijska i gospodarska kriza u razdoblju 

od 2008–2009. godine snažno je utjecala na drvnu 

industriju u Republici Hrvatskoj i dovela do izostanka izgradnje 

novih proizvodnih kapaciteta. Proizvođači peleta 

u Republici Hrvatskoj ističu da postoji određeno oklijevanje 

kućanstava prema ulaganju u nove kotlove na pelete. 

Stanje je donekle uravnoteženo činjenicom da peleti predstavljaju 

jeftiniju opciju za grijanje i pripremu tople vode 

u usporedbi s lož uljem, kao jednim od najčešće korištenih 

goriva u onim dijelovima Republike Hrvatske u kojima 

plinska mreža još uvijek nije izgrađena. 

Iz gore prikazanih podataka, kritični čimbenik uspjeha 

proizašao iz razvoja značajnog kapaciteta za 

proizvodnju peleta u Republici Hrvatskoj je visoko razvijeno 

europsko tržište s porastom potražnje peleta u 

posljednjih nekoliko godina. Svi proizvođači peleta u 

Republici Hrvatskoj izvoze gotove sve proizvedene 

količine u zemlje EU-a, uglavnom u susjedne zemlje – 

Sloveniju, Italiju i Austriju. 

285


Tablica 4. Pregled instaliranih kapaciteta za proizvodnju peleta u Hrvatskoj 

Table 4 Overview of installed capacities for pellet production in Croatia 

Instalirani kapacitet (t/god.); 

Ime proizvođača godina završetka tvornice Glavni izvor biomase za Glavno tržište za 

Producer name Installed capacity (t/y); proizvodnju peleta proizvodene pelete 

year of factory completion 

Spačva 50 000; Drvni ostaci od Izvoz u Njemačku, 

2008. vlastite proizvodnje Austriju i Italiju 

Own wood-processing residues Export to Germany, 

Austria and Italy 

Drvenjača 7 500; Drvni ostaci od Izvoz u Austriju i Italiju 

2007. vlastite proizvodnje Export to Austria and Italy 

Own wood-processing residues 

Viševicakomp 25 000; Hrvatske šume d.o.o. Izvoz u Sloveniju, 

2008. Croatian Forests Ltd. Austriju i Italiju 

(state owned company) 

Export to Slovenia, 

Austria and Italy 

Finvestcorp 20 000; Drvni ostaci od Izvoz u Njemačku, 

2008. vlastite proizvodnje Sloveniju, Austriju i Italiju 

Own wood-processing residues Export to Germany, 

Slovenia, Austria and Italy 

Mundus Viridis 10 000; Drvni ostaci od Izvoz u Italiju 

2007. vlastite proizvodnje Export to Italy 

Own wood-processing residues 

Energy pellets 28 000; Hrvatske šume d.o.o. i male Izvoz u Švicarsku, 

2008. drvoprerađivačke tvrtke u okolici Austriju i Njemačku 

Croatian Forests Ltd. and small Export to Switzerland, 

wood-processing companies Austria and Germany 

in the vicinity 

Gamauf 21 600; Hrvatske šume d.o.o., i male Izvoz u razne zemlje 

2009. drvoprerađivačke tvrtke u okolici Export in various contries 

Croatian Forests Ltd. and small 

wood-processing companies 

in the vicinity 

Šišarka 50.000; Hrvatske šume d.o.o., drvni ostaci Izvoz u razne zemlje 

2009. od vlastite proizvodnje i male Export in various contries 

drvoprerađivačke tvrtke u okolici 

Croatian Forests Ltd., own 

wood-processing residues 

and small wood-processing 

companies in the vicinity 

Drugi najvažniji čimbenik uspjeha je postojanje 

dobro razvijene šumske i drvne industrije u Republici 

Hrvatskoj. Rezultat su značajne količine ostataka raspoloživih 

za proizvodnju peleta. Drvna industrija u 

Republici Hrvatskoj ima dugu tradiciju više od 150 godina 

i, zbog visoke kvalitete drvnih resursa i izobilja sirovine, 

proizvodi piljenu građu svih vrsta i veličina 

(furnir, furnirske ploče i prešpan ploče, ploče iverice, 

parket, podne i zidne obloge, građevnu stolariju i druge 

proizvoda od drva). Izvozno je orijentirana, i u posljednjih 

nekoliko godina ukupni izvoz je veći od uvoza, 

što je dovelo do povećanog izvoza sirovog drva i drvnih 

proizvoda. 

Spomenuta dva čimbenika zajedno, omogućila su 

razvoj značajnog kapaciteta proizvodnje peleta u Republici 

Hrvatskoj. Tržište peleta u Republici Hrvatskoj na 

vrlo je lošoj točki razvoja te postoji vrlo malo instaliranih 

kotlova na pelete u kućanstvima i u javnim i poslovnim 

zgradama. Glavne prepreke koje onemogućuju 

brži razvoj tržišta peleta u Republici Hrvatskoj su: 

• Nedostatak bilo kakvih financijskih poticaja i potpora 

za potrošnju peleta; 

• Nedostatak zakonodavnog okvira koji se odnosi na 

proizvodnju i potrošnju peleta, posebice nedostatak 

propisa i standarda kvalitete. 

286


Društveno-gospodarske koristi koje se odnose na 

proizvodnju peleta prisutne su u Republici Hrvatskoj i 

uglavnom su povezane s ponudom. U slučaju pokušaja 

analize i kvantificiranja navedenih učinaka važno je napomenuti 

da su oni prilično subjektivni u studijama regionalnog 

utjecaja. Ovi utjecaji su rezultat poboljšanja 

konkurentske pozicije u regiji, a uključuju privlačenje 

prema unutarnjim ulaganjima. Razlikuju se prema vrsti, 

a ovisit će o gospodarskom razvoju, te se općenito odnose 

na promjene i poboljšanja regionalne produktivnosti, 

poboljšanje konkurentnosti i ulaganja u resurse, s ciljem 

prilagodbe bilo kojoj unutarnjoj migraciji koja 

proizlazi iz tog razvoja. Promatrani zajedno, ovi učinci 

mogu dovesti do uspostave komplementarne gospodarske 

djelatnosti, povezane (a često i lokalne) djelatnosti 

uzgoja brzorastućih vrsta (vrbe, topole) kao odgovor na 

porast domaće potražnje. Učinci ponude imaju mnogo 

šire djelovanje i čine kvantitativne procjene upitnim. 

Slijedom provedene analize koja je prikazana u radu, 

mogu se definirati sljedeći kritični društveno-gospodarski 

čimbenici za razvoj nacionalnog tržišta peleta: 

1. Financijski poticaji za ulaganja u sustave na pelete 

čiji se iznos brzo povećava, čak i u slučaju konkurentnosti 

peleta s ostalim alternativnim gorivima. 

Tehnologija i tržište peleta još su ipak u početnoj fazi 

razvoja i zahtijevaju unaprijed povećana ulaganja, 

kako bi se osigurao njihov daljnji razvoj i sposobnost 

da budu konkurentni postojećim tehnologijama. 

2. Postojanje snažne pilanske industrije koja bi, barem 

u početku, osiguravala niske cijene i lako dostupne 

izvore sirovine. Ukoliko se industrija peleta nastavi 

razvijati, moguće su znatne posljedice na strukturu 

troškova same industrije. 

3. Strogi zahtjevi kvalitete i održivosti za kotlove na 

pelete s obzirom na emisije, učinkovitost i sigurnost. 

Nekvalitetni proizvodi mogu trajno oštetiti tržište, 

pokrenuti ozbiljnu brigu za okoliš i uzrokovati velike 

funkcionalne probleme. 

4. Uspostava djelotvornih mehanizama kontrole kvalitete 

za pelete, kao i uspostava nacionalnog ili međuna 

rodnog sustava za praćenje koji omogućuje 

identifikaciju podrijetla peleta. Potrebno je uvesti 

potvrdu da peleti dolaze iz šuma kojima se gospodari 

održivo. 

5. Namjenski programi edukacije i certificiranja instalatera. 

Instalateri imaju glavni utjecaj na povjerenje 

potrošača. Nužno je da budu obrazovani, jer to izravno 

utječe na kvalitetu instalirane tehnologije. 

6. Povezivanje subvencija sa zahtjevima kvalitete za 

kotlove i certificiranjem instalatera vrlo je učinkovito 

za kretanje razvoja u pravom smjeru. 

Buchholz, T., E. Rametsteiner, et al., 2008: Multi 

Criteria Analysis for bioenergy systems assessment. 

Energy Policy 37 (2009), pp. 484–495. 

Domac, J., K. Richards, et al., 2005: Socio-economic 

drivers in implementing bioenergy projects. 

Biomass and Bioenergy 28 (2), pp. 97–106. 

Haberl, H., et al., 2009: Towards an integrated model 

of socioeconomic biodiversity drivers, pressures 

and impacts. A feasibility study based on three 

4. ZAKLJUČAK – 4 Conclusion 

5. LITERATURA – 5 References 

7. Javno podržane promotivne kampanje vrlo su važne 

tijekom početne faze u kojoj postoji vjerojatnost da 

industrija neće imati potreban kapital. 

8. Nabava sustava grijanja na pelete za javne zgrade, 

kako bi se opravdalo povjerenje korisnika i potaknuo 

opskrbni lanac. 

9. Razvoj poticaja za tvrtke koje pružaju energetske 

usluge s ciljem ulaska na tržište obnovljivih izvora 

energije. 

Cjelokupna analiza zahtijeva istraživanje učinaka na 

sve sudionike tržišta u gospodarstvu. Postavlja se pitanje 

hoće li potrošači uz dostupne informacije, bili oni kućanstva 

ili tvrtke, prihvatiti relativno novu tehnologiju poput 

peleta i kotlova na pelete. Važno je utvrditi mogu li tvrtke 

proizvoditi pelete rentabilno na dugi rok. Uz navedeno, 

jesu li koristi za društvo dovoljne da se vlade 

uključe u kratkoročno ili dugoročno pružanje potpore i 

drugih oblika pomoći, a sve kako bi poticale potrošače i 

proizvođače. Poznavanje razine predanosti različitih razina 

vlasti za potporu industriji peleta ključno je za preciznu 

procjenu društvenih i gospodarskih utjecaja. 

Ovi čimbenici ukazuju da su, uz zemljopisno definirane 

poput lokacije postojećih drvnih industrija i dostupnost 

i cijena alternativnih goriva, jednako važni i 

manje kvantitativni čimbenici poput političke motivacije 

i razvoja novih mehanizama potpore. 

U Republici Hrvatskoj se očekuje snažan rast domaće 

industrije peleta uz političku potporu, kao što je 

ona prisutna i na razini EU-a. Ambiciozan cilj EU-a u 

postizanju 20 % energije iz obnovljivih izvora do kraja 

2020. godine je teško ostvariv bez politike koja potiče 

razvoj obnovljivih izvora energije. 

European long-term socio-ecological research 

platforms. Ecological Economics 68 (2009), pp. 

1797–1812. 

Haughton, A. J., et al., 2009: A novel, integrated approach 

to assessing social, economic and environmental 

implications of changing rural 

land-use: a case study of perennial biomass 

crops. Journal of Applied Ecology 2009, 46, pp. 

315–322. 

287


IrBEA, 2000: Minutes of the Irish Bioenergy Association 

Management Committee, March 2000. 

Madlener, R., L. Gustavsson 2003: Socio-Economics 

of the Diffusion of Innovative Bioenergy 

Technologies: The Case of Small Pellet Heating 

Systems in Austria, in V. Segon and J. Domac 

(eds.), Proceedings of the Workshop “Socio- 

Economic Aspects of Bioenergy Systems: Issues 

Ahead”, Cavtat, Croatia, 19–21 September 

2002, published by IEA Bioenergy Task 29/Energy 

Institute ‘Hrvoje Pozar’, Zagreb, Croatia, 

March, pp. 5–24. 

Madlener,R., M. Koller 2007: Economic and CO 2 

Mitigation Impacts of Promoting Biomass Heating 

Systems: An Input-Output Study for Vorarlberg, 

Austria, Energy Policy, 35(12): 6021–6035. 

Nemestothy, K., 2006: Abschätzung des Holzpelletsbedarfs 

in Österreich. Klima: aktiv, pp. 10 

(www.energytech.at). 

Rakos, C., 2008: Time for stability: An update on international 

wood pellet markets. Renewable 

Energy World Magazine Volume 11, Issue 1. 

SEI, 2009 1 : Installed wood pellet systems and estimated 

wood pellet use, personal communication, 

Mr Pearse Buckley, Sustainable Energy Ireland. 

SEI, 2009 2 : SEI List of Known Wood Fuel Suppliers; 

available from http://www.sei,ie. 

TEA, 2002: Domestic Wood Pellet Heating Systems: 

An Implementation Plan for Ireland – Final Report. 

Part-funded by the EU Altener programme 

(contract number 4.1031/C/00-017/2000). 

von Geibler, J., C. Liedtke, H. Wallbaum, S. 

Schaller, 2006: Accounting for the Social Dimension 

of Sustainability: Experiences from the 

Biotechnology Industry. Business Strategy and 

the Environment, 15: 334–346. 

Wicke, B., et al., 2009: Macroeconomic impacts of 

bioenergy production on surplus agricultural 

land – A case study of Argentina. Renewable and 

Sustainable Energy Reviews, July 2009. 

SUMMARY: The quality of raw material, as well as tradition in wood processing 

and pronounced trends of increased use of wood residues as a renewable 

and organic material play an important role in expansion of national 

pellet industry and market. Although dependent on market demand and economic 

feasibility in relation to non-renewable energy sources, renewable energy 

sources can and must be exploited in a better and more effective way. 

The use of wood pellets as fuel for domestic stoves and boilers and for cofiring 

in thermal power plants has been an amazing success story over the 

past 20 years. Socio-economic impact studies are commonly used to evaluate 

the local, regional and/or national implications of implementing particular 

development decisions. Typically, these impacts are measured in terms of economic 

variables, such as employment, revenue and taxes, but a complete analysis 

must also include social, cultural and environmental issues. In many 

ways the social implications arising from local pellets production or any bioenergy 

activity represents the less clear and concrete end of impact studies; nevertheless 

they can be broken down into two categories: those relating to an 

increased standard of living and those that contribute to increased social cohesion 

and stability. 

The primary instruments for the development of renewable energy technologies 

across the world are international carbon reduction policy drivers. But the 

development of one type of technology over another on national, regional or 

local level is often a function of the intricate balance of socio-economic factors 

in that particular geographical location. The development of wood pellet markets 

has been very strong in some coutries and almost non-existent in others. 

Based on these considerations, this paper is primarily focused on investigating 

the critical socio-economic factors in developing national pellet markets. 

Examples from Austria, Ireland and Croatia highlight some of the key factors 

that influenced the development and pellet market situation in these countries. 

Based on initial review, current situation and analysis of these markets, 

288


this paper defines critical factors that influence development of national pellet 

market. 

Critical socio-economic factors for the development of national pellet 

market resulting from presented analysis are the following: 

• Financial incentives for investing in wood pellet heating rapidly increase 

uptake even when pellets are competitive with alternative fuels; 

• The existence of a strong sawmilling industry to provide, at least initially, a 

low cost and readily available source of raw material; 

• Stringent quality and sustainability requirements for pellet boilers with regard 

to emissions, efficiency and security – poor products can permanently 

damage the market, trigger serious environmental concerns and cause 

major functional problems; 

• Establishment of effective quality control mechanisms for wood pellets. 

Establishment of national or international tracking systems that allow 

identification of the origin of pellets; 

• Dedicated educational programs and certification of installers establishing 

pellet heating systems.; 

• Linking of subsidies with quality requirements for boilers and certification 

of installers; 

• Procurement of wood pellet heating in public buildings to provide user 

confidence and to stimulate the supply chain; 

• Development of incentives for energy service companies to enter into the 

biomass heating market. 

In conclusion, looking at the overall situation regarding pellets production 

and utilisation a strong growth can be expected with political support at the 

EU level, playing a major role for the extension of the pellet industry into new 

member states in particular. The ambitious EU target of achieving 20 % of 

energy supply from renewable energy by the end of 2020 is impossible without 

dedicated policies to develop renewable heating. In addition, the on-going oil 

price rally and carbon dioxide reduction targets also encourage the expansion 

of the markets for pellets. 

Key words: renewable energy sources, pellets, socio-economic factors, 

market 

289

ZAŠTITA PRIRODE – NATURE PROTECTION 

Gak naraste u dužinu do 65 cm s rasponom krila 

preko 110 cm, te ima 0,5–0,7 kilograma težine. Po veličini 

je sličan maloj bijeloj čaplji, od koje ima nešto veći 

raspon krila. Boja perja na leđima i tjemenu je crna. Sa 

zatiljka glave rastu vrlo duga bijela pera kukme. Krila su 

sivo plava, vrat, čelo, obrazi i prsa su bijeli. Kljun je 

taman ili djelomično zelenkast. Oči su crvene boje. Noge 

su žute, a u vrijeme parenja postaju crvenkaste. Spolovi 

su slični. Mlade ptice su tamno smeđe boje, s bijelim točkama 

koje su izrazite na krilima. Na glavi nemaju 

kukme. Kljun je žućkast s tamnim vrhom. Oči su žute 

boje. Neodrasle ptice su svijetlo sivo smeđe s prošaranim 

tamno smeđim vratom i prsima. Na krilima su nestale bijele 

pjege. Kljun je sivkaste boje. Oči su žute boje. 

GAK (Nycticorax nycticorax L.) 

Slika 2. Neodrasli gak 

Slika 1. Odrasli gak 

Leti brzim zamasima vrlo širokih krila, najčešće u 

manjim jatima od desetak jedinki. Glasanje mu je promuklo, 

nalik na žablje kreketanje. Rasprostranjen je na 

području srednje i južne Europe. Vezan je za plitka, 

obalno gusto obrasla vodena područja ribnjaka i močvara. 

Gnijezda gradi u kolonijama uz vodene površine 

na drveću i u tršćacima. Gnijezdi od travnja do lipnja. 

Gnijezdo je građeno od suhih grančica. Nese 3–5 plavo 

zelenih jaja. Na jajima sjedi ženka (i mužjak) oko tri tjedna. 

Mladi ptići su čučavci i u gnijezdo im oba roditelja 

donose hranu oko mjesec dana, a potpuno se osamostale 

za oko 45 dana. Hrani se ribama, vodozemcima, te raznim 

insektima i njihovim ličinkama. 

Slika 3. Mladi gak 

U Hrvatskoj gnijezdi na desetak lokaliteta uz Savu i 

Dravu. Izvan perioda gniježđenja za selidbe opažamo ga 

na vodenim staništima izvan lokaliteta na kojima gnijezdi 

od ožujka do svibnja, te od kraja srpnja do rujna. 

Gak je zaštićena svojta u Republici Hrvatskoj. 

Tekst i fotografije: 

mr. Krunoslav Arač, dipl. ing. šum. 

290

AKTUALNO – CURRENT NEWS 

ODNOS EUROPE I ŠUMA DANAS OSLIKAN 

KISTOM I RIJEČJU UMJETNIKA 

(Uz prigodne poštanske marke Europa – šume) 

“Šume su pluća cijeloga svijeta: ono zeleno što 

proizvodi modro, ono što stvara kisik oko naše blistave 

kuglice u svemiru. Ta kuglica, kao perpetuum mobile, 

odnosno prauzor te ideje, drži sav život kakav poznajemo 

u svom mjerilu, sve udisaje i izdisaje, sve disanje i 

uzdisanje, svu gradnju i nadgradnju. Upravo zato šume 

nisu samo biološka zaliha, a uništavanje Amazonije 

nije samo ekološki problem. Posebno za Europu šume 

su konstitutivna kulturološka činjenica. Šume vječno 

pjevaju… Stoga, želi li Europa sačuvati svoj identitet, 

neka je Bog u šumu okrene. Neka šumu poštedi od kiselih 

kiša, a Hrvatskoj joj u tom pogledu, sačuvana siromaštvom, 

još uvijek može poželjeti dobrodošlicu i 

sretan opstanak”. 

Poštanske marke na temu šume – najljepši poklon Hrvatskih pošta 

Fragmenti su to teksta povjesničarke umjetnosti dr. 

sc. Željke Čorak sadržani u prigodnom informativnom 

listiću što prati novo prigodno izdanje dviju poštanskih 

maraka posvećenih šumi, a pod nazivom 

Europa – šume. Iako se naziv “godina šuma” nigdje ne 

spominje, smatramo da je to najljepši poklon domaćeg 

operatera Hrvatskih pošta u prigodi proglašenja 2011. 

Međunarodnom godinom šuma. Autor naoko neatraktivnih 

maraka, nominalne vrijednosti 7,10 kn izdanih u 

nakladi od 300.000 primjeraka po marki je Robert R e - 

bernak, dizajner iz Zagreba, a kao motiv poslužili su 

mu uspjeli radovi dvojice hrvatskih slikara, Lovre A r - 

tukovića Šumski prizor s paukovom mrežom, 2002. i 

Josipa Zankina Bukva, 2008. Marke su tiskane u višebojnom 

ofsetnom tisku u Tiskari Zrinski u Čakovcu, 

a izdane su u sutisku u arcima od po 18 maraka. Hrvatska 

pošta izdala je i prigodnu omotnicu Prvoga dana 

(FDC). Za očekivati je da će, kao i kod drugih sličnih 

projekata koji su trebali promovirati vrijednosti naše 

kulture, tradicije, načina života i prirode, u ovom slučaju 

naše “zeleno zlato” kao nedjeljivi dio ovih prostora, 

doprinijeti prepoznatljivosti Hrvatske. 

Slika 1. Prigodna omotnica prvoga dana (FDC) poštanskih maraka na temu Europa-šume. 

291

U cijelome svijetu, da još jednom ponovimo, 2011. 

proglašena je Međunarodnom godinom šuma, poglavito 

s ciljem da bi se smanjila sječa i krčenja šuma, a 

time pokušalo smanjiti emisiju ugljičnog dioksida. 

Šume igraju, što već vrapci na grani znaju, ključnu 

ulogu u borbi protiv posljedica klimatskih promjena, 

kao i očuvanju biološke raznolikosti. A kako ta “smanjenja 

sječa i krčenja šuma” izgledaju u naravi na međunarodnom 

planu? Prema jednoj našoj ozbiljnoj 

dnevnoj tiskovini s lica zemlje godišnje nestaje oko 13 

milijuna hektara pod šumom, što odgovara veličini 

Grčke. Na golemom sjevernoameričkom kontinentu 

preostalo je još samo 28 posto netaknutih šuma, u sjevernoj 

Aziji 19 posto, a u Africi, južnoj Aziji i na otocima 

Tihog oceana 7–8 posto. Najgore je stanje na 

starom kontinentu, u Europi, gdje je prema statističkim 

podacima preostalo još samo tri posto netaknutih šuma 

ili kako smo to navikli reći, u koje nije stupila ljudska 

noga (čitaj: sjekira). Samo duž rijeke Amazone godišnje 

se iskrči oko 13 tisuća četvornih kilometara brazilskih 

kišnih šuma, što ima za posljedicu smanjenje količine 

oborina, a otud i povećanje klimatskih promjena 

na dalekom australskom kontinentu. 

Nova se prijetnja nadvila i na naše šume, koje, kako 

smo to skloni istaći, 95 posto čine prirodne šume s prirodnom 

obnovljivošću i visokom biološkom raznolikošću. 

Problem šuma, kao nedavno voda, može postati 

goreći u kontekstu općeg gospodarskog stanja u zemlji. 

Naime, po ekonomskim pokazateljima Hrvatska je postala 

prezadužena zemlja pa nad hrvatskim šumama 

kao “Damoklov mač” stalno visi mogućnost vraćanja 

kredita kroz privatizaciju i rasprodaju šuma i šumskog 

bogatstva u vidu davanja koncesije na šume i prodaje 

šume i šumskog zemljišta. Kako je hrvatska pravna regulativa 

jasna i na tom području štiti tzv. “opće dobro”, 

među koje uz druga prirodna bogatstva spadaju “zemljišta, 

šume, biljni i životinjski svijet…”, za koje je zakonom 

određeno da su od interesa za Republiku, 

“imaju osobitu zaštitu”, za nadati se je da ćemo se znati 

oduprijeti tim opasnim nasrtajima. 

Svijet bez stabala – svijet bez života 

Vratimo se poštanskoj marki. Izdavši do sada preko 

700 maraka, činjenica je da je zastupljenost drveća i 

šume na tim malim nazubljenim sličicama u nas vrlo 

slaba. Izdvojit ćemo uspjelu marku sa simboličnim prikazom 

snježnog drva otisnutu pred Novu godinu 2010. 

“Čarobno stablo”, kako je nazvala svoju sliku u tehnici 

tempere Marta Bilandžija, učenica sedmog razreda 

Osnovne škole “Ivan Goran Kovačić” iz Slavonskog 

Broda, već spomenuta Željka Čorak ovako komentira: 

“Svako je stablo već samo po sebi čarolija. Ono crnogorično, 

ustrajno i tamno; ono bjelogorično, s nježnim 

pupovima u proljeće, s gustim zelenilom i brižnom hladovinom 

ljeti, kao izložba šarenih sunčanih boja u 

jesen, kao krletka crta propusna za zadnju svjetlost i toplinu 

zimi – stablo je semafor godišnjih doba. Ono govori 

o mijeni i o povratku, ono se odmalena natječe s 

našim rastom, često nam izdaleka naznačuje gdje nam 

je kuća, a samo je kuća mnogim živim, posebno krilatim 

i cvrkutavim bićima”. 

Predstavljajući drveće i šumu kroz poštansku marku 

“kao najjeftiniju i najjednostavniju promidžbu pojedine 

države” (poštarinu plaća pošiljatelj), sjetih se izvrsne 

francuske dokumentarne serije Planet drveća 

redatelja Thomasa R o y – Laurenta i Dominiquea 

Rabussiona, koju smo mogli gledati na našim 

Slika 2. Nagrađena karikatura “Uništenje šuma”, Brazilca Diarija 

de Pernambuco. 

Slika 3. Znate li da se za proizvodnju jedne tone papira moraju posjeći 

dva krupna stabla? Poruka i slogan Privredne banke 

Zagreb. 

292

malim ekranima ljeti 2010. Citirajući misao Jean- 

Marie Pelta “Svijet bez stabala bio bi svijet bez života”, 

autori su nas kroz više epizoda upoznali s 

hrastom, maslinom, bukvom, orahom, jelom, lipom… 

ali i naučili: “da stabla, urešena nebrojenim dobrim i 

korisnim svojstvima, poštovana i obožavana, znak su 

snage i moći, mudrosti i dugovječnosti. Ima ih koja su 

stara tisuće i tisuće godina. U sebi nose snažne poruke 

mira, obnove života, duhovnosti: neki ih čak smatraju 

osovinom svijeta… Stabla i šuma opskrbljivali su čovjeka 

drvenom građom i drvima za ogrjev. No čovjek 

je stalno htio još i još: otvarao je ranu za ranom u golemim 

šumama, nagrizao im rubove, palio ih da dođe do 

obradive zemlje… Krhka ravnoteža nebrojeno je puta 

bila grubo narušena. Svaki dan znači novu prijetnju njihovoj 

raznolikosti, unatoč tome što svako stablo predstavlja 

sposobnost, a svaka vrsta – bogatstvo. Neka 

nikad ne dođe trenutak kad ćemo reći:”Prekasno je”. 

Pitanje uništenja šuma kao posljedice zatopljenja i 

ostalih negativnih čimbenika, bila je jedna od tema velike 

izložbe najbolje novinske karikature (World press 

cartoon), što je nedavno održana u portugalskom gradu 

Sindri. Među više stotina radova iz cijeloga svijeta 

drugu nagradu na izložbi osvojio je Jarbas Domingos za 

karikaturu “Uništenje šuma” objavljenu u brazilskom 

dnevniku Diario De Pernambuco. Karikaturisti, poput 

književnika, filmaša i drugih, prokomentirao je likovni 

kritičar B. Trkulja, na isti način promišljaju i kritiziraju 

događaje u svijetu ili one koji bi se mogli dogoditi u 

skorije vrijeme, jer već pomalo kucaju na vrata. 

Prikaz o šumi i drveću okončat ćemo riječima velikog 

Phila Bosmansa: “Stablo, a otud i šuma, prijatelji 

su ljudi. Bez stabla zemlja je ogoljela, tu nema 

nikoga tko bi prkosio vjetru, čvrsto držao plodno tlo i 

spremio kišu. Ona daju svoje plodove ne pitajući tko će 

ih jesti.” 

Alojzije Frković 

OBLJETNICE – ANNIVERSARIES 

PRIGODOM 90. OBLJETNICE UTEMELJENJA ZAVODA ZA EKOLOGIJU I 

UZGAJANJE ŠUMA ŠUMARSKOGA FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU 

Uvod 

Povijest Zavoda za ekologiju i uzgajanje šuma Šumarskoga 

fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, može se pratiti 

još od 1860. godine kada je u Hrvatskoj počela 

visokoškolska šumarska nastava. Međutim, u približno 

današnjem organizacijskom obliku Zavod djeluje od 

14. ožujka 1921. godine. Stoga čitatelje Šumarskoga 

Slika 1. Ulazni hodnik Zavoda 

lista s radošću izvješćujemo kako ove godine obilježavamo 

devedeseti rođendan. 

U proteklom razdoblju znanstveno-nastavna i stručna 

djelatnost Zavoda usmjerena je na razvoj klasične, 

prirodne škole uzgajanja šuma, koja je u nas poprimila 

posebna obilježja. Nazivamo je zagrebačkom školom uzgajanja 

šuma. Pod time se podrazumijeva znanstveni, 

nastavni i stručni pristup gospodarenju šumskim ekosustavima, 

kojima se podržavaju prirodna dinamika i 

struktura šumskih sastojina, prirodno pomlađivanje, 

umjetno pomlađivanje prema načelima prirodnoga pomlađivanja, 

isključenje čistih sječa, njega šuma s ciljem 

oblikovanja stabilnih, produktivnih i regenerativno sposobnih 

šumskih sastojina te višenamjensko, progresivno 

i potrajno gospodarenje šumama. 

Zavod ustrajno djeluje na dosljednoj primjeni i razvoju 

tih načela. Generacije diplomiranih inženjera šumarstva 

zagrebačkoga Šumarskoga fakulteta odgojene 

su u skladu s njima. Zahvaljujući i tom dijelu mozaika, 

Hrvatska se može pohvaliti očuvanom prirodom i prirodnim 

šumama. 

Osnutak 

Povijest visokoškolske nastave uzgajanja šuma u 

Hrvatskoj počinje osnutkom Gospodarskog i šumar- 

293

skog učilišta u Križevcima 1860. godine. U toj je instituciji 

postojao Kabinet za šumsko-proizvodne struke, u 

čijem je sastavu bio predmet Sađenje i gajenje šuma. 

Predavali su ga Dragutin Hlava, Franjo Čordašić i 

Fran Ž. Kesterčanek. 

Godine 1898. Kabinet za šumsko-proizvodne struke 

prelazi na novoosnovanu Šumarsku akademiju u Zagreb. 

Uzgajanje šuma bila je njegova sastavnica i u razdoblju 

djelovanja Šumarske akademije (1898–1919). 

Prvi predstojnik Kabineta bio je prof. Fran Ž. Kesterčanek, 

a nakon njega prof. dr. Andrija Petračić. 

Šumarska akademija djelovala je do listopada 1919. 

godine kada je osnovan Gospodarsko-šumarski fakultet 

Sveučilišta u Zagrebu. Fakultet je počeo svoj rad 

akademske godine 1919/1920. Prvi redoviti profesori 

šumarskoga dijela imenovani su nedugo nakon toga, u 

siječnju 1920. godine. Bili su to dr. Andrija Petračić i 

dr. Đuro Nenadić. 

Odmah je odobren prvi nastavni plan, a nastavljeno 

je ustrojavanje sastavnica šumarskoga dijela Fakulteta. 

Tako je prije devedeset godina, 14. ožujka 1921. godine, 

naredbom broj 4134 Povjereništva za prosvjetu i 

vjeru Kraljevske hrvatsko-slavonske zemaljske vlade 

osnovan Zavod za ekologiju i uzgajanje šuma. U dokumentima 

se navodi njegova svrha: “da služi naučnom 

istraživanju zavodskog stručnog osoblja, naprednijih 

slušača i apsolvenata, da omogući održavanje seminara 

iz uzgajanja kao i da daje stručna mišljenja vlastima 

i ostalim zainteresentima”. 

Slika 2. Mala predavaonica 

Razvoj 

Razvoj Zavoda za ekologiju i uzgajanje šuma se 

može raščlaniti u pet razdoblja. Prvo razdoblje trajalo 

je 1919–1930. godine. Obilježio ga je osnutak i ustrojavanje 

Zavoda kao temeljne jedinice iz Uzgajanja šuma 

i Dendrologije. U Zavodu je postojao i Seminar iz uzgajanja 

šuma te predmet Anatomija drveća i grmlja. U 

tom su razdoblju sređene dendrološke zbirke sjemena, 

češera i pupova te herbariji koji su naslijeđeni od Šumarske 

akademije. Godine 1922. osnovan je zavodski 

šumski vrt. 

