NauÄno popularna revija o prirodi, Äovjeku i ekologiji broj 32

NAUČNO POPULARNA REVIJA O 

PRIRODI, ČOVJEKU I EKOLOGIJI 

Sarajevo 2010., broj 32, godina XIV 

OPSTANAK JE RAZLIČITOST

SADRŽAJ 

FONDEKO SVIJET 

Naučno popularna revija o prirodi, 

čovjeku i ekologiji 

Sarajevo, 2010., broj 32, godina XIV 

Izdavač: Udruženje za podsticanje 

uravnoteženog razvoja i kvalitet života 

„Fondeko“ Sarajevo 

Suizdavač: Federalno ministarstvo 

okoliša i turizma 

Upravni odbor Fondeko: Mr. Esma Kreso 

- Bešlagić (predsjednik); Hajdar Arifagić, 

novinar; Mate Bandur, dipl. ing.; akademik 

Ljubomir Berberović; dr. Vladimir Beus; 

dr. sc. Mehmed Cero; prof. dr. Esma Habul - 

Velagić; dr. sc. Nevenko Herceg; Ana 

Mrdović, dipl. ing. hort.; mr. teh. nauka Faruk 

Muštović; dr. sc.Tatjana Neidhardt; akademik 

fra Petar Vidić; Nermin Zubčević, dipl. vet. 

Za izdavača: Halida Vuković 

Glavni i odgovorni urednik: Alma Džinović 

Zamjenik glavnog i odgovornog urednika: 

Tomislav Lukić, prof. 

Uredništvo: Hajdar Arifagić, novinar; 

akademik Ljubomir Berberović; dr. sc. 

Nevenko Herceg; prof. dr. Aleksandar 

Knežević; mr. Esma Kreso-Bešlagić, Danijela 

Petrović, prof.; doc. dr. Šekib Sokolović; 

dr. sc. Čedomil Šilić , prof. dr. Dubravka 

Šoljan; akademik fra Petar Vidić; Vojislav 

Vujanović, likovni kritičar. 

Unos teksta: Admir Tihić 

Lektor: Nada Franjković 

Korektor: Sabaheta Abadžić 

Sekretar redakcije: Zumreta Begović 

Prvi glavni i odgovorni urednik Nijaz Abadžić 

laureat Povelje časti UNEP „Global 500“ 

Adresa redakcije: Revija „Fondeko svijet“ 

Branilaca Sarajeva 47, 71000 Sarajevo- 

Bosna i Hercegovina, tel/fax: ++387 33 21 13 54 

e-mail: fondeko@bih.net.ba, www.fondeko.ba 

Rukopisi, fotografije, diskete 

i CD se ne vraćaju. 

Tehničko uređenje: Shift, Mostar (www.shift.ba) 

Štampa: BLICDRUK Sarajevo 

Za Štampariju: Muhamed Hrlović, graf.ing. 

U skladu sa Zakonom o javnom informisanju, 

revija „Fondeko svijet“ upisana je u Registar 

medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i 

informisanja Kantona Sarajevo kao 

nekomercijalno glasilo. Registarski broj NKM 

14/99, od 19.05.1999. 

Naslovna strana: Vrelo Bosne 

Foto: Ivo Raič 

Posljednja strana: Žaba gatalinka 

Foto: Dejan Kulijer 

Ilustracije: Božo Stefanović 

Tiraž: 3.000 

Revija se štampa na recikliranom papiru 

ISSN 1512-634X UDK 574(05) 

Akademik Sulejman Redžić 

GLJIVE I INSEKTI NAJVEĆA 

NEPOZNANICA 

Mnogi oblici (vrste) nikada neće biti 

poznati jer su već isčezli pred naletom 

čovjeka ili makropromjena u životnoj 

sredini, kao što su naprimjer... 

04 

Prof. dr. Tarik Kupusović 

PUT IZ KRIZE IDE 

PREKO VODE 

Izlazak iz siromaštva i prilagođavanje 

klimatskim promjenama, uz 

druge mjere, moguće je trasirati i 

intenziviranjem korištenja voda... 

16 

Prof. dr. Dubravka Šoljan 

In memoriam dr. sc. Čedomil Šilić 

BOTANIČAR VRHUNSKIH 

POSTIGNUĆA 

Bio je veliki ljubitelj i poznavalac biljnog 

svijeta, stvaralac, umjetnik i strastveni 

borac za očuvanje raznolikosti... 

Miodrag Dakić 

GOROSTAS 

TRAŽI ZAŠTITU 

Poziv na rješavanje konflikta izazvanog 

planiranjem razvoja, odnosno 

izgradnjom auto ceste kroz budući 

nacionalni park... 

54 

Dr. sc .Nevenko Herceg, 

Dr.sc. Mehmed Cero, 

Tomislav Lukić 

UPRAVLJANJE VODAMA 

SASTAVNI DIO ZAŠTITE OKOLIŠA 

Federalno ministarstvo okoliša i turizma 

i Federalno ministarstvo... 

07 

Azra Bašić, dipl. ing. hem., 

mr. Dragana Selmanagić, dipl. ing. građ. 

MUTNA SLIKA NA OGLEDALU 

INDUSTRIJE 

Zagađenje površinskih voda je proces 

promjena fizičkih, hemijskih i bioloških 

osobina vodenih ekosistema... 

24 

Akademik Taib Šarić 

34 42 

VELIKA KORIST 

I NIKAKVA ŠTETA 

U budućnosti se očekuje da će genetski 

modificirane biljke donositi više koristi 

potrošačima tako što će imati bolju 

strukturu ili viši sadržaj hranljivih... 

Rijad Tikveša 

TEŠKI METALI 

STIGLI DO RIJEKE 

Deponija otpada u Krupcu predstavlja 

novu opasnost po rijeku Željeznicu, 

a ako se ne interveniše zagadiće i 

sarajevski ... 

59

Riječ urednice 

1 

ZA KAP ŽIVOTA 

Analogno nafti, voda se u svijetu, s pravom, sve više 

označava kao plavo zlato. U pravu su oni koji kažu 

da će nedostatak vode dovesti do nove svjetske 

krize, ali i do novih konfliktnih situacija u zemljama 

siromašnim vodom. Nekontroliran uticaj čovjeka 

pomutio je naše vodotoke. Rijeke su nam riječne 

deponije, kanali otpadnih voda iz domaćinstava i 

industrije 

Alma Džinović 

Ta molekula od dva atoma vodika i 

jednog atoma kisika tvori glavninu 

površine naše planete i glavni je sastojak 

svih živih organizama. Uprkos 

tome, tek se dva posto sve vode na svijetu 

može koristiti za održavanje života uopće. 

Svježa, čista, pitka, zdrava – voda. 

Evropskom poveljom o vodi iz 1968. godine, 

voda se definira kao opće nasljedno dobro, 

čiju vrijednost moraju svi poznavati, te s 

njom ekonomično postupati i racionalno 

koristiti. U posljednjih 50 godina za potrebe 

poljoprivrede, industrije i domaćinstava 

voda se nemilice rasipa.Konzumacija vode 

se od 1950. godine utrostručila. Potrebe 

svjetskog stanovništva za vodom moraju da 

se zadovolje sa 135.000 km² resursa, ali 

voda nije svima jednako pristupačna. Danas, 

1,2 milijarde ljudi nema pristup pitkoj 

vodi. Neravnomjerno raspoređen, ovaj životni 

resurs nedostaje polovini stanovništva 

– 12 zemalja raspolaže sa 75% ukupnih 

resursa. Jedan Amerikanac potroši 600 lita- 

Foto: M. Mehmedić - Vrelo Krupe 

ra vode dnevno, Evropljanin od 200 do 400 

litara, a Afrikanac samo 2 litra! Realne prognoze 

kažu da će 2050. godine na Zemlji živjeti 

oko 10 milijardi stanovnika, a obnovljive 

zalihe slatkih voda koje iznose do 50.000 

kubnih kilometara godišnje, dovoljne su za 

samo 9 milijardi ljudi. Analogno nafti, voda 

se u svijetu, s pravom, sve više označava kao 

plavo zlato. Prema tome, zasigurno su u pravu 

oni koji kažu da će nedostatak vode dovesti 

do nove svjetske krize, ali i do novih 

konfliktnih situacija u zemljama siromašnim 

vodom. 

Nas je ta pošast zaobišla, ali nas je snašla 

druga. Bosna i Hercegovina još uvijek pripada 

zemljama za koje kažu da im je voda 

prirodno bogatstvo. Postoje procjene kako 

je BiH bogatija izvorištima kvalitetne pitke 

vode od cijele srednje Evrope. Podaci Svjetskog 

instituta za prirodne resurse (World 

Resources Institute), govore da su ukupni 

godišnji obnovljivi vodeni resursi u BiH (riječni 

tokovi i dopunjavanje podzemnih 

voda) dva puta veći od evropskog prosjeka, 

a skoro 15 puta veći od ukupnih mađarskih 

resursa. Dok se drugi bave ekonomičnijim 

sistemima navodnjavanja, hidrauličnim sistemima 

kojima će se reducirati potrošnja, 

uzgajaju kulture kojima je potrebno manje 

vode, recikliraju upotrebljenu, pa čak razmišljaju 

i o desalinizaciji morske vode, mi 

plutamo nizvodno. Nekontroliran antropogeni 

uticaj pomutio je naše vodotoke. Rijeke 

su nam riječne deponije, kanali otpadnih 

voda iz domaćinstava i industrije. Imamo 

svega 3% nezagađenih rijeka, u mnogim je 

zbog visokog stepena zagađenja zabranjeno 

kupanje, a ne preporučuje se ni korištenje 

vode u poljoprivredne svrhe. 50% zahvaćenih 

količina za vodosnabdijevanje se “izgubi” 

usput i nikada ne dođe do potrošača, 

stepen obuhvaćenosti stanovništva kanalizacionim 

sistemima u urbanim sredinama 

iznosi oko 56 procenata, a postrojenja za 

prečišćavanje otpadnih voda su raritet. Od 

79 općina u FBiH, samo pet ima postrojenje 

za prečišćavanje otpadnih voda stanovništva, 

o sistematskom praćenju kvaliteta vode 

i provedbi standarda da ne govorimo. Nenadoknadiva 

i nenadomjestiva, zbog brojnih 

globalnih onečišćenja i rasta stanovništva, 

pitka voda postaje danas strateški važnom, 

istinskim bogatstvom. 

Oskudica pitke vode zahtijevat će saradnju 

zemalja u oblikovanju novih unutrašnjih 

i vanjskih politika koje će štititi i međusobno 

dijeliti ovaj kritični resurs, kaže i 

Steven Solomon, autor knjige Water: “The 

Epic Struggle for Wealth, Power and Civilization” 

(Voda: epska borba za bogatstvo, 

moć i civilizaciju). Svoju knjigu u kojoj se 

bavi fenomenom vode i njenom ulogom u 

oblikovanju ljudske povijesti, zaključuje 

primjedbom: “Način na koji će svaka zemlja 

djelovati u odgovoru na krizu pitke 

vode bit će sud o našoj vlastitoj čovječnosti, 

kao i konačna sudbina ljudske civilizacije”. 

FONDEKO SVIJET/32/2010.

2 Biološka raznolikost 

Uspostavljen režim za pristup 

genetičkim resursima 

Uspješan nastup izaslanstva Bosne i Hercegovine koje je na konferenciji u Nagoyi 

predvodio dr. Nevenko Herceg, federalni ministar okoliša i turizma 

Mija Martina Barbarić 


Nagoya je u proteklih petnaest dana listopada 

bila domaćin izaslanstvima 

193 zemlje svijeta koje su se, u okviru 

Konvencije o biološkoj raznolikosti (CBD), 

okupile na COP 10 kako bi razmotrile najvažnija 

pitanja zaštite i očuvanja biološke raznolikosti 

na planeti Zemlja. Izaslanstvo Bosne i 

Hercegovine na ovom vrlo važnom sastanku 

predvodio je dr. Nevenko Herceg, federalni 

ministar okoliša i turizma čije je ministarstvo 

bh. focal point za UN-Konvenciju o biološkoj 

raznolikosti. 

Tijekom trajanja CBD/COP 10 raspravljalo se 

o cijelom nizu važnih pitanja s ciljem smanjenja 

pritisaka, te očuvanja biološke raznolikosti 

i ekoloških sustava koji imaju veliku ulogu 

u rješavanju problema uzrokovanih klimatskim 

promjenama, smanjenju siromaštva te 

gospodarskom razvoju. Između ostaloga, sudionici 

Konferencije zajednički su usuglašavali 

tekst novog Strateškog plana Konvencije 

za razdoblje 2011.- 2020., te razgovarali o 

angažiranju resursa od koristi za očuvanje 

biološke raznolikosti, održivom korištenju 

biološke raznolikosti, formiranju fondova 

koji bi omogućili kontinuirano upravljanje 

biološkom raznolikošću, pitanjima proizvodnje 

i uporabe biogoriva, upravljanja zaštićenim 

dijelovima prirode, invazivnim vrstama 

i cijelom nizu drugih pitanja koja su od važnosti 

za opstojnost planete Zemlja. 

Ministar Herceg iskoristio je ovu prigodu da 

najavi početak novog projekta Ministarstva 

koji je usmjeren na popularizaciju i jačanju 

javne svijesti o potrebi zaštite prirodnih vrijednosti 

te nastavak promocije 2010. godine kao 

Međunarodne godine biološke raznolikosti. 

Tijekom službenog boravka, ministar Herceg 

sastao se ministrom okoliša Japana, Ryu 

Matsumotom i njegovim višim zamjenikom 

Shoichi Kondom. U srdačnom i prijateljskom 

ozračju, sugovornici su posebnu pozornost 

posvetili ciljevima Konferencije, kao i o stanju 

biološke i krajobrazne raznolikosti u Bosni 

i Hercegovini, koja je od 2002. potpisnica 

Konvencije, i koja je spremna i dalje davati 

aktivnu potporu Konvenciji. U oblasti zaštite 

prirode radi se kako na povećanju površina 

pod određenim režimom zaštite tako i na 

stvaranju uvjeta za održivo korištenje zaštićenih 

područja, težeći tako povećati postotak 

zaštićenih područja u BiH i približiti ga europskom 

prosjeku. 

Tijekom boravka u Japanu ministar Herceg se 

susreo i s predstavnicima Japanske Agencije za 

FONDEKO SVIJET/32/2010. 

Nevenko Herceg sa ministrom okoliša Japana g. Matsumotom 

Posebno priznanje za Bosnu i Hercegovinu 

na CBD/COP 10 predstavlja 

izbor prof. dr. Senke 

Barudanović, članice bh. izaslanstva 

na mjesto predsjedavajuće 

savjetodavnog tijela poznatog 

kao SBSTTA odnosno znanstvene, 

tehnološke i tehničke komisije 

koja u svojstvu savjetodavnog 

tijela predlaže Konvenciji dokumente 

vezane za ovu oblast. 

međunarodnu suradnju (JICA) koja na prostorima 

Bosne i Hercegovine u poslijeratnom 

razdoblju imala niz značajnih projekata. U 

razgovoru sa direktorom za Srednju i Istočnu 

Europu g. Junichi Yamadom, ministar Herceg 

se zahvalio narodu i Vladi Japana na nesebičnoj 

pomoći koju ovih svih godina daje Bosni i 

Hercegovini, razgovarajući o novim projektima 

čija implementacija kreće u studenom, a 

riječ je o Projektu saniranja tzv.“crnih rupa“ na 

području sjeverne i istočne BiH, i promociji 

Internacionalnih turističkih koridora, kao i o 

mogućnosti regionalnog nastupa na japanskom 

turističkom tržištu. Herceg i Yamada 

razgovarali su i na temu pružanja pomoći državama 

u razvoju u okviru Official Development 

Assistance (ODA), koja ima za cilj 

kroz prijenos znanja i tehnologije pomaći 

društveno-ekonomski razvoj država u razvoju. 

- Iako smo kao država na početku puta ka osiguranju 

održivog razvoja, sigurni smo da 

ćemo na tom putu uspjeti uz pomoć naših 

prijatelja iz svijeta poput prijateljskog nam 

naroda Japana koji ima modernu i visoko razvijenu 

ekonomiju i među vodećim je zemljama 

u pogledu zaštite okoliša i biotehnologije, 

kazao je ministar Herceg izražavajući 

vjeru u nastavak dosadašnje uspješne suradnje 

dviju prijateljskih država. 

Na sastanku 193 države Svijeta potpisnica 

Konvencije o biološkoj raznolikosti, ministar 

Herceg iskoristio je prigodu razgovarati i sa 

kolegama iz regije, s kojima je razmijenio 

mišljenja o brojnim pitanjima zaštite prirode 

i okoliša koja su ključna za kvalitetu života 

sadašnjih i budućih generacija u državama iz 

okruženja, te je iskoristio prigodu da otvori 

pitanja moguće suradnje u navedenim oblastima. 

Najvažnijom odlukom Konferencije smatra 

se usvajanje Nagoya ABS Protokola kojim se, 

uspostavlja međunarodni režim za pristup 

genetičkim resursima, te se uvode pravila poštene 

podjele novca između zemalja koje za 

farmaceutske svrhe koriste prirodne resurse, 

mudrost i znanje domicilnih naroda. Uz ovaj 

Protokol, za kojeg se vjeruje da će utjecati na 

promjenu novčanog balansa između razvijenih 

i nerazvijenih zemalja, na Konferenciji je 

usvojen i Strateški plan za period od 2011. do 

2020. godine, koji uključuje i strategiju za 

mobilizaciju sredstva za zemlju u razvoju, 

kao i zemlje sa ekonomijom u tranziciji kojima 

pripada i BiH. Očuvanje biološke raznolikosti 

je od ključnog značaja za osiguravanje 

zdravog života, naše budućnosti i budućnosti 

nadolazećih generacija. Mi brinemo da će 

nam, ukoliko se ne zaustavi gubitak biološke 

raznolikosti, biti uskraćene vitalne usluge 

ekosustava kao što su kontrola poplava, čista 

voda, ublažavanje utjecaja klimatskih promjena 

itd, naglasio je ministar Herceg.

Bit života 

3 

Foto: D. Šoljan - Veliki kotao na Bjelašnici 

RAZLIČITOST 

JE OPSTANAK 

Akademik Ljubomir Berberović 

(biodiversity = 

biologi cal + diversity – biološka 

“Biodiverzitet” 

različitost, raznolikost, raznovrsnost) 

je pojam koji je stekao pravo građanstva 

u nauci i u svijetu kao oznaka za obimnu 

i složenu problematiku međusobne 

nejednakosti, raznolikosti živih sistema. 

Tema biodiverziteta je postala vrlo aktuelna 

s obzirom na zabrinjavajuće podatke o 

ugroženosti i nestajanju brojnih oblika organske 

prirode. Postojeći biološki diverzitet 

na Zemlji i u njenim pojedinim dijelovima 

nesumnjivo je ugrožen posljedicama ekspanzije 

ljudskih zajednica i ljudskih djelatnosti. 

Nauka odavno upozorava da je to 

opasno po vitalne interese čovječanstva. 

Međunarodna politika se nije oglušila na to 

upozorenje. U svijetu je 1995. godine prvi 

put obilježen 29. decembar kao Dan biodiverziteta, 

ustanovljen odlukom Generalne 

skupštine OUN na zasjedanju održanom 

marta iste godine. Najviši forum univerzalne 

svjetske organizacije proglasio je 2010. 

godinu međunarodnom “Godinom biodiverziteta”, 

skrećući ponovo, simbolično i 

zvanično, pažnju cijelog svijeta na procese 

koji su u naše vrijeme postali toliko intenzivni, 

da počinju ozbiljno prijetiti i samom 

opstanku čovjeka. 

Pouzdano se zna da su u posljednja četiri 

stoljeća izumrli mnogi oblici sisara i ptica, 

tj. životinja koje najbolje poznajemo i koji- 


ma se u svakodnevnom životu najviše bavimo. 

Stavovi i dokumenti usvojeni na “Skupu 

o Zemlji” (Rio de Janeiro, 1992. godine) naglašavaju 

da zaštita biodiverziteta spada 

među glavna pitanja odnosa ljudskih zajednica 

prema vlastitoj životnoj sredini. 

Biodiverzitet podrazumijeva razne nivoe raznolikosti 

organizama i sistema koje organizmi 

tvore sa svojom okolinom. Moguće je 

govoriti o razlikama u nasljednom materijalu 

jedinki i populacija iste vrste (genetički 

diverzitet), o različitosti vrsta na određenom 

području ili na čitavoj planeti (taksonomski 

diverzitet), te o diverzitetu biocenoza 

i geobiocenoza (ekološki diverzitet). 

Raznolikost (promjenljivost, varijabilnost, 

varijacija) je ključna opšta karakteristika 

svih stupnjeva organizacije života, od molekulskog 

do ekosistemskog. Međutim, biološka 

različitost obično se prati na nivou vrsta, 

čovjekovi interesi, od ekonomskih do 

estetskih, redovno su okrenuti uočavanju i 

posmatranju vrsta. Pojam vrste ima središnje 

mjesto i u naučnom istraživanju biološke 

različitosti, vrsta je najvažniji horizont na 

kojem se mogu objektivno pratiti promjene 

diverziteta u živoj prirodi. Vrste su u praktičnim 

primjerima i u tipičnim slučajevima 

realno raspoznatljivi entiteti; moglo bi se 

reći da svako prepoznaje jedinke kao pripadnike 

raznih vrsta. 

Vrsta se može shvatiti kao evolucijom utvrđeni 

okvir ili raspon promjenljivosti, gdje su 

varijante povezane sličnim načinom života i 

zajedničkim tokovima reprodukcije, odnosno 

tokovima raspodjele gena, kojima se 

osigurava ponavljanje čitavog tog sistema. 

U nauci vrsta predstavlja prije svega teorijsku 

koncepciju, pomoću koje se organizuje i sređuje 

znanje o živim bićima, kako je to postavio 

još u XVIII vijeku Linné, otac biološke sistematike. 

Kategorija vrste je glavna teorijska 

pretpostavka za svaki pristup proučavanju i 

mjerenju biodiverziteta. Drugim riječima, 

broj vrsta je osnovna racionalna opšta mjera 

biodiverziteta. Od podataka o vrstama polazi 

svako proučavanje biodiverziteta. Taksonomski 

diverzitet promjenljiv je u vremenu i 

prostoru, što se može pratiti na nivou organske 

prirode, kao i na nivou pojedinih sistematskih 

grupa ili ekoloških sistema. 

Predstave o broju vrsta na Zemlji jako su se 

mijenjale, a i danas su vrlo šarene. U desetom 

izdanju slavnog Linneovog djela “Systema 

nature”, koje se smatra kamenom temeljcem 

moderne sistematike, bilo je 

opisano oko 9.000 vrsta. Tačan broj vrsta 

koje u ovom trenutku naseljavaju našu planetu 

- nije poznat. Različite procjene tog 

broja variraju između tri i trideset miliona. I 

pored mnogih pokušaja, još uvijek ne postoji 

ni svjetski inventar opisanih vrsta, pa se ne 

zna ni koliko ih je – velika većina procjena 

spada u raspon između 1,5 i 1,8 miliona. Po 

nekim autorima nema više od milion “propisno 

opisanih” recentnih vrsta. Naučnici 

ističu da se samo kopneni kičmenjaci i više 

biljke mogu smatrati dobro proučenim grupama 

u tom smislu. 

Dimenzije ukupne taksonomske raznolikosti 

veće su nego što obično mislimo. Govoreći o 

broju bioloških vrsta koje su ikad živjele na 

našoj planeti, veliki američki paleontolog George 

Gaylord Simpson iznio je kao svoju slobodnu 

pretpostavku, da na svaku postojeću 

vrstu treba računati sa oko četiri stotine izumrlih 

tokom geološke povijesti naše planete. 

Veliku nejednakost procjena uzrokuju mnogi 

subjektivni i objektivni momenti, što vrijedi i 

za raspoložive podatke o broju vrsta u pojedinim 

sistematskim grupama organizama. 