Drugo razvojno razdoblje Zavoda 1930–1945. godine 

odlikuje se razvojem nastavne djelatnosti, počecima 

opsežnijega istraživačkog rada te intenziviranjem 

suradnje sa šumarskom strukom u zemlji i inozemstvu. 

Zavod je u tom razdoblju organizator prvih međunarodnih 

studentskih ekskurzija. 

U trećem razdoblju 1945–1960. godine Zavod doživljava 

značajan razvoj i napredak. Proširuje se nasta va po 

broju predmeta i sadržaju te uvodi po slijediplomska nas - 

ta va. Održavaju se seminari iz parkiranja i ozelenjavanja 

javnih površina, primjene fitocenologije u pra ktičnom 

šumarstvu, kultiviranja drveća brzog rasta. Zanimanje 

za seminare je bilo veliko, posebice od strane stručnjaka 

iz prakse, pa se razvija plodna suradnja koja neprekidno 

traje do danas. 

Četvrto razdoblje 1960–2001. godine obilježeno je 

napretkom i razvojem kadrova, nastavnog i znanstvenog 

rada. Promjenom nastavnog plana i programa uvode se 

novi predmeti i pridaje veliko značenje terenskoj nastavi, 

kao vrlo vrijednom obliku nastave. Okosnica terenske 

nastave su rasadnici i nastavno-pokusni šumski 

objekti Šumarskog fakulteta te suradnja sa šumarijama 

diljem Hrvatske. Diplomski radovi zauzimaju značajno 

mjesto u nastavnom radu predmetnih nastavnika. Isključivo 

su vezani uz terenska studentska istraživanja. 

Od 2001. godine u sklopu novog nastavnog plana i 

pro grama na Šumarskom odsjeku Šumarskog fakulteta 

Sve učilišta u Zagrebu stvaraju se tri modula, nastava se 

pri lagođava dinamici znanstvenog i tehnološkog napre 

tka to ga doba. Bolonjskim reformom koja stupa na 

sna gu aka demske godine 2005/2006. na Zavodu za 

ekologiju i uz gajanje šuma dolazi do značajnih promjena 

i pomaka u or ganizacijskom i kadrovskom pog - 

le du. Sudjelovanjem u zna nstvenim projektima Mi nistarstva 

znanosti obrazovanja i športa Republike 

Hr vatske, izradom većeg broja proje kata za šumarske i 

ostale privredne subjekte, otvorila se po treba i mogućnost 

jačanja Zavoda novim istraživačima. Na Zavod 

dolazi nekoliko znanstvenih novaka koji su nepo sredno 

uključeni u znanstveno-istraživački rad i nastavu. 

Tijekom 2007. godine Zavod za ekologiju i uzgajanje 

šuma u cijelosti se preselio u novu zgradu Šumarskoga 

odsjeka Šumarskoga fakulteta Sveučilišta u 

Zagrebu. Novi objekti s dovoljno kvalitetnoga radnog 

prostora stvorili su preduvjete za opsežan i kvalitetan 

nastavni i znanstveno-istraživački rad te tješnju suradnju 

s ostalim institucijama u zemlji i inozemstvu. 

Od osnivanja Zavoda do danas na njegovu su čelu 

bili sljedeći predstojnici: 

prof. dr. sc. Andrija Petračić 1921–1952. godine 

prof. dr. sc. Milan Anić 1952–1968. godine 

prof. dr. sc. Ivo Dekanić 1968–1985. godine 

294

prof. dr. sc. Branimir Prpić 1985–1992. godine 

prof. dr. sc. Đuro Rauš 1992–1995. godine 

izv. prof. dr. sc. Zvonko Seletković 1995–1997. godine 

prof. dr. sc. Slavko Matić 1997–2003. godine 

prof. dr. sc. Zvonko Seletković 2003–2008. godine 

prof. dr. sc. Igor Anić 2008–do danas 

Navest ćemo članove Zavoda koji su obnašali dužnost 

dekana Šumarskoga fakulteta u Zagrebu: 

prof. dr. sc. Andrija Petračić (1919/1920, 1939/1940) 

prof. dr. sc. Milan Anić (1951/1952) 

prof. dr. sc. Ivo Dekanić (1978/1979, 1979/1980) 

prof. dr. sc. Branimir Prpić (1986/1987, 1987/1988) 

prof. dr. sc. Slavko Matić (1992, 1994/1995, 1995/1996) 

prof. dr. sc. Joso Vukelić (1998/1999, 1999/2000) 

prof. dr. sc. Zvonko Seletković (2002/2003, 2003/2004) 

prof. dr. sc. Milan Oršanić (2010/2011, 2011/2012) 

Zavod danas 

Zavod za ekologiju i uzgajanje šuma jedan je od šest 

zavoda šumarskog odsjeka Šumarskog fakulteta Sveučilišta 

u Zagrebu. To je najbrojniji fakultetski Zavod kojega 

čine 24 djelatnika, od kojih su četiri redovita profesora, tri 

izvanredna profesora, tri docenta, devet asistenta i znanstvenih 

novaka, tri stručna suradnika, jedan administrativni 

referent i jedna spremačica. Članovi Zavoda su i dva 

profesora emeritusa. 

Slika 3. Laboratorij za šumsko sjemenarstvo i rasadničarstrvo 

Slika 4. Ekološko-pedološki laboratorij 

Temeljne sastavnice Zavoda su šest grupacija nastavnih 

predmeta (Katedri): Uzgajanje šuma, Osnivanje 

šuma, Ekologija šuma, Šumarska fitocenologija, Pedologija 

i Šumske melioracije krša sa zaštitom prirode. 

Osim toga, u Zavodu djeluju Ekološko-pedološki laboratorij, 

Laboratorij za šumsko sjemenarstvo i rasadničarstvo 

te knjižnica. Laboratoriji su smješteni u novim 

prostorima i osuvremenjeni novom opremom, čime su 

stvoreni uvjeti za kvalitetniji znanstveno-istraživački 

rad, posebice za studentske laboratorijske vježbe. 

Nastava se odvija kroz predavanja, vježbe i terensku 

nastavu. Terenska nastava se najčešće obavlja na 

nastavno-pokusnim šumskim objektima našega Fakulteta 

i objektima Hrvatskih šuma d.o.o. Zagreb. Posljednjih 

godina intenzivirana je međunarodna terenska 

nastava, kao rezultat potpisanih bilateralnih ugovora o 

suradnji između Šumarskoga fakulteta Sveučilišta u 

Zagrebu, Mendelova poljoprivredno-šumarskog sveučilišta 

u Brnu i Sveučilišta BOKU u Beču. Već šest generacija 

studenata boravilo je na višednevnoj terenskoj 

ekskurziji u Češkoj, u organizaciji katedri uzgajanja šu - 

ma u Zagrebu i Brnu. 

Članovi Zavoda za ekologiju i uzgajanje šuma nositelji 

su obveznih i izbornih kolegija na preddiplomskim, 

diplomskim, poslijediplomskim specijalističkim 

i poslijediplomskom doktorskom studiju Šumarskoga 

fakulteta (Tablica 1). 

Tablica 1. Popis obveznih i izbornih kolegija koje predaju nastavnici Zavoda za ekologiju i uzgajanje šuma otkriva vrstu i razinu 

nastavne djelatnosti 

Preddiplomski i diplomski studiji Poslijediplomski specijalistički studiji Doktorski studij 

(obvezni i izborni kolegiji) (izborni kolegiji) (izborni kolegiji) 

Uzgajanje šuma I Pedologija – izabrana poglavlja Osnivanje šuma 

Uzgajanje šuma II 

Šumarska fitocenologija i 

tipologija šuma 

Silvikultura prirodnih sastojina 

Silvikultura 

Funkcioniranje šumskih ekosustava 

Silvikultura u šumama 

pos. namjene 

Uzgajanje šuma posebne namjene Ekološki odnosi šumskog drveća 

Uzgojni postupci u uvjetima 

propadanja šuma 

295

Prašume i šumski rezervati 

Florni sastav kao pokazatelj 

stanišnih prilika 

Problematika šumskih požara 

Poplavne šume Ishrana bilja – izabrana poglavlja Revitalizacija opožarenih područja 

Sanacija degradiranih terena 

Interakcija stanište – 

Primijenjena šumarska 

biljka u šumarstvu 

fitocenologija 

Osnivanje šuma Uzgojni tretman prirodnih sastojina Močvarne i poplavne šuma 

Arborikultura Nizinske i poplavne šume Subalpinski šumski ekosustavi 

Rasadnička proizvodnja ukrasnoga bilja Brdske šume Sustavi klasifikacije tala 

Ekologija šuma Preborno gospodarenje Organska tvar tla 

Ekologija šumskog drveća Visokoplaninski šumski ekosustavi Koloidni kompleks i kemizam tla 

Opća i krajobrazna ekologija 

Silvikultura u mediteranskim Interakcija stanište – 

šumama 

biljka u šumarstvu 

Mikrobiologija ekosustava 

Šumsko sjemenarstvo 

Gospodarenje i zaštita voda Rasadnička proizvodnja šumskih sadnica 

Ekološki monitoring 

Šumske kulture i plantaže 

Šumarska fitocenologija 

Šumski požari i obnova vegetacije 

Fitocenologija 

Funkcioniranje šumskih ekosustava 

Šumska vegetacija 

Procesi i analize šumskih ekosustava 

Tipologija šuma 

Rasadničarstvo u hortikulturi 

Poznavanje vegetacije 

Održavanje i njega urbanih drv. nasada 

Povijest šumarstva 

Vegetacija kao element prostornog 

planiranja i korištenja 

Preborno gospod. i subalp. 

šum. ekosustavi 

Zaštita tla 

Kemija s biokemijom 

Tlo u gospodarenju šumom 

Petrologija s geologijom 

Zaštita prirode i okoliša 

Pedologija 

Očuvanje i zaštita biološke i 

krajobrazne raznolikosti 

Gospodarenje i zaštita šumskih tala Održivi razvoj i zaštita okoliša 

Zaštita i gospodarenje s tlom 

Šumske melioracije krša 

Obnova opožarenih površina 

Zaštita prirode i okoliša 

Zaštita okoliša 

Povijest perivojne arhitekture 

Zaštita prirode 

Zaštićene prirodne vrijednosti 

Organizacijska struktura Zavoda otkriva njegovo 

znanstveno-istraživačko usmjerenje na dvije temeljne 

sastavnice šumskog ekosustava: šumsku sastojinu (fitocenozu) 

i stanište (klimu i tlo). 

Ako bismo željeli nabrojati znanstveno-istraživačku 

i stručnu djelatnost Zavoda, onda bi taj popis obuhvaćao 

ekološki monitoring u šumskim ekosustavima, 

istraživanja u zaštićenim prirodnim vrijednostima, praćenje 

stanja okoliša i određivanje mjera sanacije, izradu 

studija utjecaja na okoliš, prirodno uzgajanje 

šuma, šumskouzgojne analize i preporuke, ispitivanje 

kvalitete šumskog sadnog materijala, ispitivanje kvalitete 

šumskog sjemena, izradu projekata za pošumljavanje, 

monitoring stanja šumskih tala, izradu pedoloških 

karata, fizikalne i kemijske analize tla, vegetacijska 

istraživanja, kartiranje šumske vegetacije, procjenu 

ugroženosti šuma od požara, metode sanacije opožarenih 

šumskih površina i arborikulturu (Tablica 2). 

Međunarodna suradnja Zavoda za ekologiju i uzgajanje 

šuma oduvijek je bila živo razvijena, posebice sa 

srodnim zavodima i katedrama europskih sveučilišta s 

kojima nas povijesno povezuje programsko usmjerenje 

– prirodno uzgajanje šuma. Ponosni smo na tradiciju i 

dugogodišnje prijateljske odnose s kolegama iz Katedre 

uzgajanja šuma Tehničkog sveučilišta u Zvolenu, 

Katedre uzgajanja šuma Mendelova poljoprivredno-šumarskog 

sveučilišta u Brnu i Katedre uzgajanja šuma 

Biotehničkog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani. Slična 

suradnja ostvarena je i sa šumarskim fakultetima u Sopronu, 

Sarajevu, Beču, Freisingu, Zürichu. 

Razmjena s drugim Fakultetima u inozemstvu sve se 

više intenzivira kroz predavanja naših nastavnika na inozemnim 

sveučilištima, kao i nastavnika iz inozemstva na 

našem Fakultetu (gost profesor), razmjenu terenske nastave, 

zajednička istraživanja i objave radova s kolegama 

iz inozemstva, specijalizacije suradnika iz na šeg Zavoda 

na inozemnim fakultetima, ali i specijaliza cije kolega iz 

inozemstva na našem Zavodu, poslijedo ktorske specijalizacije, 

stručne višednevne ek skurzije, zajedničku organizaciju 

međunarodnih sk u pova, zajedničku organizaciju 

296

Tablica 2. Popis projekata pokazuje sadašnju razinu znanstveno-istraživačke djelatnosti Zavoda 

Projekti ugovoreni s Ministarstvom znanosti, tehnologije i športa Republike Hrvatske 

Dinamika obnove bukovo-jelovih prašuma hrvatskih Dinarida 

Utjecaj kvalitete sadnica na uspjeh obnove šuma 

Šumska staništa i šumske zajednice na Medvednici 

Elementi u tragovima u tlu šumskih ekosustava Medvednice 

Sinekološko-fitocenološke značajke šumske vegetacije Banovine 

Vitalnost i modeli propadanja stabala u nizinskim šumskim ekosustavima Hrvatske 

Oštećenost, trendovi ugroženosti i način sanacije šumskih ekosustava Hrvatske 

Biotehničke mjere u zaštiti i obnovi šuma od požara 

Projekti ugovoreni s gospodarstvom i drugim institucijama 

Njega čišćenjem i strukturne značajke mladika hrasta lužnjaka 

Planiranje i provedba šumskouzgojnih postupaka u čistim jelovim sastojinama regularne strukture 

Preborno gospodarenje i postupci sanacije osušenih staništa smreke na sjevernom Velebitu 

Istraživanje rasadničke proizvodnje nekih vrsta roda Sorbus L. 

Fitocenološke značajke šumskih ekosustava kontinentalnih Dinarida Hrvatske 

Sinekološko-vegetacijsko istraživanje i kartiranje šuma panonskoga gorja 

Procjena vitalnosti i intenziteta odumiranja stabala glavnih vrsta drveća, s ciljem unapređenja doznake oštećenih stabala 

Ekološka problematika odumiranja stabala obične jele 

Fizičke značajke i ranjivost tla u šumskim ekosustavima Medvednice 

Procjena mobilnosti elemenata u tragovima u tlu Medvednice 

Značajke organske tvari tla u smrekovim sastojinama Velebita 

Šuma kao temeljni fenomen u zaštićenim prirodnim područjima 

Upravljanje borovim kulturama na mediteranskom području krša 

Sadržaj vlage i zapaljivost vegetacije na mediteranskom kršu Hrvatske 

Mogućnost obnove nasada topola nakon višekratnih ophodnji 

Unapređenje proizvodnje tartufa u Republici Hrvatskoj 

Fitocenološke značajke i vegetacijska karta šumskih ekosustava Nacionalnog parka Plitvička jezera 

Dinamika pomlađivanja bukovo-jelovih šuma Nacionalnog parka Plitvička jezera 

i obavljanje nastave, poglavito na poslijediplomskim studijima 

(specijalističkom i doktorskom), sudjelovanja u 

radu različitih povjerenstava. 

Posljednjih je godina Zavod bio domaćin i organizator 

brojnih stručnih i znanstvenih savjetovanja, kongresa 

i ekskurzija, studijskih boravaka stranih stručnjaka i studenata, 

posebno iz Italije, Njemačke, Austrije, Mađarske, 

Slovačke, Češke, Slovenije, Bosne i Hercegovine, 

Danske, SAD-a i Kanade. Puno je međunarodnih i domaćih 

znanstvenih skupova u čijoj je organizaciji netko 

od članova Zavoda neposredno sudjelovao, kao pred- 

Slika 5. Knjižnica Zavoda 

sjednik ili član organizacijskog ili znanstvenog odbora. 

Zavod je bio neposredni organizator najvećeg međunarodnog 

skupa održanom na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 

do danas (International Scientific Conference 

“OAK – 2000: Improvement of wood quality and genetic 

diversity of oaks”, Zagreb, 20–25. 5. 2000). 

Članovi Zavoda rukovodili su radnim skupinama međunarodne 

asocijacije šumarskih znanstvenih institucija 

(IUFRO), a sudjeluju u radu asocijacije Pro Silva Europa. 

Zaključak 

Zaključno treba istaći, kako je povijest Zavoda za 

ekologiju i uzgajanje šuma utkana u kontekst razvoja 

hrvatske šumarske znanstvene misli i prakse. Nedjeljiva 

je od Šumarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. 

Misija Zavoda je razvijati zagrebačku školu uzgajanja 

šuma, koja u današnjim uvjetima poprima šire značenje, 

u smislu prirodnog gospodarenja cjelokupnim 

šumskim ekosustavom. 

Očuvanje, prirodnost i višenamjenska progresivna potrajnost 

šuma te razvoj šumarstva koji se temelji na načelima 

zagrebačke škole uzgajanja šuma, i dalje će biti naša 

vizija. Ta su načela poznata europskom šumarstvu. Međutim, 

Hrvatska je posebnost u tome što su ona ozakonjena i 

što se primjenjuju u dugogodišnjoj praksi gospodarenja 

našim šumama. Na tome se temelji šira prepoznatljivost 

Šumarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. 

297

Članovi Zavoda svojom su znanstveno-nastavnom i 

stručnom djelatnošću jasno obilježili hrvatsko šumarstvo. 

Dvojica predstojnika Zavoda postali su redoviti 

članovi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti – 

akademik Milan Anić i akademik Slavko Matić. 

Članovi Zavoda obnašali su važne dužnosti, primjerice 

u Ministarstvu regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog 

gospodarstva Republike Hrvatske, odborima Sabora 

Republike Hrvatske, Hrvatskoj komori inženjera 

šumarstva i drvne tehnologije, upravnim i nadzornim 

tijelima Hrvatskih šuma d.o.o. Zagreb te drugih institucija 

i udruga. Posebice su aktivni u našoj krovnoj staleškoj 

udruzi – Hrvatskom šumarskom društvu, u 

kojemu su obnašali dužnosti predsjednika društva, 

glavnog urednika Šumarskoga lista i voditelja sekcija. 

Vodili su radne grupe međunarodne asocijacije šumarskih 

znanstvenih institucija (IUFRO). Utemeljitelji su 

Akademije šumarskih znanosti i Hrvatskoga ekološkog 

društva. Voditelji su sekcija za šume i šumarstvo Hrvatske 

akademije znanosti i umjetnosti. 

Uzgajanje šuma oduvijek je bilo temeljno područje 

djelovanja Zavoda. Međutim, razvojem znanosti njegova 

se djelatnost širila. Tako su u Zavodu za ekologiju i uzgajanje 

šuma izvorišta hrvatske šumarske fitocenologije 

(1940/41), ekologije šuma (1963/64), zaštite prirode 

(1980/81), osnivanja šuma i arborikulture (2001/02). 

Osvrnuvši se s ponosom na stoljetnu prošlost, spominjući 

se velikana hrvatske šumarske znanosti koji su 

potekli iz Zavoda, svjesni njegova današnjeg znanstveno-nastavnog 

potencijala i stupnja opremljenosti, 

poznavajući vrijednost šuma kao jedinog samoobnovljivog 

prirodnog dobra Republike Hrvatske, Zavod za 

ekologiju i uzgajanje šuma Šumarskoga fakulteta 

Sveučilišta u Zagrebu i dalje će biti prepoznatljiv i predan 

u razvoju šumarstva, sukladno svojoj misiji i viziji. 

Anić, M., 1929: Ekskurzija zagrebačkih apsolvenata 

šumarstva u Čehoslovačku. Šum. list 53(11): 

438–448. 

Anić, M., 1963: Zavod za uzgajanje šuma. U: N. 

Neid hardt, M. Androić (ur.), Šumarska nastava u 

Hrvatskoj 1860–1960., Šumarski fakultet, Zagreb, 

158–168. 

Matić, S., 1998: Mjesto i uloga šumarske struke pri 

osnivanju i razvoju sveučilišne šumarske nastave 

u Hrvatskoj. U: Sveučilišna šumarska nastava 

u Hrvatskoj 1898–1998, knjiga II: sto 

godina sveučilišne šumarske nastave u Hrvatskoj, 

Šumarski fakultet, 35–42, Zagreb. 

Literatura 

Matić, S., 1998: Zavod za uzgajanje šuma. U: S. 

Matić (ur.), Sveučilišna šumarska nastava u Hrvatskoj 

1898–1998., Sveučilište u Zagrebu, Šumarski 

fakultet, Zagreb, 203–286. 

Seletković, Z., 2008: Zavod za ekologiju i uzgajanje 

šuma. Rukopis, Šumarski fakultet Sveučilišta 

u Zagrebu, Zagreb, 6 str. 

Vukelić, J. (ur.), 1996: Sveučilišna šumarska nastava u 

Hrvatskoj 1898–1998., Knjiga četvrta, Sveučilište 

u Zagrebu, Šumarski fakultet, Zagreb, 111 str. 

Prof. dr. sc. Igor Anić 

50 GODINA WWF-a – OD PREDANIH PRIRODOSLOVACA DO 

VODEĆE GLOBALNE UDRUGE ZA ZAŠTITU PRIRODE 

Gland, Švicarska, 29 travnja 2011. g. – jedna od najpo 

zna tijih svjetskih udruga za zaštitu prirode WWF 1 proslavi 

la je pedeset godina svojih ekoloških dostignuća te 

upo zorila da će spašavanje planeta u sljedećih pola stolje - 

ća zahtijevati izuzetan angažman vlada i poslovnog svijeta, 

kao i velik doprinos lokalnih zajednica i potrošača. 

WWF je jedna od najvećih i najuglednijih svjetskih 

nezavisnih organizacija za zaštitu prirode, s gotovo pet 

milijuna pristaša i globalnom mrežom aktivnom u više 

od stotinu zemalja. Misija WWF-a je zaustaviti pro pa - 

da nje zemljina prirodnog okoliša te izgraditi bu du ćnost 

u kojoj ljudi žive u harmoniji s prirodom, ču vajući svjetsku 

biološku raznolikost. Također promo vira upo ra - 

bu obnovljivih prirodnih resursa, kao i sma njenje za - 

gađenja i rasipne potrošnje. Za dodatne in formacije: 

www.panda.org/media 

U pedeset godina od osnivanja, ova udruga za zaštitu 

prirode uspjela je zaštititi više od milijardu hekta ra prirodnih 

staništa, vratiti više vrsta s ruba izu miranja i uvažiti 

sheme poput Marine Stewardship Council (MSC), 

koje ribarstvo čine održivim. Međutim kombina cija klimatskih 

promjena i ubrzavanje gubitka biološ ke raznolikosti 

još može umanjiti te dobitke, što zah tijeva dodatne 

napore ljudi koji se bave zaštitom prirode. 

“Nevjerojatno smo ponosni na ono što smo do sada 

postigli, ali svijet se mijenja i zato se mora mijenjati i 

298

WWF, kako bi mogao rješavati još zahtjevnije prijetnje 

našem okolišu”, rekao je Jim Leape, generalni direktor 

WWF International. 

Od svojih početeka kao male skupine predanih ljubitelja 

prirode, WWF je narasla u jednu od najvećih i 

najuglednijih nezavisnih udruga za očuvanje prirode, 

koju podržava pet milijuna ljudi i koja je aktivna u više 

od 100 zemalja na pet kontinenata. WWF i dalje najviše 

radi sa svojim partnerima u institucijama i nevladinim 

udrugama, no sve se više obraća i poslovnim 

subjektima kako bi poboljšali politiku zaštite okoliša u 

korporativnom sektoru. 

“Zahvalni smo svim pojedincima, vladama, nevladi 

nim udrugama i poslovnim ljudima koji su nas podržali 

i pomoglinam slijediti naš cilj. Naš uspjeh je i njihov”, 

rekao je Leape. 

Dok se katastrofalne posljedice klimatskih promjena 

još mogu izbjeći, znanstvenici upozoravaju da 

se emisije stakleničkih plinova još uvijek povećavaju, 

da se 10 najtoplijih godina dogodilo u razdoblju od 

1990. godine, te da se količina Arktičkog leda smanjila 

na najniže razine u povijesti mjerenja. 

U međuvremenu, gubitak biološke raznolikosti se 

ubrzava. WWF-ov “Izvještaj o živućem planetu” već 

više desetljeća mjeri stanje biološke raznolikosti našeg 

planeta te ukazuje na globalni pad biološke raznolikosti 

od gotovo 30 % između 1970. i 2007. godine. WWF je 

pokrenuo i Sat za planet Zemlju, najveću svjetsku dobrotvornu 

akciju protiv uništavanja prirode, ujedinjujući 

stotine milijuna ljudi diljem svijeta. U toj je akciji s 

više od 20 gradova ove godine sudjelovala i Hrvatska. 

“Danas slavimo, ali brzo se moramo vratiti našem 

poslu i stvaranju svijeta u kojemu ljudi žive u harmoniji 

s prirodom” rekla je na proslavi u Glandu Yolanda 

Kakabadse, predsjednica WWF-a. 

U Hrvatskoj već desetak godina djeluje WWF-ov 

mediteranski program koji značajno doprinosi očuvanju 

biološke raznolikosti Hrvatske, kao dijela Mediterana 

i Dunavsko-karpatske ekoregije. Taj je program 

WWF International osnovao s ciljem očuvanja i održivog 

upravljanja šumskim, morskim i slatkovodnim 

ekosustavima na Mediteranu. 

Poslovanje WWF-a u Hrvatskoj temelji se na Memorandumu 

o suradnji koji je potpisan s Vladom Republike 

Hrvatske. Tim memorandumom dogovorena je 

suradnja na području zaštite prirode vezano uz uspostavu, 

učinkovito upravljanje i financiranje zaštićenih 

područja, razvoj lokalnih kapaciteta, razvoj sektorskih 

politika te čvrstu regionalnu suradnju, kako s institucijama, 

tako i s nevladinim udrugama diljem Hrvatske. 

WWF je napravio analizu učinkovitosti upravljanja 

cjelokupnim sustavom zaštićenih područja u Hrvatskoj 

(osam nacionalnih i jedanaest parkova prirode). “Podržali 

smo osnivanje prekograničnog rezervata biosfere 

Mura-Drava-Dunav, kao i proces osnivanja rezervata 

biosfere između pet zemalja: Hrvatske, Mađarske, Slovenije, 

Austrije i Srbije. Taj rezervat može biti jedno od 

najvećih slatkovodnih sustava i vlažnih staništa u Europi”, 

kaže Andrea Štefan iz WWF-ovog Mediteranskog 

programa u Hrvatskoj, te dodaje kako je WWF 

podržao i osnivanje NP Sjeverni Velebit kao i osnivanje 

parka prirode Lastovsko otočje. 

Kroz dokument “Dinaric Arc Big Win”, WWF je 

podržao Ministarstvo kulture / Upravu za zaštitu prirode, 

u provedbi Programa rada na zaštićenim područjima 

Konvencije o biološkoj raznolikosti, kao i u njiho vim dodatnim 

naporima u regionalnoj suradnji. Ri ječ je o dokumentu 

koji su uz hrva tskog državnog tajnika Ministarst va 

kulture potpisali ministri za duženi za pitanja zaštite prirode 

iz Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore 

i Albanije. 

Trenutačno je WWF u Hrvatskoj aktivan kroz projekt 

“Jačanje mreže zaštićenih morskih područja u Hrvatskoj”, 

te kroz projekt “Zaštićena područja za živi 

planet – Ekoregija Dinarskog luka” za pomoć zemljama 

pet europskih i zapadnoafričkih ekoregija, kako bi se postigli 

ciljevi Programa rada na zaštićenim područjima 

Konvencije o biološkoj raznolikosti. 

Uloga WWF-a je Hrvatsku, kao zemlju koja ima 

iskustva u pristupanju EU, približiti zemljama u regiji. 

“Kroz projekte koje provodimo u Albaniji, Bosni i Hercegovini, 

Crnoj Gori te Srbiji, uspostavljamo i pomažemo 

razmjenu iskustava stručnjaka iz Hrvatske s 

institucijama i stručnjacima u regiji”, zaključuje Štefan. 

Za dodatne informacije: 

Petra Boić Petrač, 

WWF Communications officer 

Svačićev trg 3, Zagreb 

Tel: +385 1 5509 623 

Fax: +385 1 4577 229 

Gsm: +385 91 2905 976 

e-mail: PPetrac@wwf.panda.org 

wwf.panda.org/croatia 

Posjetite: www.panda.org/50 ka ko biste sa z nali više 

o našim dostignućima u posljednjih 50 godina! 

Petra Boić Petrač 

299

KNJIGE I ČASOPISI BOOKS AND MAGAZINES 

(Scientific and professional) 

Autor: KURT G. BLÜCHEL 

Izdavači: Znanje i Hrvatski lovački savez 

Opseg: 664 stranice 

Format: 270 x 316 mm 

Sredinom travnja iz tiska je izišlo još jedno kapitalno 

djelo s lovnom tematikom, pod naslovom LOVSTVO – 

VELIKA ILUSTRIRANA ENCIKLOPEDIJA, autora 

Kurt G. Blüchel-a. To je još jedna u nizu knjiga istovjetnog 

naslova na našem jeziku i na izbor lovcima, ljubiteljima 

prirode, ali ovaj puta i onima koji su željni 

povijesnog štiva obojenog lovačkim tekstovima i ilustracijama. 

Naime, radi se o kapitalnom djelu njemačkih autora, a 

pod koordinacijom glavnog autora, koje u originalu nosi 

naslov “DIE JAGD”. Isto djelo moglo se pronaći i u engleskoj 

verziji pod naslovom “GAME AND HUNTING”. 

Zahvaljujući velikom entuzijazmu izdavača, ali i 

svih onih koji su tako opsežno gradivo preveli, lektorirali, 

uredili, tehnički uredili i unaprijedili, i to u rekordnom 

roku, za samo 6 mjeseci, ova enciklopedija pojavila 

se i na hrvatskom jeziku. Netom po izlasku iz tiska 

knjiga je promovirana 14. 4. 2011. godine u Muzeju Slavonije 

u Osijeku, u sklopu događanja 

na 8. sajmu lova, ribolova i turizma – 

SALORI 2011. 

Ovo djelo, ilustrirano s više od 

900 ilustracija, bogato opremljeno i 

velikog formata, predstavlja krunu 

dosadašnjeg izdavaštva lovačke literature, 

jer je u njemu posebno naglašen 

povijesni razvoj lovstva, 

značenje lovstva u razvoju čovjeka i 

društva, ali i kulture na europskom 

tlu na koju je lovstvo imalo izniman 

utjecaj. 

Već u samom Predgovoru daje 

se jasna definicija, ali i poruka što 

lovac jest i što treba biti. To je jasno 

opredjeljenje zaštiti i očuvanju, 

kako divljači tako i staništa. O zaštitarskoj 

ulozi lovaca šira javnost 

premalo zna, pa će i ovo djelo promijeniti 

kod mnogih sliku o lovcu i 

ulozi lovca u društvu općenito. 

Filozofsko pitanje - što je zapravo 

lovac, a što lovina i koliko je 

300 

LOVSTVO 

Velika ilustrirana enciklopedija lovstva 

Slika 1. Prepoznatljiva naslovnica 

Prikaz knjige 

Sadržaj velike ilustrirane enciklopedije “Lovstvo”, Kurt G.Blüchel 

Naslov poglavlja: Autor: Opseg 

(stranica) 

Što je čovjek bez životinja Đuro Dečak 1 

Predgovor Kurt G.Blüchel 1 

Lovac i lovina Uwe Leiendecker 54 

Lov kroz vjekove Bernd E.Ergert 98 

Umjetnost sokolarenja Horst Niesters 32 

Lov u umjetnosti Bernd E.Ergert 52 

Sjaj i slava lovačkih dvoraca Heidi Weidner-Weiden 32 

Lovačko oružje 42 

Lov - od životinja do čovjeka Sigrid Schwenk 6 

Lovačke priče 60 

Lovački psi Karl Walch 32 

Dlakava divljač u Europi Bruno Hespeler 86 

Pernata divljač u Europi Friedrich Karl von Eggeling 82 

Lovačka kuhinja 

Sonja Freifrau von Müffling 

Francis Ray Hoff 28 

Lov fotoaparatom Horst Niesters 28 

Hrvatski lovački trag 

Milan Sivački 

Marijan Lekić 17 

Kazalo 4 

Izvori 2

mala granica da se od lovca postane plijen, te što je čovjek 

u tom prirodnom ciklusu – odgovor je u poglavlju 

– LOVAC I LOVINA. 