Nema, dakle, sigurnih podataka o ukupnoj 

raznovrsnosti organizama na Zemlji. Posebno 

su zanemareni oni oblici u živom 

svijetu koji su bili po strani od ljudskih interesa 

i interesovanja, tj. nisu imali, ili se 

nije znalo da imaju, neki opipljiv praktični 

značaj. Nauka je u međuvremenu morala 

više puta priznati da su znanja o stvarnoj 

ekonomskoj i ekološkoj vrijednosti mnogih 

živih formi krajnje oskudna i da su 

mnoge “nevažne” vrste ustvari i te kako 

(potencijalno) važne, prije svega zbog svoje 

uloge u ekološkim sistemima. Zaštita 

biodiverziteta zahtijeva prije svega unapređenje 

znanja o biodiverzitetu. 


4 Na kraju „Godine biodiverziteta” 

Zemlja, resursi i procesi 

GLJIVE I INSEKTI 

NAJVEĆA NEPOZNANICA 

Mnogi oblici (vrste) nikada neće biti poznati jer su već isčezli pred naletom 

čovjeka ili makropromjena u životnoj sredini, kao što su naprimjer, promjene 

klime. Biodiverzitet je strateško sredstvo u procesu globalizacije i okosnica 

programa u zaštiti okoliša i održivom razvoju na svim nivoima društvenopolitičkog 

ustrojstva čovječanstva 

Akademik Sulejman Redžić 

Ova, 2010. godina je Međunarodna 

godina biološke raznolikosti (MGB) 

/International Year of Biodiversity 

(IYB). Međunarodna godina biološke raznolikosti 

između ostalog podrazumijeva 

dugogodišnje proslave biološke raznolikosti 

i njenih vrijednosti za život na planeti Zemlji 

koje su već započele širom svijeta u 2010. 

godini. Ovaj jubilej izravno koincidira sa 

ključnim ciljem “2010. Biodiversity Target” 

što je usvojeno na 61. zasjedanju Generalne 

skupštine Ujedinjenih naroda još 

2006. godine (Rezolucija 61/203), a u kontekstu 

zadataka i ciljeva u provođenju ključnih 

odrednica Konvencije o biološkoj raznolikosti 

(Convention of Biological 

Diversity) kao i zaključaka i stavova Svjetskog 

samita o održivom razvoju u Johanesburgu 

2002. godine (Rio+10). Osnovni 

cilj Međunarodne godine bioraznolikosti 

je pokušaj iznalaženja pomoći u podizanju 

svijesti o važnosti biološke raznolikosti kroz 

aktivnosti i događaje u mnogim zemljama. 

To znači, također, uticati na donositelje odluka, 

i “podići biološku raznolikost bliže 

vrhu političkih programa i konkretnih djelovanja” 

u cilju očuvanja postojeće bioraznolikosti 

i definiranju prihvatljivih obraza- 

Uistinu, biološka raznolikost 

treba pomoć savremenog 

čovjeka na svim nivoma geografskog 

i društveno-političkog 

organiziranja. Samo Milenijumska 

procjena ekosistema 

(Millenium Ecosystem Assessment) 

pokazala je da se slika 

prirode i u njoj sadržane biološke 

raznolikosti promjenila više 

u posljednjih 50-ak godina nego 

u bilo kojem ranijem periodu. 

ca raspodjele dobiti na globalnom planu. 

Biološka raznolikost je reujedinila svijet i 

podstakla na bolju saradnju među čak 191 

političkim entitetom. 

Uistinu, biološka raznolikost treba pomoć 

savremenog čovjeka na svim nivoma geografskog 

i društveno-političkog organiziranja. 

Samo Milenijumska procjena ekosistema 

(Millenium Ecosystem Assessment) 

pokazala je da se slika prirode i u njoj sadržane 

biološke raznolikosti promijenila više 

u posljednjih 50-ak godina nego u bilo kojem 

ranijem periodu. 

Poimanje biološke 

raznolikosti 

Postoji više pristupa definiranju pojma, odnosno 

sintagme “biološka raznolikost”. Danas 

se ovim terminom označava ukupnost 

živog svijeta i prirode u kojoj taj svijet živi i 

istodobno čini njen sastavni dio. Drugim 

riječima, biološka raznolikost podrazumijeva 

sve oblike u kojima je sadržan život u datoj 

dimenziji vremena i prostora (Slika 1). 

To znači, da je biološka raznolikost karakteristična 

kako za geografsko područje tako i 

za geološki period u razvoju Zemlje. Biološka 

raznolikost ili ukupna slika živog svijeta 

se mijenjala. Ona se i danas mijenja, tj. evoluira. 

Međutim, u savremenom dobu, čovjek 

Homo sapeins recens je jedan od 

ključnih faktora koji utiče na promjenu slike 

biodiverziteta kako na lokalnom tako i globalnom 

planu. 

Sam pojam biodiverziet je kovanica (neologizam) 

od dvije riječi bio (od bios = život) i 

diverzitet (engl. diversity = raznovrsnost). 

Pojam biološka raznolikost (biological diversity) 

uveden je u nauku dosta kasno, tek 

1980. godine. Njegov autor je Thomas Lovejoy.[Dr. 

Thomas Eugene Lovejoy III je jedan 

od ključnih savjetnika u Svjetskoj banci 

(World Bank) u Washington DC za biodiverzitet, 

predsjednik Fondacije Ujedinjenih 

naroda i predsjednik Heinz Centra za nauku, 

ekonomiju i okoliš, director World 

Wildlife Fund itd. Inače, Dr. Lovejoy je specijalista 

u oblasti tropske biologije i konzervacione 

ekologije. Proslavio se brojnim radovima 

o diverzitetu Amazona]. Osnovni 

cilj uvođenja ovog pojma je njegovo približavanje 

centrima političke i ekonomske 

moći kako bi se donijele mjere efikasnog 

očuvanja i zaštite bioraznolikosti, te razvoja 

mehanizama održivog korištenja i generiranja 

ekološki utemeljene dobiti, a na dobrobit 

i svijeta „divljine” i lokalne zajednice. 

Danas je i u nauci i sistemu upravljanja prirodom 

kao i živim svijetom više prisutan 

pojam „biodiverzitet”. Prvi put je upotrijebljen 

1986. godine. Njegov autor je američki 

biolog Edward Osborne Wilson inače vrsni 

sociobiolog, entomolog i taksonom, dugogodišnji 

profesor na Harvard Univerzitetu. 

Pored niza aktivnosti Profesor Wilson je i 

osnivač Nacionalnog Savjeta za istraživanje 

(National Research Council), te dobitnik 

brojnih međunarodnih priznanja uključujući 

i nagradu Humaniste od strane Međunarodne 

Akademije za humanizam (International 

Academy of Humanism). 

Ne treba zaboraviti da je pojam biološka raznolikost 

ipak prvi upotrijebio konzervacioni 

biolog i istraživač svijeta divljine 

Raymond F. Dasmann još 1968. godine u 

svojoj knjizi o zaštiti prirode. To se može 

smatrati pionirskim poduhvatom na planu 

efikasne konzervacije svijeta divljine i utemeljenju 

moderne konzervacijske biologije. 

Međutim, trebalo je da prođe skoro 20 godina 

pa da se pojam počne koristiti i u nauci i 

praksi. 

Pojam biološka raznolikost ili biodiverzitet 

prvi put se pominje u Bosni i Hercegovini 

krajem 1995. godine kada je održan i prvi 

naučni skup posvećen ovom fenomenu u 

kontekstu savremenih poimanja. Bio je to 

Naučni kolokvijum: „Biološka raznolikost 

- teorijski i praktični aspekti” u organizaciji 

Akademije nauka i umjetnosti Bosne i 

Hercegovine i Ministarstva prostornog uređenja, 

priodnih resursa i zaštite okoliša Republike 

Bosne i Hercegovine (25-27. 11. 

1995, Sarajevo). 


Na kraju „Godine biodiverziteta” 

5 

Slika 1. Distribucija i centri biodiverziteta na globalnom planu (iz Redžić, S. 2009.) 

Biodiverzitet na 

globalnom nivou 

Mnogi prave distinkcije u poimanju termina 

biološka raznolikost, biološka raznovrsnost, 

biodiverzitet. Generalno, radi se 

o sinonima u užem i širem smislu riječi. 

Naime pojmovi biološka raznolikost i biodiverzitet 

označavaju raznolikost živog svijeta 

na bilo kojem nivou njegove filogenetičke 

i evolucijske organizacije, a pojam 

biološka raznovrsnost odnosi se samo na 

jedan dio biodiverziteta i to na raznolikost 

vrsta, odnosno specijski diverzitet. 

Nivoi biološke raznolikosti 

Biološka raznolikost se odnosi na ukupnost 

gena, vrsta i ekosistema planete Zemlje ili 

nekog regiona. Savremena nauka o biodiverzitetu 

razlikuje sljedeće nivoe biološke 

raznolikosti (Slika 2). 

I. diverzitet gena ili genetička raznolikost 

II. diverzitet vrsta ili specijska raznolikost 

III. diverzitet ekoloških sistema ili ekološka 

raznolikost i 

Slika 2. Nivoi biodiverziteta (savremeno poimanje) 

IV. raznolikost ljudskih kultura ili antropološki 

diverzitet. 

Genetička raznolikost predstavlja skup 

gena svih postojećih živih bića na planeti 

Zemlji, jer je svaki organizam neponovljiva 

kombinacija gena. U okviru ove razine 

biodiverziteta razlikuje se: raznolikost 

nukleotida (strukturnih i funkcionalnih 

dijelova nukleinskih kiselina), gena, hromosoma, 

te individua i populacija u 

okviru kojih se vrši redovna fluktuacija 

genetičkog materijala što rezultira zdravim 

potomstvom i produženjem vrste 

(Slika 3). 

Raznolikost vrsta ili specijski diverzitet 

obuhvata sve vrste biljaka, gljiva, životinja 

i “mikroorganizama” razvrstanih u petocarstveni 

sistem (Slika 4). Čovjek Homo 

sapiens iako filogenetički pripada u carstvo 

Animalia, značajno se razlikuje od 

pripadnika toga carstva. Snažno ga diferenciraju 

sociobiološka svojstva karakteristična 

samo za ljudsku vrstu. 

Upravo specijski diverzitet pobuđuje najviše 

interesa, naročito u procjeni broja. 

Uvažavajući multikonceptualni pojam vrste 

ili species, danas se cijeni da ima oko 80 miliona 

različitih vrsta. Međutim, svega oko 

dva miliona ih je poznato savremenoj biološkoj 

nauci (Slika 5). Mnogi oblici (vrste) 

nikada neće biti poznati jer su već iščezli 

pred naletom čovjeka ili makropromjena u 

životnoj sredini, kao što su na primjer, promjene 

klime. 

Cijeni se da su najveće nepoznanice gljive, 

insekti i neke skupine mikroorganizama. A 

najbolje su proučene i poznate vrste sisara, 

ptica, gmizavaca, vodozemaca, te viših, odnosno 

vaskularnih biljaka. Međutim, pred 

udarima čovjeka moge vrste su već nestale 

iz svijeta divljine, a neke iz zooloških i botaničkih 

vrtova. Mnoge nestaju svakodnevno, 

odnoseći sa sobom neprocjenjivo blago, 

unikatne genetičke konfiguracije. Sve je više 

vrsta koje su ugrožene. A sve su duže „crvene 

liste” biljaka, životinja i gljiva. Crvene liste 

ili crvene knjige su najbolji indikatori 

stanja u prirodnom okolišu i stabilnosti prirodnog 

genofonda određenog područja. 

Bosna i Hercegovina je zasigurno unikatna 

zemlja i po tome što još uvijek nema zvanič- 

Mnogi prave distinkcije u 

poimanju termina biološka 

raznolikost, biološka raznovrsnost, 

biodiverzitet. Generalno, 

radi se o sinonima u užem i 

širem smilsu riječi. Naime 

pojmovi biološka raznolikost i 

biodiverzitet označavaju 

raznolikost živog svijeta na bilo 

kojem nivou njegove filogenetičke 

i evolucijske organizacije, 

a pojam biološka raznovrsnost 

odnosi se samo na jedan dio 

biodiverziteta i to na raznolikost 

vrsta, odnosno specijski 

diverzitet. 

Slika 3. Neki oblici genetičke raznolikosti (a. jedro ćelije, b. hromozom, c. nukleotid, 

d. DNK, e. kariogram, f. shematski prikaz hromosoma sa genskim lokusima 


6 Na kraju „Godine biodiverziteta” 

Slika 4. Petocarstveni sistem recentnog živog svijeta (Modificirano prema 

Whitaker, 1975.) 

Slika 5. Zvanična procjena broja vrsta na globalnom planu 

Uvažavajući multikonceptualni pojam vrste ili species, danas se 

cijeni da ima oko 80 miliona različitih vrsta. Međutim, svega oko dva 

miliona ih je poznato savremenoj biološkoj nauci (Slika 5). Mnogi 

oblici (vrste) nikada neće biti poznati jer su već iščezli pred naletom 

čovjeka ili makropromjena u životnoj sredini, kao što su na primjer, 

promjene klime. 

nu „crvenu listu biodiverziteta”. A ona je 

elementarni preduvjet za konkretno djelovanje 

na polju konzervacije i moguće biološke 

restauracije. 

Ekološka raznolikost predstavlja raznolikost 

staništa ili biotopa, životnih zajednica ili biocenoza, 

ekosistema i krajobraza ili bioma. 

Na planetarnom nivou do danas je izdiferencirano 

preko 200 različitih bioma, od 

kojih mnogi imaju zonalni karakter (vidjeti 

sliku 1). Ekološka raznolikost je najkompleksnija 

jer u sebi sadrži i sve oblike specijske, 

a specijska i sve oblike genetičke raznolikosti. 

Bosna i Hercegovina je sa veoma 

visokim nivoom specijske raznolikosti koja 

determinira veoma bogatu ekološku raznolikost. 

Na ovoj relativno maloj teritoriji (oko 

52 000 km2) registrovano je čak 252 ekosistema 

koji izgrađuju 11 krajobraza ili bioma 

(Slika 6). 

Najraznovrsniji su ekosistemi u kanjonima 

i klisurama rijeka (Drina, Neretva, Una, 

Vrbas) u kojima se nalaze i svojevrsni centri 

razvoja endemične flore, fungije i faune. 

Neki od njih, kao što je kanjon u kompleksu 

planina Prenj-Čvrsnica i Čabulja, prepoznati 

su kao centri biodiverziteta na globalnom 

planu. Međutim, zbog rastućeg 

nepovoljnog uticaja čovjeka, neki od njih 

se prepoznaju i kao „vruće tačke biodiverziteta” 

u području Mediterana, uključujući 

i globalni nivo. 

Diverzitet ljudskih kultura podrazumijeva 

raznolikost u kulturnom stvaralaštvu kao 

odraz unikatnih obrazaca antropogeneze i 

etnogeneze različitih etnosa kao rezultata 

dugogodišnje interakcije čovjeka i konkretnog 

sredinskog okruženja. Kulturna 


raznolikost je i indikator dostignutog nivoa 

stvarne diverzifikacije čovjeka na planetarnom 

nivou koja je itekako evidentna, 

a nekada davno je bila manje-više homogena. 

I uistinu, nekada je teško povjerovati 

da su se ikada „sreli” u povijesti na primjer 

„crnci” sa „indijancima”, „bjelci” sa pripadnicima 

drugih rasa i sl. Ali, upravo kulturna 

raznolikost indicira postojanje istog 

pretka što su danas nesumnjivo potvrdila i 

molekularno-genetička istraživanja ljudske 

populacije. Bosna i Hercegovina je dobar 

primjer raznolikosti ljudskih kultura 

Slika 6. Diverzitet ekoloških sistema na vertiklanom profilu Bosne i Hercegovine 

ostvarene u veoma heterogenim uvjetima 

ekološkog diverziteta. 

Bidioverzitet ima značajnu ulogu u odvijanju 

ključnih ekoloških procesa na Zemlji – 

kruženju materije i protoku energije. Od 

stanja biodiverziteta zavisi i ekološka ravnoteža 

na Zemlji, ali i ravnoteža između Zemlje 

kao megaekosistema i njene okoline 

(ovog dijela Kosmosa). U biodiverzitetu su 

sadržani i svi tzv. genetički resursi, odnosno 

vrste biljaka, gljiva i životinja koje imaju neposrednu 

primjenu u opstojnosti čovjeka. 

Mnoge od njih su izvori različitih prirodnih 

materijala, hrane, lijekova, hortikulturnih 

rješenja. Od stanja biološke raznolikosti zavisi 

i trend entropije (stanja energetskog 

nereda u ekosistemu), te smanjenje rastućeg 

siromaštva. Drugim riječima, biodiverzitet 

je strateškim sredstvom u procesu globalizacije 

i okosnica programa u zaštiti okoliša i 

održivom razvoju na svim nivoima društveno-političkog 

ustrojstva čovječanstva.

Strateška promišljanja 

7 

UPRAVLJANJE VODAMA 

SASTAVNI DIO ZAŠTITE OKOLIŠA 

Federalno ministarstvo okoliša i turizma i Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede 

i šumarstva koordinirali su aktivnosti povodom pripreme i izrade strategije 

upravljanja vodama kao sastavnog dijela federalne strategije zaštite okoliša 

Dr. sc. Nevenko Herceg, 

Dr.sc. Mehmed Cero, 

Tomislav Lukić 


Komponente okoliša (tlo, voda, zrak, 

biosfera, izgrađeni okoliš i dr.) moraju 

biti zaštićene pojedinačno i u 

sklopu ostalih komponenti okoliša, uzimajući 

u obzir njihove međuzavisne odnose. 

U skladu s tim utvđuje se i način opterećivanja 

i korištenja komponenti okoliša. Prema 

načelu održivog razvoja, koji mora biti 

u osnovama izrade savremenih strategija i 

planova, to podrazumijeva očuvanje prirodnih 

resursa na način da stepen potrošnje 

obnovljivih materijala, vodnih i energetskih 

resursa ne prevazilazi okvire u 

kojima prirodni sistemi mogu to nadomjestiti 

i da stepen potrošnje neobnovljivih 

resursa ne prevazilazi okvir prema kojem 

se obnovljivi resursi zamjenjuju. Stepen za- 

Foto: T. Lukić - Sana 

gađenja ne smije prevazilaziti kapacitet 

zraka, vode i tla da apsorbuje i izvrši preradu 

zagađenja, uz stalno očuvanje biodiverziteta 

i zdravlja ljudi, te kvaliteta vode, zraka 

i tla prema standardima koji su uvijek 

dovoljni za život i blagostanje ljudi, biljnog 

i životinjskog svijeta. 

Zbog svega navedenog, izrada okolišnih 

strateških dokumenata u Federaciji BiH je 

bazirana na načelima održivog razvoja, integralnog 

pristupa, saradnje i podjele odgovornosti 

između institucija, kao i uz učešće 

javnosti, uz uspostavu odgovarajućih 

ekonomskih instrumenata neophodnih za 

provođenje akcionih planova i implementaciju 

određenih projekata. 

Institucionalni i pravni 

aspekti 

Zakonom o zaštiti okoliša (Sl. novine FBiH 

br. 03/03 i 38/09) i Zakonom o vodama 

FBiH (Sl. novine Federacije BiH, broj 

70/06) utvrđeno je da Strategija upravljanja 

vodama, kao glavni dokument kojim se 

određuje politika upravljanja vodama, čini 

sastavni dio Federalne strategije zaštite 

okoliša. Za izradu Strategije upravljanja 

vodama nadležno je Federalno ministarstvo 

poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. 

Stoga su Federalno ministarstvo okoliša 

i turizma i Federalno ministarstvo 

poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva 

koordinirali svoje aktivnosti kod pripreme 

i izrade ovih važnih strateških dokumenata. 

U osnovnom sadržaju ovi strateški dokumenti 

imaju: ocjenu trenutnog stanja; 

ciljeve i mjere po pojedinim komponentama, 

akcioni plan sa određenim prioritetima, 

dinamikom i procjenjenim sredstvima 

potrebnim za njihovu realizaciju, kao i planovi 

upravljanja vodama za vodno područje 

rijeke Save i vodno područje Jadranskog 

mora. Federalna strategija zaštite okoliša je 

usvojena u Parlamentu Federacije BiH u 

2009. godini, dok je Strategija upravljanja 

vodama u završnoj fazi izrade. 


8 Strateška promišljanja 

Okolinski indikatori u oblasti voda 

VODA 

Korištenje voda 

Korištenje vode za vodosnabdijevanje 

Korištenje voda za navodnjavanje 

Korištenje voda za industriju 

Zaštita voda 

Odvodnja i tretman otpadnih voda domaćinstava i industrije 

Emisije organske materije 

Kvalitet površinskih voda 

Kvalitet podzemnih voda 

Kvalitet vode za piće 

Zaštita od voda 

Područje pod prijetnjom poplava 

Tabela 1: Lista okolišnih indikatora stanja voda u FBiH 

Pored navedenih federalnih ministarstava 

okoliša i vodoprivrede, za realizaciju Akcionog 

plana Federalne strategije zaštite okoliša 

i planova upravljanja vodama odgovorne 

su posebno Agencija za vodno područje rijeke 

Save, Agencija za vodno područje Jadranskog 

mora, Federalni hidrometeorološki 

zavod, Fond za zaštitu okoliša, kao i druge 

federalne i kantonalne upravne i stručne 

organizacije i privredna društva. 

Stanje voda u Federalnoj 

strategiji zaštite okoliša 

Za potrebe Federalne strategije zaštite okoliša 

obrađeni su pojedini indikatori stanja 

voda, da bi se stanje okoliša moglo sagledati 

cjelovito i prepoznati interakcija između 

pojedinih komponenti. 

Korištenje vode za 

vodosnabdijevanje, 

navodnjavanje i industriju 

Trenutno ne postoji katastar o korištenju 

vode koji bi mogao dati jasnu sliku o 

stvarnim količinama vode koja se zahvata 

za različite namjene i korisnike. U strukturi 

izvorišta vode za vodosnabdijevanje 

dominantna je uloga podzemnih voda 

(preko 50%). Statistički godišnjaci FBiH 

pružaju podatke samo o zahvaćenim količinama 

putem javnih sistema za vodosnabdijevanje. 

Na osnovu dostupnih podataka 

zahvata se oko 270 l/st/dan, 

uključujući i gubitke koji se kreću oko 

50%. Dakle, prosječna potrošnja u vidu 

isporučene količine vode je oko 135 l/st/ 

dan. Oko 70% isporučenih količina iz 

ovih sistema otpada na domaćinstva. 

Osnovni razlozi za poteškoće u funkcioniranju 

vodovodnih preduzeća su visoki fizički 

gubici u sistemima koji u nekim slučajevima 

dostižu i 80%, nizak stepen 

naplate (ispod 50%) i niske tarife, kao i 

njihova organizaciona rascjepkanost na 

općinskom nivou. Spomenute poteškoće 

rezultiraju lošim finansijskim pokazateljima. 

Sadašnji sistem upravljanja vodovodnim 

preduzećima odvraća strane ulagače 

koji smatraju da su neoperativni rizici preveliki, 

posebno sa aspekta propisa. Ne postoji 

sistematsko praćenja kvaliteta vode za 

[Tip indikatora] 

[P] 

[P] 

[P] 

[R] 

[P] 

[S] 

[S] 

[S] 

[S] 

piće i provedbe standarda, osim u pojedinim 

većim općinskim vodovodima. 

Ne postoje tačni podaci o navodnjavanim 

površinama. Procijenjeno je da se na vodnom 

području Jadranskog mora trenutno 

navodnjava oko 7000 ha. Sa pretpostavkom 

o prosječnoj potrošnji vode oko 3000 

m3/ha/god. potrošnja se kreće oko 146 l/ 

st/dan. 

Prema statističkom godišnjaku, isporučene 

količine putem javnih sistema za vodosnabdijevanje 

za druge djelatnosti su oko 

30% od ukupne isporučene vode. S obzirom 

da se veći industrijski objekti najčešće 

snabdijevaju iz sopstvenih izvorišta, ovi 

podaci se ne mogu uzeti kao mjerodavni za 

procjenu količina vode koju koristi industrija. 

Odvodnja i tretman otpadnih 

voda domaćinstava i 

industrije 

Tačni podaci o pokrivenosti domaćinstava 

kanalizacionim sistemima ne postoje. 