Poglavlje LOV KROZ VJEKOVE predstavlja 

sublimirane spoznaje i znanstvena otkrića vezana za 

život, rad i razvoj čovjeka kao lovca, ali i kao “inovatora”. 

Da je lov jedno od prvih zanimanja čovjeka već je 

dobro poznato, no manje je poznato koliko je lov, način 

lova, sredstva za lov i korištenje prirodnog resursa kao 

što je divljač utjecalo na intelektualni i kulturni razvoj 

čovjeka. Upravo lovljenje divljači potaklo je čovjeka 

na razvoj tehnika i tehnologija, oružja i oruđa. 

Načini lova, lovačke vještine i lovačko oružje kasnije 

su korišteni u za druge namjene, vojne – obrambene. 

Posebno treba naglasiti koliko je lovstvo utjecalo 

na kulturni i društveni život, posebice u srednjem vijeku. 

Najupečatljiviji ostaci tog vremena su impozantni 

lovački dvorci s okolnim prostorom, koji je preteča današnjem 

gaterskom uzgoju divljači. Naravno, u regulama 

vezanim za lov možemo pronaći i korijene lovnog 

zakonodavstva. 

Lovljenje divljači čovjek je nastojao što više unaprijediti, 

pa je uz tehnike lovljenja i razvoj oružja, nastojao 

uključiti i pomagače za lov. Među prvim korisnim životinjama 

je nesumnjivo pas, no za sitnu divljač, posebice 

pernatu, pas i nije bio najbolje rješenje, pa je čovjek pripitomio 

i obučio za lov ptice grabljivice. Tako je nastao 

jedan od vrlo popularnih lovova – sokolarenje. Sokolarenje 

kroz povijest nije samo način lova – već daleko više 

– predstavljalo je i statusni simbol. Sa sokolarenjem, kao 

i njegovim značenjem u društvu, može se detaljno upoznati 

u poglavlju UMJETNOST SOKOLARENJA. 

Iznimnu vrijednost predstavlja poglavlje LOV I 

UMJETNOST. 

Slika 2. Uz lov na jelene, kao osobito zabavan slovio je i lov na divlje svinje, zbog velikih 

razlika u ponašanju veprova i krmača. 

Slika 3. Lov i umjetnost - ovako su Dijanu ljudi rado zamišljali tijekom 

baroka: u laganoj odjeći, ali sa skupim nakitom hita 

šumama sa svojim psima, noseći luk i vadeći strijelu. Plijen 

joj je jelen koji pase dolje na čistini, ali njezin je pogled 

gotovo provokativno usmjeren prema gledatelju. 

Naime, cijela knjiga obiluje umjetninama koje su 

nadahnute motivima lova i divljači. I bez čitanja teksta, 

zahvaljujući bogatoj ilustraciji od preko 900 motiva, 

samostalno će čitatelja upoznati s poviješću lovstva. 

Motivi lova, kako je naglašeno u jednom podnaslovu, 

predstavljaju – NAJSTARIJU LIKOVNU GALERIJU 

NA SVIJETU. 

Zahvaljujući umjetnicima danas 

imamo uvid u načine lova, lovačku 

odjeću i opremu kroz vjekove, a njihova 

djela s motivima vezanim za 

lovstvo (divljač, lovački psi, načini 

lova i ostali detalji) izložena u gotovo 

u svim europskim muzejima, 

predstavljaju, uz sakralne motive, 

jednu od najbrojnijih kolekcija. 

Da je lov imao nevjerojatan utjecaj 

na arhitekturu, graditeljstvo i 

pejzažnu arhitekturu, prikazano je u 

poglavlju SJAJ I SLAVA LOVAČ - 

KIH DVORACA. 

Neizostavni dio lova i lovačke 

opreme je LOVAČKO ORUŽJE. 

Ovo poglavlje prikazuje razvoj i 

usavršavanje oružja i prateće opreme 

kojom se čovjek kroz vjekove služio 

301

za lov divljači. Od bacanja prvog kamena, pa do današnjeg 

modernog oružja i drugih pomagala prošli su mileniji. 

Divljač koja je nekada bila u znatnoj prednosti, danas 

je bespomoćna naspram tehničkih dostignuća – no da bi 

se održala kakva-takva ravnopravnost postoje propisi, 

ograničenja i etika koja pruža divljači i nadalje šansu u 

srazu s lovcem. 

Postavlja se opravdano pitanje, ima li lov ikakve veze 

s kulturom? Na ravno, lov je sastavni dio kulture pojedinca 

– lovca, ali i cijeloga društva. Kroz razvoj društvene 

zajednice i čovjeka, lov je imao različitu ulogu 

(osiguravanje hrane, vježbanje ratnih vještina, sportsko – 

rekreativna uloga), a određivao je čak i stalešku pripadnost. 

Lovačka kultura je nadogradnja opće kulture te 

stoga ima veliko značenje u razvoju kulturnog društva. 

Već su ranije spomenuta brojna umjetnička djela motivirana 

lovom, nastale su brojne pripovijetke, romani i pjesme 

motivirane lovom, ali i stručna lovačka literatura 

također znatan je dio kulturnih dobara jednoga naroda, 

što nepobitno potvrđuje i ovo izdanje. 

Knjiga o lovstvu ne bi bila potpuna da se u njoj ne 

nađu lovački psi i divljač. Stoga su opsežna poglavlja 

posvećena ovim glavnim likovima, kada je lov i lovstvo 

u pitanju. Divljač je različito definirana od zemlje 

do zemlje, pa je popis životinjskih vrsta znatno širi od 

našega popisa divljači, no to je upravo dobra strana 

ovoga djela jer će čitateljima dati pregled i onih vrsta 

koje ne obitavaju kod nas ili onih koje su rijetko prisutne, 

a time i manje poznate. 

Postoji interesantno poglavlje koje će zanimati i one 

koji se ne bave aktivno lovom ili su kojim slučajem supruge 

strastvenih lovaca. Divljač je omiljena u gastronomskoj 

ponudi, a da zaista i ostane posebnost kuće ili 

kuhinje, pomoći će poglavlje LOVAČKA KUHINJA. 

Slika 4. I Hrvatska ima udjel u europskoj lovačkoj povijesti, ali i umjetnosti. Jelenski svati 

(1959), čuvena slika na staklu Ivana Generalića, jednog od najvećih slikara hrvatske 

naiv ne umjetnosti. 

302 

Danas se sve više vremena posvećuje takozvanom 

Fotolovu, pa će i ljubitelji fotografije, znalci specifičnosti 

snimanja u šumi, noću ili u igri svjetla i sjene, kao 

i budući fotografi, pronaći svoj kutak u ovoj knjizi. 

Hrvatska je dio Europe, europske kulture i tradicije, 

a napose lovne tradicije. Ponosi smo na dugu povijest 

lovstva, očuvanosti naših staništa i cjelokupne faune. I 

danas znanstvenici i stručnjaci dolaze u Hrvatsku vidjeti 

i naučiti kako se integralno gospodari prirodnim 

resursima, odnosno prirodnim ekosustavima. 

Na tom tragu je i poglavlje HRVATSKI LOVAČKI 

TRAGOVI, koje je zahvaljujući trudu autora izvrsno 

uklopljeno u koncept ove knjige, a potvrđuje aktivnosti 

hrvatskog lovca kroz vjekove, rame uz rame sa svim, nekada 

i danas, razvijenim europskim zemljama. 

Na kraju uz zanimljive lovačke priče, svakako poseb - 

na vrijednost ovoga djela su već spomenute ilustracije. 

Čak i da ne pročitate tekst, samim listanjem ove knjige 

ilustracije Vas vode kroz povijest i čarobni svijet lovstva. 

Naglašena povijesna komponenta u ovoj godini posebno 

je značajna za Hrvatsku, jer se 2011. obilježava - 

ju obljetnice naših velikana lovačkog spisateljstva. 

Ovim hrvatskim izdanjem LOVSTVA možemo biti 

ponosni, jer i na ovaj način držimo korak s europskom 

kulturom i tradicijom, kao što je bilo i prije 120 godina 

kada je na hrvatskom jeziku počeo izlaziti VIESTNIK, 

pod uređivačkom palicom F. Ž. Kesterčaneka i to kao 

treće glasilo s lovnom tematikom u Europi. 

Nezaobilazno je prvo izdanje lovačkog priručnika 

istog naslova LOVSTVO, koje je tiskano još davne 1896. 

godine, autora Frana Žavera Kesterčaneka, osnivača i pokretača 

modernog i organiziranog lovstva, ali i izdavaštva 

lovačkih tiskovina. To je bilo prvo djelo na hrvatskom jeziku 

namijenjeno edukaciji lovaca i 

lovačkih stručnjaka. Kesterčaneku je 

ove godine 155 obljetnica rođenja, 

120 godišnjica izlaženja LOVAČKO 

RIBARSKOG VIESTNIKA – danas 

Lovačkog vjesnika, kojemu je bio 

urednik i 115 godina od izdavanja 

spomenutog priručnika. 

Ove smo godine proslavili i 125. 

obljetnicu rođenja ing. Ive Čeovića, 

koji je između ostalih brojnih uradaka 

imao i dva izdanja priručnika 

“LOVSTVO” tiskana 1940. i 1953. 

godine. Svakako ovim autorima 

treba dodati i profesora Dragu Andrašića 

koji je također ostavio znatan 

opus svojih radova i edukativnih materijala. 

Među posljednjim izdanjima 

pod naslovom LOVSTVO, treba

naglasiti i izdanje grupe autora na čelu s nedavno preminulim 

profesorom Zvonkom Mustapićem, u izdanju 

Hrvatskog lovačkog saveza, kao i enciklopediju LOV- 

STVO – francuskog autora Pascala Durantela, prevedenu 

također na hrvatski u izdanju Leo–comerca iz 

Rijeke. 

No, najnovije djelo – LOVSTVO – veliku ilustriranu 

enciklopediju – teško je nadmašiti u bilo kojem 

segmentu izdavaštva. 

Brojni slikovni prilozi pokazuju važnost lova u razvoju 

čovjeka i civilizacije, način lova, oružje, divljač, ali 

isto tako i umjetnine, građevine, posebno lovačke 

dvorce, odjeću, pse i krajolik. Ukratko sve sfere života 

mogu se iščitati kroz ilustrirana tematska poglavlja. 

Prof. dr. sc. Marijan Grubešić 

L’ITALIA FORESTALE E MONTANA 

(Časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima – izdanje 

Akademije šumarskih znanosti – Firenze) 

Iz broja 1, siječanj – veljača 2011. godine izdvajamo: 

Oroazio Ciancio: Međunarodna godina šuma – 

pretpostavke za budućnost 

U odnosima prema šumi i drveću čovjek je s vremenom 

razvio osjećaje i odnose koji su u suprotnosti: ljubav 

– mržnja, zaštita – korištenje, uporaba i zlouporaba. 

Početni motivi bili su preživljavanje, komercijalna aktivnost 

i pretjerano korištenje, dok su aktivnosti na popravljanju 

prouzročenih šteta zanemarene. 

U mnogim područjima planeta, u tijeku su ozbiljni 

procesi osiromašenja i degradacije šuma. Velike površine 

šuma ogoljene su i prouzročeni su erozivni procesi, 

a svjedoci smo čestih i katastrofalnih šteta okoliša. 

Ovome treba dodati i pogrešne uzgojne zahvate, koji su 

isključivo usmjereni na dobivanje maksimalne drvne 

proizvodnje. Intenzivno korištenje i narušavanje ekološke 

ravnoteže prouzročili su nepopravljiva oštećenja. 

Ekonomske i socijalne promjene nakon II. svjets kog 

ra ta, uzrokovale su u Italiji suprotan učinak – pove ćanje 

šu mskih površina. Kao posljedica de populacije i raseljava 

nja planinskih područja, industrijalizacije i urbanizaci 

je, šume su postupno zauzimale napuštene poljoprivredne 

površine. 

Danas u Italiji postoje relativno velike šumske površine 

genetske, ekološke, povijesne i kulturalne raznolikosti. 

Potreba suprotstavljanja alarmantnim razaranjima 

štetnim za okoliš, zahtijeva primjenu gospodarenja šumama 

zasnovanu na vrednovanju bioloških resursa i njihove 

raznolikosti. 

Na početku trećeg tisućljeća, prihvaća se saznanje da 

šuma nije samo zajednica stabala, popis vrsta, stroj za 

produkciju drveta i novca, već nešto puno veće. Šuma je 

kompleksni biološki sustav, sposoban za stvaranje dobara 

i usluga neophodno potrebnih za čovječanstvo. U 

toj viziji, šuma poprima novu dimenziju u vremenskom i 

prostornom smislu. Šuma nije zatvorena u granice 

vlasništva, njena korisnost se ne mjeri zemljišnim 

prihodom, već učinkom za dobrobit zajednice. Gospodarenje 

šumom je održivo ako pogoduje potrebama 

društva i treba se zasnivati na novom kulturalnom i 

znanstvenom pristupu. Ključ funkcioniranja učinkovitosti 

ekosustava nalazi se u održavanju biološke raznolikosti, 

koja je glavna osovina stabilnosti, te istodobno 

nositelj ekonomskih, socijalnih i kulturalnih interesa. 

Važno je znati da je zaštita biološke raznolikosti 

često u suprotnosti s drugim potrebama i interesima. 

Treba poznavati sve relevantne vrijednosti, jer je samo 

tako moguće predložiti ispravnu strategiju gospodarenja. 

Očuvanje šuma od sustavnog uništenja treba biti 

zadatak svih, a gospodarenje s promišljanjem, vizija buduć 

nosti. Čovječanstvo će preživjeti ako ne ošteti prekomjerno 

planet Zemlju. 

Šume prirodnog podrijetla treba smatrati ekološkim 

parkom, a očuvanje prirode upravo počinje tom pretpostavkom. 

Lorenza Colletti: “Zelena knjiga” EU o zaštiti i 

informacijama o šumama 

Nakon dugih konzultacija između zainteresiranih za 

šumsku materiju 1. ožujka 2010. godine, Direkcija za 

okoliš Europske komisije objavila je dokument COM 66 

ili Zelenu knjigu pod naslovom “Zaštita i informacije o 

šumama u EU – priprema šuma za klimatske promjene”. 

Istovremeno je otvorena internetska stranica aktivna pet 

mjeseci, za prijem sugestija o zaštiti europskih šuma i 

povećanju otpornosti na klimatske promjene. 

Polazna točka dokumenta je priopćenje COM 147 od 

1. travnja 2009. g. ili “Bijela knjiga” pod naslovom “Prilagođavanje 

klimatskim promjenama – prijedlog mjera”. 

U tom dokumentu upozorava se da klimatske promjene 

mogu utjecati na zdravlje, produktivnost i geografsku rasprostranjenost 

pojedinih vrsta. Osim toga, naglašena je 

potreba za ubrzanjem strategije za zaštitu šuma i sustava 

informacija o šumama na razini EU. Ta je rasprava otvo- 

303

ena sa Zelenom knjigom. Zelena knjiga počinje opisom 

europskih šuma, njihovom problematikom te potencijalom 

u odnosu na klimatske promjene. 

U 27 zemalja EU šume i drugi pošumljeni tereni 

zauzimaju 176 milijuna hektara ili 42 % kopnene površine. 

Posljednjih 60 godina površine šuma EU su stalno 

povećavane i sada predstavljaju 5 % svjetskih šumskih 

površina. Istodobno je povećan volumen drvne mase i 

mogućnost povećane apsorpcije ugljičnog dioksida iz 

atmosfere. 

U posljednjem stoljeću srednja godišnja temperatura 

povećana je za gotovo 1 °C, a prognoze najavljuju povećanje 

od 2 °C do 2100. g. Brzina klimatskih promjena 

prouzročenih ljudskom aktivnošću, slabi prirodnu sposobnost 

prilagodbe ekosustava, te postoji rizik da velike 

površine više neće biti prikladne za određene šumske 

vrste. Ta situacija nije tako kritična u Europi u odnosu 

na neka druga područja, no to ne vrijedi zauvijek. 

U opisu stanja šuma upozorava se na ostale opasnosti: 

ekstremne klimatske promjene, narušen vodni režim, 

napad parazita i dr. Iz toga proizlazi velika opasnost za 

biološku raznolikost. 

Osnovu dokumenta Zelenje knjige čini 5 pitanja: 

1. Aktualno stanje europskih šuma i njihova funkcionalnost, 

2. Utjecaj klimatskih promjena na šume, 

3. Raspoloživa sredstva za zaštitu šuma EU, 

4. Održivo gospodarene i korištenje europskih šuma i 

5. Informacije o rasprostranjenosti i položaju šuma. 

Zelena knjiga je službeno predstavljena 6. i 7. trav - 

nja 2010. g. u Španjolskoj, za vrijeme njenog predsjedavanja 

EU. Na konferenciji je registrirano 190 delegata: 

generalnih direktora, ministara i sekretara 22 države EU 

te mnoge internacionalne organizacije. 

Za vrijeme prezentacija i rasprava, puno vremena po - 

svećeno je problematici mediteranskih šuma, a posebno 

fenomenu požara za koje je pokrenut istraživački projekt 

“FIREPARADOX”, financiran sredstvima EU. 

Na završetku 2010. g. europska komisija objavila je 

pr ve rezultate primjedaba i sugestija na sadržaj Zelene 

knji ge. Komisija je zaprimila 262 primjedbe ili prijed - 

lo ga, najviše iz Njemačke, Francuske i Italije. Europska 

komisija očekuje službeni stav Europskog pa rlamenta, 

predviđenog za ožujak, te obavlja interne konzultacije 

za odluku kako nastaviti u budućnosti i koje se mjere i 

aktivnosti u šumarstvu EU predlažu za razdoblje 2014. 

do 2020. g. 

Pasquale A. Marziliano i dr.: Sastav i prirast u 

čistim i mješovitim šumama jele i bukve na Apeninima 

Kalabrije 

Šume Kalabrije od velike su važnosti sa stajališta 

drvne proizvodnje, i za lokalno stanovništvo predstavljaju 

ekonomsku vrijednost zasnovanu na tradicionalnoj 

uporabi drveta koja se sačuvala do danas. Uz to, 

što šume predstavljaju važan izvor prihoda, njihova 

vrijednost sa stajališta okoliša čini “unicum” u srcu 

Mediterana, što daje Kalabriji obilježje regije najbogatije 

kontrastima i raznolikostima, a što je od posebnog 

značaenja za turističku aktivnost. 

Od svih važnih šumskih cenoza posebno mjesto s 

povijesnog, ekološkog, vegetacijskog, ekonomskog i sa 

stajališta okoliša, predstavljaju čiste i mješovite šume 

jele i bukve. Te su šume, nažalost, ograničene na male 

površine u masivima Serre i Aspromonte. 

U ovom članku autori analiziraju volumne priraste 

(tekući i postotni) i prelazno vrijeme u čistim i mješovitim 

šumama jele i bukve na trima različitim sastojinama 

u Kalabrijskim Apeninima: šume Serra San Bruno, Fernandea 

i Monte Scorda. 

Dendrometrijske karakteristike u svakoj od površina 

ustanovljene su na ukupno 109 pokusnih ploha, 

gdje je osim prsnih promjera i visina, uzeto i više od 

500 izvrtaka pomoću Presslerova svrdla radi ustanovljenja 

prirasta. 

Postotni prirast stojećih stabala ustanovljen je pomoću 

metode Schneider, a postotni prirast šume pomoću 

Borggreve-ovog postupka. Prijelazna vremena 

smanjuju se porastom promjera stabala. U pravilu mješovite 

sastojine pokazuju kraća prijelazna vremena u 

odnosu na čiste sastojine. Čiste sastojine jele imaju 

kraće prijelazno vrijeme od čistih sastojina bukve. 

U dvije šume (Fernandea i Monte Scorda), u čistim 

bukovim šumama prijelazna vremena su skoro uvijek 

kraća nego u čistoj bukovoj šumi Serra San Bruno. Najniži 

postotni prirast registriran je u čistim bukovim šumama, 

a u mješovitim šumama (osobito u šumi Serra 

San Bruno) postotni prirast je znatno veći. Najveći tekući 

prirast registriran je u čistoj jelovoj šumi i u mješovitoj 

šumi jele i bukve, posebice u šumi Serra San 

Bruno. Najniži tekući prirast je kod čistih bukovih šuma. 

Na osnovi dobivenih rezultata može se zaključiti da 

mješovita šuma daje veći volumni prirast od monokulture 

i potvrđuje činjenicu da mješovite šume čine produktivnije 

zajednice, koje su sposobne očuvati prirodne 

uvjete i stabilnost ekosustava. 

Giovanna Sala, Giovanni Giardino, Tommaso 

La Mantia: Ugroženost šumske raznolikosti – primjer 

cera na Siciliji 

Posljedice prouzročene klimatskim promjenama 

sve više zaokupljaju interes znanstvenika. Glavne klimatske 

promjene očituju se u povećanju temperature i 

nepravilnom i reduciranom rasporedu oborina. Ovome 

treba dodati i nepovoljan utjecaj životinja (pašarenje), 

koji pogoršavaju stanje vegetacije. Uz ostalo, šume su 

izložene kompleksnom fenomenu “odumiranje šume, 

304

definirane kao bolest složene etiologije, posljedice stanja 

stresa, pogoršane utjecajem mnogih štetnih čimbenika: 

biotskih, abiotskih i antropoloških. 

Ovom problematikom obuhvaćene su neke vrste iz 

roda hrastova. U ovom članku autori su obradili problematiku 

Gussonovog cera (Quercus gussonei Borzi – 

Brullo), koji raste kao endemička vrsta u šumi Ficuzza, 

planinskog lanca Nebrodi na Siciliji. 

Rod Quercus predstavlja jedan od najsloženijih taxona 

porodice Fagacee. Genetska varijabilnost roda očituje 

se kontinuiranom serijom jedinica male morfološke 

razlike. Quercus cerris pripada (Flora Europea) podvrsti 

Cerris Orsted, koju obilježava listopadno lišće i plodovi 

dvogodišnjeg sazrijevanja. Pokazuje veliki polimorfizam 

i varijabilnost, koja se očituje na obliku lista i žira. 

Cer je vrlo rasprostranjen u Italiji u Apeninima, a posebice 

u središnjim i južnim područjima. Na Sardiniji ga 

nema. U ravnici cer raste na površini od 36 500 hektara, 

na brežuljcima i planinama na 847 000 hektara, a na Siciliji 

na površini od 24 000 hektara (zajedno s Gussonovim 

cerom). Gussonov cer sličan je običnom ceru od 

kojega se razlikuje po ekologiji, većim dimenzijama listova 

i žirova. 

U prošlosti se cerom gospodarilo uzgojnim oblikom 

panjače, a drvo se trošilo za ogrijev i proizvodnju željezničkih 

pragova. 

Ovim projektom obuhvaćeno je istraživanje obnove 

Gussonovog cera u 6 različitih stalnih pokusnih ploha 

ustanovljenih 2006. g. Radi se o starim panjačama cera 

s brojnim oštećenim stablima. Na 5 pokusnih ploha (6 

od 2 500 kvadratnih metara čini dio Nacionalne kontrolne 

mreže), primijenjeni su različiti kulturni zahvati, 

nakon skidanja sloja grmlja i prizemnog rašća: 

– prekopavanje i sadnja dva do tri žira u svaku jamu, 

– sadnja dva do tri žira u jame i prekrivanje slamom, 

– samouklanjanje grmlja i prizemnog rašća, 

– kontrolna ploha bez mogućnosti pašarenja i 

– kontrolna ploha, otvorena za pašarenje. 

Analizom prikupljenih podataka ustanovljeno je 

stanje obnove cera i napredak stabalaca. 

Na plohama gdje je uklonjeno grmlje i prizemno 

rašće manji je broj biljaka. Iako je cer heliofilna vrsta 

otvaranje u razini grmlja ne pogoduje obnovi. Prisutnost 

grmlja u fazi klijanja je povoljna, jer daje dobre 

uvjete vlažnosti i dovoljno svjetlosti, ali u kasnijoj fazi 

rasta šteti i uzrokuje uginuće biljaka, ili njihov nepravilan 

rast, usukanost i iskrivljenost. Mlade biljke također 

su ugrožene pretjeranim pašarenjem (goveda), što dovodi 

do potpunog uništenja ili usporavanja rasta. 

Na osnovi rezultata istraživanja može se zaključiti, 

da su tri glavna čimbenika koja utječu na obnovu cera: 

grmlje i prizemno rašće, pašarenje i klima, a na kraju 

da endemički Gussonov cer na Siciliji nema dobru budućnost, 

jer stara stabla imaju velike fitopatološke probleme, 

a pomlađivanje je upitno. 

Regulacijom pašarenja, sadnjom žira i unošenjem 

sadnica cera iz rasadnika jedini je način da se osigura 

pomlađivanje, uz obavezne zahvate na uklanjanju grmlja 

u kasnoj fazi rasta mladih biljaka. 

Genetska varijabilnost koja je na Siciliji sačuvana 

dugo vremena, što svjedoče mnoge endemičke vrste, 

treba biti održana zauzimanjem za spašavanje ugroženih, 

posljednjih jedinki pojedinih vrsta, što će povećati 

stabilnost ekosustava i biološku raznolikost. 

Frane Grospić 

ČASOPIS ZA MEĐUNARODNU BIORAZNOLIKOST U EUROPI 

Broj 40 – Srpanj, 2010. g. 

Uvod 

Časopis za međunarodnu bioraznolikost za Europu 

tiskan je u jednom od 15 centara konzultantnih grupa 

za poljoprivredna (i šumarska) istraživanja (CGIAR). 

Vizija bioraznolikosti je: “Društvo danas i u budućnosti 

veseli se što većoj zaradi, sigurnoj ishrani i prehrani, 

održivom razvoju, zaštiti, kao i razvoju poljoprivredne 

i šumarske proizvodnje i njihove bioraznolikosti”. 

Regionalni uredi u Europi za bioraznolikost osiguravaju 

koordinaciju kooperativnih programa za biljne genetske 

resurse (ECPGR) i za europske šumske genetske 

resurse (EUFORGEN). Od 1. rujna 2010. g. BIORAZ- 

NOLIKOST će se objavljivati kao online časopis za Europu. 

Časopis će služiti kao neformalni forum za razmjenu 

novosti i pregleda u kreiranju čvršće veze 

između genetskih zajednica u Europi. Časopis EUROP- 

SKE ŠUME više se neće objavljivati u tiskanom obliku. 

Prva izdanja mogu se naći na website: www.bioversityinternational.org 

Ovaj časopis je izdao Regionalni ured za Europu, i 

to: Jozef Turok, regionalni direktor, Wanessa Alam, 

asistent za program, Michaele Bozzano, specijalist 

za program, Sonia Dies, specijalist za program, Jan 

Engels, AEGIS koordinator, Ewa Hermanowich, 

asis tent za program, Monica Kiczkajlo, konzultant, 

Lidwina Koop, asistent za program, Jarkko Kos - 

305

kele, EUFORGEN koodinator, 

Elinor Lipman, znanstveni asistent, 

Lorenzo Maggini, ECPGR 

koordinator, Olga Spellman, program 

specijaist, Barbara Vinceti, 

suradnik. Olga Spellman je izdavač 

i glavni urednik časopisa. 

Gospodin Jozef Turok, regionalni 

direktor za Europu 31. kolovoza 

2010. g. oprostio se nakon više od 

15 godina uspješnog rada u Bioversity 

International od svojih suradnika, 

zbog odlaska na mjesto šefa 

jedinice CGIAR Programa za Centralnu 

Aziju i Kavkaz, sa sjedištem u 

Taškentu, Uzbekistan. Dr. sc. Jan Engels preuzet će mjesto 

direktora regionalnog direktora za Europu. 

EUFORGEN Phase IV (2010–2014) 

U siječnju 2010. g. EUFORGEN je započeo IV fazu 

za kontinuirano unaprijeđene faze konzervacije i održive 

uporabe šumskih genetskih resursa u Europi. Program 

služi kao platforma za pan-europsku suradnju u 

tom području i kao sredstvo za relevantne rezolucije 

“ŠUME EUROPE” (ranije Ministarska konferencija za 

zaštitu europskih šuma). 

Tijekom Faze IV EUFORGEN će se usredotočiti na: 

1. promicanje primjerene uporabe šumskih genetskih 

resursa za lakšu prilagodbu šuma i gospodarenja šumama 

zbog djelovanja klimatskih promjena. 

2. razvoj pan-europskih strategija konzervacije, i 

3. izraditi raspoložive informacije o šumskim genetskim 

resursima u Europi. Rad će biti proveden 

putem malih radnih grupa i savjetovanjima o genetskim 

resursima u Europi, umjesto ranijih mrežnih 

istraživanja, što je prihvatio Izvršni odbor 2009. Do 

lipnja 2010. godine, ukupno 21 država službeno je 

prihvatila fazu IV. 

EUFORGEN je dovršio izradu nekoliko dodatnih 

tehničkih uputa za konzervaciju mediteranskih jela 

(Abies spp.), (Alnus cordata) srcolisna joha, (Juglsns 

regia) orah, Pinus peuce) molika, (Populus alba) bijela 

topola. Uskoro će se predložiti skupljanje podataka o 

šumskim genetskim resursima za sljedeći izvještaj o 

stanju Europskih šuma, koji će biti održan u Oslu na 

Ministarskoj konferenciji od 14–16 lipnja 2011. EU- 

FORGEN priprema komentare o pozivnom članku o 

zaštiti šuma u EU. 

Izvršni komitet EUFORGEN-a održao je sedmi sastanak 

od 16–17. rujna u Beču, Austrija i izradio detaljan 

plan rada za 2011.godinu. Sastanak se trebao 

održati u travnju 2010. godine, ali se morao odgoditi 

radi vulkanskog dima koji se pojavio nakon erupcije 

vulkana na Islandu. Ostale informacije na EUFOR- 

GEN web-site (www.euforgen.org). 

306 

Slika 1: Šuma obične bukve blizu Leuven-a, Belgija 

(Foto: J. Koskela) 

EUFORGIS Portal u razvoju 

EUFORGIS projekt (Osnivanje Europskog sustava 

za šumske genetske resurse) sada završava svoje aktivnosti, 

uključujući izradu online portala. Tijekom nekoliko 

prošlih mjeseci nacionalne fokalne jedinice dovršile 

su upis podataka o dinamičkoj konverzaciji gena grupa 

šumskih stabala u EUFGIS baze podataka. Do lipnja 

2010. g. baze podataka imale su informacije o blizu 2000 

jedinica za kozervaciju gena za 127 gospodarskih vrsta. 

Sudionici projekta upravo testiraju baze podataka za 

pripremu procesa istraživanja kojim će se procijeniti status 

kozervacije gena u Europi i utvrditi potrebe za budući 

razvoj strategije za konzervacije šumskih stabala na 

pan-europskoj razini. Rezultati istraživanja bili su objavljeni 

na završnom sastanku 13–15. rujna 2010. g. u 

Beču, Austrija. EUFORGIS Portal službeno je predstavljen 

na završnom sastanku. 

EUFORGIS projekt osnovala je Europska Komisija 

( Savjet za regulaciju Broj 870/ 2004. o očuvanju genetskih 

resursa poljoprivrede i šumarstva), a koordinirana 

je od Bioversity Internatoinal. Ostale informacije na 

projektnoj web-stranici: (www.eufgis.org). 

Obavještavamo naše čitatelje i kolege od kojih su 

nas mnogi slijedili i objavljivali svoje članke u časopisu 

za Europu, da s brojem 40 prestaje era tiskanja 

ovog časopisa, čiji je prvi broj objavljen 1994.godine. 

Novi časopis bit će frekventniji na on-line pdf formatu 

i lako će ga se preuzeti. Ta je odluka usvojena 

kako bi se čitatelji i suradnici na vrijeme informirali o 

što manjim troškovima uslijed produkcije i distribucije 

članka. Od sada pa nadalje, u svako vrijeme novo izdanje 

časopisa spemno je za isporuku e-mailom, ako je 

Vaša adresa u njihovoj bazi podataka. 

SEDNet collaboration enhanced – Proširenje 

Europske jugoistočne mreže za razvoj biljnih genetskih 

resursa 

Europska jugoistočna mreža biljnih genetskih resursa 

je mreža koja djeluje u 13 europskih institucija utemeljenih 

2004. godine radi osiguranja održive konzervacije

institucija Jugoistočne Europe. Aktivnost mreže odnosi 

se na ex situ i in situ konzervaciju, uporabu biljnih genetskih 

resursa i institucija. SEDNet djeluje u 6 grupa 

usmjerenih na žitarice i tematiku regionalnih radnih 

grupa. Mrežu financijski pomaže Švedska međunarodna 

agencija za razvoj (Sida) za razdoblje od 10–15 godina. 