Također, u slučajevima većih općinskih 

centara obodna naselja su najčešće bez 

kanalizacione mreže. Do sada je izgrađeno 

5 postrojenja za prečišćavanje otpadnih 

voda, dok se otpadne vode ostalih 

naselja direktno ispuštaju u otvorene vodotoke. 

Spomenuta postrojenja za prečišćavanje 

otpadnih voda se nalaze u Gradačcu, 

Srebreniku, Ljubuškom, Grudama 

i Neumu. 

Prema dokumentu “National Diagnostic 

Analysis BiH” (NDA BiH) iz 2003. godine, 

procijenjene količine otpadnih voda od domaćinstava 

iznose oko 0.65 m 3 /s. Statistički 

godišnjak FBiH daje podatak za cijelu 

FBiH koji iznosi 1.7 m 3 /s, sa tim da se ovaj 

podatak ne smatra reprezentativnim. 

Emisije organske materije 

S obzirom na stanje tretmana otpadnih 

voda u FBiH, nije realistično očekivati 

smanjenja u ispuštanju organskih supstanci 

i nutrijenata u skorije vrijeme. Kako bi 

se procijenila emisija organskih materija u 

vode, korišten je teoretski model IMPRESS 

vodiča Okvirne direktive o vodama, koji je 

upoređen sa podacima NDA BiH za vodno 

Osnovni razlozi za poteškoće u 

funkcioniranju vodovodnih 

preduzeća su visoki fizički 

gubici u sistemima koji u nekim 

slučajevima dostižu i 80%, nizak 

stepen naplate (ispod 50%) i 

niske tarife, kao i njihova 

organizaciona rascjepkanost na 

općinskom nivou. Spomenute 

poteškoće rezultiraju lošim 

finansijskim pokazateljima. 

Sadašnji sistem upravljanja 

vodovodnim preduzećima 

odvraća strane ulagače koji 

smatraju da su neoperativni 

rizici preveliki, posebno sa 

aspekta propisa. Ne postoji 

sistematsko praćenja kvaliteta 

vode za piće i provedbe standarda, 

osim u pojedinim većim 

općinskim vodovodima. 

područje Jadranskog mora. Dobivene procjene 

se mogu smatrati reprezentativnim. 

Za vodno područje Save godišnja produkcija 

je oko 40.000 BPK (t/god), 15.000 N (t/ 

Foto: T. Lukić - Kanalizacijske vode u malom profilu 


Strateška promišljanja 

9 

god) i 2.000 P (t/god) od stanovništva, stočarstva 

i poljoprivrede. Za vodno područje 

Jadranskog mora vrijednosti su 8.000 

BPK(t/god), 4.000 N(t/god) i 450 P(t/god). 

Ovaj pritisak korespondira sa indikatorima 

stanja CSI 020 koji opisuje koncentraciju 

nutrijenata, CSI 019 (tvari u rijekama 

koje troše kisik) i drugim izračunatim koji 

nisu na listi CSI. 

Kvalitet površinskih voda 

Kvalitet površinskih vodotoka za koje postoje 

podaci i gdje su klase, odnosno granične 

vrijednosti, definirane propisima 

bivše SFRJ (Sl. list 6/78 i 8/78), u većini 

slučajeva odgovara propisanim vrijednostima. 

Najlošije stanje je na rijeci Bosni u 

vodnom području Save. Ovo se posebno 

odnosi na rijeku Spreču i podatke na 

mjernoj stanici Bosna kod Doboja. U zadnjih 

nekoliko godina počinju se obnavljati 

i uspostavljati nove stanice za monitoring 

kvaliteta i količine voda. Osim 

Agencija za vodna područja rijeke Save i 

Jadranskog mora, monitoring nad površinskim 

vodama provode Federalni hidrometeorološki 

zavod i Javna elektroprivredna 

preduzeća. 

Za uspostavu monitoringa na način koji je 

predviđen Zakonom o vodama neophodno 

je donijeti propise o jedinstvenom sadržaju 

i metodologiji izrade baze podataka zaštite 

voda područja riječnog sliva, posebno o 

gustoći lokacija za monitoring, učestalosti 

i metodologiji uzorkovanja, listi obaveznih 

parametara, metodama analize i algoritmima 

procjene, te listi pogona koji su obavezni 

da sami provode monitoring ili da na 

drugi način osiguraju podatke vezane za 

zaštitu voda. 

Kvalitet podzemnih voda i 

voda za piće 

Ne postoji sistematsko praćenje kvaliteta 

podzemnih voda u FBiH i ne postoje podaci 

o kvalitetu. Zakonom je predviđena izrada 

programa monitoringa i uspostava stanica 

za praćenje stanja podzemnih voda, 

hemijskog i kvantitativnog. 

Kvalitet vode za piće se sistematski ne provjerava. 

Samo u većim vodovodima vrše se 

interne kontrole kvaliteta vode za piće. Zakonom 

o vodama FBiH propisana je obaveza 

stalnog i sistematskog pregleda vode 

od strane ovlaštenih laboratorija. Uvjete 

koje treba ispunjavati voda koja se koristi 

za piće propisuje Federalni ministar nadležan 

za zdravstvo. 

Izgrađenost zaštitnih 

objekata 

Tehnički dio sistema za odbranu od poplava, 

koji je egzistirao i funkcionirao prije 

rata u BiH, se sastojao od velikog broja zaštitnih 

objekata i nasipa uz rijeku Savu i 

Neretvu, te njihove pritoke u ukupnoj dužini 

od 350 km. Sistem se sastojao od: (I) 

obodnih kanala dužine oko 170 km; (II) 25 

izgrađenih crpnih stanica za zaštitu od 

unutrašnjih voda ukupnog kapaciteta 120 

m 3 /s; (III) reguliranih vodotoka dužine 

oko 76 km; (IV) 55 km izgrađenih obaloutvrda; 

(V) 3,8 km tunela sa dvije kule 

zatvaračnice za odvod voda iz plavljenih 

kraških polja; (VI) 28 vodnih akumulacija 

zapremine 3,6 milijardi m 3 ; i (VII) niza 

drugih zaštitnih objekata kao što su uređene 

bujice, male akumulacije i dr. 

Za uspostavu monitoringa na 

način koji je predviđen Zakonom 

o vodama neophodno je donijeti 

propise o jedinstvenom sadržaju 

i metodologiji izrade baze 

podataka zaštite voda područja 

riječnog sliva, posebno o 

gustoći lokacija za monitoring, 

učestalosti i metodologiji 

uzorkovanja, listi obaveznih 

parametara, metodama analize 

i algoritmima procjene, te listi 

pogona koji su obavezni da 

sami provode monitoring ili da 

na drugi način osiguraju podatke 

vezane za zaštitu voda. 

Trenutno stanje zaštitnih objekata je loše, 

kako zbog ratnih oštećenja i dugogodišnjeg 

minimalnog održavanja uslijed nedostatka 

sredstava i miniranosti pojedinih 

objekata. To se posebno odnosi na naselja 

uz rijeku Savu. U slučaju pojave poplava na 

ovom području izazvanih velikim vodama 

rjeđeg ranga, posljedice bi bile nesagledive. 

Poduzete su određene mjere na unapređenju 

stanja ovih objekata, ali još uvijek se 

ne može smatrati zadovoljavajućim. Stanje 

ni u ostalim dijelovima zemlje nije mnogo 

bolje, o čemu govore poplave na području 

Tuzlanskog kantona koje su se dogodile u 

junu 2001. godine. Tada je pričinjena velika 

materijalna šteta na poljoprivrednim 

usjevima i stambenim i infrastrukturnim 

objektima. Poplavnim valom u Tuzlanskom 

kantonu također je uzrokovano erodiranje 

obradivog zemljišta i pojava većih 

klizišta. 

Procjenjuje se da je trenutno u vodnom 

području Save oko 21.500 ha pod prijetnjom 

od poplava velikih voda ranga pojave 

1/100 godina, a u vodnom području Jadranskog 

mora oko 20.600 ha. 

Provedbeni mehanizmi 

Predhodna elaboracija izrade strateških i 

planskih dokumenata za zaštitu okoliša, 

uključujući i upravljanje vodama, institucionalnih 

i pravnih aspekata, kao i izvještaja 

o stanju okoliša, sa posebnim fokusom 

na vode, upućuje na neophodnost 

kvalitetne i funkcionalne saradnje između 

primarno federalnih ministarstava 

okoliša, vodoprivrede i prostornog planiranja; 

Agencija za vodno područje rijeke 

Save; Agencije za vodno područje Jadranskog 

mora; Fonda za zaštitu okoliša Federacije 

BiH, kao i drugih federalnih i kantonalnih 

upravnih i stručnh organizacija i 

privrednih društava. 

Zbog toga Vlada Federacije Bosne i Hercegovine 

mora imati ulogu koordinatora sveukupnog 

procesa provođenja Akcionog 

plana Federalne strategije zaštite okoliša i 

planova upravljanja vodama permanentnim 

praćenjem i usmjeravanjem aktivnosti 

i projekata, uz osiguranje odgovarajućeg 

budžetskog podsticaja. To znači da 

Vlada Federacije treba da bude pravovremeno 

informisana odgovarajućim sektorskim 

i intersektorskim izvještajima, praćenim 

prijedlozima mjera i zahtjevima za 

potrebnim sredstvima. 

Glavni izvori finansiranja za provođenja 

akcionih planova, posebno za skupu infrastrukturu 

kolektovanja i tretmana komunalnih 

otpadnih voda, izgradnju centara za 

upravljanje otpadom i dr. trebaju biti osigurani 

kroz ekonomske instrumente (naknade 

zagađivača i korisnika okoliša, vodne 

naknade), kreditna sredstva (Svjetska 

banka, EBRD) i moguće grantove prvenstveno 

Evropske unije, kao i druge multilateralne 

(npr. GEF) i bilateralne aranžmane 

(napr.KfW; SIDA; JICA). 


10 Projekti i zaštita 

BAZA BEZ DOVOLJNO 

PODATAKA 

U Federaciji BiH nedostaje središnje stručno tijelo koje će sistematski i 

koordinirano prikupljati i obrađivati podatke o zaštiti prirode, tako da 

predstavljaju podlogu za kreiranje i planiranje zaštite prirode. 

Azra Korać-Mehmedović 


Biološka raznolikost 

površinskih stajaćih i 

tekućih voda u Federaciji 

Bosne i Hercegovine 

Ekološka heterogenost prostora Federacije 

Bosne i Hercegovine, geomorfološka 

i hidrološka raznolikost, specifična 

geološka prošlost, te diverzitet 

ekoklime, uvjetovali su i posebno bogat 

živi svijet na ovim prostorima. Flora, fauna 

i fungia Federacije Bosne i Hercegovine 

ubraja se u najraznovrsnije u čitavoj Evropi, 

a visok stepen endemičnosti i reliktnosti 

daje joj značaj na nivou globalne biološke 

raznolikosti. 

Na geografski malom prostoru, kao rijetko 

gdje u Evropi, egzistira više razvojnih endemnih 

centara, u kojima se i danas odvijaju 

procesi nastajanja novih vrsta. Posebnu 

specifičnost predstavljaju brojni kanjoni 

i klisure rijeka (kanjoni Une, Neretve, Drine, 

kanjoni i klisure pritoka u izvorišnom 

dijelu i gornjem toku Bosne). 

Izražen diverzitet insekata (naročito hidrofilnih), 

predstavnika ihtiofaune i sisara, čini 

faunu Federacije Bosne i Hercegovine prepoznatljivom 

u evropskim razmjerima.Međutim, 

u Federaciji Bosne i Hercegovine 

izražen je nedostatak kvalitetne baze podataka 

o biološkoj raznolikosti, prirodnoj baštini, 

vodenim sistemima, tlu, fitocenološkim 

podacima itd. usljed nepostojanja 

sistema prikupljanja naučnih informacija 

čitav niz godina. 

Naime, u Federaciji BiH nedostaje središnje 

stručno tijelo koje će sistematski i koordinirano 

prikupljati i obrađivati podatke o zaštiti 

prirode, tako da predstavljaju podlogu za 

kreiranje i planiranje zaštite prirode. 

Realizirani projekti 

U periodu od 2000. godine do danas finalizirana 

su dva projekta vezana za ovu problematiku: 

1. Tokom 2000. godine Ministarstvo graditeljstva, 

prostornog uređenja i zaštite okoliša 

Hercegovačko-neretvanskog kantona 

provodilo je projekat LIFETCY1999/ 

BiH/035 „ Development of new policy for 


Tokom projekta su identifikovani 

glavni ugrožavajuči faktori za 

biodiverzitet plavnih dolina, kao 

i trenutno stanje zaštite 

staništa u skladu sa NATURA 

2000 tipovima staništa i vrsta, 

identifikovanih u slivu rijeke 

Save. 

Hutovo Blato wetlands“. 

2. Projekat: Zaštita biodiverziteta plavnog 

područja sliva rijeke Save 

Projekat se provodio od 2007. godine uz 

finansijsku potporu Life III fonda Evropske 

komisije i Švicarske agencije za razvoj i saradnju. 

Nositelj projekta je bio IUCN odnosno 

njegov Ured za jugoistočnu Evropu 

u Beogradu. Partnerske institucije su bile: 

Centar za ekologiju i prirodne resurse (CE- 

PRES) pri Prirodno-matematičkom fakultetu 

u Sarajevu, Poljoprivredni institut Republike 

Srpske, Državni zavod za zaštitu 

prirode Hrvatske, Zavod za zaštitu prirode 

Srbije. 

Cilj projekta je zaštita i upravljanje ključnim 

elementima biološke raznolikosti duž rijeke 

Save kroz pružanje podrške zemljama sliva 

Save na razvoju ekološke mreže tj. identifikaciji 

ekološki značajnih područja, koridora 

i prelaznih područja. Urađena je inventarizacija 

izabranih NATURA 2000 vrsta i staništa, 

kao i preporuke za upravljanje, koje se 

mogu ugraditi u planove upravljanja da se 

osigura povoljan status vrsta i staništa, zatim 

su prikupljeni podaci o nekadašnjem 

tradicionalnom i sadašnjem načinu korištenja 

poljoprivrednog zemljišta, usklađenosti 

Od velikog je značaja da se 

postigne javna i politička 

podrška za zaštitu i upravljanje 

prekograničnom ekološkom 

mrežom u slivu rijeke Save. Ovo 

će prije svega biti postignuto 

putem podizanja svijesti o ulozi 

koje plavne doline rijeke Save 

imaju u očuvanju biodiverziteta 

od evropskog značaja, kao i 

njihove važne uloge u kontroli 

poplava. 

sa zaštitom prirode, kao i analiza tržišnih 

uslova i potencijala za razvoj ruralnog turizma 

u regiji. Nadalje, štampana je brošura 

Život duž rijeke Save, ažurirana je GIS baza 

podataka o zaštićenim i evidentiranim područjima. 

Izrađen je web portal – Geo portal. 

Održana je Međunarodna konferencija 

– u susret zajedničkoj viziji rijeke Save (Zagreb, 

2009. godine). 

Razrađen je vodič o tipovima staništa relevantnih 

za rijeku Savu, a koji su u skladu sa 

NATURA 2000 mrežom zaštićenih dobara 

Evropske unije, sa ciljem da se odrede područja 

za ekološku mrežu i pruži doprinos 

relevantnim konvencijama (Bernska konvencija, 

Bonska konvencija, Konvencija o 

biološkoj raznolikosti) kako na nacionalnom, 

tako i na regionalnom nivou. U cilju 

kreiranja ekološke mreže, proveden je inventar 

biodiverziteta područja duž rijeke 

Save sa posebnim naglaskom na identifikaciju 

prisutnih tipova staništa i vrsta koje 

su definisane u direktivama Evropske unije 

o pticama i staništima, kao i procjenjivanje 

postojećih sistema zaštićenih područja u 

zemljama sliva rijeke Save. 

Nadalje, tokom projekta su identifikovani 

glavni ugrožavajuči faktori za biodiverzitet 

plavnih dolina, kao i trenutno stanje zaštite 

staništa u skladu sa NATURA 2000 tipovima 

staništa i vrsta, identifikovanih u slivu 

rijeke Save. 

Od velikog je značaja da se postigne javna i 

politička podrška za zaštitu i upravljanje 

prekograničnom ekološkom mrežom u slivu 

rijeke Save. Ovo će prije svega biti postignuto 

putem podizanja svijesti o ulozi koje 

plavne doline rijeke Save imaju u očuvanju 

biodiverziteta od evropskog značaja, kao i 

njihove važne uloge u kontroli poplava. 

Proširenje saradnje između sektora za zaštitu 

okoliša i sektora upravljanja vodama 

u svakoj od zemalja je jedan od osnovnih 

ciljeva ovog projekta. 

Biološka raznolikost 

Hutova blata 

Urađeni LIFE projekat dao je slijedeće rezultate: 

Ovdje je važno napomenuti i prisustvo invazivne 

vrste - zlatne sunčanice -(Lepomis 

gibbosus). 

Ptice su najbrojniji i najistraženiji pred-

Uvjet života 

11 

LISTA ULOVLJENIH RIBLJIH 

VRSTA U MOČVARI HUTOVO 

BLATO 

Porodica : Salmonidae 

Salmo dentex – zubatak 

Porodica: Cyprinidae 

Rutilus basak – plotica, 

Leuciscus svallize – sval 

Scardinius scardafa – peškelj, keljavac, 

Tinca tinca – linjak, cinkva, 

Chondrostoma kneri – podustva, 

Alburnus albidus – uklija, 

Carassius auratus auratus – babuška 

Cyprinus carpio – obični šaran, 

Porodica: Cobitidae 

Cobitis narentana – neretvanski vijun 

Porodica: Ameiuridae 

Ameiurus nebulosus – američki somić, 

Porodica: Gasterosteidae 

Gasterosteus aculeatus – bodonja, 

Porodica: Mugilidae 

Mugil cephalus – cipol glavaš, 

Liza ramada – cipol balavac, 

Liza saliens – cipol dugaš, 

Porodica: Poecilidae 

Gambusia holbrooki – gambuzija, 

Porodica: Centrarchidae 

Lepomis gibbosus – sunčanica, 

Porodica: Gobiidae 

Knipowitschia punctatisima croatica 

Knipowitschia sp.nedeterminirana, 

vjerojatno nova vrsta 

Porodica: Percidae 

Gymnocephalus cernuus – balavac, 

Porodica: Pleuronectidae 

Pleuronectes flesus – iverak, 

stavnici životinjskog svijeta Hutovog blata. 

Neke od močvarnih ptica su sljedeće: Anas 

platyrhynchos, Aythya nyroca, Fulica atra, 

Ardea cinerea, Casmerodius albus, Egretta 

garzetta, Phalacrocorax pygmaeus, Podiceps 

cristatus i Nycticorax nyctiorax. 

Osim ptica u ovom parku je zabilježeno i 

prisustvo euroazijske riječne vidre (Lutra 

lutra). 

Vodena površina Hutovog blata je većinom 

pokrivena bijelim lopočom odnosno žutim. 

(Nymphaea alba i Nuphar luteum). 

Pored njih, predstavnici vodene vegetacije 

su talasinje (Potamogeton sp.), ljutić (Ranunculus 

sp.) itd. 

Na osnovu navedenog , nužno je zaključiti 

da je uspostava stručne institucije u Federaciji 

Bosne i Hercegovine neophodna – 

Zavoda za zaštitu prirode - u cilju institucionalnog 

jačanja službe zaštite prirode. 

Novi Zakon o zaštiti prirode, koji je trenutno 

u formi nacrta, predviđa uspostavu Zavoda 

za zaštitu prirode, koji bi obavljao 

stručne poslove za Federalno ministarstvo 

okoliša i turizma u skladu sa Zakonom : prikupljanje, 

obrađivanje i objedinjavanje podataka 

o stanju prirode, vođenje baza podataka, 

te pripremanje stručnih podloga za 

zaštitu biološke i pejzažne raznolikosti. 

ŽEĐ NA IZVORU 

Bosnu i Hercegovinu priroda je obilato obdarila 

pitkom vodom, prekrasnim izvorištima, brzim i čistim 

rijekama. Ne smijemo zaboraviti da je upotreba 

čiste vode jedan od najvažnijih preduvjeta za dobro 

zdravlje. Narušavanjem kvalitete vode narušavamo 

svoje zdravlje. Prema podacima UN-ove Organizacije 

za prehranu i poljoprivredu (FAQ) potrošnja vode 

porasla je tokom prošlog stoljeća dvostruko u odnosu 

na porast stanovništva. 

Suada Numić, dipl. ing. mašinstva 

Zineta Mujaković, dipl. biolog 


Ključni problem u prehrambenom 

sektoru predstavlja ispuštanje otpadne 

vode visokog organskog opterećenja, 

i to najčešće direktno u okoliš. 

Najveća količina voda u preradi hrane, završava 

kao otpadna voda koja sadrži velike 

koncentracije KPK (kemijske potrošnje kisika) 

i BPK (biološke potrošnje kisika). Nekada 

te koncentracije mogu biti i do deset 

puta veće nego u otpadnim vodama iz domaćinstva. 

Zbog toga obezbjeđivanje dovoljnih 

količina čiste vode postaje veliki 

svjetski problem. Dvije milijarde ljudi na 

svijetu bore se da osiguraju 20 do 50 litara 

vode dnevno koliko je čovjeku potrebno za 

piće, kuhanje i pranje. Da li je naša nebriga 

tolika da ćemo uskoro na dojučerašnjem 

pitkom izvoru vode piti industrijski flaširanu 

vodu? Ako ne preduzmemo hitne korake 

na zaštiti vodnih resursa, to bi se zaista 

moglo i desiti. Voda je izvor života na zemlji 

i najvažniji sastojak ljudskog tijela koja 

čini više od 65% čovjekove tjelesne mase. 

Nalazi se u stanicama i međustaničnim 

prostorima i u krvnoj plazmi. U vodi je nastao 

živi svijet, svaki novi život se razvija u 

vodenoj sredini (prenatalna dob). 

Europskom poveljom o vodi iz 1968. godine 

i brojnim deklaracijama međunarodne 

zajednice, te zakonima mnogih država, 

voda se definira kao opće nasljedno dobro, 

koju niko ne može posjedovati, čiju vrijednost 

moraju svi poznavati, te se s njom treba 

racionalno i brižno postupati, jer se 

ubraja u osnovna ljudska prava koja su svima 

zagarantovana. 

Planeta zemlja je jedina u sunčevom sistemu 

koja obiluje vodom. Otprilike, više od 

dvije trećine Zemljine površine čini voda. 

Od sve te količine vode samo je 2% slatka 

voda. Za piće je svega upotrebljivo 0,3% te 

količine. Najveći dio slatke vode „zarobljen“ 

u ledenjacima (68,9%). Procjenjuje 

se da je samo 1% slatke vode ili 0,007% 

ukupne količine vode na planeti Zemlji 

moguće koristiti za potrebe čovječanstva. 

Potrošnja pitke vode naglo se povećala, čak 

udvostručila u odnosu na broj stanovnika. 

Svake godine potrebe su sve veće. 

Iako se voda „skoro“ u istoj mjeri vraća u 

vodotoke, u okoliš jer je obnovljiv resurs, 

ona je kvantitativno potpuno promijenjena, 

onečišćena. Nije samo nekontrolisano 

trošenje vode problem, veliki problem je 

nagla ekspanzija industrijskog razvoja sa 

pratećim prljavim tehnologijama, gdje se 

milioni m³ neadekvatno obrađene kanalizacijske 

vode, industrijske i poljoprivredne 

otpadne vode ulijeva u rijeke. Ovako onečišćena 

slatka voda nastavlja svoj put do 

krajnjeg recipijenta, mora i oceana, gdje se 

njeno štetno djelovanje nastavlja, narušavajući 

morske ekosustave, što ujedno nanosi 

ogromne štete i obalnom ekosustavu. 

Rezultati nemarnosti, neodgovornosti i 

nebrige su milioni umrlih, a najviše djece 

mlađe od 5 godina, koji su konzumirali zagađenu 

vodu. 

Poljoprivreda - najveći 

potrošač vode 

Voda ima višestruku namjenu – služi za 

piće i pranje, ali i za industrijske procese i 


12 Uvjet života 

dobijanje električne energije. Najviše vode 

se potroši u navodnjavanje polja i pašnjaka 

na što otpada oko 70% ukupne količine potrošene 

vode širom svijeta. Poljoprivreda je 

posebna priča. Ogromne količine vode koriste 

se za navodnjavanja, a zatim otpadne 

vode pune pesticida, mineralnih gnojiva i 

životinjskih onečišćavaju rijeke, jezera i 

obale vode, izlijevajući u njih otrovne kemikalije 

i višak hranjivih tvari. 

Zbog toga obezbjeđivanje dovoljnih količina 

čiste vode postaje veliki svjetski problem. 

Dvije milijarde ljudi na svijetu bore se da osiguraju 

20 do 50 litara vode dnevno koliko je 

čovjeku potrebno za piće, kuhanje i pranje. 

Rastuće potrebe 

poljoprivrede 

Poljoprivreda je glavni potrošač vode na većini 

kontinenata, uz iznimku Europe i Sjeverne 

Amerike gdje dominira industrijska 

upotreba i upotreba u kućanstvu, uključujući 

zalijevanje travnjaka i vrtova. Navodnjavnje 

povećava urod za 100-400 %, ali može 

dovesti do isušivanja rijeka i jezera te porastu 

saliniteta tla. Samo polovina vode koja 

se koristi za navodnjavanje stiže do usjeva. 

Veliki dio površine zemlje uslijed promjene 

klime i količine padavina izloženo je suši. 

Desalinizacija morske vode postaje skup, ali 

važan izvor slatke vode. Tokom 20. stoljeća 

drastično je povećano navodnjavanje usjeva 

i pašnjaka. Za novadnjavanje 1900. godine 

trošilo se 700 m3 vode, dok je do 2000. godine 

ta količina porasla na 2500 m3. Najintenzivnije 

navodnjavanje je u područjima koja 

se nalaze uz velike rijeke. 


Potrošnja slatke vode (u 

litrima) u Evropi u 2001. 

godini (prema podacima 

UN-ove Organizacije za 

prehranu i poljoprivredu 

(FAQ): 

Prehrambena industrija - 

najveći onečišćivač vode 

Ključni problem u prehrambenom sektoru 

predstavlja ispuštanje otpadne vode visokog 

organskog opterećenja, i to najčešće 

direktno u okoliš. Industrije većinom imaju 

izgrađene septičke jame koje nisu dovoljne 

i ne predstavljaju adekvatan uređaj 

za tretman vode iz ove industrije. Potrošnja 

vode u velikim količinama, jedan je od 

ključnih okolinskih problema u prehrambenoj 

industriji. Najveća količina voda u 

preradi hrane, završava kao otpadna voda 

koja sadrži velike koncentracije HPK (kemijske 

potrošnje kisika) i BPK (biološke 

potrošnje kisika). Nekada te koncentracije 

mogu biti i do deset puta veće nego u otpadnim 

vodama iz domaćinstva. Neprečišćene 

otpadne vode iz pojedinih prehrambenih 

sektora, npr. prerada mesa, prerada 

ribe, prerada mlijeka te biljnih ulja sadrže 

izuzetno visoke koncentracije ulja i masti. 

Zbog strogih higijenskih zahtjeva u prehrambenoj 

industriji, u otpadnim vodama 

iz prehrambene industrije povećana je 

koncentracija i deterdženata. 

Uređaji za prečišćavanje 

vode i bat 

Neke od prijeratnih tvornica imaju postrojenja 

za prečišćavanje vode i to uglavnom 

samo predtretman koja se loše održavaju 

i koja imaju zastarjelu opremu. Ta 

postrojenja ne prečišćavaju vodu do nivoa 

propisanog zakonskim propisima iz oblasti 

voda. Ne vodi se još uvijek ni evidencija 

o količini otpadnih voda koje se ispuštaju 

u okoliš. Monitoring kvaliteta otpadne 

vode se radi jednom u dvije godine, kako 

je propisano zakonskim propisima iz oblasti 

voda, i to u svrhu plaćanja vodoprivredne 

naknade. Okolišna dozvola nije 

garancija da će menadžment tvornice provoditi 

njom opisane mjere. Nedovoljan 

Dostupnost vode stanovništvu 

svijeta (u %) 

(Prema podacima 

UN-ove Organizacije za 

prehranu i poljoprivredu) 

broj tvornica brine za okoliš i ima uveden 

sistem okolinskog upravljanja (EMS) prema 

standardu ISO 14001. Kad je u pitanju 

provođenje najboljih raspoloživih tehnikau 

prehrambenoj inustriji, iako tvrde da 

ih provode, tvornice prakticiraju mali broj 

mjera i to uglavnom onih koje ne zahtjevaju 

značajna finacijska sredstva. Mali broj 

tvornica prakticira recikliranje i ponovnu 

upotrebu vode. Poražavajuća je činjenica 

da primjena najboljih raspoloživih tehnika 

(BAT, engl. Best Avaliable Techniquest) 

vođena uglavnom ekonomskim motivima, 

a ne zaštitom okoliša. 

Bosna - zemlja bogata 

pitkom vodom 

Procjenjuje se da su u Bosni i Hecegovini 

zalihe pitke vode 15 puta više u odnosu na 

zemlje srednje Europe i da je jedna od najbogatijih 

zemalja pitkom vodom. Iako je 

činjenica da smo bogati vodama, da su 

naše vode relativno u dobrom stanju, postoje 

veliki i opravdani razlozi da ih čuvamo! 

Naime, kvalitetne vode imamo dovoljno, 

ali sa njom moramo na adekvatan i 

pametan način upravljati, jer izvori zdrave 

pitke vode nisu neiscrpni. 

Sarajevo je grad sa „hiljadu izvora“, što je 

rijetkost u svijetu, ali, nažalost, svakodnevnim 

nemarom, nebrigom za svoju životnu 

sredinu, prljavom industrijskom ekspanzijom, 

nekontrolisanom sječom šuma, razvojem 

poljoprivrede, svakodnevno uništimo 

„plavo zlato”. Posljedice nemara su već 

prisutne. Mnogi izvori vode već sada su 

loše kvalitete. Poražavajuća je činjenica da 

je na Vrelu Bosne postavljen natpis „Voda 

nije za piće“, prvi put u historiji ovog područja. 

Bakterijski nalaz potvrđuje prisustvo 

Escherichie coli, što je dokaz miješanje 

izvorske sa kanalizacijskim vodama. 

Što učiniti, kako pomoći 

prirodi i nama samima? 

Ključ za rješavanje problema je u ponovnoj 

uspostavi i zaštiti prirodnih ekosustava, 

unaprijeđenju znanja o kvaliteti vode kroz 

stalne monitoringe, poboljšanju znanja i 

edukaciju kroz kampanje, unaprijeđenju 

finansijskih i ekonomskih pristupa, te primjeni 

BAT tehnologija.

Zamke potrošačkog društva 

13 

NESTAŠICA 

RAVNA 

KATASTROFI 

Zbog pogoršane ekološke situacije čini se da BiH u 

budućnosti može očekivati probleme sa kvalitetom 

vode za piće. Bez poduzimanja značajnih mjera 

u sanaciji, ne možemo očekivati ni poboljšanje 

hemijske kvalitete vode 

Prof. dr. Azra Jaganjac 

Prof. dr. Faiza Muštović 

Na našoj planeti voda prekriva gotovo 

3/4 njene ukupne površine, ali vrlo 

mali dio je pogodan za piće i on je 

već uveliko ugrožen. Kako piše The UNES- 

CO Courier: „Količina pitke vode po glavi 

stanovnika sa kojom danas raspolažemo ne 

iznosi niti 50% količine koju smo imali prije 

samo 50 godina. Očekuje se i daljnje smanjenje 

svjetskih rezervi vode za piće, tako da 

se na najnovijim kartama svijeta područja 

gdje vlada nestašica ovog životnog resursa, 

označavaju čak kao „katastrofalna.“ 

Ovo drastično smanjenje zaliha vode rezultat 

je vrtoglavog porasta potrošnje pitke 

vode usljed porasta broja stanovnika, potrošnje 

u industriji i poljoprivredi, ali i brojnih 

onečišćenja usljed industrijalizacije, 

posebno razvojem hemijske industrije i njene 

primjene, na primjer za poljoprivredne 

potrebe. 

U takvim okolnostima ni mi u BiH ne možemo 

zatvarati oči pred sve većom zagađenošću 

naših vodnih resursa, za koje smo 

još prije nekoliko desetaka godina smatrali 

da su potpuno sigurni i neiscrpni. Sa druge 

strane i naša nebriga za okoliš ubrzava proces 

stalnog smanjenja kako količina, tako i 

kvaliteta vode za piće koju koristimo kroz 

različite vodoopskrbne sisteme. 

Organizirana vodoopskrba 

Danas se komunalna opskrba vodom rješava 

pretežno na principu vodovoda, ali na žalost 

još uvijek postoji veliki dio stanovništva koji 

nema pristup organiziranoj opskrbi vodom, 

pa koriste svoja vlastita vodocrpilišta (bunare 

i sl.) koja su često upitna po pitanju zdravstveno 

sanitarne ispravnosti za piće. 

Kada je u pitanju organizirana opskrba vodom 

u BiH, ovakvi problemi se još uvijek 

rjeđe javljaju na samim vodocrpilištima 

Čini se da, ipak, cijela BiH u 

budućnosti može očekivati 

probleme sa kvalitetom vode za 

piće zbog pogoršane ekološke 

situacije. Bez poduzimanja 

značajnih mjera u sanaciji, ne 

možemo očekivati ni poboljšanje 

hemijske kvalitete vode. 

(iako se mjestimično i tu mogu pojaviti 

problemi), ali je vrlo često izražen problem 

kvalitete nakon distribucije vode do krajnjih 

potrošača. 

Zagađenja na 

vodocrpilištima 

Posmatrajući rezultate analiza vode na samim 

vodocrpilištima kroz duži vremenski 

period (30-40 god.), evidentan je porast 

broja neodgovarajućih nalaza fizičko- hemijskih 

kao i mikrobioloških indikatora od 

fekalnih zagađenja. Naime, ranije su bile 

vrlo rijetke pojave nalaza povećanih koncetracija 

teških metala, organskih zagađenja 

i hemijskih jedinjenja koja nastaju kao 

rezultat kontaminacije vode za piće industrijskim 

ili sanitarnim otpadnim vodama, 

dok su danas takvi nalazi redovna pojava i 

u konstantnom porastu u pojedinim dijelovima 

BiH (Brčko – nalazi mangana, željeza 

i amonijaka; Prnjavor – nalazi organskih 

supstanci, zbog čega se prema uputi 

Zavoda za Javno zdravlje RS voda ne smije 

hlorisati jer bi došlo do stvaranja trihalometana 

te tako voda iz gradskog vodovoda 

nije za piće; Maglaj – nalazi azotnih jedinjenja 

i nekih teških metala). 

Čini se da, ipak, cijela BiH u budućnosti 

može očekivati probleme sa kvalitetom 

vode za piće zbog pogoršane ekološke situacije. 

Bez poduzimanja značajnih mjera u 

sanaciji, ne možemo očekivati ni poboljšanje 

hemijske kvalitete vode. 

Zagađenja tokom distribucije 

Problemi koji nastaju tokom distribucije 

vode od vodocrpilišta do krajnjih potrošača 

javljaju se iz više razloga, a neki gorući 

su: starost i dotrajalost vodovodnih mreža 

kao i dugogodišnja nemogućnost njihovog 

pravovremenog održavanja, neadekvatni 

materijali od kojih su načinjeni cjevovodi 

koji vrše transport vode do potrošača, posljedice 

ratnih dejstava zbog čega su enormni 

gubici vode (u Sarajevu 2006. godine 

bili čak 66%), bespravna gradnja, posebno 

u vodozahvatnim područjima, nedostatak 

kanalizacione mreže i činjenica da prijeratni 

kolektori i prečistači otpadnih voda 

nisu u funkciji. 

Materijali od kojih su izrađene vodovodne 

cijevi su drvo, olovo, željezo, čelik, azbestni 

cement te plastične mase. Obzirom na ovo 

i na starost, situacija je alarmantna, posebno 

kada su u pitanju olovne i azbestno cementne 

cijevi. Tako i danas u BiH, voda 

teče kilometrima ovakvim cijevima. 

Bespravna gradnja u vodozahvatnim područjima 

takođe predstavlja poseban problem, 

kao i činjenica da postoji značajan 

nedostatak kanalizacione mreže i kolektora 

i prečišćivača otpadnih voda. Npr. umjesto 

cca 1.000 km nedostajuće kanalizacione 

mreže na regiji Sarajevo (uključujući i 

opštine RS koje gravitiraju području KS) 

danas imamo 30-40 hiljada septičkih jama, 

uglavnom improvizovanih, od čega je 

samo poslije rata na području Ilidže i 

Istočne Ilidže izgrađeno oko 8.000. Fekalne 

kanalizacije i ostale otpadne vode sa područja 

11 općina, bez ikakvog tretmana prečišćavanja 

prelaze preko 800 ha vodozaštitne 

zone prema rijeci Bosni. Uostalom, 

zašto je prije rata gradnja na ovom području 

bila u potpunosti zabranjena, zašto je 

građen kolektor i postrojenje za prečišćavanje 

sanitarnih otpadnih voda u Butilama 

itd.? 


14 Kvalitet okoliša 

Šta učiniti 

Šta uraditi kada nismo sigurni u ispravnost 

vode koju koristimo za piće? Postoje 3 rješenja: 

1. nositi vodu na mikrobiološku i fizičkohemijsku 

analizu u odgovarajuće institucije 

kada god sumnjamo u njenu ispravnost 

(to može biti i svakodnevno jer ne možemo 

biti nikada u potpunosti sigurni), što bi 

iziskivalo znatna materijalna sredstva i vrijeme, 

2. piti flaširanu vodu (zdrava samo u staklenoj 

ambalaži) ili 

3. ugraditi neki od različitih kućnih prečišćivača 

koji se danas nude na tržištu, a koji 

se na žalost često negiraju kao mogućnost 

rješenja problema tamo gdje on doista postoji. 

Opasno je konzumirati vodu 

i druge napitke u plastičnoj 

ambalaži 

Ako pijete samo flaširanu vodu, jeste li sigurni 

da znate sve činjenice o toj vodi? 

Ako ne znate, dopustite da vam kažemo 

nešto što će za vas biti veliko iznenađenje. 

Pogledajte navedene činjenice u anterfileu 

(uokvirenom dijelu teksta), pa ćete i sami 

zaključiti da: 

1. Trošite novac uzalud. 

2. Zagađujete Zemlju. 

3. Rizikujete da se zagade podzemne vode 

iz kojih se crpi voda za piće. 

4. Istraživanja pokazuju da 35% onih koji piju 

flaširanu vodu misli da je ona bolja od one iz 

slavine, ali nije i može biti veoma zagađena sa 

raspadnim hemikalijama iz plastike. 

Mali kućni sistemi za 

dodatno prečišćavanje vode 

za piće 

Ovakvi sistemi se u svijetu koriste već dvadesetak 

godina. Možemo ih naći različitih 

vrsta, funkcija i namjena, od onih za samo 

grubo mehaničko prečišćavanje krupnih 

nečistoća koji se ugrađuju na primjer na 

glavni dovod u kuću, filtera za hlor i neke 

druge organske hemikalije koji se ugrađuju 

na česmu (preporučuju se samo tamo 

gdje voda zadovoljava sve ostale mikrobiološke 

i fizičko hemijske kriterije), pa sve do 

ozbiljnih višestepenih sistema za prečišćavanje 

namijenjenih za kućnu ili uredsku 

upotrebu koji sadržavaju više raznih filtera 

– od sedimentnih, karbonskih pa sve do 

polupropusnih membrana reverzne osmoze, 

a predviđaju po potrebi i remineralizaciju 

nakon procesa prečišćavanja. 

Bilo bi dobro da stručnjaci iz preduzeća 

Vodovod i kanalizacija savjetuju potrošače 

gdje i kakve sisteme bi bilo preporučljivo 

koristiti. Jer, na žalost, kako je na početku 

pomenuto, za očekivati je da kvalitet vode 

za piće bude sve ugroženiji, pa će ovakvi 

sistemi za prečišćavanje vode za piće u domaćinstvima 

postati neophodni i opće prihvaćeni. 

PRLJAVA, KISELA, 

svakakva 

Svako zagađenje koje se emitira u okoliš na bilo 

koji način u konačnici dospije do podzemnih voda, 

rijeka, jezera i mora. U današnjem civilizacijskom 

okruženju sve veći javno-zdravstveni problem 

postaje zagađenje zraka s obzirom na kontinuirani 

i dugotrajni uticaj na zdravlje stanovništva, bilo 

direktnim ili indirektnim putem 

Almira Kapetanović 


Foto: E. Joldaš - Plastika u rijeci 

Zagađenje voda predstavlja najkompleksniji 

globalni problem. Mnogi 

ljudi su svjesni činjenice da voda 

može biti zagađena otpadom, izlijevanjem 

nafte, kanalizacijom, umjetnim gnojivima, 

hemijskim sredstvima iz tvornica, itd. dok 

je daleko manja svjesnost o zagađenju 

voda kao posljedice zagađenosti zraka u 

atmosferi. 

Svakodnevno se zagađujuće materije, sitne 

čestice i gasovi emituju u zrak od strane 

industrijske aktivnosti (posebno sektora 

proizvodnje energije), od saobraćaja, grijanjem 

po kućama, obradom otpada, te pretjeranim 

korištenje gnojiva u poljoprivredi. 

Štetni polutanti nastaju i prirodnim 

putem (npr. aktivnošću vulkana, biološkom 

razgradnjom, šumskim požarima), ali 

ove količine su vrlo male u odnosu na one 

koje direktno proizvodi čovjek. Zagađujuće 

materije zraka ispuštene u atmosferu 

dospijevaju na tlo i vegetaciju u obliku suhog 

taloženja zbog svoje težine ili mokrim 

taloženjem ispiranjem kišom, snijegom i 

maglom, prouzrokujući time procese acidifikacije 

i eutrofikacije u vodnim resursima. 

Acidifikacija jeste okolinski problem prouzrokovan 

kiselim padavinama koje potiču 

od antropogene emisije glavnih zagađujućih 

materija zraka: sumpor dioksida (SO 2 

) i 

nitrogen oksida (NOx). U atmosferi dolazi 

do reakcije SO 2 

i NOx sa vodonikom, tako 


Dokumenti 

15 

da se stvara sumporna (H 2 

SO 4 

) i azotna kiselina 

(HNO 3 

), što smanjuju pH atmosfere, 

te nastalu kišu, snijeg ili maglu čine opasnom. 

U slučaju da padavine iz atmosfere 

donose velike količine sumpora i azotnih 

oksida nastaju tzv. kisele kiše. Kisele kiše 

ozbiljno zagađuju vode kojima se drastično 

smanjuje pH vrijednost, što ima za posljedicu 

narušavanje čitavog vodnog ekosistema 

jer veliko smanjenje pH vrijednosti 

dovodi do izumiranja mikroorganizama, a 

jasno je da se javlja i problem pitke vode. 

Zagađenje iz zraka se dakle kiselim kišama 

prenosi do tla i sliva se u površinske i podzemne 

vodene tokove. Kisele kiše su jedan 

od glavnih razloga smanjenja zaliha pitke 

vode na svjetskom nivou i kao takve predstavljaju 

ozbiljan problem budućoj opskrbi 

čovječanstva vodom. 

Eutrofikacija označava obogaćivanje vode 

azotnim spojevima, čime se uzrokuje ubrzani 

rast algi i viših biljnih vrsta i time izaziva 

neželjeno narušavanje prirodne ravnoteže 

organizama prisutnih u vodi i 

pogoršanje kvaliteta vode. 

Pored kiselih gasova i ugljični dioksid kao 

uzročnik globalnog zagrijavanje tj. porasta 

globalne temperature utiče na topljenja ledenih 

santi, podizanja nivoa mora, promjene 

staništa biljaka i životinja uslijed njihove 

adaptacije na nove klimatske uvjete. 

Neka istraživanja govore da ako se nastavi 

povećavati količina ispuštenoga ugljičnog 

dioksida, površina mora mogla bi postati 

kiselija nego ikad prije u posljednjih 300 

milijuna godina (osim u razdobljima globalnih 

katastrofa). Osim toga, pokazalo se 

da se biološka produktivnost okeana nakon 

osamdesetih godina 20. vijeka smanjila 

za 6%. Kako se povećava količina ugljičnog 

dioksida u atmosferi, sve veća količina 

toga gasa reagira s morskom vodom, zbog 

čega nastaju bikarbonati i ioni vodika, što 

povećava kiselost površinskim slojem 

mora. Nakon ledenoga doba pH okeana 

iznosio je 8,3 neposredno prije početka industrijske 

ere i ispuštanja CO 2 

iznosio je 

8,2, a danas pH oceana iznosi 8,1. 

Međunarodna zajednica svjesna činjenica 

o uticaju zagađujućih materija zraka poduzela 

je globalnu akciju donošenjem i implementacijom 

Konvencije o prekograničnom 

zagađenju zraka na velikim 

udaljenostima sa pratećim protokolima što 

je rezultiralo smanjenjem emisije sumpora 

u periodu od 1980.-2005. za 70% (depozicija 

prati isti trend), emisija NOx je smanjena 

za 25-30% (smanjena depozicija 

NOx), a takođe i emisija amonijaka je smanjenja 

za 20%. Ovim aktivnostima problemi 

zakiseljavanja atmosfere znatno su 

smanjeni što ima uticaja u konačnici na 

kvalitet voda kao bitnog elementa okoliša. 

Nadamo se da će međunarodni napori na 

polju klimatskih promjena dati takođe 

značajne pozitivne rezultate kada je u pitanju 

očuvanje kvaliteta i kvantiteta vodnih 

resursa na ovoj Planeti. 

Potpisani ugovori za 

čišćenje vodotoka 

Mija Martina Barbarić 


U 

zgradi Vlade Federacije u Mostaru 

je 22.rujna obavljeno potpisivanje 

ugovora o sufinanciranju čišćenja 

obala vodotoka na području deset općina 

Federacije BiH i Grada Mostara. Uz gradonačelnika 

Mostara i načelnike općina Tomislavgrad, 

Neum, Široki Brijeg, Orašje, 

Odžak, Kiseljak, Grude, Livno, Konjic i 

Stolac koji su u ime svojih lokalnih zajednica 

potpisali ugovore sa direktorom Fonda 

Safetom Harbinjom, svečanosti potpisivanja 

ugovora nazočio je i dr. Nevenko 

Herceg, federalni ministar okoliša i turizma 

te članovi Upravnog odbora Fonda na 

čelu s mr. Perom Golužom. 

Potpisanim ugovorima dogovoreno je sufinanciranje 

čišćenja vodotoka od krutog 

otpada, izraslog šiblja i ostalog raslinja 

koje sprječava i usporava normalan tok te 

vrlo često izaziva izlijevanje i plavljenje 

okolnih terena vodom. Ovim projektom 

Fonda za zaštitu okoliša, koji se odvija pod 

radnim nazivom Projekt čišćenja vodotoka 

u Federaciji BiH 2010, obuhvaćeno 

je ukupno trideset sedam općina 

u Federaciji BiH odabranih na temelju izvješća 

o stanju i stupnju ugroženosti koje 

je za potrebe projekta pripremila Uprava 

civilne zaštite Federacije BiH. Sukladno 

svojoj djelatnosti, Fond za zaštitu okoliša 

ovim projektom ne samo što djeluje na otklanjanju 

šteta u okolišu, nego prije svega 

nastoji potaknuti preventivno djelovanje 

na očuvanju voda i flore i faune koja u njoj 

obitava. – Uz izravno otklanjanje već nastalih 

šteta na obalama vodotoka, ovim se 

projektom Fond uključuje u akciju podizanja 

razine opće svijesti društava o potrebi 

odgovornijeg ponašanja spram okoliša. 

Kako to podrazumijeva promjene u ponašanju 

svakog pojedinca, to je uključivanje 

lokalnih zajednica od iznimnog značaja 

budući da su upravo lokalne zajednice u 

najneposrednijem kontaktu sa svojim stanovništvom. 