Švedski centar za bioraznolikost (CBM) i Švedsko sveučilište 

za poljoprivredne znanosti osigurali su vođenje 

administracije i koordinacije SIDNet-a. 

Mađarski odjel za agrobotaniku, Tapioćszele postao 

je novi SEEDNet partner 2009. godine. SEEDNet rad - 

ne grupe (WGs) zato su proširene s članicama iz Mađarske, 

čime su ojačale mrežu i dobile veću aktivnost 

regionalnih grupa (WGs). 

Tijekom 2009. godine Regionalni nadzorni odbor 

(RSC) otvorio je rasprave o suradnji s N. I. Vavilov 

istraživački institut za drvnu tehnologiju (VIR) Petrovgrad, 

Ruska Federacija za vrijeme sastanka u Petrovgradu. 

Nekoliko VIR sakupljenih poziva na zapadnom 

Balkanu počelo je s radom u prošlosti razmjenom materijala 

između VIR, pa su se i države u regiji aktivirale. 

Zbog toga je opravdano zajednički istraživati 

materijale od općeg interesa i tražiti mogućnosti za zajednički 

postupak. Broj ugovora od obučavanja do 

osnivanja banke gena, značajno su napredovali. Kasnije, 

tijekom godine Sergey Alexanian obrazložio je 

ideju koja je otvorila mogućnost suradnje tijekom sastanka 

Regionalnog izvršnog odbora (RSC) u Dubrovniku. 

Prvi je korak bio utvrđivanje čvršće suradnje s 

Vavilovim drvno-tehnološkim institutom u Petrovgradu 

tijekom ljeta 2010. godine. 

Popis i sakupljanje lokalnih rasa i autohtonog biljnog 

materijala stalno je prioritetna aktivnost SEEDNet radnih 

grupa. Tijekom 2009. g. sve radne grupe intenzivirale 

su svoj napor, pa je i oko 1800 novih izvora je 

uključeno u banke gena. Informacije o izvorima su originalne 

i spremljene u baze podataka SEEDNet portala. 

Svi SEEDNet partneri sada imaju banke gena za dugoročnu 

konzervaciju. Banka gena u Srbiji priključila 

se posljednja, a službeno je otvorena u prosincu 2009. 

godine. S nekoliko izuzetaka poljske banke za voće i 

grožđe također su dobro utemeljene u partnerskim 

zem ljama na velikim prostorima, iste 2009. godine. 

Radne grupe (WG) za voće i grožđe su sada materijal u 

opisu. U bankama gena na Balkanu sada rade na uzgoju 

sortnih jabuka i čekaju objavu rezultata uzgoja. 

SEDNet WG za dokumentaciju i informatiku trenutno 

radi projekt “balkanske regionalne SESTO implementacije” 

kao zajednički dokumentacijski sustav s 

nekoliko partnerskih banki gena. Albanski dokumentacijski 

tim je vodeći partner u tom projektu i oni (Albanci) 

okupljaju nekoliko SEEDNet partnera koji još 

nemaju dobru infrastrukturu i tehnički kapacitet za dokumentaciju 

u godinama koje dolaze. 

Pregled i sakupljanje divljih (izvornih) vrsta na 

Siciliji i Andaluziji 

Andreas Katsiotis Sveučilište u Ateni,Grčka, 

Ferdinano Branca, Sveučilište u Cataniji, Italija, 

Pedro Garcia Sveučilište Leon, Španjolska i Gideon 

Ladizinsky, Sveučilšte u Jerusalemu 

U svibnju 2010. godine dvije misije (poslanstva), 

jedna sa Sicilije, Italia, druga iz Andaluzije, Španjolska, 

dobile zadatak da obave pregled i sakupljanje populacija:A.insularis, 

A. murphy, A.hirtula i A longilumis. Misija 

će obaviti zadatak AGRI GENRES projekta 057. To 

je “IntegralniEuropski In Situ.radni plan: Primjena genetskih 

rezervi i koncept farme” (AEGRO) Europske 

komisije kao suosnivača, unutar radne grupe po odredbi 

870/2004, koja propisuje in situ očuvanje (konzervaciju) 

ponajprije žitarica, tijekom drugog mrežnog sastanka u 

Izmiru, Turska (travanj 2008). 

Avena insularis opisao je 1998. Ladizinsky ( Genet. 

Res. Crop. Evol. 45: 263–269). Ta je vrsta prvi put sakupljena 

kod Lago Comunelli na Siciliji, a kasnije u 

Tunisu. Tijekom obilaska toga područja utvrđeno je 

kako ova vrsta ovdje postoji od početka. Avena insularis 

nađena je na neobrađenom ilovastom tlu, s Ligeum 

spartum i ponekad s A. sterilis Na najmanje četiri staništa 

oko jezera nađene su populacije A. Insularis. Jedno 

od tih staništa je bez avene. Dva druga staništa bila su 

ograđena i pošumljena crnim borom u Regiji Sicilijana, 

porezni ured za poljoprivredu i šumarstvo. 

Andaluzija, u Španjolskoj, pregledavana je uglavnom 

radi areala populacija A. murphyi i također populacija 

A. longilumis i A. hirtula. Prije tri godine (2007) 

A. murphi je sakupljana u jugozapadnom dijelu Andaluzije 

između Tarita i Vejer-a. Te godine te populacije 

su ponovo pregledane. Osim toga, najmanje dva staništa 

blizu autoceste prema Bolonji pronađene su čiste 

guste populacije A. murphy, dok na susjednim poljima 

nije bila prisutna jer su krave na njima pasle travu. A. 

marphyi nakon dobrog uroda sjemenom po tlu brzo 

raste i razvija velike populacije koje su pronađene kod 

Atlante i Barbate Ni jedno pronađeno stanište ove vrste 

nije zaštićeno, ali primjenom dobrog gospodarenja pašnjacima 

mogu se postići zadovoljavajući rezultati. 

Tenth ECPGR meeting focuses on task sharing 

end in situ conservation 

Deseti sastanak ECPGR Radne grupe za udjel u 

in situ konzervaciji 

Merja Vetelainen, Finska 

Deseti sastanak ECPGR radne grupe za pašu i in 

situ konzervaciju održan je na otoku Poel, Njemačka 

od 28–29. travnja 2010. Godine, pod pokroviteljstvom 

Instituta za biljnu genetiku i istraživanja žitarica (IPK), 

Gaterbeden. Sastanak je održan zajedno s članovima 

radne grupe, Centralne baze podataka za hranu (pašu), 

menadžerima, brojnim promatračima, uključujući i 

307

osoblje IPK i drugim šefovima ECPGR radnih grupa. 

Na kraju ovog prikaza, obradili smo članak gospodina 

Toby Hodkin-a, glavnog istrživača, GPP Međunarodna 

Bioraznolikost, Rim, Italia, pod naslovom: 

Convention on Biological Diversity 

Konvencija o biološkoj raznolikosti 

Godina 2010. bila je Međunarodna godina biološkoj 

raznolikosti i obilježena je s nekoliko važnih događanja 

u okviru Konvencije za biološku raznolikost (CBD). 

Ključni događaj bio je deseti sastanak radnih grupa 

Konferencije, koji se trebao održati u Nagoyi, Japan u 

listopadu 2010. Očekivalo se da će se dati signifikantna 

procjena gubitka biološke i adaptirati međunarodni postupak 

pristupa i koristi od obilježavanja Međunarodne 

godine biološke raznolikosti. 

SBSTTA je znanstveno i tehničko tijelo koje podupire 

primjenu Konferencije o biološkoj raznolikosti 

(CBD). Pregledava programe rada Konvencije i nova 

važna područja koja članovi proučavaju. Četrnaesti sastanak 

održan je u Nairobiu, Kenya, u glavnom uredu 

Ujedinjenih naroda pod pokroviteljstvom UN Program 

za okoliš (UNEP) 10–21. svibnja 2010.godine, nakon 

3. sastanka Radne grupe za pregled primjene Konvencije 

o biološkoj raznolikosti CBD (WGRI 3), s više od 

700 prisutnih koji su predstavljali državne UN agencije 

međudržavnih i ostalih organizacija (uključivši Biološku 

raznolikost u ime CGIAR centara) domaćih i lokalnih 

komunalnih grupa i javnih ustanova, akademija i 

biznismena. 

SBSTTA 14 je izdala treću knjigu Globalna biološka 

raznolikost (GBO). Tu knjigu je moguće naći na 

CBD web-site. U knjizi je predloženo 18 preporuka 

koje će biti obrazložene na sastanku Konferencije. Preporuke 

se odnose na izradu programa rada za biološku 

raznolikost u planinama, rijekama, marinama, zaštićenim 

područjima, parkovima prirode, kao i klimatske 

promjene. Članak 10 (održiva uporaba); poljoprivredna 

raznolikost, biogoriva, suha i vlažna tla, raznolikost 

šuma, strane vrste (alohtone), globalne inicijative, 

zaštitne pretpostavke. 

Dr. sc. Joso Gračan 

ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI 

SCIENTIFIC AND PROFESSIONAL MEETINGS 

SIMPOZIJ: POPULACIJSKA EKOLOGIJA DLAKAVIH PREDATORA 

(POPULATIONSÖKOLOGIE VON RAUBSÄUSGARTEN) 

U Njemačkoj saveznoj pokrajini Donja Saksonija, 

nedaleko od Hamburga, od 7–10. travnja 2011. god. 

održan je međunarodni simpozij na temu populacijske 

ekologije dlakavih predatora. Simpozij se održavao u 

kongresnom centru Camp Reinsehlen, u organizaciji 

Gesellschaft für Wildtier – und Jagdforschung. Smješten 

u pribaltičkoj nizini, pedesetak kilometara jugozapadno 

od Hamburga, Camp Reinsehlen bio je ugodan 

308 

M. Grubešić (lijevo) i K. Krapinec (desno) 

okoliš za znanstvenike iz Njemačke, Austrije, Rusije, 

Latvije, Slovačke, Češke, Ukrajine te između ostalog i 

tročlanu ekipu iz Hrvatske. Njemačka preciznost i radišnost, 

osmislila je gust raspored četiri dana simpozija, 

u kojima je tijekom dva dana predviđenima za izlaganja 

prezentirano ukupno 45 izvorno znanstvenih i 

preglednih radova. U pauzama između izlaganja organizirana 

je poster-sekcija, gdje su putem postera prezentirana 

i pregle dana 34 znanstveno-straživačka ra da. Zbog 

velikog broja prijavljenih radova, odmah po dolasku 7.

travnja u večernjim satima prezentirana 

su istraživanja vezana uz sve 

rašireniju uporabu i primjenu digitalnih 

automatskih kamera, namijenjenih 

praćenju i snimanju ži votinjs - 

k ih vrsta. Radovi prezentirani dru gog 

dana simpozija odnosili su se na populaciju 

i ekologiju tri vrste krupnih 

predatora (smeđi medvjed, vuk i ris) 

divlje mačke i čaglja. Prvu prezentaciju 

drugog dana simpozija vodio je 

prof. dr. sci. Marijan Grubešić, 

koji je iznio problematiku utjecaja 

krupnih predatora na divljač u Hrvatskoj 

pod naslovom “Einfluss der 

Raubsäugerarten auf Wild und Jagdwirtschaft 

in Kroatien”, autora Ma- 

Terenski dio simpozija. 

rijana Grubešića, Davora Zeca, 

Kristijana Tomljanovića i Antonije Bišćan. U “Braunbärschäden in Kroatiens Waldbeständen.” Tijekom 

vrlo detaljne razrade teme, Krapinec se osvrnuo na 

svom izlaganju prof. Grubešić osvrnuo se između ostalog 

i na problem velikog utjecaja krupnih predatora na problematiku oštećivanja dubećih stabala od strane medvjeda, 

ukazujući na uzroke i razloge takvog ponašanja, 

divljač i gospodarenje lovištima, koja su unutar areala 

spomenutih vrsta. Spomenuto je kako se u hrvats koj medvjed 

nalazi na popisu divljači te se njim gospo dari na te- 

Treći dan simpozija bio je rezerviran za problema- 

kao i štetu koja posljedično nastaje. 

melju plana gospodarenja, odnosno ak cijskog plana unutar 

kojega se propisuju odstrelne kvo te za svaku godinu. lisicu, kunopsa i rakuna. 

tiku sitnih predatora te je iznesen niz radova vezanih uz 

Takav način gospodarenja poka zao se učinkovitim te je 

Četvrti dan na rasporedu je bio izlet i obilazak staništa 

vidre (Lutra lutra L.). 

populacija medvjeda u hrva t skoj stabilna. Međutim situacija 

s risom i vukom je malo složenija, jer unatoč postizanju 

kapaciteta staništa tih dviju vrsta, čiji se areali dobrim Nova saznanja, lijep okoliš i ugodni domaćini koji 

dijelom i preklapaju, budući se radi o strogo zaštićenim su u lovačkom duhu priredili dobrodošlicu, potrudivši 

životinjskim vrstama, kontrole brojnosti kao npr. odstrel, se da svi gosti budu zadovoljni, zaslužni su za nezaboravno 

iskustvo i lijep izlet na sjever Njemačke. 

gotovo da i nema, te uslijed prenamnažanja dolazi do sve 

većeg pritiska na divljač, kao glavnog izvora hrane. 

Znanstveno-istraživački rad skupine autora Krešimira 

Kristijan Tomljanović 

Krapinca, Daria Majnarića, Alenka Tomca i 

Dražena Kalčića, u poslijepodnevnim satima iznio je 

izv. prof. dr. sci. Krešimir Krapinec pod naslovom 

ŠUME, TLA I VODE – NEPROCJENJIVA 

PRIRODNA BOGATSTVA HRVATSKE 

Na temu navedenu u naslovu, u Hrvatskoj akademiji 

znanosti i umjetnosti održan je 12. svibnja 2011. god. 

okrugli stol, na kojemu su uvodničari u raspravu bili: 

akademik Slavko Matić, prof. dr. s. Igor Anić, prof. 

dr. sc. Ferdo Bašić, dr. sc.Vlado Topić, akademik 

Franjo Tomić, prof. dr. sc. Darko Mayer i prof. dr. sc. 

Davor Romić. Nazočne je pozdravio i zahvalio im se 

na odazivu akademik Ivan Gušić, tajnik Razreda prirod 

nih znanosti, naglasivši kako je tema odlično pogođe 

na, jer se zaista radi o našemu neprocjenjivom 

bogatstvu o kojemu treba brinuti šira društvena zajednica, 

a znastvenicima je zadaća ukazivati na probleme, 

opasnosti koje se mogu javiti nepoštivanjem načela potrajnog 

gospodarenja ovim prirodnim resursima te sugerirati 

rješenja u očuvanju istih. 

Uvodničari su, kako se kaže u Sažetku priloženom u 

pozivu za okrugli stol, nastojali odgovoriti na pitanja: 

“koje su količine i kakvoća tih dobara, kako se odnositi 

prema tim nacionalnim dobrima, znamo li njima održivo 

gospodariti u maniri dobrih gospodara te kako se 

postaviti prema mogućnosti njihove privatizacije”? 

309

U svome referatu pod naslovom “Šuma i čovjek – 

trajna i korisna veza u prošlosti, sadašnjosti i buduć - 

nosti” akademik Slavko Matić, ukazuje na vjekovnu 

povezanost čovjeka s prirodom, posebice šumom, od 

njegovih početaka do današnjih dana kroz sve faze razvoja 

ljudskoga društva. Sagledavajući utjecaj čovjeka na 

prirodu i njenu biološku raznolikost, on je negativan-devastacijski, 

a počinje požarima, lovom, sakupljanjem 

bilja, širenjem obradivih poljoprivrednih površina, trgovi 

nom, infrastrukturnom izgradnjom, prekomjernom 

upo rabom kemikalija u poljoprivredi, unošenjem alohtonih 

vrsta, razvojem mehanizacije i sveopćom urbanizacijom. 

Upravo su šume najbolji pokazatelji negativnih 

promjena u prirodi koje znatno utječu i na kvalitetu 

života čovjeka, i uz klimu, zrak, vodu i tlo, glavne su sastav 

nice opstojnosti života. Detaljnije objašnjenje odnosa 

čovjeka prema šumi promatramo kroz četiri 

razdoblja: u prvome, koje seže u daleku prošlost, šuma 

se sjekla stihijski zbog povećanja poljoprivrednih površina, 

dok je drvo bilo sporedni proizvod šume; drugo 

razdoblje je uz širenje plodnog obradivog tla, obilježeno 

potrebama za drvom kao značajnim građevnim i energetskim 

materijalom; treće razdoblje koje traje do 

danas, obilježeno je brigom za šume iz straha od stihijskih 

sječa koje kulminiraju početkom 18. stoljeća, kada 

organizirano šumarstvo nastaje u Europi, a i kod nas, 

kao struka koja ima zadaću spriječiti nestanak šuma. 

Godine 1765. napisan je kod nas “prvi šumarski stručni 

opis i nacrt šuma” za šume pukovnija Ličke, Otočke i 

Ogulinske, a već 1769. god. imamo “Šumski red” carice 

Marije Trezije na hrvatskom i njemačkom jeziku, kojime 

se reguliraju odnosi i postupci prema šumi, čime se 

udaraju temeljna načela potrajnosti gospodarenja, a možemo 

ga smatrati i prvim šumarskim udžbenikom. Hrvatska 

je uz 179 zemalja potpisnicom “Agende 21” u 

Rio de Janeiru 1992. godine, gdje se govori o racionalnom 

i potrajnom gospodarenju šumama, prema novoj 

terminologiji “održivom razvoju” – terminu usvojenom 

na europskoj konferenciji u Helsinkiju 1993. god. 

“Zdrave šume, potrajan razvoj”. Sada smo u četvrtoj 

etapi odnosa šuma-čovjek, kada treba na temelju dosadašnjih 

spoznaja štititi šumu pravno regulirajući odnos 

društva prema šumi. “U toj četvrtoj etapi Agenda 21 

mora biti novi svjetonazor koji bi trebao ujediniti gospodarske, 

socijalne i ekološke potrebe, kapital, rad i prirodna 

dobra u jednu harmoničnu cjelinu. Ona predstavlja 

jedan ogroman korak naprijed koji ne smije ostati zanemaren 

birokratskim državnim upravama ili biti blokiran 

interesima multinacionalnih koncerna i globalnih tokova 

kapitala koji danas vladaju svijetom”. 

Šuma je najsloženiji ekosustav na Svijetu i nije na 

odmet ponoviti znanu nam definiciju šume: “Šumu čini 

šumsko tlo suvislo obraslo šumskim drvećem, grmljem i 

prizemnim rašćem, gdje se trajno proizvodi drvna tvar i 

općekorisna dobra izražena u ekološkim (zaštitnim), 

društvenim (socijalnim) i socijalno-ekofiziološkim 

funkcijama šume, u kojoj vlada ravnoteža i uzajamni odnosi 

između životne zajednice ili biocenoze (biljke, životinje, 

mikroorganizmi) i staništa (tlo, klima, reljef)”. 

U daljnjem izlaganju autor navodi osnovne podatke o 

površini, drvnoj zalihi, prirastu i etatu naših šuma, navodeći 

kako one osim vrijednosti drveta, proizvode i općekorisna 

dobra, čija je vrijednost prema mnogim 

autorima i 40 puta veća od vrijednosti drveta, a koja su u 

prvom Zakonu o šumama RH iz 1990. god. naznačena u 

6, a Zakonom iz 2005. god. u 15 općekorisnih funkcija 

šume. Zakon određuje i obvezni porez od 0,007 % 

(danas 0,005 %), kojega uplaćuju svi privredni subjekti 

iz svoga prihoda, namijenjenoga očuvanju općekorisnih 

funkcija šume. Navodeći taksativno15 u Zakonu navedenih 

općekorisnih uloga šume, autor napominje kako 

se njihova vrijednost danas izračunava na temelju podzakonskog 

akta, a one su od 1997. god. svrstane u 

devet grupa i njihove bodovne vrijednosti temelje se na 

bodovnoj skali za svaku pojedinu funkciju u iznose 

4–41 i pretvaraju se u kune po jednom hektaru šume. 

Šumarska znanost i praksa i dalje radi na iznalaženju 

metoda što realnije procjene općekorisnih funkcija 

šume. Bez šumskoga pokrova sadašnja šumska staništa 

izgubila bi mnogo povoljnih svojstava glede pitke vode, 

čis to ga zraka, ponora ugljika, rekreacije, očuvanja genofonda 

i dr. Grupa znanstvenika iz SAD-a, Argentine i 

Nizozemske izračunala je novčanu vrijednost od 33 trilijuna 

amaričkih dolara blagotvornih utjecaja svjetskih 

ekosustava, što je gotovo dvostruko veći iznos od 

ukupne društvene proizvodnje u svijetu (18 trilijuna), a 

od 12 utjecaja 8 ih se odnosi na šumske ekosustave, ili 

novčano je to 27,6 tri lijuna dolara. Komentirajući zakonske 

propise glede održivog gospodarenja šumama 

autor navodi pozitivne primjere iz Ustava RH (članci 3, 

52. i 69.), ali i negativne odrednice zakonskih, podzakonskih 

akata i propisa, kao što je Zakon o cestama iz 

1996. godine, kojim se šumsko zemljište uzima za gradnju 

cesta bez naknade, a naknada bi trebala osigurati 

pošumljavanje “izgubljene” površine pod šumom, ili 

pak zaključak Vlade RH iz 2002. god. o mogućnosti 

eksploatacije mineralnih sirovina u šumama i na šumskom 

zemljištu kroz institut prava služnosti. Tu je i ilegalno 

pretvaranje šumskih zemljišta, posebice privatnih 

u građevinska, izostanak sanacije opožaranih šumskih 

površina, posebice u priobalju, podizanje višegodišnjih 

nasada na šumskom zemljištu bez naknade ili uz minimalnu 

naknadu, zaključio je autor. 

Prof. dr. sc. Igor Anić, sa Šumarskog fakulteta i 

član suradnik HAZU, u referatu “Raznolikost i prirodnost 

šuma u Hrvatskoj”, dao je prikaz stanja, uvodno 

navodeći kako zemljopisni položaj Hrvatske, raznolike 

sinekološke prilike i način gospodarenja rezultiraju raznolikošću 

i prirodnošću šuma. Služeći se podacima 

ŠGOP RH 2006. god., glede šumovitosti navodi slje- 

310

deće: šumom obrasle površine u RH iznose 2 402 782 ha 

ili 89 %, neobraslo proizvodno šumsko zemljište je 

208 466 ha ili 8 %, neobraslo neproizvodno šumsko 

zemljište 32 952 ha ili 1 % i neplodno šumsko zemljište 

44 487 ha ili 2 %. Šumsko zemljište zauzima 47 %, a 

obraslo šumom 42 % kopnene površine RH (0,5 ha po 

stanovniku). Glede raznolikosti, autor navodi kako u 

Hrvatskoj raste oko 4 500 biljnih vrsta i podvrsta, od 

čega 50 % u šumama, u 102 šumske zajednice (fitoceno - 

ze) s 240 autoktonih drvenastih vrsta drveća, poludrveća 

i grmlja, odnosno 74 autoktone vrste drveća. Kontinen - 

talne šume (eurosibirsko-sjevernoamerička vegetacijska 

regija, europska subregija) predstavljaju: nizinske 

šume (planarni v. pojas), šume brežuljaka (kolinski v. 

pojas), brdske šume (montanski v. pojas), gorske šume 

(altimontanski v. pojas) i pretplaninske šume (subalpiski 

v. pojas), a šume sredozemlja (mediteranska vegetaijska 

regija) topliji pojas (mediteransko-litoralni v. pojas) 

i hladniji pojas (mediteransko-montanski v. pojas). 

Nizinske šume rastu na 80-150 m n.m. u dolinama 

nizinskih rijeka (po poplavnim šumama smo treći u Europi). 

Hrast lužnjak sudjeluje u površini nizinskih šuma 

sa 215 479 ha ili 60,9 %, poljski jasen sa 38 678 ha ili 

10, 9 %, crna joha sa 25 355 ha ili 7,2 %, autoktone vrbe 

sa 15 212 ha ili 4,3 %, autoktone topole sa 3 754 ha ili 

1,1 %, šumske kulture i plantaže sa 16 290 ha ili 4,6 % i 

ostala bjelogorica sa 38 719 ha ili 10,9 %. Šume brežuljaka 

rastu na 150–500 m n.m., od čega hrast kitnjak 

zauzima približno 150 000 ha. Tu je najveća raznolikost 

dendroflore i najveći stupanj antropogene degradacije na 

kontinetalnom području. Brdske šume rastu na 500–700 

m n.v. na površini od 754 459 ha, na području Dinarida, 

predalpskog prostora i panonskih gora, gdje je najzastupljenija 

bukva. Gorske šume rastu na 700–1 100 m n.v. 

na području Dinarida, predalpskog prostora i panonskih 

gora. Tu na približno 200 000 ha rastu jelovo-bukove 

šume preborne strukture, gdje je zastupljen preborni 

način gospodarenja i gdje je najdinamičnija i najosjetljivija 

struktura. Pretplaninske šume rastu na 1 100–1 500 

m n.v., što je gornja granica šumske vegetacije i gdje 

dolaze smrekove šume, klekovina bora krivulja i klekovina 

bukve. 

Prema kriteriju prirodnosti (Korpel i dr. 1988, 

Scherzinger 1996) kojega karakterizira: bliskost 

prirodnoj potencijalnoj vegetaciji, bliskost prašumskoj 

strukturi, prirodnoj silvidinamici, prirodnom pomlađivanju 

i raznolikosti flore i faune, 97 % hrvatskih šuma je 

prirodnog karaktera. Prema zagrebačkoj školi uzgajanja 

šuma, prirodno gospodarenje šumama karakterizira: prirodna 

dinamika i struktura šumskih sastojina, prirodno 

pomlađivanje, umjetno pomlađivanje po načelima prirodnoga, 

isključenje čistih sječa, njega šuma s ciljem 

oblikovanja raznolikih, stabilnih, produktivnih i regenerativno 

sposobnih šumskih sastojina i višenamjensko, 

progresivno i potrajno gospodarenje šumama. 

Na kraju autor navodi sedam zaključaka razvidnih 

iz izlaganja, a mi izdvajamo uz onaj o Hrvatskoj kao 

šumovitoj zemlji, zaključak pod rednim brojem 5, u 

kojemu se kaže kako je “Šumarstvo RH u svojoj dva i 

pol stoljeća dugoj povijesti provodilo načelo potrajnosti 

u gospodarenju šumama i stvorilo današnju generaciju 

raznolikih i prirodnih šuma”. Na samome kraju 

navodi što bi moglo ugroziti šumu: smanjenje površine, 

usitnjavanje, zahvati u i oko šuma koji negativno 

utječu na stanište, pasivna zaštita, odstupanje od načela 

prirodnog gospodarenja, pad vitaliteta, degradacijski 

procesi, neusklađenost zakonskih propisa i neprovođenje 

propisa u praksi. 

Svoje izlaganje na temu “Tla Hrvatske – temelj 

održivog razvitka” prof. dr. sc. Ferdo Bašić s Agronomskog 

fakulteta, započeo je s dva životvorna citata 

prof. dr. sc. Mihovila Gračanina iz 1942. god.: “Hrvatski 

narod u pravom smislu “živi od zemlje”, na 

svom dijelu pedosfere zasnovao je on život u prošlosti, 

a izgrađivat će ga u budućnosti......” i “Tla Hrvatske 

najveće su blago hrvatskog naroda; nepresušni su izvor 

njegovih snaga i temelj hrvatske domovine....” No, za 

sve nas i danas, još poučnija je poruka akademika Mije 

Kišpatića, koji u uvodu prvog udžbenika tloznanstva 

na hrvatskom jeziku “Zemljoznanstvo”, Križevci 1877. 

kaže: “Prouči, sinko, zemlju, koju bi rada obdjelavati, 

pa će ti bogatstvo porasti; neučiniš li to, izniknut će ti iz 

nje prosjački štap, kojim ćeš morati putovati širokim 

svijetom od kuće do kuće, od dvora do dvora”. 

“Što nam treba za kvalitetan život?” Autor navodi: 

kvalitetnu i zdravu hranu, čistu vodu i ugodan okoliškrajobraz, 

što izravno ovisio tlu. Ono je višenamjensko 

nacionalno bogatstvo i u izravnoj vezi je sa zdravljem 

čovjeka, vodom, proizvodnjom organske tvari (hranidbenog 

lanca), krajobrazom i bioraznolikošću. Tlo se neprekidno 

stvara, pa bi trebalo biti obnovljivo, ali to na 

nekim substratima ide tako sporo, da je na nekim vapnencima 

potrebno i 2 mil. godina za 1 m dubokog tla. Kažemo 

da je ono uvjetno obnovljiv resurs, jer se ne može 

stvoriti u jednom naraštaju, no čovjeku je potreban jedan 

dan da ga uništi. Tlo je dio tzv. “ekološke trijade” vodazrak-tlo, 

za koju se traži izjednačeni status. U legislativi 

se traži polazište da se načela dobrog gospodarenja tlom 

postave pravno iznad vlasničkih prava, što teško prihvaćaju 

EU političari, držeći se nepovredivosti privatnog 

vlasništva. U koliziji su vlasnička prava i javni interesi 

(čista voda, tlo, zrak, krajobraz), ali kaže autor “subvencije-potpore 

su uvijek “točka pomirbe” svih suprotnosti”, 

a mi dodajemo, samo ako se to želi. Ključni proces 

održavanja života na zemlji osigurava primarna namjena 

tla opskrbom biljke vodom, zrakom i hranjivima, 

što fotosintezom omogućava tvorbu organske tvari. Čak 

95 % hrane potječe iz tla, a uz piće iz tla dobivamo 

vlakno (vuna, svila, predivo bilje) kao temelj tekstilne 

industrije, sirovine (brašno, ulje, šećer, vlakna, kaučuk, 

311

drvo), lijekove i začin (ljekovito i začinsko bilje), dekorativno 

bilje, ogrijev te napose droge (duhan, morfij, 

opium), a u posljednje vrijeme tlo se tretira i kao proizvođač 

obnovljive energije (biomasa, biodizel, bioetanol). 

No, površina plodnih tala na zemlji je ograničena, 

jer samo 11 % svjetskih tala može se obrađivati bez 

ograničenja melioracijskih zahvata (navodnjavanja, 

odvodnje i sl.). Presuho je 28 % tala, kiselih i slanih ima 

23 %, preplitkih 22 %, prevlažnih 10 % i trajno zaleđenih 

6 %. Tlo kao ekoregulator, u isto je vrijeme i prijemnik, 

sakupljač, pufer, izmjenjivač i prečistač različitih 

onečišćenja, a ta je uloga posebno značajna na zaštićenim 

područjima (naiconalni parkovi, parkovi prirode, 

vodozaštitna područja – na oko 600 00 ha). No, primjerice 

štiteći vodu tlo se onečišćava i može postati opasno 

za biljke uzgojene na njemu i konzumiranje (stoka, divljač, 

čovjek). Tlo je izvor genetskog bogatstva (zaštita 

bioraznolikosti), a broj organizama ispod površine tla je 

višestruko veći od onoga na površini. Navodi se 5 000 

insekata – paučnjaka, gmizavaca – mekušaca (100–500 

vrsta), 100 000 protozoa (100-500 vrsta), 100 000 000 

000 bakterija (10 000 vrsta), 10 000 nematoda (50–100 

vrsta), 50 km filamenata (500–1 000 vrsta), sisavaca, krtica, 

miševa i dr. Tlo je regulator globalne klime i središnja 

karika u lancu biotransformacije organskog ugljika 

te utječe na ukupnu količinu CO 2 i drugih plinova koji 

uzrokuju “učinak staklenika” i globalno zatopljenje 

(oko 8 % ukupno emitiranog CO 2 potječe iz poljoprivrede). 

Glede njegove socijalno-gospodarske uloge, ona 

se ponajprije očituje u prostornoj ulozi (nositelj je kompletne 

infrastrukture i idealni medij za odlagalište otpada), 

slijedi uloga u oblikovanju krajobraza (dizajner 

tzv. kulturnog krajobraza), a potom kao izvor sirovina 

(kamen, cigla, šljunak, pijesak), kovina (boksit) i supstrata 

za uzgoj biljaka (treset). 

Kulturno-povijesna uloga tla očituje se u zaštiti prirodne 

i kulturne baštine (geogene i pedogene tvorevine, 

paleontološki i arheološki nalazi kao svjedoci 

prirodne i kulturne prošlosti). 