Držimo da je suradnja s jedinicama 

lokalne samouprave najbolji način 

da se sustavno i transparentno rješavaju 

pitanja održivog razvoja u kome je zaštita 

voda jedno od značajnijih pitanja od zajedničkog 

interesa, kazao je ministar Herceg 

izrazivši zadovoljstvo činjenicom da je 

i ovaj projekt potvrda spremnosti da se 

zajedničkim radom i suradnjom rješavaju 

pitanja zaštite okoliša u Federaciji BiH. 

Treba spomenuti kako je ovaj projekt u 

skladu sa općim ciljevima Strategije zaštite 

okoliša F BiH s akcijskim planom do 

2018. koju je pripremilo Federalno ministarstvo 

okoliša i turizma, a koja uz mjere 

otklanjanja već nastali šteta u okolišu prioritet 

daje preventivnom djelovanju na 

očuvanju svih sastavnica okoliša pa tako i 

voda. 


16 Ekonomija i ekologija 

PUT IZ KRIZE IDE 

PREKO VODE 

Izlazak iz siromaštva i prilagođavanje klimatskim 

promjenama, uz druge mjere, moguće je trasirati 

i intenziviranjem korištenja voda, odnosno boljim 

upravljanjem vodama 

Prof. dr. Tarik Kupusović 

Održivo korištenje voda, kao vjerovatno 

najznačajnijeg prirodnog obnovljivog 

resursa koji ima BiH, trebalo 

bi biti vrhunski, prioritetni i 

integrativni cilj za razvoj, odnosno izlazak 

iz siromaštva. Za takvo nešto je neophodno: 

• Osigurati potrebne količine voda odgovarajućeg 

kvaliteta za razne namjene; 

• Umanjiti štete od voda i 

• Postići dobro stanje, odnosno dobar 

ekološki potencijal voda, osiguravajući 

tako i održivost korištenja ovog resursa, 

jednovremeno ne ugrožavajući ekosisteme 

koji o njemu ovise. 

Naredni pokazatelji o korištenju vode su 

sramotni, ali istovremeno i izazovni: 

• Količina vode koju danas koristi privreda 

opala je čak šest puta u odnosu na 

1991. godinu (pri čemu su samo mali 

dio uštede, odnosno rezultat su primjene 

unapređene tehnologije i “čistije proizvodnje”; 

privreda, ona “realna”, praktično 

vrlo slabo radi); 

• Iskorištenost hidropotencijala u BiH je 

danas najniža u Evropi; 

• U 1991. godini, navodnjavalo se samo 

1,8%, a danas je to spalo na mizernih 0,2% 

od ukupnih obradivih površina, što je daleko 

najniže u Evropi (svi podaci iz upravo 

usvojene Strategije upravljanja vodama). 

Šta je to upravljanje vodama, 

a šta je siromaštvo? 

Upravljanje (engleski “governance”) je provođenje 

političke, administrativne i ekonomske 

vlasti. U procesima i mehanizmima upravljanja 

društvom i državom učestvuju formalne, 

ali i neformalne institucije. Upravljanje ima 

često fokus na političke i administrativne elemente, 

ali se oni uvijek preklapaju sa ekonomskim 

i tehničkim elementima. Moderno 

upravljanje je distribuirano između zakonodavne, 

izvršne i sudske vlasti, te javnih servisa, 

privatnog sektora, medija i organizovanih 

udruženja građana. Dobro upravljanje društvom 

dovodi do socijalne pravde i sigurnosti, 


uz istovremenu podršku poduzetništvu i tržišno 

odgovornom ponašanju. 

Upravlja se na primjer školstvom, zdravstom, 

saobraćajem, prostorom, otpadom, 

zemljištem, šumama, pa tako i vodama. 

Cilj dobrog upravljanja vodama je razvoj 

održivog korištenja vodnih resursa. 

Upravljanje vodama ima tri tehnička aspekta: 

korištenje voda, zaštitu voda i zaštitu 

od voda; te tri netehnička: pravni, institucionalni 

i ekonomski. Središnja uloga 

države u upravljanju vodama je da definira 

prava vlasništva, prava korištenja i odgovornosti, 

uključujući i uspostavu odgovarajućeg 

administrativnog aranžmana za 

implementaciju. U upravljanju vodama se 

pokazalo da strogi hijerarhijski sistemi ne 

uspijevaju, ali također niti slobodni tržišni, 

jer voda ima elemente i javnog i ekonomskog 

dobra. Kriza voda je u stvari kriza 

upravljanja vodama. 

Novi oblici dobrog upravljanja vodama su 

također distribuirani: baziraju na participativnom 

i konsultativnom pristupu u 

okviru riječnog bazena. Dobro upravljanje 

vodama dovodi do: 

• Podizanja javne svijesti o ograničenosti 

vodnih resursa, te o prirodnim pojavama 

– neravnomjernoj raspoređenosti 

raspoloživih voda u vremenu i prostoru, 

uključujući poplave i suše, koje većinu 

ljudi “iznenade”; 

• Eliminisanja konfliktne i zastarjele regulative 

i uvođenja odgovarajuće, naročito u 

pogledu koncesija i cijena vodnih usluga; 

• Korigovanja izvitoperenosti tržišta (do 

čega dolazi zbog prirode vode kao istovremeno 

javnog dobra i robe); te 

• Ukidanja loših podsticaja i uvođenja 

podsticaja za efikasnost i održivo korištenje 

resursa. 

Siromaštvo nije samo nizak bruto nacionalni 

dohodak po glavi stanovnika, odnosno 

male plate i penzije. To je i slaba socijalna 

i zdravstvena zaštita, slabo školstvo, 

loši putevi i katastrofalne željeznice, izražena 

korupcija, nezaposlenost, itd. Siromaštvo 

je također i nedostatak vizije kako 

izaći iz krize (“biće valjda bolje” – kaže 

“običan” narod, ali nažalost i pojedini vodeći 

političari, čija je misija upravo da imaju 

takvu viziju). Nekonkurentna privreda 

je uzrok, ali istovremeno i posljedica siromaštva, 

jer su nam i država i javni servisi 

– na svim nivoima, loše organizovani. Siromaštvo 

je i ogroman broj divljih deponija, 

obale naših rijeka prepune najlon kesa i 

drugog smeća, siromaštvo su npr. i ogromni 

gubici vode iz vodovoda, od 45 do nevjerovatnih 

70%, siromaštvo je konačno i 

jeftinija mrkva iz Italije, luk iz Egipta ili 

krompir iz Španije, nego domaći. I tako, 

moglo bi se u nedogled redati šta je sve siromaštvo... 

Izlazak iz siromaštva moguć je, 

uz ostale mjere, i boljim upravljanjem vodama, 

odnosno korištenjem vodnih resursa 

ove zemlje – to je teza ovog rada. 

Upravljanje vodama i 

klimatske promjene 

Klimatske promjene su činjenica, najveći 

izazov današnjice, koju više niko ne dovodi 

u pitanje. Velika većina naučnika se slaže 

da su uzroci promjena povezani sa izrazito 

povećanom emisijom stakleničkih plinova, 

od kojih su najvažniji produkti sagorijevanja 

uglja i nafte. Izmjerene srednje vrijednosti 

temperatura zraka i vode su povećane; 

došlo je do veoma značajnog topljenja 

leda na polovima i visokim planinama, 

evidentno su ljeta toplija i zimi je snijega 

sve manje, očekuje se značajno povišenje 

nivoa mora i okeana. 

O mogućem ublažavanju (ili mitigaciji) 

klimatskih promjena smanjivanjem emisija 

stakleničkih plinova vode se globalne 

rasprave, pregovori razvijenih i zemalja u 

razvoju, te provode sveobuhvatni projekti. 

Najvažniji su sektori energije i saobraćaja, 

te šumarstva i poljoprivrede, zbog troškovne 

efektivnosti. Posebno se podstiče korištenje 

obnovljivih izvora energije i energetska 

efikasnost. 

Upravljanje vodama ima tri tehnička aspekta: korištenje voda, zaštitu 

voda i zaštitu od voda; te tri netehnička: pravni, institucionalni i ekonomski. 

Središnja uloga države u upravljanju vodama je da definira prava 

vlasništva, prava korištenja i odgovornosti, uključujući i uspostavu 

odgovarajućeg administrativnog aranžmana za implementaciju. U 

upravljanju vodama se pokazalo da strogi hijerarhijski sistemi ne uspijevaju, 

ali također niti slobodni tržišni, jer voda ima elemente i javnog i 

ekonomskog dobra. Kriza voda je u stvari kriza upravljanja vodama.

Ekonomija i ekologija 

17 

Rijeka Una - Štrbački buk 

Međutim, klimatske promjene su već tu. 

Bez obzira na mjere koje će se poduzimati, 

izvjesno je da će se globalno zatopljavanje 

povećavati u narednim dekadama. Zato je 

neophodno prilagođavanje (ili adaptacija), 

za što se globalno pripremaju odgovarajući 

prijedlozi i preporuke, ali se one svakako 

sprovode na lokalnim nivoima i u pojedinačnim 

sektorima. 

Prva velika “žrtva” klimatskih promjena je 

režim voda. Prirodan režim proticaja vode 

na vrelima i u rijekama je u principu i ranije 

bio nepovoljan za ljude: kada je najviše 

potrebna, vode ima najmanje! S klimatskim 

promjenama, frekvencija pojavljivanja 

i intenzitet poplava i suša (kao i oluja ili 

tornada) se stalno povećavaju. Evropska 

komisija je već identificirala 33 velika riječna 

bazena, koja imaju izvorišta u Alpama, 

ukupne površine 460.000 km 2 , u kojima 

će prije 2100. godine doći do 

prosječnog: 

• povećanja zimskih, velikih proticaja za 

20%; 

• smanjenja proljetnih proticaja za 17%; te 

• smanjenja ljetnih, najmanjih proticaja 

za nevjerovatnih 55%; (INBO Electronic 

newsletter N o 2 – August 2010.). 

Uzrok ovim drastičnim promjenama je 

stalno topljenje glečera i manje padavina u 

obliku snijega, te više kiše u jesen i zimi. 

Dakle, dobro upravljanje vodama čini se 

da je ključ prilagođavanja klimatskim promjenama: 

kada je vrućina i suša, ljudi, pa i 

ekosistemi često trebaju više vode odgovarajućeg 

kvaliteta nego što je ima, a kada 

vode ima previše, mnogima nanosi štetu. 

Stanje upravljanja 

vodama u BiH 

Godišnje padavine u Bosni i Hercegovini 

su prosječno 1250 l/m 2 , ukupni oticaj je 

1155 m 3 /s (ili 57% padavina), što je više od 

9.000 m 3 po stanovniku. To je najviše vlastitih 

voda u regionu i među najvećim u 

Evropi. Od većih rijeka, jedino su Bosna i 

Vrbas čitavim slivom u BiH (njihovi slivovi 

obuhvataju 33% teritorije), dok Una, Drina, 

Sava, Neretva, Trebišnjica i Cetina imaju 

prekogranične slivove. 

Zato je neophodna tijesna saradnja sa susjedima 

i regionalno. Mada je ova saradnja 

kroz zajedničke komisije, projekte i analogne 

institucije dosta razvijena, ona se ipak 

ne može ocijeniti kao uspješna, jer praktično 

nijedan prekogranični problem nije riješen. 

Pošto je nadležnost za pojedine aspekte 

i segmente upravljanja vodama u 

BiH podijeljena između svih 5 postojećih 

nivoa vlasti i više ministarstava i agencija, 

često dolazi do preplitanja, kompliciranja i 

nepotrebnog odugovlačenja u provođenju 

bilo kakvog poduhvata, pa je i kod međunarodne 

saradnje često problem na BiH 

strani. 

Snabdijevanje stanovništva pitkom vodom 

je oduvijek imalo prednost. Ipak, samo oko 

56% građana (94% u gradovima i 35% u 

prigradskim naseljima i selima) ima javno 

vodosnabdijevanje. Osnovna obilježja su 

izrazite razlike u kvalitetu vodosnabdijevanja 

između gradova i sela; slaba zaštita, i 

nedovoljni kapaciteti izvorišta; neracionalna 

potrošnja i veliki gubici vode, kako fizički 

tako i administrativni; neadekvatne 

Plastična ambalaža ispred brane na jezeru Grabovica 

Godišnje padavine u Bosni i 

Hercegovini su prosječno 1250 

l/m 2 , ukupni oticaj je 1155 m 3 /s 

(ili 57% padavina), što je više od 

9.000 m 3 po stanovniku. To je 

najviše vlastitih voda u regionu 

i među najvećim u Evropi. Od 

većih rijeka, jedino su Bosna i 

Vrbas čitavim slivom u BiH 

(njihovi slivovi obuhvataju 33% 

teritorije), dok Una, Drina, Sava, 

Neretva, Trebišnjica i Cetina 

imaju prekogranične slivove. 

cijene servisa; te nedostatak sredstava za 

tekuće održavanje i pogotovo za investicije. 

Preporuke za poboljšanje servisa su: dodjela 

vodovodima adekvatnog nivoa autonomije; 

bitno povećanje procenta naplate 

računa; mjerenje svake potrošnje vode; redukcija 

gubitaka i neobračunate vode; 

unapređenje računovodstva, budžetiranja i 

izvještavanja; povećanje transparentnosti; 

te konačna transformacija vodovoda u moderna, 

biznisu i klijentima orijentisana 

preduzeća. Vodovodima treba pomoći da 

struktuiraju tarife i na temelju toga dosljedno 

primjene usvojeni princip “korisnik 

plaća”, unaprijede kontrolu kvaliteta 

vode, unaprijede kapacitete ljudskih resursa, 

povećaju energetsku efikasnost, osnaže 

učešće privatnog sektora u nekim svojim 

funkcijama, te primjenjuju GIS u operativnom 

vođenju fizičkog i poslovnog sistema. 

Odvođenje gradskih otpadnih voda, odnosno 

razvoj kanalizacije kasni za vodosnabdijevanjem. 

U većini općina je nezadovoljavajući 

dio populacije priključen na 

kolektore. Broj komunalnih postrojenja za 

tretman otpadnih voda je jako mali: Čelinac, 

Gradačac, Grude, Ljubuški, Neum, 

Sarajevo, Srebrenik, Trebinje i Trnovo, od 

kojih su neki dugo van pogona. 

Industrijski razvoj prati i rast potreba za 

vodom, pa ona dobiva ekonomska obilježja. 

Tempo rasta potrošnje vode i pogorša- 


18 Ekonomija i ekologija 

nja kvaliteta otpadne vode bio je do sada 

daleko veći od industrijskog rasta, što se 

čistijom proizvodnjom i novim tehnologijama 

u narednom periodu mora preokrenuti. 

Voda je potrebna svim privrednim 

djelatnostima, pa je koriste iz komunalnih 

sistema ili sopstvenih izvora. 

Najveće količine otpadnih voda industrije 

bile su i ostale u slivovima Bosne i Vrbasa 

(gdje je i najveća koncentracija stanovnika u 

BiH), te Une i Drine. Prije rata ‘92.–’95., postojala 

su 122 postrojenja za tretman industrijskih 

otpadnih voda, ali je samo 27 radilo 

sa zadovoljavajućim efektom. Pri tome je 

industrija BiH vodotoke opterećivala gotovo 

trostruko više nego svo stanovništvo. Danas 

je situacija obrnuta, prvenstveno zbog uništenja 

industrije. Proces njene revitalizacije 

mora se oprezno voditi, u skladu sa načelima 

održivog razvoja, što uključuje i odgovornije 

upravljanje otpadnim vodama. 

Hidromelioracije podrazumijevaju navodnjavanje, 

odvodnjavanje i sprječavanje 

kontaminacije tla i vode. Fond oranica u 

BiH je oko 1,06 miliona hektara, organizovano 

se navodnjavalo 19.000 ha (1,8%), a 

danas znatno manje. Evropski prosjek je 

15%, a u BiH bi se moglo navodnjavati oko 

52%. Ipak, razvoj tržišne poljoprivredne 

proizvodnje, uključujući organsku hranu, 

nezamisliv je bez ozbiljnih komasacija, hidromelioracija 

i izgradnje višenamjenskih 

hidroakumulacija, radi obezbjeđenja dovoljnih 

količina vode, posebno u svjetlu 

nastupajućih klimatskih promjena. 

Sadašnji nivo hidroenergetske iskorištenosti 

voda u BiH je svega 30%, što je daleko najniže 

u Evropi. Razvijene, pa i neke zemlje u 

razvoju, dostigle su gotovo 100%-tnu iskorištenost. 

Izgrađenost po slivovima je od 0% 

(neposredni sliv Save) do 66% (Trebišnjica). 

Postojeći zastoj i problemi kod započinjanja 

gradnje većih, ali i malih hidroelektrana, 

moraju se rješavati brzo, ali ne i brzopleto, te 

Rijeka Sava - u blizini Srpca 


svakako uvažavajući potrebe ekosistema 

ovisnih o vodama, tako da sve zainteresirane 

strane, lokalna zajednica i cjelokupno 

društvo, budu na dobitku. 

Zaštita od poplava, odnosno smanjenje rizika, 

provodi se građevinskim i administrativnim 

mjerama. Problem su spoljne, 

ali i unutrašnje vode, zatim suvišna voda u 

tlu, erozija i bujice. Mjere aktivne zaštite su 

hidroakumulacije i retenzije, a pasivne 

mjere su nasipi i kanali, sa pumpnim stanicama. 

Razvoj turizma i rekreacije na rijekama, 

jezerima i moru, ribnjičarstvo i riječni 

transport, eksploatacija termomineralnih 

voda, te flaširanje pitke vode, to su segmenti 

korištenja voda, čiji razvoj traži 

vremena i dosta investiranja, a povezan je i 

sa za značajnim razvojem druge infrastrukture. 

Prirodan režim proticaja vode u rijekama, 

kao što je već rečeno, u principu je nepovoljan 

za ljudske potrebe. Zato su još prije 

više od 7 hiljada godina ljudi počeli graditi 

vještačke vodene akumulacije, da bi mogli 

upravljati vodama, intenzivnije oponašajući 

prirodne procese. Tako su i nastale velike 

civilizacije na Bliskom i Srednjem Istoku, 

staroj Grčkoj i Egiptu, Indijskom potkontinentu, 

Kini, itd. Ove akumulacije su uglavnom 

služile za navodnjavanje, ali i za domaće 

(komunalne) potrebe, kontrolu 

poplava i malih proticaja, transport, rekreaciju 

i drugo. Međutim, civilizacije su često 

i propadale zbog neadekvatnog upravljanja 

ovim veoma kompleksnim sistemima. 

Umjesto da omogućavaju i podstiču razvoj, 

jezera i akumulacije mogu postati veoma 

štetni po okoliš, biti izvori zaraze i drugih 

zdravstvenih problema, dakle, umjesto da 

koriste lokalnoj i široj zajednici, mogu postati 

ne samo nekorisni, nego veoma štetni 

i opasni objekti. 

Prema tome, miješajući se u prirodni hidrološki 

ciklus, što čovjek čini od početaka 

civilizacije, osim koristi, mogu se prouzrokovati 

i nesagledive negativne posljedice. 

Vještačke vodene akumulacije, naročito 

velike (npr. sa zapreminom većom od 30% 

godišnjeg proticaja rijeke), trajno mijenjaju 

prvobitne prostorne, ekološke, ekonomske, 

socijalne i sve druge karakteristike, ne 

samo njihovog neposrednog okruženja, 

nego i mnogo šire. 

Strategija razvoja BiH i 

perspektive izlaska iz 

siromaštva 

Posljednjih nekoliko mjeseci, na nivou 

BiH, njenih entiteta i Brčko Distrikta, radi 

se razvojna petogodišnja Strategija, odnosno 

akciono planiranje za njenu primjenu. 

Definisani strateški ciljevi su: makroekonomska 

stabilnost; konkurentnost; održivi 

razvoj; zapošljavanje; EU integracije i socijalno 

uključivanje. Unutar strateškog cilja 

dostizanja pretpostavki za održivi razvoj, 

definisane su tri oblasti: 

• Poljoprivreda i ruralni razvoj; 

• Okoliš i obnovljivi izvori energije; te 

• Transport i komunikacije. 

Za sve oblasti, dati su prioriteti, mjere i indikatori 

očekivanih rezultata. Uz niz institucionalnih, 

ekonomskih i mjera za jačanje 

ljudskih kapaciteta, čini se da je prepoznata 

i uloga voda u svim ovim oblastima: od 

uređenja poljoprivrednog zemljišta (odvodnjavanje 

i navodnjavanje), vodne infrastrukture 

u ruralinim oblastima, zaštite 

voda i posebno izvorišta vode za piće, do 

hidroelektrana kao jednog vida obnovljivih 

izvora energije. 

Razvoju organske poljoprivrede i povezivanju 

proizvodnje i prerade poljoprivrednih 

proizvoda posvećena je posebna pažnja. 

Ali, toga nema bez dovoljno vode – zato 

je jako važno zaštititi i sačuvati njen kvalitet 

i racionalno je koristiti, ali je svakako 

koristiti. 

Zaključna razmatranja 

Ulaganje u razvoj ljudskih resursa i dobro 

planirane infrastrukturne projekte su jedine 

efikasne mjere za oslobođenje dijela čovječanstva 

koji živi u zemljama u razvoju iz 

opakog vrtloga siromaštva i korupcije. Bogate 

nacije razlikuju se od ostalih upravo po 

dobro razvijenoj i održavanoj infrastrukturi 

i adekvatno obučenoj radnoj snazi. 

Ključne riječi u današnjem svijetu su: finansijska 

i ekonomska kriza; energija; klimatske 

promjene; siromaštvo; i voda. Budući da 

je i BiH u krizi, uvozi naftu i plin 100%, a 

samo mali dio proizvedene električne energije 

izvozi, žrtva je klimatskih promjena, ali 

ima relativno bogate vodne resurse, zaključak 

je jednostavan: izlazak iz krize i siromaštva 

i prilagođavanje klimatskim promjenama, 

uz druge mjere, moguće je 

trasirati i intenziviranjem korištenja voda, 

odnosno boljim upravljanjem vodama.

Zeleno tržište 

19 

Foto: E. Joldaš - Una pred Štrbačkim bukom 

ONA IMA DESET 

GOspodara 

Neke iskustvene objekcije procesa privatizacije 

vodenih resursa sa mogućom refleksijom na Bosnu 

i Hercegovinu. Ovdje je sadržan i odgovor na pitanje 

tko snosi troškove i prisvaja beneficije 

Mr. sc. Himzo Popović 

Čovjekov uticaj na prirodu, već odavno 

unosi poremećaje u odnosu na 

hidrocikluse. U izvještaju Intergovernmental 

Panel On Climate Change 

(2001, strana 9), predviđa se da će čak i bez 

dramatičnih tendencija u režimu klime, 

broj ljudi koji će biti pogođeni nedostatkom 

vodenih resursa se popeti sa 1.7 bilion 

na 5 bilion 2025. Glasovi upozorenja su se 

mogli čuti već 1977. godine kada su UN 

organizirale u Mar del Plati Konferenciju u 

vezi oskudnosti vodenih resursa. Međutim, 

do početka devedesetih godina prošlog 

vijeka poruke nisu bile ozbiljno uzete u 

obzir. 

Na početku razmatranja želim postaviti 

okvire u čijim granicama pokušavam fokusirati 

najznačajnije trendove povodom vodenih 

resursa: 

• eksploatacija vode iz rijeka i jezera se 

udvostručila od 1960, što objašnjava 

Ekonomska stvarnost koja je 

pred nama upravo i demonstrira 

tendencije izuzetne monopolizovanosti 

tržišta. Deset 

najvećih korporacija u svijetu 

raspolažu sa mogućnostima 

distribucije vode. Među njima, 

interesantno, prednjače 

evropske korporacije kao što su 

Suez, Vivendi (nedavno preimenovan 

u Veolia Environment) 

u Francuskoj i RWE-AG u 

Njemačkoj. 

prekomjerno iskorištavanje nekih vodenih 

resursa (kao npr. u Kaliforniji); 

• od 1960 stopa iskorištavanja vodenih resursa 

u odnosu na dostupne izvore je 

porasla za 20% u dekadi; (čak 18% ljudi 

u Evropi se neprestano sučeljava sa negativnim 

posljedicama oskudnosti vode; 

na početku devedesetih godina XX vijeka 

20 zemalja je bilo klasificirano u smislu 

zemlje sa nedostatkom vode, a po 

predviđanjima do 2050. još 26 zemalja 

će se pridružiti spomenutoj grupi; 

• najveći dio korištenja vode (70%) se odnosi 

na agrikulturu (u južnim dijelovima 

Evrope čak se i povećava korištenje 

vode od strane poljoprivrede); 

• instaliranje brana i drugih postrojenja 

pogađa 60% strujanja riječnih sistema; 

pri tome u periodu od 1960.-2000. se 

udvostručio broj hidroelektričnih kapaciteta; 

• uprkos tome što su poboljšane tehnologije 

korištenja i upravljanja otpadnim 

vodama, vodeni ekosistemi sadrže habitate 

koji su ponajviše pogođeni istrebljivanjem; 

shodno tome vodeni sistemi su 

izloženi gubitku bioraznovrsnosti i zagađenju; 

• 15–35% iskorištavanja vode na osnovu 

navodnjavanja nije održivo; 

• globalno se smanjuje kvalitet vode uprkos 

tome, što su korištene nove tehnologije 

prečišćavanja; posebno se primjećuje 

prisustvo nitrata u vodenim 

sistemima, kao što je neophodno spomenuti 

i značajnu eutrofikaciju zbog pogođenosti 

vodenih sistema produkcijom 

otpada; 

• mnoge usluge vodenog ekosistema (kao 

što je korištenje svježe vode iz vodenih 

rezervoara) su dostupne svima, i njihova 

degradacija se ne odražava u ekonomskim 

instrumentima; pri tome je obnova 

vodenih sistema skupa i spora. 

Pri ekonomisanju sa vodom egzistiraju 

značajne eksternalije, samim tim i spoljni 

troškovi. Primjera radi: u cilju osiguranja 


20 Zeleno tržište 

potreba za vodom transportuje se voda iz 

područja gdje se ona može ispumpati iz 

dubokih slojeva zemlje. Poslije korištenja, 

voda dospijeva posredstvom određenog 

kanalnog sistema u rijeku. A to često prouzrokuje 

veliku koncentraciju vode na datim 

površinama, ali i nedostatak na drugim 

površinama. Cijene su rezultat 

mnogobrojnih i ekonomskih i neekonomskih 

faktora, shodno tome, može se govoriti 

o političkoj ekonomiji cijena. Drugi bitan 

ekonomski momenat je činjenica 

postojanja asimetričnih informacija pri 

korištenju vode. Naime, imamo situacije 

da a) određeni potrošači teško dolaze do 

kvalitetne vode, b) postoje potrošači koji 

ne raspolažu sa odgovarajućim znanjem u 

pogledu tumačenja posljedica nekvalitetne 

vode za svoje zdravlje, ili se, određene posljedice 

ne poznaju dovoljno. 

Treći momenat koji zavređuje pažnju na 

osnovu ekonomske analitike je činjenica 

da se može očekivati nastanak naturalnog 

monopola u distribuciji vode i to sa velikim 

fiksnim troškovima. 

Ekonomska stvarnost koja je pred nama 

upravo i demonstrira tendencije izuzetne 

monopolizovanosti tržišta. Deset najvećih 

korporacija u svijetu raspolažu sa mogućnostima 

distribucije vode. Među njima, 

interesantno, prednjače evropske korporacije 

kao što su Suez, Vivendi (nedavno preimenovan 

u Veolia Environment) u Francuskoj 

i RWE-AG u Njemačkoj; one 

zajedno isporučuju vodu i realiziraju različite 

propratne usluge za 300 miliona ljudi u 

preko 100 zemalja i u velikoj su konkurenciji 

sa Bouygues SAUR, Thames Water, 

Bechtel-United Utilities. 

Uticaj zakona tržišta na 

resurse vode 

Shodno diskursu tzv. ekološke modernizacije 

tržišna ekonomija može da funkcionira 

na taj način da istovremeno uvažava 

i ekološke kriterijume. Da bi se moglo 

govoriti o uspješnosti „zelenog tržišta”, 

neophodno je realizirati korake u polju 

cijena, jer ukoliko se instaliraju cijene 

koje adekvatno odražavaju „opterećenje” 

okoline, to jest efekte zagađenja, tada su 

ekonomski subjekti prinuđeni da plate 

stvarnu vrijednost prirodnih dobara. Ako 

prihvatamo bezrezervno ovo načelo, tada 

same firme, to jest, participanti tržišta 

mogu da riješe ekološke nevolje, a proradi 

li „zeleno tržište” ono će dovesti ekonomiju 

na optimalnu stazu. Nama se postavlja 

pitanje kakvo je uopće „zeleno tržište”, 

ponajviše tržište vode? Pored realiziranja 

različitih usluga registrujemo i oblike trgovine 

sa vodom; po nekim proračunima 

veličina tržišta vode iznosi 400 milijardi $ 

godišnje. 

Prvo, možemo uputiti na sve veće tržište 

flaširanih voda i mineralnih voda. Po nekim 

procjenama ovo tržište je raslo u posljednje 

vrijeme za 20%. 

Dostupnost količina pitkih vodnih kapaciteta (kubnih metara vode po stanovniku) u državama na Zemlji u 

2007. godini; (Izvor podataka FAO). 

Svjetska banka je u proprivatizacijskoj 

retorici vodenih 

resursa insistirala na jednakosti 

između privatizacije i 

decentralizacije, i naglašavala 

je da se ove strategije mogu 

zajedno slijediti. Privatizacija je 

značila i isključivanja mnogih 

slojeva društva iz mogućnosti 

potrošnje. 

Druga forma trgovine s vodom je tzv. 

eksport vode, odnosno, odvođenje vode 

preko cjevovodnog sistema. Ovdje se 

suočavamo sa pitanjima: tko snosi troškove 

i tko prisvaja beneficije koje nastaju usljed 

promjene svojinsko-pravnog režima. 

Treća forma trgovine sa vodom nas upućuje 

na privatizaciju različitih servisa. Ona 

je isto tako fenomen novijeg datuma. Privatizacija 

je uslijedila na svjetskom planu 

poslije „državnih podbačaja” u vodenom 

sektoru u toku sedamdesetih i osamdesetih 

godina XX vijeka, naročito u zemljama 

razvoja. Međunarodne institucije, ali i pojedine 

zemlje, kao što je Engleska, uložile 

su mnogo truda da se ubrza privatizacija. 

Ova privatizacija je bila dio širih neoliberalnih 

reformi. Međunarodna pomoć siromašnim 

zemljama bila je uslovljavana izvršenom 

privatizacijom. 

Privatizacija servisiranja vode se izvodila 

na različite načine: a) davanjem dugoročnih 

koncesija, b) preuzimanjem realiziranja 

usluga od strane državnih organa, c) 

postavljanjem menadžera privatnih kompanija 

na čelu državnih službi, d) potpunom 

prodajom prava na servisiranje vode. 

Želimo li odgovoriti na pitanje da li se mogu 

uknjižiti pozitivni rezultati poslije privatizacije 

određenih usluga, odgovor će biti u znaku 

upitnosti. Prvi problem sa kojim se su- 

srećemo jeste činjenica da je poslije 

privatizacije u mnogim situacijama došlo 

do povećavanja cijene vode. Npr. u Buenos 

Airesu cijena je porasla za 20%, a 95% zagađene 

vode se još uvijek sliva u Rio de la Plata; 

dakle, nada “ekoloških modernista” se 

nije ostvarila, a ostaje i značajno ekonomsko-političko 

pitanje mehanizama korištenja 

viška na osnovu povećanih cijena. 

Drugo, legitimacija privatizacije se veoma 

često zasniva na argumentu razsredištavanja 

(decentralizacije). Kaže se da prijenos 

svojinskog prava sa centralnih organa 

poboljšava pristup lokalne populacije 

određenim resursima. 

Treće, može se pozivati na studije koje pokazuju 

da privatna sfera ne produkuje 

nužno bolje ekonomske rezultate od javnog 

sektora u distribuciji vode. Primjera 

radi, javni akteri u Holandiji su isto toliko 

uspješni kao, privatni subjekti u Engleskoj 

i Velsu. Čak se tvrdi da u pogledu curenja 

vode holandske javne kompanije prevazilaze 

engleske i velške subjekte, jer je 2003. 

godine, prosječna stopa curenja u vodenom 

sektoru u Holandiji bila 5.4%, a u Engleskoj 

23.3% u prosjeku i 32.9% za Thames 

Water, to jest, najpoznatije engleske 

vodene kompanije. 

Zaključna razmatranja 

Naravno, ovdje spomenute tvrdnje ne znače 

nekritičko slavljenje tradicionalnih zajednica 

kao obrasca za moderno tržište. 

Kao što je bioraznovrsnost neophodan za 

održavanje potencijala ekosistema, tako se, 

barem po analogiji, može govoriti i o institucionalnoj 

raznovrsnosti u pogledu svojinskih 

aranžmana. Shodno ovim objekcijama, 

a sukladno svim okolnostima koje su 

vezane za Bosnu i Hetrcegovinu, nužno je 

potrebno preduzeti sve neophodne radnje, 

postupke i mjere kako bi se ovi odnosi sistemski 

riješili i u našoj zemlji. 


Bogatstvo sliva 

21 

SVE LJEPOTE 

POSTOJANJA 

Do danas je u slivu Neretve registrovano 106 vrsta 

vodenih moljaca, 17 vrsta i podvrsta kamenjarki i 20 

vrsta vodenih cvjetova. Posebno je značajan veliki 

broj endemičnih vrsta 

Prof. dr. Sadbera Trožić-Borovac 

Rijeka Neretva izvire na planini Lebršnik 

pod vrh om Grdelj na 1.227 m 

n.v., njena ukupna dužina iznosi 230 

km. Najveći dio površine sliva zahvata prostor 

BiH (oko 90%). Prostor sliva teče kroz 

kotlinu koja je sa sjevera okružena padinama 

planine Bitovnja (1.700 m n.v.) i Vranica 

(2.112 m n.v.), južnu stranu okružuje planina 

Prenj (2.103 m n.v.) i Čvrsnica (2.226 m 

n.v.), a na zapadu planina Bjelašnica (2.062 

m n.v.). Gornji dio rijeke Neretve ide paralelno 

sa planinskim masivima, kao takav 

predstavljen je kanjonima koji čine padine 

planina Čvrsnica i Prenja. Karakteristike 

planinske rijeke sa velikim padom i mehaničkom 

snagom zadržavaju se i u srednjem 

toku koje zahvata prostor Mostarskog polja. 

Neretva po hidromorfološkim karakteristikama 

područja kojim protiče, predstavlja 

jedinstven sklop prirode na kopnu i u vodi. 

Živi svijet i kvalitet vode rijeke 

Neretve 

Rijeku Neretvu od njenog izvorišta do delte 

karakteriše osebujan akvatični svijet, a i kopnena 

flora i fauna koja okružuje korito rijeke. 

Posebno bogatstvo biljaka i životinja susreće 

se u bentusu (dno) sliva rijeke Neretve. 

Do danas je u slivu Neretve registrovano 106 

vrsta vodenih moljaca,17 vrsta i podvrsta kamenjarki, 

20 vrsta vodenih cvjetova. Posebno 

je značajan velik broj endemičnih vrsta. Ovi 

organizmi zajedno sa algama indiciraju kvalitet 

vode ovih akvatičnih ekosistema. Tako se 

na osnovu analize sastava ovih organizama 

već preko 50 godina vrši monitoring kvaliteta 

vode sliva rijeke Neretve. Uzimajući u obzir 

činjenicu sveopće degradacije životne sredine 

uopće, ovi vodeni ekosistemi se nalaze 

pod direktnim negativnim utjecajem. Prema 

rezultatima dosadašnjih analiza ova moćna i 

nadasve neponovljiva rijeka se uspješno bori 

i po kvalitetu ostaje u rangu čistih voda. U 

području iznad grada Konjica rijeka Neretva 

završava svoj gornji tok, ali i u tom dijelu prije 

utoka otpadnih voda grada zadržava čistoću i 

osebujan biljni i životinjski svijet predstavljen 

različitim vrstama senzitivnih insekata i 

hladnom, kiseonikom bogatom vodom. Idući 

nizvodno ulazi u hidroakumulucije Jablanicu, 

Grabovicu, Salakovac, Mostar. Ovim 

akumulacijama izmijenjen je izgled rijeke, a 

njihovo neadekvatno upravljanje u poslijerat- 

Pored bogatstva života ovaj dio 

vodotoka čini stanište riječnog 

raka Austropotamobius pallipes, 

karakterističan za ovaj sliv. 

Ugrožen, zaštićen Evropskim 

direktivama, osjetljiv i poseban 

u ovom dijelu vodotoka postiže 

veliku brojnost pupulacije što 

ukazuje na opće dobro ekološko 

stanje ovog hidroekositema. 

Foto: S. Trožić-Borovac, Neretva na lokalitetu 

Raštani 

Foto: S. Trožić-Borovac, Bregava uzvodno od Stoca 

Foto: S. Trožić-Borovac, Ljuta 

nom periodu lagan, ali sigurno narušavaju 

opću ekološku stabilnost. Između Mostara i 

Salakovca ponovo protiče, brza, plaha, plavozelena 

i moćna. Zajedno sa stijenama koje je 

okružuju čini pejsaž jedinstven i poseban. 

Zelenkasta, plava, plaha, čuva staništa mnogih 

vrsta insekata, štiti ih, hrani i brani od 

predatora. U području uzvodno od Čapljine 

lagano širi korito postaje moćna, malo usporena, 

ali bogata vodom, uljepšana stablima 

vrbe, johe na obalama, mahovinama i algama 

u sedimentu, račićima i ponekim pužem. 

Zadržava čistoću, brani se brzinom, plahovitošću 

i mudrošću. Na lokalitetu uzvodno od 

grada Mostara rijeka se ponovo vraća kanjonu, 

smaragdna, brza i veoma hladna. U svom 

dnu među stijenama krije mnoge vrste algi, 

čuva ih, štiti insekte nježne u kućicama, gole i 

hrani ih. Idući nizvodno širi se, malo usporava, 

ali sa po kojim brzakom upozorava. Bistra, 

te vidiš svaku ribu, puža, kućicu insekta, 

poneku pijavicu, mahovinu, algu, život buja. 

Rijeka hladna, ponosna hrli dalje, dok je 

okružuju stabla jablana, johe, poneke vrbe. 

Protiče, priča neku svoju priču, na mjestima 

se miješa, pa opet teče i dalje se širi i nestaje 

daleko. 

Živi svijet nekih pritoka rijeke 

Neretve 

U svom toku ova rijeka se grana, pritokama 

koje se spuštaju sa padina planina koje je 

okružuju, tako od Stoca stiže Bregava, sa lijeve 

strane, koja u svom gornjem toku predstavlja 

posebnu prirodnu vrijednost. Okružena 

padinama sa bogatim šumskim 

sastojinama, čini dubok kanjon, brza, plavozelena 

i hladna. 

Pored bogastva života ovaj dio vodotoka čini 

stanište riječnog raka Austropotamobius 

pallipes, karakterističan za ovaj sliv. Ugrožen, 

zaštićen Evropskim direktivama, osjetljiv i 

poseban u ovom dijelu vodotoka postiže veliku 

brojnost pupulacije što ukazuje na opće 

dobro ekološko stanje ovog hidroekosistema. 

Rijeka Trebižat je ponornica čija je dužina 51 

km, a ima devet imena: Tihaljina, Mlava, Čuluša, 

Ričina, Brina, Suvaja, Matica, Vrljika, 

Trebižat. U mjestu Studenci gradi čudotvoran 

i jedinstven slap Kravice, a u gradu Čapljina 

sa desne strane uliva se u rijeku Neretvu. Na 

lokalitetu Struge čini sedrenu adu u sredini 

korita sa stablima johe, presvučena biljem, 

ponekom zmijom uz samu obalu, račićima, 

mahovinama, nostocom itd. Ali ovdje otkrivamo 

i nešto novo riječnu kozicu Atyaephyra 

desmaresti (Millet, 1831.) koja je tuđa, strana 

i invazivna. 

U samom gornjem toku visoko iznad Glavatičeva 

dolazi rijeka niotkuda, ljuta, jaka, lijepa, 

Ljuta. Prozirna, hladna, kamenita i opet pitoma, 

okružena stablima šuma koje su gusto 

razvijene na stijenama, žubori danju, noću i 

teče. Bogastvo bilja, vodenih insekata Plecoptera, 

Trichoptera, Ephemeroptera i Simulida, 

poneke pastrmke i bez ljudi da je uznemiravaju 

žubori i teče mirno, a ipak brzo. 

Ovo je samo djelić, mali za rijeku kao što je 

Neretva, za njen živi svijet treba mnogo više 

teksta, ima mnogo više fotografija i opet sve 

ne bi moglo da se kaže, opiše. To treba vidjeti, 

to treba gledati, uživati biti sa njom i osjetiti 

svu ljepotu postojanja i života. 


22 Razumijevanje interakcije 

SLIV NIJE SAMO 

BIOLOŠKI ENTITET 

U eri sve veće agresije na tlo, vodu šume i druge prirodne resurse, sliv smatramo 

veoma pogodnom prirodnom cjelinom za održivo upravljanje i upravljanje 

prirodnim resursima, kao i za proučavanje stanja i praćenje mikro i makro 

procesa koji se odvijaju u slivu 

Prof. dr. Hamid Čustović, 

Poljoprivredno-prehrambeni fakultet Sarajevo 

Filozofija održivog razvoja je, unatoč 

kontroverzama i konfliktima, postala 

svjetska paradigma i globalna ideologija. 

Problemi održivog upravljanja – 

održive poljoprivrede i održivog upravljanja 

vodama, nalaze se na samom vrhu 

pitanja budućeg razvoja i zaštite životne 

sredine. Ekonomski i tehnološki razvoj, 

manifestiran u posljednjih 50 godina, provocirao 

je tako krupne promjene u poljoprivredi 

i okolišu kakve do sada historija 

nije zapamtila. Te promjene su, kroz četiri 

poljoprivredne revolucije (genetička, agrohemijska, 

mašinska i biotehnološka), izazvale 

izuzetan progres u poljoprivredi, ali 

su istodobno izazvale niz negativnih posljedica 

u sferi tla, vode i općenito okoliša. 

To je uočeno još 1972. u Stockholmu na 

Prvoj svjetskoj konferenciji o zaštiti životne 

sredine koju su organizovale Ujedinjene 

Nacije, gdje je oštro kritikovana, 

osim prakse genocida, i praksa ekocida. a 

Foto: M. Mehmedić - Kanjon rijeke Bistrice 

Kao što se svijet ne može 

mehanički tretirati kao sistem 

sastavljen od elementarnih 

blokova, nego kao mehanizam 

ljudskog tijela u kojem svaki dio 

tijela učestvuje u funkcioniranju 

organizma kao cjeline, tako 

ni dijelove sliva ne možemo 

tretirati izolirano. 

potvrđeno 1987. izvještajem Bruntlandove 

Komisije za okoliš i razvoj, ali i u Rimu 

(FAO, 1989.). Alarm je uključen na Svjetskoj 

Konferenciji Ujedinjenih Nacija za razvoj 

i zaštitu okoliša, (United Nations 

Conference on Environment and Development 

– UNCED) u Rio de Janeiro-u 

(1992.) i u Parizu (1998.). Navedene Svjetske 

Konferencije i Agencije otvorile su 

novu stranicu odnosa čovjeka prema prirodnim 

resursima. Počela je nova era ekonomskog 

rasta bazirana na politici održivog 

razvoja i zaštite okoliša. Eksplozivni 

rast svjetskog stanovništva s jedne, te ograničenost 

i ugroženost prirodnih resursa s 

druge strane, nametnuli su neophodnost 

potrebe izučavanja različitih pristupa kako 

bi se što efikasnije zaštitila životna sredina. 

Jedan od sve prisutnijih pristupa je i razumijevanje 

funkcije sliva, te njegovo racionalno 

korištenje ne samo za organizaciju 

održivog gospodarenja nego i za proučavanje 

stanja i promjena koje se tu dešavaju, 

posebno onih koje se odnose na eroziju tla 

i zagađenje voda. 

Sliv je pravi primjer filozofije da se nijedan 

kritičan problem našeg vremena ne može 

razumjeti ni riješiti u svojoj izolaciji, jer su 

brojni problemi međusobno povezani i 

međuzavisni. 

Kao što se svijet ne može mehanički tretirati 

kao sistem sastavljen od elementarnih 

blokova, nego kao mehanizam ljudskog tijela 

u kojem svaki dio tijela učestvuje u 

funkcioniranju organizma kao cjeline, 

tako ni dijelove sliva ne možemo tretirati 

izolirano. 

Svaki komad zemlje u slivu ima neki utjecaj 

na nizvodne prostore, a istovremeno 

može biti pod utjecajem događanja na 

uzvodnima dijelovima sliva, pa i onoga što 

se novo događa bilo gdje u slivu. Za razumijevanje 

te interakcije potrebno je razvijati 

“participativne procese” između 

“upland-upstream” i “downland-douwnstream” 

korisnika u slivu. Sliv je dakle fundamentalni 

teritorijalni entitet unutar kojeg 

treba organizirati racionalno korištenje, 

zaštitu vode i zemljišta te zaštitu od štetnog 

djelovanja vode. Sliv nije samo hidrološki 

entitet. To je također konceptualni 

okvir za razumijevanje ekoloških interakcija 

u slivu. 

Na planu Bosne i Hercegovine potreba takvog 

razvoja je posebno izražena. Procesi 

erozije, poplava, kontaminacije, degradacije 

i destrukcije tla prisutni su gotovo na cijelom 

prostoru BiH. 

Dosadašnji nizak zemljišni standard po 

jednom stanovniku u BiH (0,59 ha poljoprivrednog 

a 0,36 ha obradivog tla) i dalje 

se smanjuje, jer se prema prof. H. Resuloviću 

svake godine gubi oko 3.000 ha. Svojom 

geomorfološkom i reljefskom razvije- 


Razumijevanje interakcije 

23 

Dosadašnji nizak zemljišni 

standard po jednom stanovniku 

u BiH (0,59 ha poljoprivrednog 

a 0,36 ha obradivog tla) i dalje 

se smanjuje, jer se prema prof. 

H. Resuloviću svake godine 

gubi oko 3.000 ha. Svojom 

geomorfološkom i reljefskom 

razvijenošću, režimom oborina, 

načinom neracionalnog korištenja 

tla i vode, BiH je predisponirana 

za degradacijske procese. 

Ratna razaranja i nekontrolirana 

sječa šuma u poratnom 

periodu intenzivirale su ove 

negativne procese. 

nošću, režimom oborina, načinom 

neracionalnog korištenja tla i vode, BiH je 

predisponirana za degradacijske procese. 

Ratna razaranja i nekontrolirana sječa 

šuma u poratnom periodu intenzivirale su 

ove negativne procese. 

U eri sve veće agresije na tlo, vodu, šume i 

druge prirodne resurse, sliv smatramo veoma 

pogodnom prirodnom cjelinom za 

održivo upravljanje i upravljanje prirodnim 

resursima, kao i za proučavanje stanja 

i praćenje mikro i makro procesa koji se u 

slivu odvijaju. Sliv je sličan prirodnom lijevku 

u kojem se kao u megalizimetru 

može kontrolirati ulaz, izlaz i stanje svih 

komponenti relevantnih za održivi razvoj. 

Zato je slivno orijentiran pristup pogodan 

za poljoprivredna, šumarska i vodoprivredna 

planiranja i istraživanja. Takav pristup 

nadilazi važnost lokalnih administrativnih 

granica, jer se prioritet u planiranju 

i upravljanju prostorom mora dati slivnim 

granicama. 

Bosna i Hercegovina je ustvari mozaik malih 

i velikih slivova, od kojih veći dio pripada 

Dunavskom riječnom bazenu (Crnomorski 

sliv), a manji Jadranskom. 