Porast broja ljudi na zemlji, životnog standarda i kupovne 

moći, traži više hrane, no oko milijardu ljudi 

nema dovoljno hrane, a 273 750 000 danas je gladnih 

(dnevno 29 000 ljudi umire od gladi), pa je glavni gospodarski 

cilj poljoprivrede usmjeren na povećanje 

proizvodnje hrane. Tako proizvodnja žitarica raste od 

247 kg po glavi (1950. god.) na 308 kg (1999. god.), a 

mesa sa 17,2 kg na 36,3 kg., pa se tako uz opskrbu obnovljivom 

energijom povećava i pritisak na tlo, što nas 

usmjerava na održivost agroekosustava i razvoj ruralnog 

prostora. Potpisom Rimske deklaracije 1997. god. prihvatiili 

smo načelo samodostatnosti u opskrbi hranom, no 

pitanje je da li se poštuje to načelo. Strategije razvoja 

nema, pa ne znamo što želimo u poljoprivredi, a potrebna 

je samo bar minimala suglasnost političkih stranaka. 

Uništeni su društveni poljoprivredni kombinati 

(i usitnjeni i tako premali posjedi), a nisu stvoreni novi 

tržištu prilagodljivi subjekti. Izvršena je privatizacija 

bez koncepta i otvorena je mogućnost da do pljoprivrednog 

zemljišta dođu kvazi poljoprivrednici, zainteresirani 

samo za poticaje. Poljoprivredna kućanstva koriste 

prosječno 1,9 ha, a poslovni subjekti 159,2 ha, ali to je 

svega 12 % obradivih površina (dok na tržištu hrane sudjeluju 

sa 65 %). Još je 17 % poljoprivrednog zemljišta 

u državnom valasništvu i nije ga potrebno usitnjavati, 

što ne isključuje privatizaciju. Žalosno je da smo prije 

20 godina proizvodili 40 % hrane više nego danas. Neuređene 

zemljišne knjige ne daju podatke o količini i 

kvaliteti zemljišta, nije prihvaćen prijedlog da se one 

urede bez naknade. Do popisa 2003. god. baratalo se sa 

3,1 mil. ha poljoprivrednog zemljišta, zatim sa 2,7 mil. 

ha, a onda je to administrativno svedeno na 1,3 mil. ha? 

Na taj se podatak preračunava potrošnja kemijskih sredstava 

– mineralnih gnojiva i pesticida, što ispada prekomjerno 

i diskvalificira nas kao poželjnog izvoznika 

hrane. Ne ulažemo u uređenje zemljišta, a po površini 

koja se navodnjava na zadnjem smo mjestu u Europi. 

Dr. sc. Vlado Topić, znanstveni savjetnik u Institutu 

za jadranske kulture i melioraciju krša iz Splita, u 

referatu “Protuerozijska uloga šuma hrvatskoga Sredozemlja”, 

prikazao je rezultate istraživanja na tu temu. 

U svome uvodu naglašava kako šume i šumska zemljišta 

pokrivaju oko 63 % sredozemnog područja Hrvatske, pa 

je razumljiva njihova značajna uloga u razvoju ovoga 

područja, kako s društvenog, tako i ekološkog i gospodarskog 

gledišta. Cilj gospodarenja ovim šumama ponajprije 

je održavanje njihovih općekorisnih funkcija, 

od kojih je protuerozijska, hidrološka i vodozaštitna posebno 

značajna. Nekontrolirane sječe u prošlosti, brst, 

pašarenje, odnošenje listinca, paleži, proširenje poljodjel 

skih površina te prenamjena šuma i šumskih zemljišta 

u infrastrukturne svrhe, vinogradarstvo, maslinarstvo 

i dr., dovelo je do opće degradacije sredozemnih ekosustava, 

a time i do smanjenja njihove protuerozijske i hidrološke 

funkcije. Samo 9,9 % su visoke šume, dok 

panjače, šikare, makije i goleti pokrivaju oko 60 % površine, 

pa ta nepovoljna struktura pogoduje erozijskim 

procesima, dok u dobro očuvanoj šumi nema erozije. 

Na našem sredozemnom području površine 15 389 km 2 

oko 95 % površine zahvaćeno je erozijom, od toga oko 

40 % značajnijom (registrirano je 668 bujičnih vodotoka 

sa slivnom površinom od 3 024 km 2 ). Godišnji gubici tla 

– količine nanosa u rijeke i more, procjenjuju se na 

2 280 720 m 3 (to je povšina od 1 140 ha tla debljine 

20 cm). Znajući kako se tlo vrlo teško i sporo stvara, njegova 

zaštita je zadaća od posebnog interesa. To je i razlog 

posvećivanju pozornosti problematici erozije i 

zaštite tla na kršu, koju si je postavio kao istraživačku 

zadaću Odjel za šumarstvo Instituta za jadranske kulture 

i melioraciju krša 1964. god., a 1971. god. postavljene 

su trajne pokusne plohe (s mjernim instrumentima) u 

312

ujičnim slivovima s različitim geološkim i pedološkim 

karakteristikama i biljnim pokrovom. 

Rezultati prezentiranog istraživanja odnose se na 

površinsko otjecanje oborinskih voda i zaštitu tla od 

erozije u šumskim ekosustavima bijelog graba (pokusne 

plohe na padinama Moseća kod Muća, 550 m n.m., 

na nagibu 26 stupnjeva, smeđe tlo na vapnenencu stjenovitosti 

50–70 %, pokrovnost šikare 61,14–65,34 %, 

visine 1,59–1,79 m, s listincem 1,27-10,5 t/ha) i alepskoga 

bora – pokusna ploha sliv bujice Rupotina (starost 

sastojine 55 god., pokrovnost 80 %, 227 m n.m., 

nagib 26 stupnjeva, smeđe tlo na koluvijalnom brečastom 

laporovitom vapnencu) – pokusna ploha Kučine 

(prije požara sastojina alepskoga bora starosti 25 godi - 

na, 212 m n.m., nagib 20 stupnjeva, erodirana posmeđe 

na rendzina na laporu). Iz rezultata istraživanja na 

plohama u šikarama bijeloga graba (na jednoj sačuvana 

šikara, a na drugoj posječena šikara) za razdoblje 

1999–2003. godine, s ukupno 472 kišna dana i 1269, 

2 mm oborina, od čega 98 erodibilnih, isčitavamo: u 

sačuvanoj šikari godišnje otjecanje bilo je 19,55 

mm/m 2 , koeficijent otjecanja 0,0156 (max. 0,0295), uz 

godišnje gubitke tla od 0,0056 t/ha; u posječenoj šikari 

godišnje otjecanje bilo je 24,03 mm/m 2 , koeficijent 

otjecanja 0,0192 (max. 0,075), uz godišnje gubitke 

tla 0,0072 t/ha. Na istraživanim pokusnim plohama u 

sačuvanim i opožarenim sastojinama alepskoga 

bora za jednogodišnje razdoblje (kolovoz 2002 – kolovoz 

2003. god.) s ukupno 84 kišna dana i 862,5 mm 

obori na, zabilježeni su gubici tla: u sačuvanoj sastojini 

0, 044 t/ha, a na opožarenoj čak 19,94 t/ha. 

Akademik Franjo Tomić s temom “Značaj, raspolo 

živost i gospodarenje vodom u poljoprivredi” počeo 

je izlaganje s napomenom, kako su količine vode ograničene, 

i posebno nedostatne u vegetacijskom razdoblju, a 

povećanje stanovnika i standard življenja potražuje sve 

veće količine. Globalna strategija o vodama iz 1998. 

god. nalaže brigu o ekosustavu i njegovoj održivosti. 

Kopno zauzima 29,2 %, a vode 70,8 % zemljine površine, 

97,4 % su slane, a 2,6 % slatke vode, od kojih je 

samo 3 % pitkih. Voda je u svijetu neravnomjerno prostorno 

i tijekom godine raspoređena, što ovosi o topografskoj 

i klimatskoj raznolikosti. Godine 1995., 

76 % stanovništva raspolagalo je s manje od 5 000 

m 3 /stan./god., a 35 % stanovništva s manje od 2 000 

m 3 /stan./god. vode, dok će prema predviđanju 2025. 

god. ta količina pasti na manje od 1 000 m 3 /stan./god., a 

potrošnja će porasti za 35 %. Hrvatska spada među zemlje 

bogate vodom (5. mjesto u Europi i 42. u svijetu), a od 

ukupno obnovljivih 42 750 km 3 /god. zaliha vode u svi - 

jetu, Hrvatska ima 157 km 3 /god. (23. mjesto), ili 1,7 mil. 

m 3 /km 2 /god. (3. mjesto), odnosno 32 800 m 3 /stan./god. 

(8. mjesto). Razlikujemo površinske (vodotoci, prirodna 

jezera, močvare, umjetne akumulacije i retencije) i podzemne 

vode na čiju količinu, raspored i povezanost, 

utječu morfološke i hidrografske značajke hrvatskoga 

prostora. U prikazanoj tablici vodotoka s ukupnom površinom 

sliva vodotoka i sliva koji se odnosi na RH, u Crnomorskome 

slivu od 19 vodotoka Dunav ima najveću 

površinu sliva 816 950 km 2 (u RH 35 132 km 2 ), zatim 

Sava 95 419 km 2 (u RH 25 770 km 2 ), Drava 41 238 km 2 

(u RH 7 015 km 2 ), Mura 14 149 km 2 (u RH samo 

473 km 2 ), Kupa 10 236 km 2 (u RH 8 412 km 2 ) itd., dok 

je u Jadranskome slivu od 11 prva Neretva s 10 520 km 2 

(u RH samo 280 km 2 ), zatim Cetina sa 4 145 km 2 (u RH 

1 531 km 2 ), Krka 2 657 km 2 (u RH 2 373 km 2 ), Zrmanja 

1 379 km 2 sve u RH, Lika 1014 km 2 također sve u RH 

itd. Od 8 prirodnih jezera u RH najveće je Vransko 

jezero u Dalmaciji (30,7 km 2 ), a zatim Prokljansko 

(11,1 km 2 ) itd., dok je s najvećom dubinom Vransko jezero 

na Cresu (84 m najveća dubina, a površina 

5,8 km 2 ). Močvare spadaju također u površinske vode, a 

posebno su značajne one s Ramsarskoga popisa vlažnih 

zaštićenih staništa: Kopački rit, Lonjsko polje, Crna 

mlaka i donji tok Neretve. Umjetne akumulacije (njih 69 

s vodnog područja Save, Drave i Dunava, Primorskoistarskog 

i Dalmatinskog) za koje RH ima dobre prirodne 

mogućnosti, a u koje dotiču veće količine vode u 

zimskome razdoblju, koriste se višenamjenski (Hrvatske 

vode i Elektroprivreda). Planirana izgradnja je 294 

akumulacije (najviše iz vodnoga područja Save 190, a 

Drave i Dunava 88). No, za navodnavanje se mogu koristiti 

i vode iz postojećih (10) i planiranih (86) retencija. 

No, uz borbu za vodu, stanovništvo se svake godine 

bori i protiv vode, jer u RH oko 800 000 ha (oko 14 % 

prostora) ugroženo je poplavama. Od suvišnih voda ugroženo 

je oko 1,1 mil. ha poljoprivrednoga zemljišta (prije 

1990. god. izvedena je kanalska mreža na 724 749 ha, cijevna 

drenaža na 148 653 ha, a na 324 662 ha postoji djelomična 

kanalska mreža). Potrebno je izvesti sustav 

cijevne drenaže na 600 000 ha, čime bi imali 2,2 mil. ha 

obradivih površina uz mogućnost proizvodnje hrane za 

8–10 mil. ljudi. Navodnjavanje je suprotna mjera od 

odvodnje, no mi navodnjavamo svega 1 % obradivih 

površina (u svijetu 17 %, a u Europi 13 %), dok su naše 

mogućnosti navodnjavanja 33 % obradivih površina. 

Svakako u zaštiti prirodnih resursa potrebno je poštivati 

temeljna načela, jer “urbanizacija, gospodarski i opći razvoj 

življenja ljudi, dovodi do većih zahtjeva za vodom, a 

znatno povećana potrošnja vode ugrožava vodne resurse i 

okoliš”, zaključio je akademik Tomić. 

Prof. dr. sc. Darko Mayer sa Rudarsko-geološkonaftnog 

fakulteta, u referatu “Hrvatske podzemne 

vode”, dao je intresantan prikaz stanja i korištenja podzemnih 

voda. Akumulacija podzemnih voda i hidrološki 

uvjeti, posljedica su geološke građe Hrvatske. 

U Panonskom bazenu imamo kvartarne (intergranularne) 

vodonosnike u dolinama rijeka Drave i Save (1) i 

unutarnje područje (2) – uglavnom nepropusne stijene i 

dolomitni gorski vodonosnici, dok u krškom području 

313

(3) imamo mezozojske karbonatne stijene pukotinskokavernske 

poroznosti i brojne površinske i podzemne 

krške oblike i komplicirane hidrogeološke odnose. 

Geološka građa uvjetuje otjecanje i infiltraciju oborinskih 

voda i dok (1) karakterizira pretežno površinsko 

otjecanje i brojni površinski vodotoci, (2) napajanje 

vodonosnika infiltracijom iz vodotokova, kod (3) su to 

malobrojni površinski vodotoci i velika infiltracija u 

podzemlje. Debljina, broj i granulometrijski sastav vodonosnika 

u dolinama rijeka Drave i Save mjenjaju se 

od zapada prema istoku. U porječju tih rijeka izbušeno 

je preko tisuću zdenaca i piezometara dubine 10–350 m 

i eksploatacija podzemnih voda te vodoopskrba, temelji 

se najvećim dijelom na crpljenju podzemne vode iz 

bušenih i kopanih zdenaca. Prirodna kakvoća pod zem - 

ne vode zadovoljava uvjete za pitku vodu (u istočnoj 

Hrvatskoj je nešto pvećana kaoncetracija željeza, mangana 

iznad MDK). Glede debljine krovinskih naslaga i 

ugroženosti vodonosnika, za zapadni dio Hrvatske postoji 

visoki stupanj ranjivosti vodonosnika – onečišćenja 

zbog nepostojanja krovinskih naslaga (varaždinsko i 

gradska zagrebačka crpilišta), dok su na istoku vodonos - 

nici prirodno zaštićeni debljinom krovinskih naslaga 

(i više od 20 m). Krške pak podzemne vode, s izvrsnom 

prirodnom kakvoćom vode za piće, slabo su zaštićene, 

jer nedostaje ili je tanak povšinski pokrivač, a infiltracija 

u unutrašnjost je vrlo brza, pa su tu nužne tehnički složene 

i skupe mjere zaštite (odvodnja, uređaji za pročišćavanje, 

održiva poljoprivreda i sl.). Eksploatacija se 

temelji na kaptaži izvora. Zaliha pod zemnih voda u 

RH je prema stanju 2009. god. 9 133 mil.m 3 /god. ili 

290 m 3 /sek (crnomorski sliv: sliv Save 1 852,1 mil. 

m 3 /god., Drave i Dunava 810, 4 mil. m 3 /god.; jadranski 

sliv, Primorsko-istarski slivovi 2 639, 5 mil. m 3 /god., a 

dalmatinski slivovi 3 831,3 mil. m 3 /god.). 

Strateške zalihe podzemnih voda krških područja 

(Gorski kotar, Lika, unutrašnjost Dalmacije, a čiji slivovi 

su u cijelosti na području RH), su izvrsne prirodne 

kakvoće, za sada se vrlo malo koriste, kao i iz vodonos - 

nika u dolinama Drave i Save, koje su promjenjive 

kakvoće i značajnog rizika od onečišćenja zbog opterećenja 

prostora poljoprivredom i prometom. Najintezivnije 

se eksploatiraju strateške zalihe u blizini velikih 

gradova (Zagreb, Split, Rijeka, gradovi u zapadnoj Istri) 

i to s trendom pogoršanja kvalitete zbog antropogenih 

utjecaja. Velike pak strateške zalihe podzemnih voda 

dobre kvalitete u području južne Hrvatske, obnavljaju se 

s područja izvan granica RH, pa su nam izvan dohvata 

preventivne zaštite. Samo 10 % vode koristimo iz površinskih 

vodotoka, a 90 % iz podzemlja. Iz javnih vodoopskrbnih 

sustava u 2006. god. isporučeno je 311 mil. m 3 

vode, a gospodarstvo je iz vlastitih vodozahvata iskoristilo 

još 90 mil. m 3 , što znači da je registrirana potrošnja 

vode u RH oko 400 mil. m 3 /god. Srednja cijena je oko 

13,80 kn/m 3 , odnos no vrijednost iz vodoopskribnih sustava 

iznosi oko 5,5 milijardi kuna godišnje. Glede 

“konzumne vode” razlikujemo: mineralnu vodu (prolaskom 

kroz slojeve istovre meno se obogaćivala mineralima, 

ugljičnim dioksidom i elementima u tragovima), 

izvorsku vodu (izvire iz podzemnih ležišta, zaštićenih 

od utjecaja s površine, niže je mineralizirana i blagotvornijeg 

je djelovanja) i stolnu vodu, koja je mehanički 

pročišćena i izvorno ne mora biti čista, ali se pročišćava 

da bude pitka (voda iz vodovoda). Procjenjuje se da je 

koncesinarima na raspolaganju oko 1,2 mil. prostornih 

metara vode za flaširanje, a zasad se koristi oko polovice 

kapaciteta. U cijelom poslu s podzemnom vodom u RH 

“zavrti” se oko 7 milijardi kuna godišnje. Što se pak tiče 

geotermalnih voda, Hrvatska ima tradiciju korištenja, ali 

koristi se vrlo malo tih voda. Pišući ovaj osvrt na teme 

okruglog stola i gledajući kartu RH na kojoj je označeno 

19 geotermalnih točaka s mjestima i temperaturom 

vode, začuđuje nas tako malo korištenje u vremenu, 

kada je pitanje energije “biti ili ne biti” (Velika Ciglena 

kraj Bjelovara 170 °C, Lunjkovec između Varaždina i 

Koprivnice 131 °C, Ferdinandovac 120 °C, Karlovac 

120 °C, Babina Greda 100 °C, Bizovac 96 °C, Zagreb 

30–80 °C, Ernestinovo 74 °C, Sv. Nedelja 65 °C, Sisak 

50 °C itd.). Skupo je korištenje kažu – no koliko je to u 

usporebi s ostalim izvorima energije i nije li to isti slučaj 

kao i s našom biomasom, ili s automobilima na električni 

pogon (naftni lobi). 

U Ustavu RH, vode se kao i šume navode kao dobro 

od posebnog intresa i smatra se da su Ustavom i Zakonom 

o vodama zaštićene, a čini se da su zaštićene i od 

privatizacije i sigurne od zloupraba, kaže prof. Mayer. 

Istovremeno zaključuje, kako je tržišna vrijednost podzemnih 

voda kao dijela “neprocjenjivog” prirodnog 

bogatstva nedvojbeno velika, pa su one vrlo atraktivne 

za moguću privatizaciju. Zbog toga upozorava, kako 

Zakon o komunalnom gospodarstvu (po kojemu se dodijeljuje 

koncesija za obavljanje djelatnosti vodoopskrbe) 

ne sadrži odredbe o vlasništvu komunalne infrastrukture, 

pa privatni sektor može posrednim putem steći vlasništvo 

nad infrastrukturom na izvorištima, kao i nad 

zemljištem oko izvora. 

Prof. dr. sc. Davor Romić s Agronomskog fakulte - 

ta, radom pod naslovom “Voda i poljoprivreda” svoje 

izlaganje kao i ostali, započeo je s osnovnim podacima: 

više od 70 % zahvaćene vode u svijetu troši poljoprivreda, 

prosječne oborine u Hrvatskoj iznose 1 162 mm 

/god., 442 mil. m 3 vode sadrže toplovodni ribnjaci, 

216 mil. m 3 hladnovodni ribnjaci, 25–30 mil. m 3 troši se 

za navodnjavanje, a 20–25 mil. m 3 troši stoka za piće. U 

poljoprivredi su značajne ekstremne hidrološke pojave, 

kao što su poplave i suše, pa imamo stalne vodene površine, 

učestalo plavljene površine, nizinske retencije 

zaštitnih sustava i potencijalno ugrožena područja. 

Značajne regulacijske i zaštitne vodne građevine su: 

akumula cije, brdske retencije, distribucijske građevine, 

314

obrambeni nasipi, oteretni, lateralni i spojni kanali i 

odvodni tuneli i cjevovodi. Glede erozije tla vodom, na 

karti su označene klase niskog, umjerenog i visokog rizika. 

U svijetu se navodnjava više od 250 mil. ha ili 18 

% obradivih površina, na kojima se proizvodi 40 % 

hrane. Prema Nacionalnom projektu navodnjavanja, gospodarenja 

poljoprivrednim zemljištem i vodama u RH, 

na karti su označena područja pogodna za navodnjavanje 

u pet kategorija (vrlo visoka pogodnost, visoka, 

umjerena, niska i vrlo niska). Dinamika izgradnje sustava 

navodnjavanja kreće se od nekih 3 000 ha u 2006. 

god. do 65 000 ha u 2 020. god. Prema podacima sada se 

navodnjava 9 190 ha na vodnom području Jadranskoga 

mora (najviše u Zadarskoj županiji 3 135 ha, a zatim u 

Splitskoj županiji 2 871 ha) i 4 917 ha na vodnom 

području Dunava (najviše u Vukovarsko-srijemskoj županiji 

1 836 ha). Izrađen je Nacinalni pilot projekt navodnjavanja 

i vidjeli smo detaljniji prikaz sustava 

navodnjavanja SN Opatovac (705 ha) i SN Baštica – I. 

Faza. 

U kratkoj raspravi nakon svih izlaganja valja istaknuti 

primjedbu, kako je šteta što nismo mogli ovdje čuti 

više i o nadzemnim vodama, posebno vodotocima, pa da 

time zaokružimo tu cjelinu. One su kod nas i premalo 

korištene, dok su te iste naši susjedi dobro iskoristili – 

male pribranske hidrocentrale (Slovenci, Mađari), a kod 

nas (robujući najčešće kvazi zaštiti) protiču neiskorišteni 

drugima na korištenje (Đerdap). 

Nije potrebno reći kako ni ovaj eminetni skup očito 

nije baš bio interasantan vrlim gospodarstvenicima i političarima 

koji nam “kroje kapu”, a imali su priliku bar 

nešto naučiti. I nije baš istina da Hrvatska akademija 

znanosti i umjetnosti šuti o gospodarskim temama, ona 

itekako govori o njima, što potvrđuje i ovaj okrugli stol, 

samo nema slušača. Nisu se baš “pretrgali” niti predstav - 

nici medija, osim časne iznimke gospođe Tanje Devčić, 

urednice 2. programa Hrvatskoga radija, koja nikada ne 

izostaje, kao prava nasljednica legendarne gospođe Lidije 

Firšt, urednice HRT-a i utemeljiteljice Zbora novinara 

za okoliš, Hrvatskoga novinarskog društva, pa njoj i 

ovim putem zahvaljujemo na odazivu i uloženom trudu. 

Svakako, za nas šumare i ovaj skup predstavlja još jednu 

značajnu aktivnost i doprinos u obilježavanju 2011. 

god., Međunarodne godine šuma. 

H. Jakovac 

IZ HRVATSKOGA ŠUMARSKOGA DRUŠTVA 

FROM THE CROATIAN FORESTRY ASSOCIATION 

Požeški ogranak Hrvatskoga šumarskog društva 

RAZNOLIKOST ŠUMSKE VEGETACIJE NA POUČNOJ STAZI HAJDEROVAC 

Slika 1. Na otvaranju poučne staze 

Svoj doprinos obilježavanju Međunarodne godine 

šuma 2011. dali su 24. ožujka požeška podružnica Hrvatskih 

šuma i požeški ogranak Hrvatskoga šumarskog 

društva. Naime, otvorena je poučna 

staza Hajderovac u blizini istoimenog 

šumsko-hortikulturnoga rasadnika, 

nedaleko od Kutjeva. Voditelj 

UŠP Požega i predsjednik požeškog 

ogranka HŠD-a dipl. ing Stjepan 

Blažičević zahvalio se svima 

koji su svojim radom pomogli uređenju 

ovog objekta, odnosno izdavanju 

prigodne brošure. Istaknuo je 

kako je ovaj iznimno vrijedan lokalitet 

prepoznalo i Ministarstvo turizma, 

koje je osiguralo dio novca za 

uređenje staze, jedne u nizu koje će 

urediti “Hrvatske šume”, sa ciljem 

da se izletnici i ljubitelji prirode što 

bolje upoznaju s vrijednostima slavonskih 

šuma. Autor vodiča o poučnoj 

stazi, dipl. ing Perica Benčić, naglasio je kako se 

staza proteže kao uski pojas u srednjem toku potoka 

Hajderovca, u smjeru sjever-jug, u dužini približno 

315

2000 m. Na vrlo kratkom potezu, na 15 označenih stajališta, 

nalazi se velik broj šumskoga drveća, grmlja i prizemnoga 

rašća, čak 64 drvenaste i 92 vrste zeljastoga 

bilja. Mnoštvo je autohtonih biljaka, ali i onih unesenih 

iz Amerike, Kine te iz drugih zemalja i sa drugih kontinenata. 

Tome su svojim gospodarenjem šumama unazad 

200 godina pridonijele generacije bivših šumskih 

posjednika (grofovi Turkovići i drugi) i šumarskih gospodarstvenika, 

ondašnjih i sadašnjih šumarskih struč - 

njaka. 

Bogatstvo samoniklih i unesenih vrsta 

Oko 15 različitih drvenastih vrsta unesene su zadnjih 

stotinu godina iz Sjeverne Amerike i Azije, a one su se 

aklimatizirale. Naime, žive u području sličnom njihovoj 

domovini, a ovdje su opstale zahvaljujući pažnji nas šumara, 

naglasio je Benčić. Opisujući pojedina stajališta, 

napomenuo je kako su sva ona zanimljiva, no ipak je izdvojio 

stajalište broj 3, s našim samoniklim (autohtonim) 

hrastom lužnjakom, koji za današnje vrijeme ima 

zadivljujuće dimenzije. Starost mu je vjerojatno dvjestotinjak 

godina, a ima drvnu masu veću od 20 m 3 . Zanimljivo 

je i stajalište broj 2 s nizinskim (poljskim) 

brijestom, pratiteljem hrasta lužnjaka i vrstom koja izumire 

u našim šumama. Stablo koje se ovdje nalazi staro 

je više od stotinu godina. Na prvome stajalištu unsene su 

vrste drveća: divlji kesten, crni orah, maklura, gledičija 

(trnovac) i pajasen (kiselo drvo). Tako su se dva stabla 

maklure, koja ima tvrdo drvo za široku uporabu (izrada 

lukova i strije la te različitog poljoprivrednog or u đa), 

našla unutar sastojine crnog or aha. Među zanimljivim vrstama 

na stajalištu broj 14 svakako je i je dna obična 

smreka, visoka gotovo 32 m, prsnoga promjera 108 cm i 

dr vnoga volumena oko 14 m 3 . U blizi ni sm reke je stablo 

gorskoga ja vora, smj ešteno uz sam rub potoka Hajdero - 

vca. Svoje je mjesto na ovome staja lištu zauzelo i jedno 

stablo go rskoga jasena, kojemu je stanište u brdskim i 

planinskim šumama. Ova vrsta obično raste na nadmor - 

s koj visini iznad 800 m, a visina je staze od 185 m na 

južnome dijelu, do 220 m na sjevernom. 

Prilog obogaćivanju turističke ponude 

Jedan od urednika brošure mr.sc. Juraj Zelić istaknuo 

je kako će poučna staza obogatiti turističku ponudu i 

učiniti je još zanimljivijom. Dobro će poslužiti svima 

onima koje zanima biologija i botanika, ali i tradicija i bogata 

povijest kutjevačkoga kraja. Prema mišljenju ovoga 

požeškog šumarskog stručnjaka, “Hrvatske šume” trebale 

bi urediti još nekoliko poučnih staza. Pohvalivši požeške 

šumare za provedbu ove vrijedne ideje, poučnu je stazu 

službeno otvorio mr. sc. Petar Jurjević, predsjednik 

HŠD-a. On je naglasio kako će šumari i šira javnost na 

ovom objektu biti upoznati s raznolikošću i bogatstvom 

naših šuma. Otvaranju staze nazočili su predstavnici Požeško-slavonske 

županije, HŠD-a, Javne ustanove za 

upravljanje zaštićenim područjem te Parka prirode Papuk. 

Zanimljivost sladunovo-cerovih šuma 

U blizini staze smješten je jedan od poznatih hrvatskih 

šumsko-hortikulturnih rasadnika, od kojega se 

šumskom prometnicom dugom oko 1600 m, uz kulture 

četinjača, dolazi do okretnice i prvoga stajališta staze. 

To je površina obrasla samoniklom vegetacijom, no 

unutar nje nalazi se nekoliko spomenutih vrsta koje 

ovdje ne dolaze od prirode. Naime, one su unesene u 

dekorativne svrhe, zabunom ili za ishranu divljači. Zanimljivo 

je da je vlastelin Turković sadio uz putove i na 

plješinama divlji kesten, čiji su plodovi služili za prehranu 

divljači. Ovaj objekt zamišljen je kao vodič po točkama 

stajališta, karakterističnih za pojedinu vrstu, 

biocenozu ili lokalitet. Obilje vrsta zavidnih dimenzija i 

starosti pojedinih primjeraka, ili način na koji su nas ta li, 

zadivljuje svakoga posjetitelja i ne ostavlja ga rav no - 

Slika 2. Informacijska ploča sa stajalištima 

Slika 3. Šuma hrasta lužnjaka i običnoga graba 

316

dušnim. Osim navedenih nekoliko stajališta, na vodimo 

i ostale: crveni hrast (4), bivša lugarnica (5), kulture četinjača 

(7), sastojina lužnjaka i graba (8), sastojina crne 

johe (9), poljski jasen (10), sastojina sladuna i cera (11), 

primorski bor (12), ugljenka, kopa, žežnica (13), divlja 

loza (15). Za fitocenološka istraživanja osobito je zanimljiva 

sladunovo-cerova šuma, koja se kao izdvojeno 

područje rasprostranjenosti ili enklava nalazi na području 

Slavonije, a posebno u jednome dijelu Požeške kotline. 

Cjelovite i gotovo čiste sastojine hrasta sladuna 

smještene su u gospodarskoj jedinici “Južna Krndija 

kutjevačka”, iznad naselja Bektež i Gradište. Fenomen 

medenja ovoga hrasta, da slatki sok curi i iz žira, javlja 

se samo u ovome dijelu Krndije, od Kutjeva do Ljeskovice. 

Sladun na ovome području oblikuje je din s t ve ni, 

cjeloviti (diskontinuirani) areal svoje najzapadnije rasprostranjenosti, 

pa je privukao pozornost mnogih biologa, 

botaničara i šumara. Stoga je pokrenuta inicijativa 

da se lokalitet poučne staze sa sastojinama hrasta sladuna 

uključi u Park prirode Papuk, u cilju populariziranja 

ove specifične prirodne vrijednosti. 

Vegetacija u četiri šumske zajednice Bogatstvo flo - 

re u četirima šumskim zajednicama – Poučna staza 

nalazi se u istoimenom šu mskom predjelu na području 

šumarije Kutjevo, u gospodar skoj jedinici “Južna krndija 

kut je vačka”, a proteže se uz potok kroz odjele 95, 

96, 97, 98, 101, 102, 103 i 104. Izdvoje na je kao rijedak 

lokali tet po boga tstvu biljnog i životinjs ko ga svije ta. 

Zbog raznolikosti flo re, po sebice dendroflore, obilja šu - 

mskih plodina te većega broja lov ne divljači i ptica, prirodoslovci 

ma je i šuma rima osobito zani m lji va i doj m- 

ljiva. Biolozi, šu mari, lju bitelji prirode i turistički 

znatiželj nici mo gu na ovom objektu upo z nati zna čajnije 

samonikle (au tohtone) i st rane (al o h tone) drvena ste 

vrste te nji ho ve biološko-ekološke i gospodar stvene 

značajke. Na ovome ma lom prostoru raste raznolika i 

obilna šumska flora u četirima šumskim bi ljnim zajednicama 

(te u više subasocijacija): sladunovo-cerovoj 

šumi (Quercetum frainetto-cerris), šumi hrasta kitnjaka 

i običnoga graba (Epimedio-carpinetum betuli), 

šumi hrasta lužnjaka i običnoga graba (Carpino betuli- 

Quercetum roboris) te šumi crne johe s blijedožućkastim 

šašem (Carici brizoidis-Alnetum glutinosae). Šumari 

Požeštine prepoznali su ovaj lokalitet i odlučili ga 

urediti ne samo zbog slikovitosti i raznolikosti krajobraza, 

nego i zbog gospodarske, socijalne i kulturne 

ostavštine kutjevačkoga kraja, a napose one koja je vezana 

za šumsko-gospodarsku djelatnost. Građevinski 

objekti i dendroflora, na koje danas nailazimo na poučnoj 

stazi, djelo su zapaženog šumarskog gospodarstvenika 

Milana Turkovića (1857–1947), vlasnika vlastelinstva 

Kutjevo od 1882. do 1945. godine, i šumarnika 

Mije Radoševića koji tada službuje na vlastelinstvu. 