Podunavske zemlje su već pokrenule akciju 

zajedničkog pristupa (Zagreb, 1996., Osijek, 

1997.) definiranju „Code of good 

agricultural practice in land and water 

management“. Projekt treba da definira 

smjernice održivog gospodarenja vodom i 

tlom, sa naglaskom na rizik od erozije i 

primjene agrohemikalija. U Podunavskom 

slivu su oštećenja i onečišćenja tla i vode 

postala kritična. Tako na primjer u BiH su 

rijeke Bosna, Vrbas, Spreča i Jala na nekim 

dijelovima svog toka pretvorene u kanale 

otpadnih voda. Još 1976., na Prvom Kolokviju 

o prirodnim resursima u SRBiH, što 

ga je organizirala ANUBiH istaknuto je, da 

je sliv rijeke Bosne, zbog velike koncentracije 

naselja i industrije, jedan od najizrazitijih 

primjera područja sa narušenom ravnotežom 

između prirodnih rezervi 

kvalitetne vode i potreba potrošača u slivu 

(Mikulec et al., 1976.). Stanje se od tada do 

danas sigurno pogoršalo. 

Zemlje Jadranskog, odnosno Mediteranskog 

sliva također razmatraju zajedničke 

pristupe rješavanju ovih pitanja. 

Suvremene tendencije održivog razvoja 

neće biti u BiH ostvarive ukoliko se u sferi 

korištenja prirodnih resursa, posebno 

vode i tla ne napravi zaokret. U skladu sa 

zahtjevima Helsinške Konvencije i trendu 

filozofije održivog razvoja u svijetu, treba 

težiti praksi kojom će se prekogranična 

onečišćenja smanjivati, a zemlje sudionice 

svoju legislativu usklađivati sa zahtjevima 

Europske Unije. 

U tom pogledu, trebalo bi, prihvatajući 

slivno-orijentiran pristup, djelovati na dva 

kolosjeka: 1) uređenje i održivo upravljanje 

u slivu i 2) stacionarna istraživanja i 

monitoring u slivu. 

Sa gledišta uređenja i održivog upravljanja 

zemljištem u slivu trebalo bi: 1) zabraniti 

nekontroliranu sječu šume, 2) zabraniti 

oranje na nagibima terena iznad 20%, 3) 

izvršiti preorijentaciju poljoprivredne proizvodnje 

na nagibima sa ratarske na stočarsku 

proizvodnju gdje bi umjesto oranič- 

Suvremene tendencije održivog 

razvoja neće biti u BiH ostvarive 

ukoliko se u sferi korištenja 

prirodnih resursa, posebno 

vode i tla ne napravi zaokret. U 

skladu sa zahtjevima Helsinške 

Konvencije i trendu filozofije 

održivog razvoja u svijetu, treba 

težiti praksi kojom će se 

prekogranična onečišćenja 

smanjivati, a zemlje sudionice 

svoju legislativu usklađivati sa 

zahtjevima Europske Unije. 

nih dominirale travne površine pregonskih 

pašnjaka i trajnih livada, 4) sprovoditi dosljedno 

mjere konzervacije tla i vode i 5) 

organizirati državnu službu konzervacije 

tla i vode, koja bi vršila kontrolu preorijentacije 

poljoprivredne proizvodnje i farmerima 

pomagala savjetima i projektima u 

realizaciji mjera konzervacije i preorijentacije 

proizvodnje. 

Obzirom da je voda najmoćniji kohezioni 

faktor objedinjavanja teritorija ne samo u 

hidrološkom nego i u socio-ekonomskom 

pogledu potrebno je stvarati koherentne 

lokalne zajednice u okvirima malih slivova 

i naselja. Edukacijom stvarati «image» o 

potrebi angažmana lokalnih zajednica na 

suvremenom i održivom upravljanju vodnim 

i zemljišnim resursima. Članovi takve 

zajednice su po horizontali korisnici i vlasnici 

zemljišta u mikroslivu, a po vertikali 

takva zajednica treba da bude medijator ili 

posrednik lokalnih interesa kod administrativnih 

struktura i javnih vodoprivrednih 

preduzeća. 

Stacionarna istraživanja i monitoring u slivu 

trebala bi biti prethodnica mjerama 

uređenja i održivog upravljanja u slivu, jer 

će izbor ključnih parametara uređenja sliva 

zavisiti od rezultata stacionarnih istraživanja. 

Zato bi kao prioritetni zadatak trebalo 

napraviti dugoročni program 

zasnivanja mreže reprezentativnih i eksperimentalnih 

slivova za cijeli prostor BiH, 

gdje bi se preciznije definirao: 1) zadatak, 

cilj i sadržaj istraživanja; 2) analiza postojećeg 

stanja po slivovima i dosadašnji stepen 

istraženosti; 3) izbor prioritetnih prostora 

za istraživanje i raspored predviđene 

mreže reprezentativnih i eksperimentalnih 

slivova; 4) ocjena potrebnih profesionalnih 

kadrova i trening; 5) ocjena potrebne opreme, 

troškova zasnivanja i održavanja; 6) 

metod rada; 7) financijski izvori. 


24 Zagađenje površinskih tekućica 

MUTNA SLIKA NA 

OGLEDALU INDUSTRIJE 

Zagađenje površinskih voda je proces promjena fizičkih, hemijskih i bioloških 

osobina vodenih ekosistema, koji utiče na zdravlje ljudi, preživljavanje ili 

aktivnost živih bića 

Azra Bašić, dipl. ing. hem., 


mr. Dragana Selmanagić, dipl. ing. građ., 

Institut za hidrotehniku GF u Sarajevu 

Istočno od glavnog grada ponosne Bosne, 

od šeher Sarajeva, nalazi se izvor 

rijeke Miljacke. Rijeka Miljacka je desna 

pritoka rijeke Bosne, ima ukupnu dužinu 

toka oko 38 km i najvećim dijelom 

protiče kroz Kanton Sarajevo. Izvire ispod 

obronaka planine Romanije, a nastaje od 

dvije rijeke i to: od Paoštice ili Paljanske 

Miljacke, nazvane po mjestu Pale i Mokrančice 

ili Mokranjske Miljacke, nazvane 

po mjestu Mokro. Paljanska Miljacka 

ukupne dužine toka 12,9 km izvire na Palama 

u selu Begovina na nadmorskoj visini 

1.010 m. Mokranjska Miljacka ukupne 

dužine toka 20,5 km izvire iznad naselja 

Mokro na nadmorskoj visini 1.100 m. 

Obje ove rijeke izviru u pojasu četinarskih 

šuma. Rijeka Miljacka nastaje spajanjem 

Paljanske i Mokranjske Miljacke u selu 

Dovlići, ispod ruševina Hodidjeda. 

Izlazeći iz paljansko-mokranjske visoravni 

obje Miljacke naglo padaju prema sarajevskoj 

kotlini, usijecajući duboke i strme 

kanjone koji se pružaju do ulaska u grad 

Sarajevo. Grad Sarajevo nalazi se u dolini 

rijeke Miljacke, smješten na nadmorskoj 

visini od 510 m, koji prema procjenama 

ima oko 400.000 stanovnika, a sa gustoćom 

od 2.831 stanovnik/km 2 je najgušće 

naseljeno područje Bosne i Hercegovine. 

Osnovnu stjensku masu gornjeg i srednjeg 

toka (Kozija ćuprija - Alipašin most) 

čine krečnjaci gornjeg i srednjeg trijasa. 

U Sarajevskom polju Miljacka presijeca 

slojeve gornjeg oligocena praveći također 

široku aluvijalnu ravan kroz koju danas 

teče sve do mjesta Reljevo-Butile gdje se 

ulijeva u rijeku Bosnu, na nadmorskoj visini 

od 495m. 

Regulacija vodotoka 

Kanjonski tok rijeke Miljacke (uzvodno 

od Kozje Ćuprije) kao i njenih dijelova 

Paljanske i Mokranjske Miljacke po svojim 

geomorfološkim, hidrološkim, vegetacijskim, 

te biogeografskim karakteristikama 

predstavlja izvanredno vrijednu 

prirodnu cjelinu. 


Foto: E. Joldaš - Miljacka 

Rijeka Miljacka spada u bujične vodotoke 

sa srednjim godišnjim proticajem u Sarajevu 

od 5,7 m 3 /s. Relativno niska specifična 

oticanja minimalnih voda u slivu rijeke 

Miljacke, posljedica su geološke građe i 

klimatskih karakteristika, odnosno specifičnog 

režima padavina. Njeni minimalni 

proticaji su uvećani neprečišćenim otpadnim 

vodama, koje se direktno ispuštaju u 

vodotok uzvodno na Palama i sukcesivno 

kroz mnogobrojne ispuste u Sarajevu, što 

je neminovno uzrokovalo značajnu degradaciju 

kvaliteta vode. 

Imajući u vidu značaj rijeke Miljacke, koja 

Sarajevo dijeli na dva dijela, i koja se u 

stara vremena na stotine puta znala izliti 

iz korita i poplaviti velike dijelove grada, 

poduzimale su se mjere na zaštiti od velikih 

voda. Nakon velike poplave 1881.godine 

Austrougarske vlasti su bile prisiljene 

da ovaj problem trajno riješe. 

Rijeka Miljacka je regulirana na velike 

vode povratnog perioda 1/100 godina na 

dijelu toka od Bentbaše (brana) do ispod 

lokacije zgrade Televizije BiH, na ukupnoj 

dužini od 7.347 m, te na dijelu toka od naselja 

Halilovići do 200 m uzvodno od Željezničkog 

mosta na području Stupa. U 

toku izgradnje gradskog postrojenja za 

prečišćavanje otpadnih voda izvršeni su 

regulacioni radovi korita rijeke Miljacke 

od ušća pa uzvodno u dužini od cca 1.700 

m. Na najnizvodnijem dijelu vodotoka veoma 

često dolazi do plavljenja velikih površina 

zbog uspora koji se javlja pri visokim 

vodostajima rijeke Bosne, ali i zbog 

izdignute nivelete dna korita, prouzrokovane 

velikom količinom nanosa.

Zagađenje površinskih tekućica 

25 

Glavni izvori zagađenja površinskih 

voda su otpadne vode 

stanovništva i industrije, ali je 

također evidentan i doprinos 

zagađenja od površinskih 

doticanja, posebno sa područja 

gradova i drugih naselja, te sa 

industrijskih, poljoprivrednih i 

šumskih površina. 

Kvalitet vode i izvori 

zagađivanja 

Glavni izvori zagađenja površinskih voda su 

otpadne vode stanovništva i industrije, ali je 

također evidentan i doprinos zagađenja od 

površinskih doticanja, posebno sa područja 

gradova i drugih naselja, te sa industrijskih, 

poljoprivrednih i šumskih površina. 

Rijeka Miljacka u gornjem toku kao Paljanska 

Miljacka prihvata zagađenje otpadnih 

voda naselja Pale i zagađenje otpadnih 

voda industrije locirane na tom 

području, a kao Mokranjska Miljacka prihvata 

zagađenje otpadnih voda naselja 

Mokro i zagađenje otpadnih voda industrije 

locirane na tom području. Ni na 

jednom području nema postrojenje za 

prečišćavanje otpadnih voda naselja niti 

industrije, a što u konačnici ima za posljedicu 

direktno upuštanje otpadnih voda u 

Paljansku i Mokranjsku Miljacku. 

Najveće zagađenje rijeka Miljacka prima 

od grada Sarajeva. Iako je izgrađen glavni 

kolektor fekalne kanalizacije 80-tih godina 

u okviru projekta „Zaštita čovjekove 

okoline“, procjenjuje se da se tim kolektorom 

prikuplja 70% gradskih fekalnih 

voda, a da 30% fekalnih voda dospijeva 

direktno u rijeku Miljacku. Pojedina 

gradska naselja su djelomično ili nikako 

spojena na glavnu kanalizacionu mrežu 

(glavni kolektor otpadnih voda), a posredstvom 

gradskih potoka (Mošćanica, 

Bistrički, Koševski, Sušica, Ramića, Buća 

potok) otpadne vode se direktno upuštaju 

u rijeku Miljacku. 

U sušnim periodima godine količina otpadnih 

voda koja se ulijeva u rijeku Miljacku 

je veća od proticaja same rijeke. 

Svemu ovome doprinose i otpadne vode 

industrije koje se uglavnom bez prečišćavanja 

ispuštaju u Miljacku. 

Premda grad Sarajevo prikuplja otpadne 

vode kanalizacionim sistemom one se direktno 

ispuštaju ili ulijevaju u rijeku Miljacku, 

jer postrojenje za tretman otpadnih 

voda grada Sarajeva u Butilama još 

uvijek nije u funkciji, tako da su rijeke 

Miljacka i u konačnici Bosna direktno recipijenti 

svih otpadnih voda grada. 

U skladu sa Uredbom o kategorizaciji vodotoka 

(„Sl. novine FBiH“, broj: 18/98) rijeka 

Miljacka svrstana je u II kategoriju na potezu 

od „sastavaka do novog kolektora sarajevske 

kanalizacije, a u III kategoriju na potezu 

od „novog kolektora do ušća u rijeku 

Bosnu“. Prema procjeni Federalnog meteorološkog 

zavoda, u 1990. godini rijeka Miljacka 

je na ušću u rijeku Bosnu, prema fizičko-hemijskoj, 

saprobiološkoj i 

bakteriološkoj analizi svrstana u IV-IV klasu 

kvaliteta tj. pripadala je jako zagađenim 

vodotocima. Prema nekim istraživanjima 

kvaliteta vode ušća Miljacke od 1997., pa do 

danas, ova rijeka ocjenjena je kao jako zagađena. 

Naime na osnovu nekih hemijskih 

parametara: niske vrijednosti koncentracije 

kisika i zasićenosti kisikom, visoke vrijednosti 

BPK 5 

, visoke vrijednosti fosfata i bioloških 

parametara: vrijednosti Shannon– 

Weaverovog indeksa diverziteta (H je 

0-0,98) i sastava zajednice makroinvertebrata 

(dominiraju Tubificidae) ispostavilo 

se da se taj predratni kvalitet nije bitnije 

promjenio. 

Aktivnosti i mjere 

na zaštiti voda 

Slivno područje rijeke Miljacke može se 

identificirati kao prostor koji je pod najizraženijim 

stepenom antropogenih pritisaka, 

a što je rezultiralo i najvećim stepenom 

svih oblika onečišćenja vodotoka u 

tom slivu. 

Zbog naraslih okolišnih i drugih problema, 

javila se potreba za integralnim pristupom 

u rješavanju istih, kao jedinom mogućem 

održivom funkcionalnom rješenju. 

Općine čijim područjem protiču vodotoci 

iz gornjeg toka rijeke Bosne, započeli su 

inicijalne aktivnosti na integralnom rješavanju 

gorućih problema zagađivanja 

vodotoka putem Sarajevske regionalne 

agencije (SERDA), kroz projekat „Čista 

rijeka Miljacka“. Strateški cilj projekta je 

poboljšanje i očuvanje kvaliteta vode u 

vodotocima na nivo I klase kvaliteta, te 

zaštita resursa i ekosistema slivnih područja 

rijeka: Miljacke, Željeznice, Zujevine, 

Dobrinje i neposrednog sliva rijeke 

Bosne do Vodne stanice Reljevo. 

Prva faza u realizaciji projekta je izrada 

Studije kojom bi se za svaki vodotok posebno 

dobilo „nulto stanje“ po razmatranim 

specifičnim oblastima, zatim definirale 

konkretne mjere i aktivnosti kroz 

pojedinačne prijedloge projekata, za ispunjenje 

postavljenih ciljeva. 

Na osnovu, u Studiji, razrađenih programa 

radova i istraživanja za svaki od pojedinačno 

predloženih projekata, neophodno 

je procijeniti potrebna finansijska 

sredstva, kao i dinamiku realizacije. Studija 

treba definirati konkretne mjere i aktivnosti, 

sa prijedlozima rješenja kroz 

pojedinačne prijedloge projekata, na 

smanjenju i eliminaciji zagađenja voda i 

poboljšanju kvaliteta voda rijeke Miljacke 

prioritetno, te ostalih vodotoka do traženog 

nivoa. Projektne aktivnosti se planiraju 

realizirati u periodu od aprila 2010. 

do februara 2011. godine. 

Samo neke od mjera zaštite voda, a koje 

će zasigurno naći svoje mjesto u prethodno 

navedenoj Studiji, daju se u nastavku 

teksta. 

Saniranje i ponovno stavljanje u pogon 

uređaja za prečišćavanje otpadnih voda 

grada Sarajeva ima veliki značaj. Uređaj je 

dimenzionisan za biološko opterećenje od 

600.000 ES (ekvivalentnih stanovnika), od 

čega 30% se odnosi na industrijske otpad- 

Najveće zagađenje rijeka 

Miljacka prima od grada Sarajeva. 

Iako je izgrađen glavni 

kolektor fekalne kanalizacije 

80-tih godina u okviru projekta 

„Zaštita čovjekove okoline“, 

procjenjuje se da se tim kolektorom 

prikuplja 70% gradskih 

fekalnih voda a da 30% fekalnih 

voda dospijeva direktno u rijeku 

Miljacku. Pojedina gradska 

naselja su djelomično ili nikako 

spojena na glavnu kanalizacionu 

mrežu (glavni kolektor 

otpadnih voda), a posredstvom 

gradskih potoka (Mošćanica, 

Bistrički, Koševski, Sušica, 

Ramića, Buća potok) otpadne 

vode se direktno upuštaju u 

rijeku Miljacku. 


26 Zagađenje površinskih tekućica 

Mjere koje se mogu predložiti, a 

koje će doprinijeti smanjenju 

produkcije nutrijenata u slivu 

rijeke Miljacke, tj. u rurarlnim 

dijelovima sliva, su unaprijeđenja 

u poljoprivredi, korištenjem 

najboljih poljoprivrednih praksi, 

promjenom načina oranja, 

korištenje organskih đubriva, 

gdje najveća godišnja doza 

upotrebe životinjskih đubriva 

(stajnjaka) ne smije preći granicu 

od 170 kg/ha, što je ekvivalent 

2,5 uslovnih grla stoke, 

odnosno 2 uslovna grla svinja ili 

peradi po hektaru poljoprivrednog 

zemljišta. 

ne vode. Pored smanjenja ili čak i potpunog 

eliminisanja ispuštanja nečistoća u recipijent, 

značajno bi se smanjili i negativni 

uticaji na stanje okoliša, kako grada Sarajeva, 

tako i gradova i država nizvodno. 

Prioritetna mjera za smanjenje zagađenja 

iz potoka, čije se vode ulijevaju u rijeku 

Miljacku, je izgradnja kanalizacionog sistema, 

zajedno sa uređajima za prečišćavanje, 

na području slivova tih potoka. 

Kanalizacioni sistem bi trebao da prikupi 

otpadne vode stanovništva i industrije u 

njihovim slivovima, te da se prikupljene 

vode u konačnici tretiraju, nakon čega bi 

se upuštale u određeni vodoprijemnik, 

odnosno potok. 

Za naselja koja se nalaze na velikoj udaljenosti 

od kanalizacionih sistema, trebalo bi 

razmotriti izgradnju malih „paketnih“ postrojenja 

za prečišćavanje, čime bi se riješio 

tretman otpadnih voda ovih naselja. 

Mjere koje se mogu predložiti, a koje će 

doprinijeti smanjenju produkcije nutrijenata 

u slivu rijeke Miljacke, tj. u rurarlnim 

dijelovima sliva, su unaprijeđenja u 

poljoprivredi, korištenjem najboljih poljoprivrednih 

praksi, promjenom načina 

oranja, korištenje organskih đubriva, gdje 

najveća godišnja doza upotrebe životinjskih 

đubriva (stajnjaka) ne smije preći 

granicu od 170 kg/ha, što je ekvivalent 2,5 

uslovnih grla stoke, odnosno 2 uslovna 

grla svinja ili peradi po hektaru poljoprivrednog 

zemljišta. 

Potrebno je podizati javnu 

svijest stanovništva o važnosti 

i neophodnosti racionalne 

potrošnje vode za higijenske i 

sanitarne potrebe, i spriječavanju 

nastajanja divljih odlagališta 

uz korita rijeke kao poslijedica 

nekontrolisanog bacanja 

otpada. 

Također, rješenje je u ugradnji sistema za 

prečišćavanje otpadnih voda u svim industrijskim 

postrojenjima (što je obaveza prema 

okolišnom zakonodavstvu), kao što je: 

tekstilna industrija Sateks, Sarajevska pivara, 

tvornica sapuna Astro, grdsko saobraćajno 

preduzeće Gras, tvornica Klas, Bitumenka, 

Brojler Zlatno pile, Milkos), itd., tj. one koje 

nisu obuhvaćene gradskim uređajem Butile. 

Analiza zatečenog stanja i primjena mjera 

održive zaštite trebaju rezultirati određenim 

efektima poboljšanja. Kako bi se moglo 

pratiti stanje kvaliteta vode u slivu 

Miljacke, kao i ostvareni efekti predloženih, 

neophodno je provođenje kontinuiranog 

monitoringa u slivu. U tom smislu 

potrebno je razmotriti i odrediti dionice, 

odnosno mjerne profile koji mogu biti reprezent 

stanja i promjena na slivu. Kontinuirani 

monitoring je neophodan kako u 

kvantitativnom, tako i kvalitativnom pogledu. 

Pored jedne već postojeće, potrebno 

je uspostaviti još automatskih stanica 

za kontrolu nekoliko kvalitativnih parametara 

i osmatranja nivoa, a tokom godine 

obavezno u 4 karakteristične situacije 

izvršiti fizikalno-kemijska i hidrobiološka 

ispitivanja, te mjerenja proticaja. 

Potrebno je podizati javnu svijest stanovništva 

o važnosti i neophodnosti racionalne 

potrošnje vode za higijenske i sanitarne 

potrebe, i sprječavanju nastajanja divljih 

odlagališta uz korita rijeke kao poslijedica 

nekontrolisanog bacanja otpada. 


Odsjaj zemlje u poeziji 

27 

VODA JE MOJA MATI 

Voda u stihovima Enesa Kiševića uvijek biva glavni prenosilac beskrajnog 

bogatstva, a čovjek je onaj koji spoznaje njenu moć i sve to zrcali u posljednjem 

sonetu kakav još niko nije ispjevao 

Vojislav Vujanović 

Enes Kišević spliće svoju pjesmu od 

tananih niti pročišćenih emocija i 

pjeva o svemu što ga dotiče, pjeva 

o ljubavi, o onome što ga uzdiže i što ga 

ranjava, pjeva o vezanosti za roditeljski 

dom. On sanja i sam sebi biva san. On je 

pjesnik i glumac: ispisuje pjesmu o svome 

unutarnjem stanju, prevodi u riječ 

svoje misli i emocije, a, potom, riječ 

transponuje u glas, u orfejevski zanos, 

vraća pjesmu u njen iskon, samo sebi 

svojstveno čudo. Pjesnik i glumac su dva 

stuba, povezana arhitravom unutarnje 

dobrote koju je na svijet donio svojim 

rođenjem. Ta tri elementa tvore portal 

kroz koji se ulazi u zamak njegova tvorstva, 

promećući se iz pjesnika u glumca 

i iz glumca u pjesnika. A kada se utope 

jedan u drugom, onda se iz njihovog 

amalgama oslobađa čovjek koji se čuva 

“da ni mrava ne zgazi”. I onda izriče zakletvu 

– pjesmu “samome sebi”: 

Ne govori nikad o onom 

Što oči tvoje ne vide. 

Nemoj da tvoje se oči 

Rođenih usta stide. 

U svojoj pjesmi on nikada ne napušta ravan 

iskustvenog, kao da kaže: pjesma je tu, 

kamo se god pomakneš, kamo god kreneš, 

što vidiš i što preobličiš u iskustvo – u svijest. 

A pjesma je istina. A to znači: Mi plovimo 

u moru ljudskih istīna, a sámi smo 

otok, njihov zbir i njihovo očitovanje. Prisojna 

i osojna njena strana, zavisno na 

koju stranu ustremiš svoju misao. 

Pogledam u nebo – 

Moja glava sanja 

Pogledam u zemlju – 

A glava lobanja. 

ri stječu dostojanstvo onoga za koga se 

vežu. A kada ih pjesnik poveže za svoje uspomene 

na majku, nastane pjesma moćnog 

emotivnog naboja: 

LAMPA U PROZORU 

Čim nevrijeme udari neko, 

Oluje, kiše, ili snijezi zaspu, 

Moja majka posklanja cvijeće sa prozora, 

Pa u okvir okna okači lampu. 

- Kome to svijetliš? – bunovan pitam. 

A majčin glas obavi šum drveća: 

- Po ovom mraku beskućnik, sine, 

Bolje vidi lampu od cvijeća. 