Šumarstvo se u to vrijeme provodi prema odredbama 

Osnove gospodarenja, a za sve se proizvode organizira 

prodaja na domaćem tržištu 

Vodič za šumare i sve ljubitelje prirode 

Prigodno tiskan i grafičko lijepo opremljen vodič 

“Po učna staza Hajderovac”, autora dipl. ing. Perice 

Ben čića, obuhvaća (uz predgovor i uvodni dio) kratki 

pregled povijesti kutjevačkoga kraja, s osvrtom na povijest 

šuma i šumarstva, vodič kroz poučnu stazu te popis i 

detaljan opis svih stajališta, koja su na terenu označena, 

s opisom značajnijih karakteristika na informacijskoj 

ploči. Vodič ima s popisom literature i izvo rne dokumentacije 

71 stranicu, 65 kvalitetnih fo tografija u boji, 6 

crnobijelih fotografija, 4 crteža i 3 karte (dvije šumarske 

i jedna turistička). Na unutrašnjoj strani korica nalaze se 

umanjene fotografije svih stajališta te snimka šumskoga 

predjela Hajderovca s ucrtanom linijom protezanja 

staze. Nakladnici ove brošure su “Hrvatske šume” (UŠP 

Požega; za nakladnika Stjepan Blažiče vić), Javna ustanova 

za upravljanje zaštićenim po dručjem Požeško-slavonske 

županije i Turistička zajednica grada Kutjeva. 

Slika 4. Vodič o poučnoj stazi 

Urednici su mr. sc. Juraj Zelić i dipl. ing. Davorin 

Krakar, koji su zajedno s P. Benčićem i autori fotografija. 

Vodič će korisno poslužiti šuma rskim stručnjacima, 

prirodoslovcima, povjesničarima, turističkim djelatnicima 

i svim ljubiteljima prirode. 

Ivica Tomić, dipl. ing. šum. 

(Foto: I. Tomić, P. Benčić) 

317

U srijedu 27. 04. održan je koncert 

u Šumarskom do mu pod naslovom 

WITH A SONG IN MY HE - 

ART, s pje smom u srcu pjevača 

Matije Podnara, baritona i dr.sc. Ja - 

dranke Roša, soprana, uz kla virs ku 

pratnju Maria Ćopo ra. Kon cert je 

održan povodom Međuna rodne go - 

dine šu ma i izložbe fo to grafija “Šu - 

ma okom šumara”, iz lo žene u Šu - 

marskom domu. Pro gram je naja vio 

Predsjednik Se kci je za kultu ru, sport 

i rekreaci ju gospo din Oliver Vlainić, 

dipl. ing., koji je ta kođer upoznao 

go s te s događanji ma povodom Međunarodne 

godi ne šuma. 

Na programu su bi le arije iz popu - 

la rnih opera kao što su W. A. Mo za rt: 

arija Cherubina iz opere Figarov Pir, 

W. A. Mozart: “Voi c he sapete”, 

KONCERT U ŠUMARSKOM DOMU 

R. Ro dgers: song iz mju zikla South 

Pacific, 1949. “Some enchanted evening”. 

Na repertoaru su bile i popularne 

međimurske pjesme V. Ruž - 

djaka: Tri dni mi je kak sem došel sa 

Tabora, Zelena Do brava, Zvira voda, 

Kaj se pripetilo i Lehku noć, P. I. Čaj - 

kovski: Njet tolka tot kto znal, V. Bellini: 

arija Grofa Ro dolfa iz opere La 

Sonnambula “Vi raviso, o luoghi 

ameni”. 

Koncert je završio zajednič k om 

izvedbom pjesme A. Kabilja iz 

mju zikla Jalta, Jalta, “Neka cijeli 

ovaj svi jet”, što je publika popratila 

velikim pljeskom. Nakon koncerta 

slijedilo je ugodno druženje. 

Matija Podnar, bariton, iza sebe 

ima bo gato glazbeno iskustvo, pjeva- 

L. We bber: arija iz mjuzikla Phantom of the Opera “Think 

of me” u izvedbi Jadranke Roša. Potom su slijedile pjesme 

u izvedbi Matije Podnara: N. Brodzsky: song iz filma The 

Toast of New Orleans, 1950. “Be my Love”, J. Kern: arija 

iz opereta Roberta, 1933. “Smoke gets in your eyes”, 

nje u mno g im vokalnim ansamblima (XL, Bra n - 

dNewQuartet), raznim zboro vima (“Lira”, “INA”, AZ 

Ivan Go ran Kovačić, KZ Ivan Fi lipović …) i kla pama 

(Lebić, Gr delin). Od 1998. god. je stalni honora r ni član 

ansambla Gradskog kazališta Komedija, gdje sudjeluje u 

operetama i mju zi klima kao čl an kazališnog zbora, a od 

2003.god. dj eluje također i kao korepetitor kazali šnog 

zbora. 

Jadranka Roša 

318

DELNIČKI OGRANAK HŠD-a OBOGAĆEN S TRIDESETAK 

NOVIH ČLANOVA ŠUMARA-UMIROVLJENIKA 

Sve je počelo pismom kolege Željka Gjukića, dipl. 

ing. šum. iz Delnica, upućenog na adrese tridesetak šumara-umirovljenika 

krajem prošle godine. Evo dijela 

sadržaja pisma: 

“Poštovani, u uvjerenju da će Vas ovo pismo pred 

dolazeće božićne i novogodišnje blagdane zateći čile i 

vedre, odlučio sam obratiti Vam se s jednim prijedlogom 

koji već dulje vrijeme nosim u sebi. 

Od našeg učestalog, gotovo svakodnevnog susretanja, 

razgovora i razmjene misli, dok smo još bili aktivni 

na svojim radnim mjestima, prošao je ne mali broj godina. 

S umirovljenjem, a s tim u vezi i odlaženjem u neke 

druge nove sredine, bilo prema moru i/ili kontinentu, sve 

više gubimo kontakt, sve se više, htjeli mi to ili ne, otuđujemo, 

postajemo stranci. Kako sam jedan od rijetkih koji 

je i nakon umirovljenja ostao živjeti u Delnicama, u 

gradu u kojem i dalje egzistira naša tvrtka, doduše malo 

promijenjenog imena, od vremena do vremena susretnem 

se s nekim od Vas, mojim kolegama i prijateljima, 

razmijenimo nekoliko misli i uz onaj obvezni: kako sa 

zdravljem? Ubrzo odemo svaki na svoju stranu. 

Kako bi obnovili naše drugovanje, kako bi se barem 

jednom godišnje sastali i prisnije družili, predlažem 

jedan zajednički cjelodnevni susret koji bi organizirali 

u jednoj od naših lovačkih kuća negdje u svibnju 

2011. (podvukao Ž. Gj.). 

Želja kolege Gjukića u cijelosti se ispunila. 

Nakon više neformalnih sastanaka članova inicijativne 

grupe kolega šumara-umirovljenika u sastavu: 

mr. Božidar Pleše, Željko Gjukić, Josip Crnković, Alojzije 

Frković i Momčilo Ostojić te susreta s čelnim ljudima 

Uprave šuma Podružnice Delnice odnosno 

HŠD-Ogranak Delnice, konačno je došao toliko željeni 

“zajednički cjelodnevni susret” mahom bivših stručnih 

djelatnika Šumskog gospodarstva Delnice, odnosno 

njegova pravnog slijednika HŠ-a Uprave šuma Podružnice 

Delnice. Susret je održan 27. svibnja 2011. u 

upravnoj zgradi Šumarije Delnice u Delnicama, jednoj 

od 14 područnih šumarija delničke podružnice. 

Uz prisutnost upravitelja UŠ Podružnice Delnice Roberta 

Abramovića, dipl. ing. šum., upravitelja Šumarije 

Delnice Marija Gašparca, dipl. ing. šum. i predsjednice 

HŠD-a ogranak Delnice Tijane Vujnović-Grgurić, dipl. 

ing. šum. od strane domaćina te gostiju iz Zagreba, tajnika 

HŠD-a Damira Delača, dipl. ing. šum. i tehničkog 

urednika “Šumarskog lista” Hranislava Jakovca, dipl. 

ing. šum. od pozvanih 36 šumara umirovljenika susretu 

su se odazvali (prema abecednom redu) dipl. ing. šum.: 

Ivan Citković (Rijeka), Josip Robert Crnković (Skrad), 

Alojzije Frković (Rijeka), Željko Gjukić (Delnice), 

mr.sc. Tomislav Heski (Senjsko-Vrbovsko), Josip Janeš 

(Rijeka), Nikola Jugović (Rijeka), Zdravko Mihelčić 

(Vrbovsko), Simo Milković (Rijeka), Damir Moćan 

(Delnice), Momčilo Momo Ostojić (Fužine), Milan 

Ožura (Delnice), mr. sc. Božidar Pleše (Lokve), dr. sc. 

Karmelo Poštenjak (Jastrebarsko), mr. sc. Stjepan Puljak 

(Zagreb), dr. sc. Dominik Raguž (Opatija), Branko 

Rački (Rijeka), Berta Spudić (Lovran), Nikola Spudić 

(Lovran), Alojz Štimac (Rijeka), Jovan Jovica Vujnović 

(Delnice), Simo Vujnović (Karlovac) i mr. sc. Milan 

Zdjelar (Rijeka). 

Kako to i priliči u ovakvim susretima, prvi se prisutnima 

obratio direktor UŠ Podružnice Delnice Robert 

Abramović, istaknuvši kako je od prvog susreta s predstavnicima 

kolega-umirovljenika podržao njihova nastojanja 

da se preko delničkog ogranka HŠD-a što 

prisnije povežu s aktivnim stručnim zaposlenicima tvrtke, 

te svojim iskustvom doprinesu što boljem gospodarenju 

povjerenim im bogatstvom. Prostor rubrike 

nam ne dozvoljava da predstavimo ni djelić “osobne 

Slika 1. Radno predsjedništvo s gostima susreta u Šumariji 

Delnice; u prvom planu Željko Gjukić. 

Slika 2. Uz prisutnost Roberta Abramovića i Marija Gašparca pozdravne 

riječi u ime HŠD-a Ogranak Delnice uputila je 

predsjednice ogranka Tijana Vujnović-Grgurić. 

319

Slika 4. Dobrom raspoloženju i druženju u šumarskoj kući doprinijeli 

su kolege Alojz Štimac (bas gitara) i Momčilo Ostojić 

(harmonika). 

320 

Slika 3. Zajednička fotografija svih sudionika na prvom susretu članova Sekcije umirovljenika 

i njihovih domaćina, ispred šumarske kuće Gospodska bajta na Drgomlju. 

karte” delničke Uprave koju je pu - 

tem video-zida tako zorno predstavio 

kolega Abramović. 

Izrazivši dobrodošlicu i zadovoljstvo 

da je Šumariji Delnice pripala 

čast da prva ugosti kolege-umirovljenika, 

upravitelj šumarije Marijo 

Gašparac u svom je sažetom prikazu 

naglasak stavio na one novine putem 

kojih je auditorij mogao razlučiti šumariju 

kakva je bila nekad i kakva je 

danas. Za starije kolege šumare-umirovljenike, 

od kojih su neki prije 

deset i više godina “branili boje” te 

iste šumarije, bilo je ugodno čuti da 

svega pet sjekača i šest traktorista (s 

tri stroja) uspijeva ostvariti 55 % sječivog 

eta ta (ukupni etat šumarije 48.000 m 3 ), da je 

ukupna primarna otvorenost šuma šumskim ces tama 

(na 8.100 ha u tri gospodarske jedinice i Park šuma “Japlenški 

vrh”) dostigla brojku od impresivnih 26 

km/1000 ha, a sekundarna otvorenost traktorskim vlakama 

95–100 m/ha! Šumarima-lovcima bio je drag 

podatak da su pojedini odjeli-odsjeci na području 

Drgomlja (gosp. jedinica “Delnice” i gosp. jedinica 

“Brod na Kupi”) radi zaštite tetrijepskih pjevališta izuzeti 

iz redovnog gospodarenja, što vrijedi i za nepristupačan 

strmi kanjonski dio Kupske doline, koji i danas 

stani plaha divokoza. 

Kako je nažalost samo mali broj šumara-umirovljenika 

pretplaćen na svoje znanstveno-stručno i staleško 

glasilo “Šumarski list” (ove godine proslavlja 135. godinu 

izlaženja!) tajnik HŠD-a Damir Delač, donedavna i 

sam djelatnik delničke Uprave šuma, našao je za potrebno 

da u svom istupu, uz pozdrave, priopći i koju više, 

kako o aktivnostima HŠD-a, tako i općenito o šumarskim 

zbivanjima u ovoj godini koja protiče u znaku Međunarodne 

godine šuma. Pojasnio je tako stavove naše središnjice 

(HŠD) oko sve naglašenijih težnji nekih naših 

nazovi dobronamjernika, koji izlaz iz mučnog gospodarskog 

stanja u zemlji vide u davanju koncesija na šume, 

odnosno još gore, prodaji šuma i šumskog zemljišta. O 

tome će svoju konačnu riječ dati i struka na predstojećoj 

Skupštini HŠD-a, koja će u sklopu 9. dana hrvatskog šumarstva 

(Bjelovar 17.-18-VI 2011) biti održana u znaku 

središnje teme: “Ususret novom ZOL-u”. Za nadati se da 

će na način kako je svojevremeno odbačen sličan prijedlog 

o vodama, pasti i prijedlog o otuđenju naših šuma. 

Pozdravljajući odlučnost delničkih šumara-umirovljenika 

da postanu članovi velike obitelji HŠD-a, koja danas 

broji preko tri tisuće članova razvrstanih u 19 ogranaka 

diljem Hrvatske, Delač je pojasnio aktivnosti pojedinih 

sekcija Druš tva, od Sekcije za zaštitu šuma i Sekcije za 

kulturu, sport i rekreaciju, do Hrvatskih udruga za biomasu 

i sekcije Pro Silva Croatica. Nakon punog uspjeha 

izložbe “Šuma okom šumara” u zgradi UN-a u New 

Yorku, ta će izložba, nakon Zagreba i Bjelovara, biti postavljena 

u više gradova u zemlji pa tako i u Delnicama, 

kako je pojasnila Tijana Vujnović-Grgurić. Prema njenim 

riječima Ogranak Delnice od 236 članova, sudeći po 

potpisanim pristupnicama, bit će obogaćen za tridesetak 

novih članova šumara-umirovljenika. 

Da bi Sekcija umirovljenika Delnice dobila kakav 

takav pravni okvir, na susretu je za njenog voditelja, 

ujedno i člana Upravnog odbora HŠD-a Ogranak Delnice, 

jednoglasno izabran Božidar Pleše, a za njegove 

zamjenike Željko Gjukić i Josip Crnković. 

Nastavak druženja šumara-umirovljenika s domaćinima 

uslijedio je u šumarskoj kući Gospodska bajta u 

masivu Drgomalj, gdje su se uz bogatu trpezu i zvukove 

harmonike i gitare, do dugo u poslijepodne orile 

pjesme i prepričavale zgode i nezgode sudionika, s jedinstvenom 

porukom da živi i zdravi i u još većem 

broju dočekaju novi susret zakazan za “zadnji petak 

mjeseca svibnja 2012.”, kako je pojasnio idejni začetnik 

druženja Željko Gjukić. 

Alojzije Frković

Ovogodišnje obilježavanje Dana hrvatskoga šumarstva 

koje je održano na području UŠP Bjelovar, i uzorno 

organizirano, odvijalo se prema sljedećem programu: 

Petak 17. lipnja 2011. god. 

Svečana akademija Hrvatskoga šumarskog 

druš tva, Dom kulture Bjelovar 

9,30–10,00 sati 

dolazak delegata i uzvanika – domjenak, 

10,30 sati 

115. redovita skupština Hrvatskoga 

šumarskog društva, 

12,00 sati 

predavanje i rasprava o stručnoj temi, 

13,00 sati 

kulturno-umjetnički program, 

14,00 sati 

svečani ručak u hotelu “Central” u Bjelovaru, 

16,00 sati 

otvaranje izložbe 8. Bjelovarski salon fotografije 

“Šuma okom šumara” u Maloj galeriji 

Gradskog muzeja u Bjelovaru. 

Svečano otvaranje Dana hrvatskoga šumarstva – 

Bjelovar 2011. – sajamski prostor Gudovac 

19,00 sati 

otvaranje Dana hrvatskoga šumarstva, 

19,30 sati 

kulturno-umjetnički program, 

20,00 sati 

svečana večera uz glazbu. 

Subota 18. lipnja 2011. god. 

(sajamski prostor Gudovac) 

8,00 sati 

početak natjecanja šumskih radnika 

16,00 sati 

završetak natjecanja i proglašenje pobjednika – 

za tva ranje Dana hrvatskoga šumarstva. 

321

115. redovita sjednica skupštine Hrvatskoga šumarskoga 

društva, u nazočnosti 200 gostiju i delegata, održana 

je 17. lipnja 2011. godine u dvorani Doma kulture 

u Bjelovaru, s početkom u 10,30 sati. 

Dnevni red: 

1. Otvaranje Skupštine i pozdravni govori 

a) Usvajanje Dnevnoga reda 

b) Usvajanje Poslovnika o radu Skupštine 

2. Izbor radnih tijela Skupštine: 

a) Radnog predsjedništva (Predsjednik + 2 člana) 

b) Zapisničara 

c) Ovjerovitelja zapisnika (2 člana) 

3. Izvješće o radu i poslovanju u prethodnoj godini: 

a) Izvješće predsjednika 

b) Izvješće glavnog urednika Šumarskog lista 

c) Izvješće Nadzornog odbora 

4. Aktualna problematika 

5. Rasprava po izvješćima i zaključci. 

6. Verifikacija programa rada i financijskog plana za 

2011. godinu. 

7. Slobodna riječ 

Ad. 1 

Skupštinu je otvorio predsjednik HŠD-a mr. sc. Petar 

Jurjević, pozdravivši uvažene goste i delegate, a posebno 

državnog tajnika Ministarstva regionalnog razvoja 

šumarstva i vodnog gospodarstva, Hermana Sušnika, 

dipl. ing. šum., predsjednika Uprave Hrvatskih šuma 

d.o.o., Darka Vuletića, dipl. ing. šum., sa suradnicima, 

Damira Felaka, dipl. ing., predsjednika Hrvatske komore 

inženjera šumarstva i drvne tehnologije, dekana 

Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. 

Milana Oršanića, uvažene goste iz republika Crne gore, 

Češke, Mađarske i Bosne i Hercegovine te predstavnike 

javnog informiranja. 

Prije prelaska na rad po predloženom Dnevnom redu, 

predsjednik mr. sc. Jurjević predložio je jednu nadopunu; 

prije prelaska na točku 7. Dnevnoga reda predstavnici 

Hrvatskog šumarskog instituta uručit će posebne 

nagrade Hrvatskome šumarskom društvu i Upravi šuma 

podružnici Bjelovar. 

Zatim je pozvao goste koji žele pozdraviti skup. 

Predsjednik Hrvatske komore inženjera šumarstva i 

drvne tehnologije Damir Felak, dipl. ing. prenio je srdač - 

ne pozdrave članova Komore. Još jednom zahvalio je 

HŠD-u na inicijativi za osnivanjem strukovne Komore i 

naglasio izuzetno dobru međusobnu suradnju. Radimo na 

istim stvarima, nadopunjujemo se, a nadam se da ćemo 

tako i nastaviti. Na kraju je zaželio uspješno odvijanje 

službenog dijela današnje Skupštine, kao i stručne teme. 

Predsjednik Uprave Hrvatskih šuma d.o.o. Darko 

Vuletić, dipl. ing., pozdravivši skup osvrnuo se na neke 

322 

ZAPISNIK 115. REDOVITE SJEDNICE SKUPŠTINE 

HRVATSKOGA ŠUMARSKOGA DRUŠTVA 

bitne trenutke za tvrtku Hrvatske šume d.o.o., kao i hrvatsko 

šumarstvo. Među ostalim, to je ukidanje savjetodavne 

službe i povratak ingerencije za privatne šume 

Hrvatskim šumama d.o.o., zatim se osvrnuo na teško 

breme opće gospodarske krize koja se očitavala i u 

našem sektoru. Međutim, zaslugom svih šumarskih institucija, 

Hrvatske šume d.o.o. ostale su stabilno poduzeće 

koje je uspjelo zadržati zaposlenike, pridržavajući 

se pritom svih odredbi Kolektivnog ugovora. Iako je 

bilo i zlonamjernih proroka, poduzeće je danas stabilno i 

posluje s dobiti. Još jednom je zahvalio na potpori Šumarskom 

fakultetu, Hrvatskom šumarskom institutu, resornom 

ministarstvu, HKIŠDT, HŠD-u, kao i naravno 

djelatnicima Hrvatskih šuma d.o.o. te pozvao na slavljeničko 

raspoloženje prilikom obilježavanja Dana hrvatskoga 

šumarstva. 

Govor državng tajnika MRRŠVG Hermana Sušnika, 

dipl. ing. prenosimo u cijelosti. 

Poštovani Predsjedniče, kolegice i kolege, dame i 

gospodo! 

Zadovoljstvo mi je nazočiti ovome svečanom skupu i 

pozdraviti Vas u ime resornog Ministarstva, potpredsjednika 

Vlade Republike Hrvatske i ministra, gospodina 

Božidara Pankretića, kao i svoje osobno. 

Skupština Hrvatskog šumarskog društva postala je 

već redovito mjesto okupljanja šumara, stoga ne treba posebno 

naglašavati njezinu tradicionalnost, no dopustite 

mi, s obzirom da se radi o jubilarnome 115. okupljanju, 

da istaknem s ponosnom kako se djelovanje Hrvatskog 

šumarskog društva proteže kroz nekoliko stoljeća. 

Kroz sve ovo vrijeme, doba rata i mira ovo Društvo 

predstavlja uporište svakog hrvatskog šumara i šumarske 

struke. Zasluga je to i mnogobrojnih generacija 

naših kolega koji su nesebično i s radošću utkali svoje 

živote i sudbine u šumu kako bi mi danas mogli s ponosom 

reći da imamo jedne od najraznolikijih i biološki 

najznačajnih šumskih ekosustava u Europi. Ne čudi 

stoga činjenica da su ove vrednote prepoznate i izvan 

granica Lijepe naše. 

Za potvrdu mojih riječi prisjetite se samo činjenice 

da je 2011. godina proglašena Međunarodnom godinom 

šuma od strane Generalne skupštine Ujedinjenih naroda 

još 2006. godine, upravo na inicijativu i prijedlog Republike 

Hrvatske. Djelomično i našom zaslugom diljem čitave 

planete ove se godine priređuju mnoga interesantna 

i korisna događanja, kojima se veliča šuma i njena uloga 

u svakodnevnom životu ljudi, ali i njezina važnost za 

daljnji opstanak cjelokupnog čovječanstva. 

Svoj nemali obol promociji šume i hrvatskog šumarstva 

dalo je i Hrvatsko šumarsko društvo nesebičnim i 

profesionalnim angažmanom svojih članova prilikom

postavljanja izložbe “Šuma okom šumara”, na jednom 

od najatraktivnijih mjesta na svijetu – predvorju Glavne 

skupštine Ujedinjenih naroda u New Yorku. Niti jedan 

strani diplomat, niti jedan predsjednik države ili vlade 

nije mogao ući u Generalnu skupštinu Ujedinjenih naroda, 

a da pritom ne primjeti mnoge ljepote hrvatskih 

šuma prikazane na fotografijama. Ne čude stoga pohvale 

koje su naše šume i hrvatski šumari primili s najviših 

mjesta međunarodne političke scene, a u kojima je 

redom izraženo divljenje, ali i začuđenost, jer mnogi od 

njih nisu bili svjesni da jedna mala država poput naše 

ima takvo očuvano bogatstvo i ljepotu. Ne mogu, a da 

još jednom, skromno ne naglasim da je to djelo svih nas 

i naših prethodnika u proteklih 250 godina. 

No, dozvolite da istaknem kako bi nam sav taj trud 

bio uzaludan, kada naš rad ne bi bio utemeljen na znanju 

i znanstvenim spoznajama, koje je velika većina nas 

zauvijek stekla na našoj šumarskoj katedrali i nepresušnom 

izvorištu našeg znanja – Šumarskom fakultetu. 

Dame i gospodo, 

kao što je stari hrvatski pjesnik Petar Preradović rekao 

“Stalna na tom svijetu samo mijena jest”, tako i vrijeme 

pred nama donosi velike promjene. Te promjene bit će 

skoro vidljive u svakoj pori našega društva, pa tako i u 

šumarskoj struci i znanosti. Šumarski fakultet na vrijeme 

je prepoznao potrebu prilagođavanja novonastalim 

okolnostima i započeo nezaustavljive pozitivno 

usmjerene procese prilagodbe nastavnog programa potrebama 

društva, ali i gospodarstva. Zasigurno će u tom 

razdoblju, jedinstvo šumarske struke i znanosti biti 

krucijalno, kako bismo još jednom ukazali na mjesto i 

ulogu šuma, hrvatskog šumarstva i znanosti u nacionalnom 

gospodarstvu, ali i gospodarstvu Europske unije. 

U tom procesu Šumarski fakultet imat će jednu od 

ključnih uloga, vođen bogatom znanstvenom misli i 

stoljetnom tradicijom. 

Dozvolite mi da na kraju kažem i par riječi o održanoj 

ministarskoj konferenciji o zaštiti šuma u Europi – 

Forest Europe. 

Sinoć sam doputovao iz Osla, konferencija je trajala 

3 dana: 

– to je 6. konferencija po redu, no jedna od najznačajnijih 

do sada (početak 1990 Strasbourg, Helsinki, 

Lisabon, Beč, Varšava), 

– organizirana je na visokom razini, sudjelovalo je 47 

država iz Europe, dio zemalja izvan Europe te najvažnije 

europske i svjetske organizacije, 

– razgovaralo se o budućnosti gospodarenja europskim 

šumama, održivom gospodarenju šumama kao preduvjetu 

njihova opstanaka i daljnjem pružanju multifunkcionalnih 

usluga, klimatskim promjenama, 

proizvodnji šumske biomase kao obnovljivog izvora 

energije, zelenoj ekonomiji i mnogim drugim temama. 

Ja sam u svom govoru istaknuo stavove naše šumarske 

struke i podržao i očuvanje raznolikosti kao i održivi 

način gospodarenja šumama. 

I najvažnije potpisali smo dva dokumenta: 

1. Ministarska odluka iz Osla Europske šume 2020: dokument 

izrađen na temelju dosadašnjeg, dragovoljnog 

i neobvezatnog pristupa potpisanim deklaracijama i 

rezolucijama donesenim tijekom 20-godišnjeg procesa 

Forest Europe. Odluka govori o aktualnim temama 

europskog šumarstva do 2020. god. 

2. Ministarsko ovlaštenje iz Osla za vođenje pregovora o 

pravno obvezujućem sporazumu o europskim šuma - 

ma – znači predložiti će se pravno obvezujući sporazum 

u svrhu učvršćivanja i jačanja implementacije 

održivog gospodarenja šumama za postizanje stabilnih 

svih gospodarskih, ekoloških, kulturnih i društvenih 

funkcija šuma u Europi. 

Pregovarački proces trajao bi 18 mjeseci, a najkas - 

nije do 30. lipnja 2013. godine treba biti gotov i predstavi 

ti će se rezultati pregovaranja na izvanrednoj 

ministarskoj konferenciji, 6 mjeseci od završetka pregovaranja 

bi se pristupilo potpisivanju. Posla imamo dosta 

i ovo možemo napraviti zajedno kao struka, i želim da se 

u ove procese aktivno uključimo, jer to je budućnost šumarstva 

u Europi. 

Uvjeren sam da samo zajedničkim radom i snagama 

možemo pridonijeti boljitku i očuvanju naših šuma, te 

jačanju jedinstva i digniteta šumarske struke. Snaga i rad 

naših prethodnika utkani u šumu, ono je na čemu možemo 

i trebamo graditi šumarsku budućnost, te je i ovaj 

skup jedan korak bliže u tim nastojanjima. Stoga vam i 

ovom prilikom želim plodonosnu raspravu u okviru 

općeg i stručnog dijela rada Skupštine. 

Hvala na pozornosti. 

a) Kako je od 106 delegata na sjednici nazočno njih 98, 

predsjednik Jurjević je utvrdio kvorum i pozvao na 

usvajanje Dnevnog reda, koji je nakon glasovanja 

jednoglasno usvojen. 

b) Poslovnik u radu Skupštine objavljen je na WEB 

stranicama HŠD-a i jednoglasno je usvojen. 

Ad. 2 

a) U radno predsjedništvo predloženi su: Marina 

Mamić, dipl. ing., predsjednica, te prof. dr. sc. Josip 

Margaletić i dr. sc. Marinko Prka, članovi. 

b) Za zapisničara predložen je tajnik HŠD-a Damir 

Delač, dipl. ing. 

c) Za ovjerovitelje zapisnika (2 člana) predloženi su: 

Damir Miškulin, dipl. ing. i mr. sc. Ivica Milković. 

Nakon što su svi predloženi jednoglasno potvrđeni, 

radno predsjedništvo zauzelo je svoja mjesta za radnim 

stolom. 

323

Ad. 3. 

Marina Mamić, dipl. ing., zahvalivši se na povjerenju, 

preuzela je predsjedavanje Skupštinom i pozvala 

predsjednika HŠD-a mr. sc. Petra Jurjevića da podnese 

izvješće o radu i poslovanju Društva u 2010. godini. 

a) Izvješće predsjednika HŠD-a prenosimo u cijelosti. 

Dame i gospodo, kolegice i kolege, dragi gosti! 

Srdačno vas pozdravljam i zahvaljujem vam što ste 

se odazvali našem pozivu za sudjelovanjem u radu 115. 

sjednice Skupštine našeg Hrvatskog šumarskog društva. 

Na sjednici Upravnog i Nadzornog odbora HŠD-a 

održanoj 24. ožujka 2011. godine u prostorijama rasadnika 

Hajderovac u UŠP Požega, uz nazočnost gotovo 

svih članova ovih tijela HŠD-a, raspravili smo i razmotrili 

sve bitne točke koje je nužno raspravljati na takvim 

sjednicama, a posebno smo raspravljali o izvješćima o 

radu, poslovanju i aktivnostima u prošloj godini, koji su 

danas na dnevnom redu sjednice Skupštine. 

Sve materijale s te sjednice imali ste priliku proučiti, 

jer su isti objavljeni u Šumarskom listu broj 3–4 2011., 

što je u skladu s našom dobro uhodanom praksom. 

Želim vjerovati da ste svi vi ili većina vas pročitali 

tako vam dostupne materijale i da ćete, ukoliko za to 

osjećate potrebu, o njima iznijeti svoja zapažanja i stajališta 

te eventualne nove prijedloge, iako se nadam da ćete 

sve donesene odluke i zaključke kao takve prihvatiti. 

Zbog toga, ali i zbog činjenice da ste opširnije izvješće 

imali prilike sagledati u već spomenutom broju Šumarskoga 

lista, ovom prilikom pokušat ću na najkraći 

način upoznati vas samo s nekim aktivnostima koje smo 

provodili u prethodnoj godini i o kojima smo zauzimali 

stavove, a koje su bitne za dugoročni razvoj šumarstva. 

U cilju obilježavanja 2011. – Međunarodne godine 

šuma koja je, kao što znamo, proglašena inicijativom 

upravo Republike Hrvatske, Hrvatsko šumarsko društvo 

pripremilo je niz projekata: 

1. Ishodovali smo pravo korištenja logotipa Međunarodne 

godine šuma i oni su postavljeni na svim službenim 

dokumentima, web stranicama, kalendarima, 

božićnim i novogodišnjim čestitkama, pozivnica - 

ma, plakatima, kao i naslovnicama časopisa “Šumarski 

list”. 

2. Izabrano je 50 fotografija iz svih dosadašnjih Salona 

fotografija “Šuma okom šumara”. Fotografije su uvećane 

i prilagođene postavljanju u zgradi UN-a u New 

Yorku. Početkom veljače izložbu je otvorio potpredsjednik 

Vlade RH i ministar šumarstva, vodnog gos - 

podarstva i regionalnog razvoja mr. sc. Božidar 

Pankretić. Sačinjena su i dva reprinta ovih izložaka, od 

kojih je jedna postava stalno izložena u Šumarskom 

domu, a druga se izlaže diljem Hrvatske uz prikladne 

manifestacije. Tragom ove izložbe središnjica HŠD organizirala 

je petodnevnu ekskurziju u New York. 

3. Zajedno s Hrvatskom komorom inženjera šumarstva 

i drvne tehnologije pripremljeno je 3. izdanje knjige 

pitalica u stihovima s tematikom biljaka i životinja 

“Priče bez naslova”, pokojnog Mije Matezića, dipl. 

ing. Knjiga je izdana u tiraži od 2000 primjeraka, prikladno 

se promovira i dijeli najmlađima po školama i 

vrtićima. 

4. Pjesnikinja Ana Horvat sakupila je impozantnu 

zbirku poezije raznih autora posvećenu stablima i 

šumi, objavljenih čak od 15. stoljeća do današnjih 

dana. U cilju popularizacije šumarske struke i obilježavanja 

2011. Međunarodne godine šuma, zajedno s 

HKIŠDT, izdat ćemo i ovu zbirku. 

5. Za javnu prezentaciju pripremili smo multimedijski 

kviz o poznavanju šume i šumarstva autora prof. dr. 

sc. Ivana Martinića, “50 000 prijatelja šume”. 

Uz ove, nazovimo ih pripremljene radnje za obilježavanje 

Međunarodne godine šuma koje su najvećim dijelom 

realiziraju kao i mnogo drugih, u protekloj godini 

bilo je i niz drugih aktivnosti od kojih ću istaći samo neke. 

Polovicom srpnja organizirana je dvodnevna stručna 

ekskurzija s temom “Sajam šumarstva INTERFORST u 

Münchenu”. Uz članove Upravnog i Nadzornog odbora 

HŠD-a na istoj su sudjelovali i predstavnici HŠ d.o.o., 

Šumarskog fakulteta i HKIŠDT. 

Od 23. do 25. rujna 2010. godine HŠD je bilo domaćinom 

EFA susreta – Mreže šumarskih društava Europe 

na kojemu je sudjelovalo 18 delegata iz Austrije, Njemačke, 

Estonije, Slovačke, Škotske itd. 

Obilježavajući 40. obljetnicu uređivanja Šumarskog 

lista glavnog urednika prof. dr. sc. Branimira Prpića, pripremljen 

je materijal za tiskanje knjige s njegovim Uvod - 

nicima i znanstvenim radovima. Isto tako pokrenuli smo 

postupak zajedno sa Šumarskim fakultetom nominiranja 

prof. dr. sc. Prpića za dodjelu nagrade za životno djelo. 

U svrhu priprema za 45. EFNS natjecanje 2013. godine, 

kojega smo kao što već znate mi domaćini, tijekom 

ovoga razdoblja održano je više sastanaka Organizacijskog 

odbora. Treba vjerovati da ćemo kao i uvijek do 

sada dobro i pravovremeno izvršiti sve pripreme i biti 

primjeren domaćin. 

Web sustav HŠD-a ažuran je i dobro se održava. 

Osim stranica HŠD i AŠZ, obuhvaća i stranice pet sekcija 

i sedam ogranaka (koje uređuju sami ogranci). Članski 

sustav (baza podataka članstva) uveden je u četiri 

ogranka. Imenik šumara okuplja 13 966 osoba i redovito 

se održava i dopunjuje. 

Kako bismo što kvalitetnije prezentirali hrvatske 

šume i šumarstvo RH, na prigodnim svečanostima i manifestacijama 

u zemlji i inozemstvu, sačinjena je prikladna 

prezentacija na hrvatskom i engleskom jeziku. 

Hrvatsko šumarsko društvo kao organizator, suorganizator 

ili pokrovitelj javljalo se na svim značajnim ma- 

324

nifestacijama sa šumarskom tematikom, pomagalo je organizacijski 

i financijski ograncima i pojedincima u njihovim 

aktivnostima. Ogranci su organizirali brojna 

stručna predavanja, okrugle stolove, šumarske zabave, a 

kao gosti ili domaćini sudjelovali su u međunarodnim ili 

međusobnim stručnim ekskurzijama. U novije vrijeme 

ogranci se aktivno uključuju i u rad HKIŠDT organizacijom 

stručnih predavanja. Značajan pomak učinjen je u 

sekcijskom radu, što je vidljivo iz izvješća o radu sekcije 

Pro Silva Croatia, Sekcije za zaštitu šuma, Sekcije za 

kulturu, sport i rekreaciju, Sekcije Hrvatska udruga za 

biomasu i Ekološke sekcije. 

I u proteklom razdoblju naša pozornost bila je posvećena 

i raspravama o nacionalnoj ekološkoj mreži 

koja će biti uključena u ekološku mrežu Europske unije 

NATURA 2000. Ekološka mreža je sustav područja 

važnih za očuvanje ugroženih vrsta i staništa. NATURA 

2000 obuhvaća područja važna za očuvanje vrsta i staništa 

ugroženih na europskoj razini i zaštićenih temeljem 

Direktive o pticama i Direktive o staništima, dok 

nacionalna ekološka mreža dodatno sagledava važnost 

vrsta i staništa koja su ugrožena na nacionalnoj razini. 

Na zahtjev šumarske struke Državni zavod za zaštitu 

prirode osnovao je Povjerenstvo u kojemu se nalaze 

predstavnici Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva 

i vodnog gospodarstva, Ministarstva kulture, Šumarskog 

fakulteta, Hrvatskih šuma d.o.o. i privatnih 

šumoposjednika koje sudjeluje u izradi mjera očuvanja 

ptica i ostalih vrsta Natura područja, te određivanja područja 

i mjera za očuvanje šumskih stanišnih područja 

NATURA 2000. 

Kako ima još dosta nepoznanica oko utvrđivanja površina 

šumskih stanišnih tipova, konačni prijedlog Povjerenstva 

još nije definiran. 


Hrvatsko šumarsko društvo u proteklom je razdoblju 

raspravljalo i zauzimalo stavove o gospodarenju šumama 

i šumskim zemljištem, posebice sa stajališta njegovog 

korištenja u svrhu izgradnje raznih infrastrukturnih objekata, 

podizanja višegodišnjih nasada, izgradnje poduzetničkih 

zona itd. Upozoravali smo na neprimjerene cijene 

šume i šumskog zemljišta po kojima se daje na raspolaganje 

budućim korisnicima. 

Sada je realno očekivati još nepovoljniji odnos 

prema ovim nekretninama, jer je u postupku donošenja 

Zakon o oslobađanju od plaćanja naknade za izvlaštenja, 

osnivanja prava služnosti i prava građenja na nekretninama 

u vlasništvu Republike Hrvatske i jedinica 

lokalne i područne (regionalne) samouprave. 

Nacrtom prijedloga ovog Zakona predlaže se oslobađanje 

od plaćanja naknade za izvlaštenje, osnivanje 

prava služnosti i pravo građenja na nekretninama u vlasništvu 

Republike Hrvatske i jedinica lokalne i područne 

samouprave za: 

– Republiku Hrvatsku, 

– jedinica lokalne i područne samouprave, 

– pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu 

Republike Hrvatske i lokalnih jedinica i lokalne samouprave. 

Za objekte je nužno, sukladno Zakonu o izvlaštenju, 

utvrditi interes Republike Hrvatske. 

Isto tako, istim nacrtom prijedloga Zakona predlaže 

se da za osnivanje prava služnosti na šumi ili na šumskom 

zemljištu u vlasništvu RH u svrhu izgradnje vodovoda, 

kanalizacije, plinovoda i električnih vodova, 

jedinica lokalne i područne samouprave, pravna osoba 

u vlasništvu i pretežitom vlasništvu RH, odnosno pravna 

osoba u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu jedinica 

lokalne i područne samouprave, ne plaća naknadu za 

osnivanje služnosti utvrđenu propisima kojima se uređuje 

gospodarenje šumama. 

Podrobnije sagledavajući predložene odredbe, ukoliko 

budu donesene, naknade za šume bit će minimalne, 

jer su u prijedlogu navedeni subjekti najveći korisnici 

šumskog prostora i to upravo za objekte za koje se predlaže 

oslobođenje plaćanja naknade. Izuzmemo li iz šumskih 

površina koje se koriste u druge namjere površine 

za višegodišnje nasade i kamenolome, onda su to gotovo 

zanemarive površine i naknade. 

Uz dužan poštovanje glede razloga za donošenje 

ovog Zakona, kao što su brže rješavanje imovinskoprav 

nih odnosa, olakšavanje pripreme projektne dokumentacije, 

lakše zatvaranje financijske konstrukcije, 

učinkovitije korištenje fondova Europske unije itd., 

mišljenja smo da bi u cilju zaštite šuma, poštivanja 

naših i međunarodnih dokumenata kojima se definira 

gospodarenje šumama s posebnim naglaskom na održivi 

razvoj, trebalo razmisliti o jednom kompromisnom 

prijedlogu, a to je sljedeće: 

• da svi navedeni subjekti navedeni u predloženom nacrtu 

zakona plaćaju naknadu u visini troška podizanja 

1 ha šume utvrđenog prema normativima i kriterijima 

Trgovačkog društva Hrvatske šume d.o.o. 

Smatramo da bi takvo rješenje bilo prihvatljivo i za 

šume i za potencijalne investitore, jer budući korisnici 

šumskog prostora ne bi bili posebno financijski opterećeni, 

dok bi se tim sredstvima koliko-toliko moglo održati 

postojeća šumovitost. 

Za nas šumare a i šire, interesantan je i Zakon o izmjenana 

i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu 

kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici 27. 

svibnja 2011. godine. Člankom 47. ovog Zakona propisuje 

se da šumsko zemljište u vlasništvu države koje je 

po svom uporabnom svojstvu poljoprivredno zemljište, 

izdvojit će se iz šumskogospodarskih planova prema posebnom 

propisu o šumama i uvrstit će se u Program jedinice 

lokalne samouprave na čijem se području nalazi. 

Zakon isto tako određuje da Ugovori o služnosti sklo- 

325

pljeni radi podizanja trajnih nasada na zemljištu koje je 

bilo šumsko i postalo poljoprivredno zemljište, ostaju na 

snazi do isteka roka na koji su sklopljeni, a kčbr. ili površine 

na kojima je ustanovljena služnost zbog podizanja 

trajnih nasada ulaze u zemljišni fond Agencije. 

Ove odredbe Zakona treba gledati kao korak prema 

konačnom i jasnom razgraničenju poljoprivrednog i šumskog 

zemljišta, tim više što je člankom 46. utvrđeno da 

poljoprivredno zemljište koje je obraslo višegodišnjim 

raslinjem, a po kulturi i površini je određeno kao šumsko 

zemljište, ne smatra se poljoprivrednim zemljištem. 

Iako bi se na prvi pogled i gledajući samo ove od - 

redbe moglo zaključiti da će šumarstvo na neki način biti 

oštećeno, one su dobra podloga da se odredbom našeg 

Zakona (bilo izmjenom ili dopunama ili novim Zakonom) 

regulira način uvrštavanja poljoprivrednog zemljišta 

obraslog šumom i zapuštenog zemljišta pogodnog za 

podizanje kultura (energetska drva) u naše osnove gos - 

podarenja. 

Početkom ove godine širu hrvatsku javnost, a posebno 

šumarsku struku, neugodno su iznenadile najave 

nekih visokih dužnosnika o mogućnosti prodaje hrvatskih 

šuma i davanja šuma u koncesiju. Iako je koncesija 

na šumskom dobru izričito Zakonom o koncesijama zabranjena, 

iako je člankom 52. Ustava Republike Hrvatske 

određeno da šuma ima njezinu posebnu zaštitu, zbog 

dosadašnjeg lošeg iskustva s upravljanjem državnom 

imovinom, ali i autoriteta i utjecaja onih koji su mogućnosti 

prodaje najavljivali, nitko od nas nije ostao ravnodušan. 

Mnogi su se zapitali – je li to moguće? Izjava 

potpredsjednika Vlade RH i ministra regionalnog razvoja, 

šumarstva i vodnog gospodarstva mr. sc. Božidara 

Pankretića kojom je nedvosmisleno otklonio bilo kakvu 

mogućnost prodaje hrvatskih šuma, vratila nam je nadu i 

vjeru u razum da se to ipak neće dogoditi. 

Živeći u tom uvjerenju i mi ovdje trebamo jasno reći 

– ne prodaji hrvatskih šuma. 


ovo što sam u izlaganju rekao samo je dio aktivnosti 

HŠD u proteklom razdoblju. Iznošenje svih aktivnosti 

tražilo bi daleko više vremena. Njih je bilo daleko više, a 

ovo su samo neke za koje sam smatrao da ih treba posebno 

istaći. 

Ja vam zahvaljujem na pozornosti uz želju za uspješan 

rad na 115. godišnjoj skupštini Hrvatskog šumarskog 

društva, koja se održava i u okviru Dana hrvatskog 

šumarstva za koje vam upućujem čestitke. 

Hvala na pozornosti! 

b) Izvješće o Šumarskom listu podnio je prof. dr. sc. 

Boris Hrašovejc v.d. Glavnoga urednika 

134. godište Šumarskoga lista izašlo je iz tiska uoči 

Božića 2010. godine, čime je zadržano načelo o redovitosti 

izlaženja časopisa, kojega smo si postavili kao zadaću 

još prije 15 godina, a što je između ostaloga i jedan 

od uvjeta za indexiranost i citiranost u međunarodnim 

časopisima, čemu težimo i što smo postigli. Časopis referiraju. 

Science Citation Index Expanded, CAB Abstracts, 

Forestry Abstracts, Agricola, Pascal, Geobase, 

SCOPUS i Portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske 

(Hrčak) i dr. To 134. godište Šumarskoga lista tiskano 

je na ukupno 668 stranica standarnog A4 formata. 

Tiskano je 40 članaka, od toga 28 izvornih znanstvenih, 

6 preglednih, 2 prethodna priopćenja i 4 stručna članka. 

Gledano po znanstvenim područjima: Šumski ekosustavi 

10, Uzgajanje šuma i hortikultura 10, Iskorištavanje 

šuma 3, Zaštita šuma 6, Izmjera i kartiranje šuma 4 i 

Uređivanje šuma i šumarska politika 7. U rubrikama: 

Iza zovi i suprotstavljanja imamo 1 napis, u Aktualno 2, u 

Zaštita prirode 8 (od čega Arač 6), u Obljetnicama 3 napisa, 

u Knjige i časopisi 18 prikaza (od čega standarno 

Grospić 6), a u Znanstveni istručni skupovi 7 prikaza. 

Rubrika Priznanja ispunjena je s 1 prikazom, Izložbe s 2, 

Novi doktori i magistri znanosti po 1, Međunarodna suradnja 

sa 4, Iz povijesti šumarstva 2, Iz povijesti lovsta s 

1, Iz inozemnog šumumarstva također s 1, a Iz Hravtskoga 

šumarskog društa s 11 te iz In memoriam s 9 prikaza. 

Riječ glavnog urednika u 6 dvobroja potiče na 

raspravu i razmišljanja na sljedeće teme: O dovršnom sijeku 

oplodne sječe u jednodobnim šumama (br. 1–2), 

Dani šuma, svjetski dan voda i svjetski dan meteorologije 

(br. 3–4), Uz 114. redovitu izbornu skupštinu HŠDa 

s naglaskom na korištenje i prenamjenu korištenja 

šumskoga zemljišta (br. 5–6), Da li i kako koristimo biomasu 

kao energent (br. 7–8), Uz novi Zakon o šumama 

(br. 9–10) i Na kraju godine s naglaskom na dolazeću 

Međunarodnu godinu šuma (br. 11–12). I na kraju tu je i 

stalna rubrika kolege Hrašovca na zadnjem ovitku svakoga 

dvobroja: Veliki jasenov likotoč (br. 1–2), Xylosandrus 

germanus – potkornjak – mali nejednaki 

dr venjar (br. 3–4), Kineska kestenova osa šiškarica 

(br. 5–6), Anobium emarginatum – neškodljivi kuckar 

(br. 7–8), Uši šiškarice na topolama (br. 9–10) i Platanina 

mrežasta stjenica (br. 11–12). 

Šumarski list u digitalnom obliku nalazi se na web 

stranici HŠD-a: www.sumari.hr 

Šumarski list 1–2/2011. izašao je iz tiska također redovito 

krajem veljače 2011. god. zajedno sa cjelovitim 

Sadržajem časopisa za 2010. god., a isto tako i br. 

3–4/2011., krajem travnja. 

Znanstvena monografija ŠUME HRVATSKOGA 

SREDOZEMLJA isprintana je na 696 stranica + literatura, 

sada je na korekturi hrvatskog i engleskog teksta, i 

nakon što recenzenti daju eventualne primjedbe i 

ocjenu, bit će tiskana te pripremljena. 

Već prethodno najavljeno tiskanje brošure s entomološkim 

matrijalima sa zadnjih korica Šumarskoga lista 

od 2004. god. (7 x 6 = 42 priloga) pripremit će se za 

tisak. Uprava šuma podružnica Zagreb (Odjel za ekologiju) 

potiče tiskanje određenog broja primjeraka za 

326

svoje zaposlenike uz sudjelovanje u troškovima tiskanja, 

pa ćemo poslati upit i ostalim UŠP, kako bi mogli 

odrediti nakladu i pokriti troškove tiskanja. 

c) Izvješće Nadzornog odbora podnio je predsjednik 

NO HŠD-a Hranislav Jakovac, dipl. ing. 

Nadzorni odbor u sastavu: 

Hranislav Jakovac, dipl. ing. šum., predsjednik 

dr. sc. Vlado Topić, član 

Ilija Gregorović, dipl. ing. šum., član 

održao je sastanak dana 21. ožujka 2011. godine kako 

bi pregledao materijalno – financijsku dokumentaciju 

HŠD-a s devetnaest ogranaka, o čemu podnosi svoje 

Izvješće Upravnom odboru. 

Hrvatsko šumarsko društvo je pravna osoba upisana 

15. siječnja 1998. god. u Registar udruga Republike Hrvatske 

pod brojem 00000083 kao jedinstvena udruga sa 

svojim ustrojstvenim oblikom – ograncima (19) i osnovana 

je bez namjere stjecanje dobitka. 

Od 1. 1. 2008. godine računovodstvo vodi sukladno 

odredbama Uredbe o računovodstvu neprofitnih organizacija 

koju je na temelju Zakona o računovodstvu donijela 

Vlada RH (NN br. 109/07). 

Obrada podataka u knjigovodstvu obavlja se pomoću 

elektroničkog računala i takav unos podataka u glavnu 

knjigu osigurava kronološki slijed i kontrolu unosa podataka. 

Uz glavnu knjigu vode se pomoćne knjige blagajne, 

osnovnih sredstava te knjiga ulaznih i izlaznih računa. 

HŠD je u sustavu poreza na dodanu vrijednost za dio 

djelatnosti koja se smatra poduzetničkom djelatnošću. 

Ispravak vrijednosti dugotrajne imovine provodi se 

po godišnjim stopama amortizacije i na način utvrđen 

Uredbom o računovodstvu neprofitnih organizacija. Kod 

dugotrajne imovine nabavljene do 31. 12. 2007. za svote 

ispravka umanjena je imovina i terećeni su izvori finan - 

ciranja, dok su za obračunati iznos amortizacije, za dugotrajnu 

imovinu nabavljenu od 1. 1. 2008. godinu, 

terećeni troškovi poslovanja. 

U poslovanju u 2010. godini ostvaren je višak prihoda 

u iznosu od 237.789,32 kn. Rezultat proizlazi iz 

ostvarenja većih prihoda od onih predviđenih Planom i 

to posebno u kategoriji dobivenih donacija za rad i aktivnosti 

Društva. 

Kao i svih prethodnih godina HŠD je iz tekućih priliva 

sredstava redovito podmirivalo sve svoje financijske 

obveze. Sredstva koja nisu bila angažirana na 

obnavljanje zgrade Šumarskog doma oročena su u ukupnom 

iznosu od 1.100.000,00 kn. Kao i prethodne godine, 

s obzirom na situaciju u privredi i procjene 

situacije oko najma prostora od strane sadašnjeg najmoprimca, 

odustalo se od Planom predviđenih radova. 

Povjerenstvo za popis imovine u sustavu: predsjednica 

Jolanda Vincelj, dipl. ing. i članice Đurđica Belić i 

Ana Žnidarec, obavilo je popis dugotrajne imovine, 

novca na žiro računima i u blagajnama, potraživanje i obveza 

te utvrdilo da knjigovodstveno stanje odgovara 

stvarnom stanju. Sitan inventar otpisuje se jednokratno, 

neovisno od vijeka trajanja i popisuje se kao sitan inventar 

u uporabi. Popisne liste dugotrajne imovine, sitnog inventara, 

kao i popis dugovanja i potraživanja iz 2010. 

godine sastavni su dio Izvješća povjerenstva za popis 

imovine. 

Glede dugovanja bivšeg zakupca poslovnog prostora 

Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije, isti je 

utužen i očekuje se naplata putem Suda. 

Na temelju uvida u materijalno financijsku dokumentaciju, 

Izvješće Povjerenstva za popis imovine i potraživanja, 

Izvješće o izvršenju financijskog plana za 2010. 

godinu, te Izvješće o radu i financijskom poslovanju u kojemu 

su obrazložene stavke prihoda i troškova, Nadzorni 

odbor prihvaća odnosna Izvješća, te predlaže Upravnom 

odboru da u cijelosti prihvati, a Skupština da verificira 

ovo Izvješće o poslovanju HŠD-a za 2010. godinu. 

Hranislav Jakovac, dipl. ing., predsjednik, v.r. 

dr. sc. Vlado Topić, član, v.r. 

Ilija Gregorović, dipl. ing. šum., član, v.r. 

Ad. 4. 

Ovu točku Dnevnoga reda iznio je tajnik HŠD-a Da - 

mir Delač, dipl. ing. 

Poštovani uzvanici i delegati, 

na prethodnoj 114. Redovitoj izbornoj sjednici Skupštine 

HŠD-a, formirana je Sekcija za kulturu, sport i rekreaciju, 

a na 2. sjednice Upravnog i Nadzornog odbora 

HŠD-a, održanoj u listopadu 2010. god. za predsjednika 

Sekcije predložen je kolega Oliver Vlainić, dipl. ing. 

Molimo delegate za verifikaciju ovoga prijedloga. 

Glavni urednik Šumarskoga lista prof. dr. sc. Branimir 

Prpić je već duže vrijeme bolestan i iako je uključen 

u problematiku časopisa, fizički ne može dolaziti u Hrvatsko 

šumarsko društvo. Kako bi omogućili nesmetano 

izlaženje i kvalitetu Šumarskoga lista, predloženo je 

imenovanje vršitelja dužnosti Glavnog urednika. Urednici 

područja Šumarskoga lista i vodstvo Šumarskoga 

fakulteta sveučilišta u Zagrebu predložili su, a Upravni 

odbor je na 3. sjednici 2010. godine prihvatio, da se 

prof. dr. sc. Boris Hrašovec imenuje v.d. Glavnog urednika 

Šumarskoga lista. Molimo delegate za verifikaciju 

ovoga prijedloga. 

Na 1. sjednici Upravnog i Nadzornog odbora HŠD-a 

2011. godine usvojeni su prijedlozi za izmjene STA- 

TUTA HŠD-a. Oni su objavljeni u ŠL 3–4/2011., a i 

danas su uručeni delegatima. Ja ću ovdje navesti samo 

bit pojedinih izmjena. 

Ovaj prijedlog izmjene Statuta HŠD-a odnosi se na 

Članak 9. kojim se definira logo i znak jedinstvene 

udruge – središnjice i pojedinih ogranaka. Predlaže se da 

na znaku jedinstvene udruge, kao i do sada, u podnožju 

327

stoji napis ŠUMARSKI LIST 1877, a na znaku ogranka 

naziv ogranka. 

U članku 25. koji definira unutarnje ustrojstvo HŠDa 

i ovlasti ogranka predlaže se izmjena stavka 2: Skupština 

ogranka predlaže visinu članarine prema željama i 

mogućnostima članstva i s njime raspolaže u cijelosti, 

kao i s ostalom imovinom bez obveza izvan ogranka. 

Stavak je u koliziji s prethodnim izmjenama Statuta kojima 

je uvedena jedinstvena članarina na razini HŠD-a, i 

umjesto njega sada predlažemo rečenicu Ogranak samostalno 

raspolaže prikupljenim financijskim sredstvima. 

Kako ne bi bilo preklapanja nadležnosti predsjednika 

i UO HŠD-a, predlaže se izmjena Stavka 2, Članka 38. 

U nadležnost Upravnog odbora spada: 

Prije 

Odluka o sazivanju redovitih i izvanrednih Skupština 

HŠD, i utvrđivanje Dnevnog reda Skupštine; 

Sada 

Odluka o određivanju termina i utvrđivanje Dnevnoga 

reda Skupštine; 

Naime prema Članku 44. Stavku 4. Statuta, sazivanje 

Skupština u nadležnosti je predsjednika HŠD-a. 

Kako je Članarina glavni izvor financiranja Udruga 

građana, predlažemo izmjenu Članka 47. 

Imovina HŠD-a stječe se prihodima od stručnih i društvenih 

aktivnosti, stalnom i povremenom izdavačkom 

djelatnošću, upravljanjem i korištenjem imovine HŠD-a, 

članarinom, pretplatom od šumarskoga lista, potporom 

Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog 

gospodarstva, Ministarstva znanosti, obrazovanja i špor - 

ta, Hrvatskih šuma d.o.o., i drugih subjekata, kao i iz 

dru gih izvora u skladu sa Zakonom i ovim Statutom. 

Izmjena je u tome što se u nabrajanju izvora financiranja 

i stjecanja prihoda članarina stavlja na prvo mjesto. 

Molim delegate da verificiraju ove prijedloge izmjene 

STATUTA HŠD-a. 

Zahvaljujem na pozornosti. 

Ad. 5. 

Kako se po ovoj točki Dnevnog reda nitko nije javio 

za riječ, prešlo se na usvajanje izvješća o radu i poslovanju 

u prethodnoj godini i po prijedlozima iznesenim pod 

4. točkom Dnevnoga reda. 

a) Izvješće Predsjednika jednoglasno je prihvaćeno. 

b) Izvješće Glavnog urednika Šumarskoga lista jednoglasno 

je prihvaćeno. 

c) Izvješće Nadzornog odbora jednoglasno je prihvaćeno. 

d) Prijedlog za imenovanjem Olivera Vlainića, dipl. 

ing. za predsjednika Sekcije za kulturu, sport i rekreaciju 

jednoglasno je prihvaćen. 

e) Prijedlog za imenovanjem prof. dr. sc. Borisa Hrašovca 

za vršitelja dužnosti Glavnoga urednika Šumarskoga 

lista jednoglasno je prihvaćen. 

f) Prijedlozi za izmjene Statuta HŠD-a jednoglasno su 

prihvaćeni. 

Ad. 6. 

Kako su Program rada i financijski plan HŠD-a za 

2011. god objavljeni u ŠL br. 11-12/2010 ovdje ih nije 

trebalo posebno prezentirati, te su dani na usvajanje. 

Isti su jednoglasno usvojeni. 

U ime ravnateljice Hrvatskoga šumarskog instituta 

dr. sc. Dijane Vuletić, dr. sc. Tibor Litvay uručio je sadnice 

Velelisne lipe (Tilia plathyphillos Scop.) i Svjedodžbe 

o porijeklu tj. klonu “Gupčeve lipe”, predsjedniku 

HŠD-a mr. sc. Petru Jurjeviću i voditelju UŠP Bjelovar 

Stjepanu Iveziću, dipl. ing. 

Ad. 7. 

Po ovoj točki Dnevnoga reda nije se nitko javio za 

riječ. 

Zapisnik sastavio: 

tajnik HŠD-a, 

Damir Delač, dipl. ing. šum., v.r. 

Ovjerovitelji Zapisnika: 

Damir Miškulin, dipl. ing., v.r. 

mr. sc. Ivica Milković, v.r. 

Predsjednik HŠD-a: 

mr. sc. Petar Jurjević, v.r. 

328

Odmah nakon završetka Skupštine slijedio je kratki 

koncert gitarista iz Muzičke akademije Sveučilišta u 

Zagrebu, koji je oduševio sve nazočne. 

Mladi gitarist Juraj Majstorović predstavio se djelima: Juliána 

Arcasa, Fantazija na motive iz Traviate, Isaaca Albéniza, Mallorca 

(barcarola) i Maria Castelnuovo-Tadesca, Tarantella. 

Zagrebački akademski kvartet gitara (Saša Babić, Juraj Majstorović, 

Emina Trivanović i Slaven Špoljarić) predstavio se djelima: Lea 

Brouvera, Paisaje Cubano con Rumba i Đele Jusića, Dubrovačka trilogija 

(Obrisi nad gradom, Ples galebova i Dubrovački tanac) 

Prikaz stručne teme 115. redovite skupštine HŠD-a 

“Reforma nastavnog programa na Šumarskom fakultetu 

Sveučilišta u Zagrebu”, koju je izložio dekan Šumarskog 

fakulteta prof. dr. sc. Milan Oršanić, zbog 

važnosti teme i zahtijevnosti pripreme prikaza, bit će 

tis_kan u Šumarskome listu br. 7–8/2011. 

BJELOVARSKI SALON FOTOGRAFIJE – 8. PUT 

Ponos i čast da baš ove, posebne godine za sve šumare 

svijeta, a posebice za hrvatske šumare na čiji je 

prijedlog i došlo do proglašenja 2011. Međunarodnom 

godinom šuma, bude domaćin obilježavanja 20. lipnja 

Dana hrvatskog šumarstva, zasluženo je pripala bjelovarskim 

šumarima. Svoju ulogu u bogatom dvodnevnom 

programu dobili su više nego ikada i šumari foto 

amateri. Mnogobrojni sudionici i gosti Svečane akademije 

Hrvatskog šumarskog društva iz cijele Hrvatske i 

inozemstva, njih više od 200, koja se u prijepodnevnim 

satima 17. lipnja održala u bjelovarskom Domu kulture, 

poslijepodne su se okupili na otvaranju 8. bjelovarskog 

salona fotografije s međunarodnim sudjelovanjem 

“Šuma okom šumara”. Salon fotografije do ove je godine 

bio ponos bjelovarskog ogranka HŠD-a, a nakon 

izložbe odabranih fotografija sa dosadašnjih sedam Salona, 

koja je postavljena i 2. veljače otvorena u prostorima 

Ujedinjenih naroda u New Yorku također pod 

nazivom “Šuma okom šumara”, čime je počelo službeno 

obilježavanje 2011. Međunarodne godine šuma, 

postao je ponos cijelog hrvatskog šumarstva. 

Salon je svečano proglasio otvorenim predsjednik 

HŠD-a mr. sc. Petar Jurjević, a moći će se razgledati do 

10. srpnja u Maloj galeriji Gradskog muzeja. 

Pet pari oštrih očiju Stručnog žirija za ovaj je salon 

odabralo 223 fotografije od 50 autora, te dodijelilo nagrade 

i pohvale sljedećim autorima: 

Grand Prix i prva nagrada za seriju “Snails and 

pearls” Dubravko Kupčinovac iz Osijeka. 

Druga nagrada za seriju “Jahresezeiten” – László 

Major iz Kaposvára (H). 

Treća nagrada za seriju “Stari zanat” - Jerko Gudac 

iz Opatije. 

Pohvala za seriju “Bugs life” – Dubravko Kupčinovac 

iz Osijeka. 

Pohvala za seriju “Kopačevski odrazi I” – Boris 

Sontacchi iz Osijeka. 

Pohvala za seriju “Kora” – Želimir Borzan iz Zagreba. 

Prva nagrada pojedinačno “Balett” – István Böhm 

iz Laboda (H). 

Druga nagrada pojedinačno “Korjenje” – Boris 

Sontacchi iz Osijeka. 

Druga nagrada pojedinačno “Okovan sunčevim zrakama” 

– Goran Dorić iz Nove Gradiške. 

Treća nagrada pojedinačno “Dva ledena kapnika” – 

Sergej Trebec iz Rakeka (SLO). 

Treća nagrada pojedinačno “Provirivanje” – Berislav 

Vrkljan iz Valpova. 

Treća nagrada pojedinačno “Pogled kroz bukvu na 

bukovu šumu” – Hrvoje Čeliković iz Rešetara. 

Za plakat salona odabrana je fotografija iz trećenagrađene 

serije “Stari zanat” Jerka Gudca iz Opatije. 

329

Grand Prix i prva nagrada za seriju (2 fotografije od 6 u seriji) 

Druga nagrada za seriju 

Treća nagrada za seriju 

Prva nagrada pojedinačno 

Najsažetiji, a istodobno najvjerniji opis sadržaja izloženih 

fotografija u predgovoru kataloga dao je član žirija 

Siniša Hančić, dugogodišnji fotoreporter i urednik 

fotografije te dobitnik više prestižnih nagrada za fotoreporterski 

rad, koji se ove godine prvi put upoznao s 

našim Salonom, pa ću ga za kraj rado citirati; “Ovogodišnji 

natječaj okupio je brojne autore iz čijih djela iščitavamo 

poruku ljubavi prema šumi i prirodi. Radovi 

šumara su iznenađujući i izlaze daleko izvan okvira 

amaterizma. Vidjet ćete djela koja nisu nastala slučajno, 

u prolazu, za turističkih poludnevnih tura ili trekinga. 

Šumari svoje fotografije duboko promišljaju, sjedinjeni 

sa šumom u kojoj rade i žive. Oni duboko suosjećaju 

život šume i brižno fotografski bilježe rođenje, življenje i 

smrt svakog bića te samozatajne zajednice”. 

330

Treća nagrada pojedinačno (autor Hrvoje Čeliković) 

Druga nagrada pojedinačno (autor Goran Dorić) 

Željko Gubijan 

NATJECANJE ŠUMARSKIH RADNIKA 

Siniša Varga i Uprava šuma Zagreb najuspješniji 

Na natjecanju šumarskih radnika Hrvatskih šuma što 

je 18. lipnja u okviru 8.Dana hrvatskog šumarstva održano 

na sajamskom prostoru Gudovavc kraj Bjelovara, 

premoćni pobjednici su sjekači Uprave šuma Zagreb u 

ekipnoj, te Siniša Varga iz zagrebačke Uprave u pojedinačnoj 

konkurenciji. Premoć Zagrepčana kojima je to 

prva pobjeda do sada, bila je takva da su osvojili prva tri 

mjesta, što je isto tako do sada nezabilježeno te očito rezultat 

ozbiljnog pristupa, dobrih priprema i dobre selekcije 

njihovih natjecatelja. Iza Varge plasirali su se Davor 

Ivanković te Milan Čorković, koji je za jedan bod (!) bio 

bolji od četvrtoga, Ante Kaurina (N. Gradiška), dok su u 

ekipnoj konkurenciji srebrnu medalju osvojili sjekači N. 

Gradiške, a brončanu Vinkovčani. 

Posebno su se sa seniorima natjecali i juniori, gdje 

je mladi sjekač iz zagrebačke Uprave Predrag Šolaja 

bio premoćno prvi (s čak tri zlatne, te po jednom srebrnom 

i brončanom medaljom!), ispred Marka Davidovića 

(Srednja šumarska S. Brod) i Filipa Kranjčevića 

(Srednja šumarska i drvodjelska, Karlovac). 

Brojni posjetitelji, njih oko 2500 tisuće, s velikim su 

zanimanjem pratili natjecanja sjekača. Posebno je atraktivna 

bila posljednja disciplina, kresanje grana, koja se 

odvijala na posebnom poligonu pred prepunim tribinama. 

Istodobno se natjecalo šest sjekača, što je natjecanju 

davalo dodatnu draž i okus spektakla, a u toj je disciplini 

najbrži, ali i najtočniji bio A. Kaurin. 

Dane hrvatskog šumarstva koji su održani pod pokroviteljstvom 

predsjednice Vlade RH Jadranke Kosor, 

otvorio je u petak, 17. lipnja, potpredsjednik Vlade i resorni 

ministar Božidar Pankretić, koji je još jednom 

istaknuo kako su šume uz vode, nacionalno bogatstvo 

koje se neće privatizirati. Zahvalio je šumarskim pokoljenjima 

što su do sada, gospodareći na održiv način, 

uzorno brinuli o tom bogatstvu, te Hrvatskim šumama 

koje su kao dio sustava pomogle da i drvoprerađivačka 

industrija prebrodi krizu. Podsjetio je i da su Ujedinjeni 

Ministar Božidar Pankretić 

331

Počasna tribina i natjecateljske ekipe 

Kresanje grana 

narodi baš na inicijativu Hrvatskih šuma i Republike Hrvatske 

2011. proglasili Međunarodnom godinom šuma. 

Brojnim gostima, uzvanicima i natjecateljima obratili 

su se i predsjednik priređivačkog odbora Damir Felak, 

koji ih je upoznao sa svim događanjima ove tradicionalne 

manifestacije, te voditelj bjelovarske Uprave, kao domaćina, 

Stjepan Ivezić koji je podsjetio na dugu tradiciju 

ovakvih druženja te svima poželio da z Bjelovara ponesu 

lijepe uspomene. Pozdravljajući sudionike ove šumarske 

manifestacije, predsjednik Uprave Hrvatskih šuma Darko 

Vuletić, rekao je kako se šumari, nakon teškog razdoblja 

koje su prebrodili, mogu pohvaliti dobrim rezultatima. A 

ulazak u Europu šumari dočekuju spremno, jer su po načinu 

gospodarenja već tamo! Goste i natjecatelje pozdra- 

Pogled na borilište 

Ekipni pobjednici 

vio je i Župan bjelovarsko-bilogorski 

Miroslav Čačija, koji je izrazio zadovoljstvo 

što su i šumari gosti ovog 

velikoga sajamskoga prostora te ih 

pozvao da svoja natjecanja stalno 

održavaju u Bjelovaru! 

Osim natjecanja šumarskih radnika 

brojni posjetitelji, njih blizu 

2000, mogli su upoznati i pojedine 

uprave Hrvatskih šuma koje su se 

predstavile na svojim štandovima, 

sa specifičnostima svoga kraja, 

obići izložbene strojeve i mehanizaciju 

(Hittner, Exportdrvo) itd. 

Natjecanje radnika i cjelokupna 

događanja na sajmištu u Gudovcu 

bili su, s puno truda domaćina, uzor - 

no organizirani! 

Rezultati 

Pojedinačno: 1. Siniša Varga 

1609 bodova; 2. Da vor Ivanković 

1589; 3. Milan Čorković 1585; 4. 

Ante Kaurin 1584; 5. Ante Zadro 

(Vink.) 1584; 6. Dragan Dobenko 

(N. Grad.) 1554. 

Ekipno: 1. UŠP Zagreb 4792; 2. 

UŠP N. Gradiška 4612; 3. UŠP Vinkovci 

4475; 4. UŠP Delnice 4343; 

5. UŠP Bjelovar 4312; 6. UŠP Karlovac 

4208. 

Pobjednici po disciplinama: 

Okretanje vodilice: Siniša Varga 126 bodova 

Kombinirani prerez: Siniša Varga 193 

Točni prerez na podlozi: Ante Zadro 236 

Zasjek i definitivni prerez: Darko Rajn (Kopr.) 659 

Kresanje grana: Ante Kaurin 430 

Obaranje na balon: Mladen Ostović (Senj) 45 

Juniori: 1. Predrag Šolaja 1513; 2. Marko Davidović 

1393; 3. Filip Kranjčević 1335; 4.Ivan Nađ 1311; 

5. Petar Trutanić 1308; 6. Damir Ivandija 1305. 

Miroslav Mrkobrad 

332

IN MEMORIAM 

Dana 20. veljače 2011. godine 

nakon kratke i teške bolesti preminuo 

je u 83. godini Ilija Bućan, 

dipl. ing. šum., jedan iz plejade starijih 

karlovačkih šumara. 

Ilija Bućan rodio se 5. ožujka 

1928. godine u Gejkovcu, općina 

Voj nić. Četverogodišnju osnovnu 

ško lu završio je u rodnom mjestu. 

Po slije Drugog svjetskog rata nasta 

vio je školovanje u karlovačkoj 

Gi mnaziji, gdje je nakon četiri razre 

da upisao srednju Šumarsku ško - 

lu (drvno-industrijski smjer) koju je 

završio 1950. godine 

Najprije se kratko zaposlio u 

DIP-u Karlovac na mjestu indus t ri j - 

skog te hničara te je tamo radio od 

1. kolovoza do 3. listopada 1950. 

go dine. Kao pripravnik za mlađeg 

šuma rsk og tehničara radi u ŠG Šamari 

ca Zagreb, prvo u šumariji Ja - 

strebarsko u Cvetkoviću, gdje os taje 

od 2. srpnja do 29. listopada 1951. 

godine. Pripravnički staž nastavlja 

1. studenog 1951. godine u šumariji 

Karlovac u ko joj je radio do 30. 

rujna 1953. godine. 

Zbog želje za daljnjim školovanjem 

upisao je 1953. godine Šumarski 

fakultet u Beogradu, gdje je 

diplomirao 27. travnja 1960. godine. 

Kao šumarski inženjer zaposlio 

se 25. svibnja 1960. godine u Šumskom 

gospodarstvu Karlovac, na 

poslovi ma rukovoditelja radova na 

ILIJA BUĆAN (1928 – 2011) 

iskorištavanju šuma u šumariji Krnjak. 

Od 1. kolovoza 1960. godine 

upravitelj je šumarije Krnjak, što 

obavlja do 31. prosinca 1976. godine. 

Iza njega su na području Krnjaka 

ostale pošumljene mnoge površine 

nekadašnjih vriština i 

bujadnica te izgrađene šumske prometnice. 

Stručni ispit za ob a v ljanje 

šumarskih poslova položio je 18. i 

19. svibnja 1968. godine. Ud ruživanjem 

šumarija Draganić, Du ga 

Resa, Karlovac i Krnjak u OOUR 

Šu marstvo Karlovac, od 1. siječnja 

1977. godine postaje direktor 

OOUR-a, na čijem čelu ostaje do 

30. lipnja 1983. godine kada odlazi 

u mirovinu. 

Kao mladić preživio je vihor 

Dru gog svjetskog rata, a kasnije kao 

otac morao je prežaliti rano pre minulog 

sina Mišu. Iza njega je os tala 

kćer Jelena, unuke Stela i Ad riana te 

supruga Milica s kojom je bio u 

braku skoro 55 godina. 

Na pravoslavnom groblju Dubovac 

u Karlovcu od njega se 23. veljače 

oprostila njegova dugogodišnja 

suradnica Gordana Colnar: “Kao direktoru 

OOUR-a svi smo mu se 

obraćali za savjet i povjeravali mu 

svoje probleme. Uvijek je svakog 

spremno saslušao. Saslušati druge 

bila je njegova vrlina. Kada bi Ilija 

sjeo i jednostavno saslušao što imate 

reći, to je već bila dovoljna pomoć. 

Tijekom svoga rada kao direktor 

OOUR-a značajno je doprinosio 

kvalitetnim uvjetima rada i zato su 

ga cijenili svi radnici-sjekači, tehničari, 

inženjeri i ostali zaposleni. S 

pokojnikom gubimo očinskog prijatelja. 

Uvijek skroman, pošten i vo - 

đen osjećajem odgovornosti, iza 

njegove suzdržane vanjštine krila se 

velika osjećajnost”. 

Oliver Vlainić 

333

Napustio nas je još jedan šumar 

koji je svojim požrtvovanim radom, 

tijekom svih četrdeset godina, ostavio 

svoj trag i doprinijeo u mnogomu 

šumarstvu bjelovarskoga kraja. Trećeg 

ožujka 2011. godine, nakon teš ke 

bolesti, preminuo je naš kolega 

Zvon ko. Petog ožujka 2011. godine 

oprostili smo se od Zvonka na gradskom 

groblju “Borik” u Bjelovaru i 

otpratili ga na vječni počinak. 

Zvonko je rođen 15. listopada 

1931. godine u Brezovcu nadomak 

Bje lovara od majke Ane i oca Alo j - 

za. Osnovnu školu pohađa je u No - 

vim Pavljanima, a gimnaziju u 

Bje lovaru. Nakon mature, 1951. go - 

di ne upisao je studij na Šumarskom 

fa kultetu u Zagrebu, a diplomirao 

1956. godine. 

Stipendiju za studij primao je od 

šumarije Sokolovac, pa je i svakog 

ljeta obavljao praksu u toj šumariji. 

Nakon završenog studija, prvo rad - 

no mjesto dobio je u šumariji Sokolovac, 

a ubrzo, 1957. godine odlazi 

na odsluženje vojnog roka u Karlovac. 

Nakon vojske 1958. godine 

ras poređen je na šumsko radilište u 

Sv. Ivan Žabno. 

Godine 1959. premješten je u 

DIK “ČESMA” u Bjelovaru, a 1960. 

postavljen je za upravitelja šu marije 

Velika Pisanica. Tu dužnost obavlja 

do pod kraj 1973. godine, kada je 

pre mješten na mjesto šefa Razvoj nopla 

nske službe u tadašnjem ŠG “Moji 

ca Birta” Bjelovar. U ŠG Bjelovar – 

upravi ostaje sve do umirovljenja. 

Nakon četrdesetgodišnjeg rada odlazi 

u zasluženu mirovinu 1996. g. 

Za svoj rad i zasluge, primio je 

niz priznanja i odličja od kojih ćemo 

navesti neka: 

– 1964. g. POHVALNICU za izvanredno 

zalaganje u rukovođenju 

šumarijom Velika Pisanica, 

ZVONKO PODLESAK (1931 – 2011) 

– 1974. g. ZLATNU PLAKETU 

po vo dom 100. godišnjice šuma r - 

stva Bj e lovarsko-bilogorske re - 

gije, kao priznanje za doprinos 

šumarstvu, 

– 1981. g. ORDEN RADA sa srebr 

nim vijencem, koji mu dodjeljuje 

komisija za odličja pri Predsjedništvu 

SFRJ, 

– 1986. g. PRIZNANJE za požrtvo 

van rad prigodom 30. godišnjice 

njegova rada. 

U vremenu Zvonkova življenja, 

os im redovitog posla u struci, bio je 

neumoran u raznim aktivnostima. 

Ve zan je bio za prirodu i u svoje slobodno 

vrijeme, pa je među inim često 

boravio u svom malom vinogradu i 

klijeti, radeći razne poslove, pripravljajući 

vino, spremajući ujesen voće 

koje je uzgojio. 

Volio je lov, radio je posebice na 

očuvanju lovišta, divljači i ostale fau - 

ne, vodeći brigu o zimskoj prihrani 

divljači. Uvi jek je sudjelovao u izgradnji 

lov no tehničkih i gospodarskih 

objekata, štoviše, tim poslovima 

je rukovodio kao stručna osoba. 

U svom lovačkom Dru štvu preuzeo 

je odgovornost za vo đenje lovnogospodarske 

osnove. 

Kao predavač i ispitivač i ocjenjivač 

tro feja, mnogim generacijama 

budućih mladih lovaca, prenio je 

znanja i os posobio ih, da uz visoki 

stupanj eti ke i ljubavi kroče u prirodu 

kao budući lovci. 

Za vrijeme Domovinskog rata, u 

kritičnim početnim godinama, aktivan 

je u mjesnim stražama i logistici 

pri Kriznom štabu. 

Zvonka pamtimo kao vrlo upor - 

nu osobu u obrani svojih stavova, a 

odustajao je samo ako su pred njega 

bili podastrti vrlo jaki argumenti. 

Zvonko je bio primjeran suprug i 

otac. Bez obzira na obveze, obitelji 

je posvećivao maksimalnu pažnju. 

Ljubav prema prirodi i lovu prenijeo 

je i na svog sina Darka. 

Ljudi umiru, iza njih ostaje trag 

– nji hova djela.Vječna je tajna tko 

će i koliko živjeti, i kada će i koliko 

ući u naša sjećanja. Mi, Zvonkovi 

pri jatelji i kolege po struci, pamtit 

će mo ga kao čovjeka koji je strasno 

vo lio sve što je radio te kao iskrenog 

prijatelja. 

Dragi Zvonko, prijatelju, opraš - 

tamo se od tebe, svjesni da ćemo se 

svi jednoga dana tebi pridružiti. 

Hvala ti za sva dobra koja si učinio 

i neka ti je laka rodna gruda. 

Dobra ti kob u vječnim lovištima! 

Josip Knepr 

334

VIŠNJA TOPOLOVAC (1941 – 2011) 

U nedjelju 17. travnja 2011. godine 

nakon duge i teške bolesti preminula 

je Višnja Topolovac, 

dipl. ing. šum., članica HŠD-a 

ogranka Karlovac. Sve nas je potresla 

vijest da nije izdržala borbu s 

podmuklom bolesti. Znali smo da 

joj nije lako, ali smo se nadali da će 

još imati snage i duže poživjeti 

umi rovljeničke dane. 

Višnja Topolovac je rođena u 

Karlovcu 23. studenog 1941. godine 

u obitelji Ivana i Marije r. Hajdinić. 

Otac joj je bio profesor, a 

majka domaćica. Školovanje je započela 

u Karlovcu, gdje je završila 

osnovnu i srednju školu. Maturirala 

je na VIII. realnoj gimnaziji u 

Zagrebu 1963. godine. Šumarstvo 

je studirala na Šumarskom fakultetu 

u Zagrebu, a apsolvirala na ŠG 

odjelu 1966–67. godine. Diplomirala 

je 5. ožujka 1970. godine. 

Raditi u struci počela je kasno, 

jer nije mogla dobiti posao nakon 

završetka fakulteta. Zaposlila se 6. 

kolovoza 1970. godine u trgovačkom 

poduzeću OTP Karlovac gdje 

je provela skoro punih šest godina. 

Tek 1. travnja 1976. godine zapošljava 

se u Šumskom gospodarstvu 

Karlovac kao referentica za investicije 

u računovodstvu, što obavlja 

gotovo deset godina. Tada joj je ponuđen 

novi posao, pa od 1. veljače 

1986. godine radi na planiranju i 

analizi, što nastavlja i prve godine 

stvaranja jedinstvenog poduzeća 

Hrvatske šume 1991. godine. Početkom 

1992. godine preuzima poslove 

stručne suradnice za ekologiju, prvo 

u Proizvodnom odjelu, a od 1995. 

do 2000. godine u Odjelu za uređivanje 

šuma Uprave šuma Karlovac. 

Stvaranjem Odjela za ekologiju od 

15. veljače 2000. godine postaje njegova 

prva rukovoditeljica. Tu pokazuje 

svoju upornost i dosljednost 

prilikom ustrojavanja novog odjela i 

primjeni zakonskih propisa na području 

čitave Uprave. Pred kraj radnog 

vijeka, posljednje dvije i pol 

godine provela je kao savjetnica voditelja 

Uprave šuma Podružnice 

Karlovac. U zasluženu mirovinu otišla 

je 23. studenog 2006. godine. 

Kao članica HŠD-a ogranka Kar - 

lovac rado je odlazila na ekskurzije 

po Hrvatskoj i inozemstvu, a posljednji 

put bila je na zajedničkom putovanju 

2009. godine u Bosni i 

Hercegovini, prilikom posjeta Međugorju 

i Mostaru. Nažalost, teška 

bolest spriječila ju je da sljedeće godine 

putuje u Austriju. 

Svima će nam ostati u sjećanju po 

svojoj skromnosti i predanosti pos - 

lu. Sunčanog popodneva 19. travnja 

2011. godine na groblju Hrnetić pokraj 

Karlovca, prilikom po s ljednjeg 

ispraćaja preminule Viš nje, u ime nazočnih 

kolegica i kolega s kojima je 

provela svoj radni vijek, oprostio se 

predsjednik karlovačkog ogranka 

Oliver Vlainić. 

Laka joj bila hrvatska zemlja. 

Oliver Vlainić 

335

Nakon kratke i teške bolesti, 6. 

svibnja preminuo je u 75. godini 

naš umirovljeni kolega, dipl. ing. 

šum. Marko Šušnjar. Rođen je 

25. ožujka 1937.god. u Imotskom. 

Osnovnu školu završava u Imotskom, 

a Srednju šumarsku školu za 

krš u Splitu, 1956. godine. Poslije 

završenoga školovanja radi kao šumarski 

tehničar u šumariji Trnjani, 

nedaleko od Slavonskoga Broda, a 

1959. odlazi na studij šumarstva na 

Šumarski fakultet u Zagrebu. Diplomirao 

je 1965. g. na Šumskogos 

podarskom odjelu, a zatim se 

zapošljava u ondašnjem Šumskom 

gospodarstvu Slavonski Brod na 

poslovima uređivanja šuma. Godine 

1970. prelazi na radno mjesto 

upravitelja šumarije Oriovac, gdje 

radi do 1981. godine. Od tada pa do 

1991. bio je upravitelj Radne jedinice 

“Maloprodaja” u Šumskom 

gospodarstvu Slavonski Brod. 

Ustrojem Javnoga poduzeća 

“Hrvatske šume” i Uprave šuma 

Vinkovci zaposlen je kao pomoćnik 

upravitelja, sve do izdvajanja u novoosnovanu 

Upravu šuma Nova 

Gradiška, 1995. godine. Ovdje radi 

na poslovima stručnoga suradnika 

za zaštitu na radu i protupožarnu 

zaštitu objekata, a 30. travnja 1999. 

odlazi u mirovinu. 

MARKO ŠUŠNJAR, dipl. ing. šum. (1937 – 2011) 

Ljubav prema svome pozivu 

pre nio je Marko i na svoju djecu: 

kćerku Mirjanu, diplomiranu ekonomisticu, 

koja radi u novogradiškoj 

podružnici “Hrvatskih šuma”, 

na mjestu rukovoditelja Planskoanalitičkog 

odjela, te na sina dr. sc. 

Marijana Šušnjara, docenta, prodekana 

za međunarodnu suradnju na 

Šumarskom fakultetu. 

U slobodno vrijeme kolega Šuš - 

njar bavio se slikanjem, a motivi su 

njegovih slika bili šuma i priroda. 

Bio je i strastveni lovac, pa su na 

njegovim slikama česti prizori iz 

lova. Mnoge svoje slike rado je poklanjao 

kolegama, a nalazimo ih, 

također, na zidovima šumarija u kojima 

je proveo radni vijek. Slikajući, 

Marko je svoje osjećaje prema 

prirodi prenosio na slikarsko platno, 

pa tako i na kolege koji su s 

njim radili i surađivali. Svaki susret 

s njegovim slikama živo je sjećanje 

na Marka, samozatajnog, mirnog i 

tihoga kolege. 

Svoje umirovljeničke dane koristio 

najviše je provodeći ih s unukom 

Franom i unučicom Dorom. S 

njima se igrao, zajedno s njima učio 

te im pomagao u pisanju školskih 

zadaća. Isto tako, radovao se najmlađoj 

unučici Tari. Nažalost, opa - 

ka je bolest prebrzo napredovala te 

nije dozvolila djedu Marku da duže 

vremena bude sa svojim unucima, 

koje je nadasve volio. 

Pogreb dipl. ing. Marka Šuš njara 

obavljen je 9. svibnja na slavonskobrodskome 

groblju, u nazočnosti 

članova obitelji te brojnih prijatelja i 

kolega šumara. Ovim putem supruzi 

Mariji, kćerki Mirjani i sinu Marijanu, 

te svima u obitelji, izražavamo 

iskrenu sućut u ime šumara UŠP 

Nova Gradiška. 

Neka mu je vječna slava i hvala! 

Ivica Tomić, dipl. ing. šum. 

336

UPU TE AU TO RI MA – INSTRUCTIONS FOR AUTHORS 

Šumarski list objavljuje znanstvene i struč ne članke iz 

po dručja šumarstva, odnosno svih znan stvenih grana pri - 

pa da jućih šumarstvu, zatim zaštite prirode i lovstva. Svaki 

znan stveni i stručni članak trebao bi težiti provedbi auto ro - 

ve zamisli u stručnu praksu, budući da je šu mar ska znanost 

pri mjenjiva. U rubrikama ča so pisa donose se napisi o zaš - 

ti ti pri rode povezane uz šume, o obljetnicama, znanstve - 

nim i stručnim skupovima, knjigama i časopisima, o zbi va - 

njima u Hrvatskom šumarskom društvu, ti je ku i zaključ ci - 

ma sjednica Upravnoga odbora te go diš nje i izvanredne 

skup štine, obavijesti o ogran cima Društva i dr. 

Svi napisi koji se dostavljaju Uredništvu, zbog objav lji - 

vanja moraju biti napisani na hr vat skom jeziku, a znan - 

stve ni i stručni radovi na hrvatskom ili engleskom jeziku, 

s na slo vom i pod naslovima prevedenim na egleski, od nos - 

no hr vatski jezik. 

Dokument treba pripremiti u formatu A4, sa svim marginama 

2,5 cm i razmakom redova 1,5. Font treba biti Ti - 

mes New Roman veličine 12 (bilješke – fusnote 10), sam 

tekst normalno, naslovi bold i velikim slovima, podnaslovi 

bold i malim slovima, autori bold i malim slovima bez titu - 

la, a u fusnoti s titulama, adresom i elekro ničkom adresom 

(E-mail). Stranice treba obrojčati. 

Opseg teksta članaka može imati najviše 15 stranica za - 

jed no s prilozima, odnosno tablicama, grafikonima, sli ka ma 

(crteži i fotografije) i kartama. Više od 15 stranica može se 

pri hvatiti uz odobrenje urednika i recenzenata. Cr teže, fo to - 

gra fije i karte treba priložiti u visokoj rezoluciji. 

Priloge opisati dvojezično (naslove priloga, glave tab - 

li ca, mjerne jedinice, nazive osi grafikona, slika, ka ra ta, 

fo tografija, legende i dr.) u fontu Times New Ro man 10 

(po potrebi 8). Drugi jezik je u kurzivu. U tekstu ozna čiti 

mje sta gdje se prilozio moraju postaviti. 

Rukopisi znanstvenih i stručnih radova, koji se prema 

pret hodnim uputama dostavljaju ured ništvu Šumarskoga 

lista, moraju sadrža va ti sažetak na engleskom jeziku (na 

hr vatskome za članke pisane na engleskom jeziku), iz ko - 

je ga se može dobro indeksirati i abstraktirati rad. Taj sa že - 

tak mora sadržavati sve za članak zna čaj no: dio uvoda, 

opis objek ta istraživanja, me to du rada, rezultate is tra ži va - 

nja, bit no iz ras prave i zaključke. Sadržaj sažetka (Sum - 

mary) mora upućivati na dvojezične priloge – tablice, gra - 

fi kone, slike (crteže i fotografije) iz teksta članka. 

Pravila za citiranje literarture: 

Članak iz časopisa: Prezime, I., I. Prezime, 2005: 

Naslov članka, Kratko ime časopisa, Vol. (Broj): 

str.– str., Grad 

Članak iz zbornika skupa: Prezime, I., I. Prezime, I. 

Prezime, 2005: Naslov članka, U: I. Prezime (ur.), 

Naziv skupa, Izdavač, str.–str., Grad 

Članak iz knjige: Prezime, I., 2005: Naslov članka ili 

poglavlja, Naslov knjige, Izdavač, str.–str., Grad 

Knjiga: Prezime, I., 2005: Naslov knjige, Izdavač, 

xxxx str., Grad 

Disertacije i magistarski radovi: Prezime, I., 2003: 

Naslov, Disertacija (Magisterij), Šumarski fakultet 

Zagreb. (I. = prvo slovo imena; str. = stranica) 

Forestry Journal publishes scientific and specialist ar - 

ticles from the fields of forestry, forestry-related scientific 

branches, nature protection and wildlife management. Every 

scientific and specialist article should strive to convert the 

author’s ideas into forestry practice. Different sections of the 

journal publish articles dealing with a broad scope of topics, 

such as forest nature protection, anniversaries, scientific and 

professional gatherings, books and magazines, activities of 

the Croatian Forestry Association, meetings and conclusions 

of the Managing Board, annual and extraordinary me etings, 

announcements on the branches of the Association, etc. 

All articles submitted to the Editorial Board for publication 

must be written in Croatian, and scientific and specialist 

articles must be written in Croatian and English. Titles and 

subheadings must be translated into English or Croatian. 

Documents must be prepared in standard A4 format, all 

margins should be 2.5 cm, and spacing should be 1,5. The 

font should be 12-point Times New Roman (notes – footnotes 

10). The text itself should be in normal type, the titles 

in bold and capital letters, the subheadings in bold and 

small letters, and the authors in bold and small letters without 

titles. Footnotes should contain the name of the author 

together with titles, address and electronic address (e-mail). 

The pages must be numbered. 

A manuscript with all its components, including tab l es, 

graphs, figures (drawings and photographs) and maps, 

should not exceed 15 pages. Manuscripts exceeding 15 pa - 

ges must be approved for publication by editors and reviewers. 

The attached drawings, photographs and maps should 

be in high resolution. 

All paper components should be in two languages (titles of 

components, table headings, units of measure, graph axes, fi - 

gures, maps, photographs, legends and others) and the font 

should be 10-point Times New Roman (8-point size if necessary). 

The second language must be in italics. Places in the text 

where the components should be entered must be marked. 

Manuscripts of scientific and specialist papers, written 

according to the above instructions and submitted to the 

Editorial Board of Forestry Journal, must contain an 

abstract in English (or in Croatian if the article is written in 

English). The abstract should allow easy indexation and 

abstraction and must contain all the key parts of the article: 

a part of the introduction, description of research topic, 

method of work, research results, and the essentials from the 

discussion and conclusions. The summary must give an indication 

of bilingual components – tables, graphs and figures 

(drawings and photographs) from the article. 

Rules for reference lists: 

Journal article: Last name, F., F. Last name, 2005: 

Title of the article, Journal abbreviated title, Volume 

number: p.–p., City of publication 

Conference proceedings: Last name, F., F. Last name, 

2005: Title of the article, In: M. Davies (ed), Title of 

the conference, Publisher, p.–p., City of publication 

Book article: Last name, F., 2005: Title of the article 

or chapter, Title of the book, Publisher, p.–p. City 

of publication 

Book: Last name, F., 2005: Title of the book, Publisher, 

xxxx p., City of publication 

Dissertations and master’s theses: Last name, F., 2003: 

Title, Dissertation (Master’s thesis), Faculty of 

Forestry, Zagreb) (F. = Initial of the first name; p. = page)

Sl. 1. Odrasla gusjenica vrbotoča (Cossus cossus L.) 

nakon izlaska iz hodnika u potrazi za prikladnim 

mjestom za kukuljenje. 

Fig. 1 Fully grown Goat Moth larva (Cossus cossus L.) 

seeking for a suitable pupation site. 

Sl. 2. Rastvoreni kokon s gusjenicom vrbotoča neposredno 

prije njenog kukuljenja. 

Fig. 2 Ripped cocoon with the Goat Moth larva just before 

its pupation. 

Sl. 3. Kukuljica vrbotoča. 

Fig. 3 Goat Moth pupa. 

Sl. 4. Ženka vrbotoča neposredno nakon izlaska iz 

kokona . 

Fig. 4 Goat Moth female immediately after exiting 

cocoon. 

(Tekst i fotografije: B. Hrašovec) 

Vrbotoč, Cossus cossus (Linaeus, 1758), jedna je od zanimljivih vrsta drvotočnih leptira, podjednako radi svojih 

dimenzija i načina života kao i štetnih posljedica koje uzrokuje, najčešće na vrbama i topolama, ali i tvrdim listačama. 

Njegova debela, mesnato-crvena gusjenica impresivnih je dimenzija, a potpuno razvijena može doseći i 

više od 10 cm duljine. Najčešće je viđamo u proljeće ili jesen kada neke od njih napuštaju deblo u kojem su se razvile 

u potrazi za prikladnim mjestom za kukuljenje. Uhvatimo li je rukom, osjetit ćemo miris štavljene kože ili drv - 

nog octa koji potječe od žlijezdi smještenih u usnom ustroju. Razdoblje rojenja je razvučeno i proteže se tijekom 

ljetnih večeri, a zdepasta i slabo pokretna ženka nakon oplodnje odlaže jaja u grupicama u brazgotine kore na pridanku 

debla. Stablo napadnuto vrbotočem lako se raspoznaje po pređom povezanim mokrim hrpicama eskremenata 

i drvne piljevine intenzivnog, “octenog” mirisa. Broj gusjenica po jednom stablu može ponekad iznositi i 

nekoliko desetaka, što dovodi do slabljenja i lomljivosti stabala tanjih dimenzija. 

Goat Moth, Cossus cossus (Linaeus, 1758), is one of the most fascinating species of timber destroying moths, considering 

both its dimensions and life cycle together with the damages it causes. It attacks willows and poplars predominantly, 

hardwoods as well. Its fat, meaty red caterpillar, when fully grown, can exceed 10 cm in length. Most commonly 

we observe it in spring or fall, when some of them evade the tree where they developed in a search of a suitable pupation 

site. Picked by hand, they leave a strong “leathery” or vinegar-like scent originating from the glands within its 

mouthparts. Swarming period spans through summer evenings when poorly mobile female lays clusters of eggs in 

bark fissures of the lower trunk. Goat Moth attack is easily detectable by the smelly granular mass of sawdust and frass 

interwoven with silk accumulating at the tree base. Number of individuals per single tree can exceed several dozen larvae. 

Heavy attack weakens the tree, and cause thinner stems highly susceptible to breakages. 

IZDAVAČ: HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO uz financijsku pomoć 

Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske i Hrvatskih šuma d.o.o. 

Publisher: Croatian Forestry Society – Editeur: Société forestière croate – 

Herausgeber: Kroatischer Forstverin 

Grafička priprema: ŽUPANČIĆ HR d.o.o. – Zagreb 

Tisak: EDOK – Zagreb

PDF - HÅ D

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?