Brojne su teme o kojima je govorio ovaj 

pjesnik, pisao je i za djecu stihove pune lepršavosti, 

koji se lako pamte, ali je pjevao i 

o strahotama preživljenog rata. Napisao je 

o tome jedan ciklus nazvan “Sijeda djeca”, 

koji započinje sentencom: 

Kada bi čovjek 

Mogao staviti točku 

Iza onog što bit će, 

I iza onog što je bilo, 

Tek tada bi uvidio 

Da je u historiji najvrednije ono 

Što se nije dogodilo 

Na naslovnici knjige znakovitoga naziva 

“Voda je moja mati” nalazi se slika sa dlanovima 

u kojima se ljeska voda zagrabljena 

iz riječnog vodotoka. Pri kraju knjige 

stoji pjesma sa naslovom “Razgrađujući 

riječi u vodi”. Pjesma je razvedena u malu 

poemu i u njoj čitamo stihove: 

... onako još teturav od sna, 

prvo potrčim poljubiti vodu, 

a onda trčim Majci u zagrljaj. 

I voda i Majka uzvraćaju mi poljupce 

Ljubeći me u oči. 

Kroz četrnaest soneta varira pjesnik beskrajni 

kozmos odnosa između čovjeka i 

vode. Voda uvijek biva glavni pronosilac 

toga beskrajnog bogatstva, a čovjek je onaj 

koji spoznaje njenu moć. Sve se to zrcali u 

posljednjem sonetu, u čijem se akrostihu, 

još jednom, ponavlja naziv sonetnog vijenca 

i naslova zbirke “Voda je moja mati”: 

Voda – kažem – i žeđ bivam i žega. 

Ova voda bistra oku tako godi. 

Dovoljna je voda, pa da imaš svega. 

A što god se rađa, s vodom se i rodi. 

Je li voda stvarna? I tu je – i nije? 

Evo , među prste uhvatit se ne da. 

Mira ona nema ni kad se popije. 

O, uz vodu ovu, zar postoji bijeda? 

Ja sam čovjek jedan i sav od kišnih niti. 

Al ipak bih rado oblak htio biti, 

Malo iznad nogu, krila ili peraja – 

A dolje se na dnu Sane zrcaliti. 

Tako bih lebdio i bdio u biti. 

I gledao bih vodu – sve dok ima sjaja. 

Enes Kišević je ispoštovao sve zakonitosti 

sonetnog vijenca: završnim stihom prethodnog 

soneta započinjao je novi sonet i 

od tih stihova je spleten magistrale gdje je 

proveden isti rimarij kao i u ostalim sonetima. 

Moglo se to postići samo onda kada 

pjesnik ima u svojoj svijesti sav sadržaj poeme 

i odnose između stihova – dakle jednu 

moćnu inspiraciju koja nije ni u jednom 

segmentu izgubila svoju moć. Iz te moći 

nastao je sonetni vijenac Enesa Kiševića o 

vodi, kakav još niko nije ispjevao i čiji je 

smisao spregnut u proširenoj sintagmi: 

Voda je moja mati. 

Voda nosi tajnu postojanja 

Pjesma mu se, u velikoj mjeri, oblikuje u 

vidu sentenci. Kao kad su naši preci svoje 

iskustvo sricali u gnomski rečitativ. I 

često svoju pjesmu ostavi u tome sentencioznom 

stanju, svedenu samo u nekoliko 

stihova, bez traganja za metaforičnim 

pomijeranjem jezičkih značenja. 

Ali, kada se oslobodi težnje da svoja 

iskustva prevodi u pjesmu, kada dozvoli 

da se metaforika ugradi u njeno tkivo, 

onda se pjesma razbokori i prometne u 

širi govor. Male se stvari pretaču u riječi, 

riječi se uglazbljuju u pjesmu, male stva- 

U ovoj knjizi nailazimo na istinski pjesnički 

podvig: sonetni vijenac koji nosi isti naziv 

kao i knjiga: “Voda je moja mati”. Čovjek 

i voda se tu prepliću u svome 

međuodnosu i oblikuju čitav kozmos ovih 

odnosa, koji već sa rođenjem započinju. 

Voda je fenomen koji u sebi pronosi “tajnu 

postanja”, ona spaja vidljivo sa nevidljivim, 

ona asocira na sve i donosi čovjeku mirise 

rodnog prostora: 

O, koliko neba u mirisu nosi 

Ta obična kiša iz mog ključkog kraja! 


28 

Simboli i poruke 

osobina je značajna u prirodi jer se morska 

voda zimi najprije hladi do 4 °C i ta 

hladna voda zbog svoje veće težine tone, a 

lakša, toplija voda dolazi na površinu. 

Kada se ohladi ispod 4 °C, hladna voda 

ostaje na površini i prelazi u led, koji je 

lakši i ostaje na površini. Zbog toga hladnoća 

veoma polahko prodire u veće dubine, 

što je od važnosti za žive organizme u 

vodi. 

Od prirodnih voda najveću čistoću ima 

kišnica. Izvorska voda i riječne vode sadrže 

0,01 - 0,2% čvrstih supstanci, a to su 

uglavnom spojevi kalcijuma i magnezijuma 

i pod njima se podrazumijeva tvrdoća 

vode. Morska voda sadrži oko 3% natrijum 

hlorida i oko 3,3% soli uopšte. Kao 

pitka voda najprikladnija je izvorska 

voda. U nedostatku izvorske vode koristi 

se podzemna ili riječna voda i u tom slučaju 

je potrebno prečišćavanje. 

Foto: T. Mitaševski - Drina 

ŠTA JE H O? 2 

Pripremila: Anida Džanko 

Voda je hemijski spoj dva atoma vodika 

i jednog atoma kisika. Hemijska 

formula vode je H 2 

O. Čista 

voda pri običnoj temperaturi je tečnost 

bez mirisa i okusa. Ima talište na 0 °C 

(273K) i vrelište na 100 °C (373K). Voda 

pokriva tri četvrtine Zemljine površine u 

obliku okeana. Također je prisutna u obliku 

vodenih tokova (rijeke, jezera, itd.) i 

podzemnih voda. Učestvuje u izgradnji 

biljnog i životinjskog svijeta. Ljudsko tijelo 

se sastoji 60 - 70% od vode. Zemljina 

atmosfera može sadržavati do 4% vode u 

obliku pare, koja se pri promjeni pritiska i 

temperature vraća u tečnom obliku (kiša) 

ili čvrstom obliku (snijeg, grad). Mnogi 

minerali sadrže hemijski vezanu vodu, 

koja se naziva kristalna voda. 

Pri prelasku iz tečnog u čvrsto agregatno 

stanje voda se širi, za razliku od većine 

ostalih tečnosti. Ova osobina je od naročitog 

geološkog značaja, jer zimi voda koja 

je prodrla u pukotine ruši stijene prilikom 

širenja i omogućava stvaranje tla za vegetaciju. 

Porastom temperature specifična 

težina vode se najprije povećava (opet za 

razliku od gotovo svih drugih tečnosti) do 

4 °C, pa tek onda počinje opadati. I ova 

EVROPSKA 

POVELJA O VODI 

1. Bez vode nema života. Ona je dragocjeno 

dobro, prijeko potrebno u 

svakoj ljudskoj djelatnosti. 

2. Slatkovodni resursi vode nisu neiscrpni. 

3. Mijenjati kvalitet vode znači ugrožavati 

život čovjeka i ostalih živih 

bića koja od vode zavise. 

4. Kvalitet vode mora se čuvati do nivoa 

prilagođenog njenom korištenju, 

a predviđa i zadovoljava posebne 

zahtjeve zdravlja stanovništva. 

5. Ako se voda poslije upotrebe vraća 

u prirodnu sredinu, to ne smije biti 

na štetu drugih korisnika, javnih 

ili individualnih. 

6. Održavanje odgovarajućeg biljnog 

pokrivača, prvenstveno šumskog, 

od velike je važnosti za očuvanje 

vodenih resursa. 

7. Vodeni resursi se moraju stalno inventarisati. 

8. Dobro upravljanje vodama mora 

se planirati i registrirati zakonom 

preko nadležnih institucija. 

9. Zaštita voda traži značajan napor u 

znanstvenom istraživanju i u stvaranju 

specijalista za javno informiranje 

10. Voda je zajedničko nasljedstvo i 

njenu vrijednost moraju svi poznavati. 

Zadatak je svakoga da vodom 

ekonomiše i da je racionalno koristi. 

11. Upravljanje vodenim resursima 

mora se prije svega vršiti u sklopu 

sliva, a ne unutar upravnih i političkih 

granica. 

12. Voda ne zna granice. To je jedan, 

zajednički izvor, koji traži međunarodnu 

saradnju. 


Narav klimatskih promjena 

29 

ČAS SUŠA, ČAS POPLAVA 

Očekuje se da će se trajanje suhih perioda, učestalost poplava od bujica i 

intenzitet erozije tla povećati tokom slijedećeg vijeka. Povećanja se očekuju i u 

pojavi grada, oluja, munja i maksimalne brzine vjetra 

Željko Majstorović 

Suša i požari u Rusiji, poplave u Pakistanu, 

Kini, na sjeveru Evrope i drugim 

dijelovima svijeta – vremenske 

varijacije ovog ljeta širom svijeta kao da 

nastoje da i posljednjeg “nevjernog Tomu” 

ubijede u realno postojanje klimatskih 

promjena i potrebu zajedničke akcije čovječanstva 

na ublažavanju efekata klimatskih 

promjena (prije svega smanjenju emisije 

štetnih plinova u atmosferu) i 

adaptaciju globalnog društva na već prisutne 

posljedice klimatskih promjena. Koliko 

god to bio skup proces, stručnjaci upozoravaju 

da će posljedice eventualnog 

izostanka takve akcije biti mnogo skuplje. 

U to uvjeravaju i ljudski gubici i materijalne 

štete ovoga ljeta, koji su toliki da ozbiljno 

utiču na tokove u svjetskoj ekonomiji. 

Bosna i Hercegovina se nalazi na takvom 

geografskom položaju da su svi ti efekti prisutni 

u mnogo manjoj mjeri, ali se itekako 

osjećaju. Ovog ljeta, za razliku od prethodnih 

godina, nije bilo rekorda u ekstremnim 

temperaturama, ali su vremenske varijacije 

bile izuzetno prisutne. Tok vremena u sva 

tri ljetna mjeseca bio je gotovo identičan: 

dugi topli i sušni periodi sredinom mjeseca, 

a početkom i krajem mjeseca hladniji periodi 

praćeni velikim padom temperature (10 

do 15 pa i više stepeni temperaturne razlike 

za 24 časa – zavisno od kraja u BiH), velikim 

intenzitetima padavina, što je u nekim područjima 

dovelo i do poplava, doduše puno 

manjih razmjera nego što je to bio slučaj u 

pojedinim krajevima svijeta. 

U Prvom Nacionalnom izvještaju o klimatskim 

promjenama u BiH koji je promovisan 

u maju ove godine kaže se: 

U središnjem planinskom pojasu prisutan 

je trend povećanja količina kišnih padavina, 

dok je u jugozapadnom i sjevernom i 

sjeveroistočnom dijelu zemlje prisutan 

trend smanjenja, ali postoji različit trend 

po sezonama. Najveći dio BiH pokazuje 

negativan trend tokom proljeća i ljeta, 

dok je zabilježen porast kišnih padavina 

tokom zimske polovine godine. Poseban 

problem u vezi sa ovim trendom predstavlja 

trend opadanja snježnog pokrivača 

u zimskom periodu, što smanjuje akumulaciju 

vode u planinskom dijelu. Sve to 

ukazuje na ozbiljan deficit vode u proljetnoj 

i ljetnoj sezoni, koji se već sada osjeća. 

Uočena je sve veća promjenljivost vremena 

u svim sezonama i ona uključuje brze 

izmjene kraćih perioda (pet do deset 

dana) ekstremno hladnih i toplih vremenskih 

uslova, tzv. toplih i hladnih valova, 

i perioda sa ekstremno velikim kišnim 

padavinama, kao i sušama. 

Te izmjene su često praćene i jakim vjetrovima, 

premda se mora napomenuti da 

su vrijednosti brzina vjetra još uvijek manje 

nego u drugim dijelovima svijeta, kao 

i štete koje izazivaju. Ovako povećane oscilacije 

temperature i kišne padavine dovode 

do povećanja intenziteta i učestalosti 

vremenskih nepogoda praćenih 

pljuskom kiše, nerijetko i gradom. Uočena 

je izuzetna promjenljivost vremena u 

kratkim vremenskim intervalima i na 

malom prostoru, te pogoršanje biometeoroloških 

prilika, kao i evidentne posljedice 

na poljoprivredu, vodoprivredu, elektroprivredu 

i ljudsko zdravlje. 

Zbog gore pomenutih faktora, očekuje se 

da će se trajanje suhih perioda, učestalost 

poplava od bujica i intenzitet erozije tla, 

povećati tokom sljedećeg vijeka. Pored 

toga, povećanje se očekuje u pojavi grada, 

oluja, munja i maksimalne brzine vjetra, 

koji mogu predstavljati prijetnje svim oblicima 

ljudske aktivnosti (IPCC 4AR). 

Ovi uslovi su u vezi sa bilansom vlage u 

tlu i općim bilansom vode, kao i intenzivnijim 

količinama kišnih padavina na površini 

(naročito u brdsko-planinskim 

oblastima), dok duže suše povećavaju isušivanje 

tla. S druge strane, povećani intenziteti 

padavina povećavaju rizik od 

poplava. – završen citat. 

Sigurno je da BiH nema obaveze koje 

imaju zemlje veliki zagađivači sa razvijenim 

ekonomijama, ali praktični problemi 

koji proističu iz gore navedenog, prije 

svega ukazuju na potrebu boljeg gospodarenja 

vodnim resursima i regulaciju vodotoka, 

a s druge strane obaveze koje proističu 

iz Konvencije UN o Klimatskim 

promjenama i Kjoto protokola, zahtijevaju 

aktivnije praćenje problematike i učešće 

u aktivnostima na globalnom nivou, 

te njihovu primjenu na domaćem planu. 

U BiH je vrlo mali broj ljudi i kadrova 

koji poznaju ovu problematiku, a također 

ni svi segmenti društva nisu kadrovski 

osposobljeni za ovako nešto. To pokazuje 

i to da je ovim povodom malo urađeno 

od potpisivanja Kjoto protokola (pet godina). 

Jačanje kadrovske osnove u svim 

segmentima društva, od organa vlasti do 

nevladinih i obrazovnih institucija, zadatak 

je broj jedan. Tim prije što je 2012. 

godina blizu i što će tada kvote emisije i 

uslovi na međunarodnom planu biti 

puno oštriji. 

Prijetnje stižu s neba 


30 Velikani nauke 

PIONIR ZELENE 

REVOLUCIJE 

Zbog velike zasluge za povećanje proizvodnje hrane 

i smanjenje gladi u svijetu Norman Borlog je 1970. 

godine dobio Nobelovu nagradu 

Norman Borlog 


Nedavno je peminuo nobelovac Norman 

Borlog (Borlaug), glavni pionir 

“zelene revolucije”, pokreta za povećanje 

poljoprivredne proizvodnje u svijetu u 

drugoj polovini 20. vijeka. Zahvaljujući tom 

pokretu, proizvodnja hrane u svijetu je za tri 

decenije (1960.-1990.) jako povećana. U 

mnogim zemljama, među kojima je i naša, 

prinosi glavnih usjeva pšenice i kukuruza u 

te tri decenije su utrostručeni! 

Borlog je rođen 1914. godine na jednoj 

farmi u američkoj državi Ajovi. Diplomirao 

je šumarstvo i agronomiju, iz koje je 

još i magistrirao i doktorirao. Prvo je radio 

kao mikrobiolog, da bi se posvetio 

biljnim bolestima i zaštiti od njih – fitopatologiji. 

Kasnije se posvetio genetici i 

oplemenjivanju bilja, stvaranju novih prinosnijih 

sorata žita. U Meksiku je, po programu 

meksičke vlade i Rokfelerove fondacije, 

radio 20 godina na stvaranju 

patuljastih sorata (kratke stabljike) pšenice, 

koje su davale visoke prinose zrna, a 

bile su otporne prema bolestima i polijeganju. 

U tome je postigao ogroman 

uspjeh. Želja mu je bila da njegove pšenice 

povećaju proizvodnju hrane i smanje 

glad u svijetu. Njegove sorte su se, poslije 

Meksika, brzo raširile u Indiji i Pakistanu, 

gdje su preporodile proizvodnju ovog najvažnijeg 

žita. Zatim su se Borlogove sorte 

širile širom svijeta, naročito po Latinskoj 

Americi, Africi i Aziji i tako je “zelena revolucija” 

zahvatila svijet. 

Uz pomoć meksičke vlade i Rokfelerove 

fondacije, Borlog je u Meksiku osnovao 

Međunarodni centar za unapređenje kukuruza 

i pšenice (CIMMYT), u koji su dolazili 

mladi agronomi iz cijelog svijeta na 

obučavanje. Oko 2.000 agronoma je obučeno 

za veću proizvodnju žita u ovom centru, 

čiji direktor je bio Borlog. 

Borlog je mnogo propagirao i tritikale, hibrid 

pšenice i raži, koja je u mnogim mjestima 

bila bolja i prinosnija i od pšenice i 

od raži. 

Uz nove prinosnije i kvalitetnije sorte i 

hibride žita širila se i nova agrotehnika: 

veća primjena mineralnih đubriva i pesticida, 

mehanizacija proizvodnje, navodnjavanje 

i ostalog. Visokoprinosne sorte 

mogu dati puni efekat tek uz bolju agro- 

tehniku, naročito ishranu biljaka putem 

mineralnih đubriva. 

Zbog velikih zasluga za povećanje proizvodnje 

hrane i smanjenje gladi u svijetu, ovaj neumorni 

agronom dobio je Nobelovu nagradu 

za mir 1970. godine. Zašto nagradu za mir? 

Prvo, zato što nema Nobelove nagrade za poljoprivredu, 

a drugo, što masovna glad često 

izaziva nemire, pobune i ratove. Jedan drugi 

naučnik (J. H. Martin) je rekao: Ako je čovjek 

bez hrane 24 sata, postaje agresivan, onaj koji 

ne jede 48 sati, hoće da krade, a čovjek 72 sata 

bez hrane hoće da se tuče. Prema tome, razmak 

između mira i anarhije u nekoj zemlji 

određen je postojanjem perioda od samo nekoliko 

dana bez hrane. 

Osim Nobelove nagrade, dr. Borlog je za 

svoje velike zasluge u proizvodnji hrane i 

smanjenju gladi primio visoka priznanja 

na više univerziteta i drugih institucija širom 

svijeta. Neke ulice nose njegovo ime. 

Poslije velikih uspjeha meksičkog Centra 

za kukuruz i pšenicu, na Filipinima je 

osnovan sličan centar za rižu, koji je postigao 

isto tako velike rezultate u unapređenju 

ove vrste žita, koja je glavna hrana polovine 

čovječanstva. 


Floristički endemični kutak Bosne i Hercegovine 

31 

PROCJEPAK 

ZADIVLJUJE LJEPOTOM 

Lakušićev procjepak (Scilla lakusicii Šilić) je vrsta iz porodice ljiljana (Liliaceae), 

a u spisku vrsta za Crvenu knjigu Bosne i Hercegovine nalazi se u skupini rijetkih 

vrsta (R), kao što je slučaj s nizom drugih endemičnih vrsta naše zemlje. Osvrnut 

ćemo se na niz zanimljivosti koji se odnose na ovu vrstu u pogledu njene 

rasprostranjenosti, također, morfoloških, ekoloških i drugih karakteristika 


Prirodno-matematički fakultet u Sarajevu 

Dr. Čedomil Šilić autor je vrste Scilla 

lakusicii, inače vrlo poznati botaničar 

ne samo u Bosni i Hercegovini, 

regionu već i šire. Čitateljima “Fondeko svijeta” 

posebno je blizak, jer je u svakom broju 

prisutan jedan ili više njegovih priloga. 

Šilićev rad na proučavanju populacija Lakušićevog 

procjepka odvijao se dugi niz 

godina, skoro dvije decenije. Jedan dio 

rada je obuhvaćao proučavanje populacija 

na terenu, a drugi dio je bio eksperimentalne 

naravi, s živim materijalom i odvijao 

se u Botaničkom vrtu Zemaljskog muzeja 

Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Također je 

pomno studirao sav raspoloživi herbarski 

materijal kojeg su sakupili drugi botaničari 

sa raznih dijelova areala, a što je bilo od 

interesa u rješavanju postavljene Šilićeve 

hipoteze. Naime, Šilić je zapazio da se na 

području Dinarida susreću dvije skupine 

populacija procjepka. Jednu skupinu predstavljaju 

populacije sa zapadnog i jugozapadnog 

dijela Dinarida, a drugu skupinu 

sa jugoistočnih. Dugo vremena botaničari 

su obje skupine populacija shvaćali kao jedinstven 

kompleks tj. kao vrstu Scilla pratensis 

(Waldst & Kit. non Bergeret), a nešto 

kasnije kao Scilla litardierei Breistr. 

Šilić je, međutim, uočio da su u pitanju dva 

kompleksa populacija razlučena ne samo 

prostorno nego ispoljavaju jasno morfološke 

razlike (vidjeti priložene crteže i uporediti 

dijelove A i B), također, ekološke i fenološke. 

Dva kompleksa populacija se 

dodiruju kod Trebinja, ali se svaki od njih 

na istim staništima isključuju. 

U svome radu objavljenom 1990. godine u 

naučnom časopisu Bilten Društva ekologa 

BiH, serija B, br. 5 pod naslovom: “Morfologija, 

horologija, ekologija i fenologija 

dviju grupa populacija Scilla litardierei 

Breistr. (= S. pratensis Waldst. & Kit.)” 

Šilić je detaljno komparirao navedene grupe 

populacija i na kraju rada iznio zaključak: 

“Sva ova morfološka,ekološka, horološka, 

fitocenološka i fenološka istraživanja 

ukazuju da je u jugoistočnim dijelovima 

areala zastupljena jedna posebna vrsta, 

koju ćemo obraditi i opisati u jednoj od narednih 

studija”. 

Vrlo brzo, 1991. godine, u eminentnom naučnom 

časopisu Glasnik Zemaljskog muzeja 

Bosne i Hercegovine Šilić je objavio 

rad pod naslovom: “Scilla lakusicii sp. 

nov. – nova vrsta genusa Scilla L. i njeni 

srodnički odnosi sa vrstom S. litardierei 

Breistr.”. Tako je znanstvena javnost bila 

obaviještena o konačnim rezultatima dugogodišnjeg 

predanog rada na problematici 

jedne nove vrste procjepka. 

Primjerci na osnovu koje je opisana vrsta 

Scilla lakusicii potječu sa brda Leotar 

iznad Trebinja u Hercegovini, sa visine cca 

1150 m (locus classicus), sa krečnjačke kamenjare 

u pukotinama stijena i među kamenitim 

blokovima, sabranih 11. juna 

1981. godine. Holotip (holotypus) se čuva 

u Herbariju Zemaljskog muzeja u Sarajevu 

(SARA). Autor je također poslao u druge 

herbarske zbirke primjerke ove vrste 

(isotypus). 

Važno je istaknuti da je vrsta Scilla lakusicii 

dobila naziv prema Šilićevom dragom 

kolegi i prijatelju prof. dr. Radomiru Lakušiću 

(1933 – 2005), bivšem dugogodišnjem 

Foto: D. Šoljan - Scilla lakusicii Šilić 

i cijenjenom profesoru fitoekologije i fitocenologije 

na Odsjeku za biologiju Prirodno-matematičkog 

fakulteta Univerziteta u 

Sarajevu i plodnog istraživača flore i vegetacije 

jugoistočnih Dinarida, također učesnika 

i voditelja ogromnog broja znanstvenih 

projekata. 

Najzad, treba dodati da istraživački rad dr. 

Čedomila Šilića, autora vrste Scilla lakusicii, 

na otkriću ovog taksona predstavlja 

primjer izrazito pedantnog, ozbiljnog, 

upornog, predanog i znanstveno odgovornog 

rada koji je obuhvaćao i eksperimentalni 

dio rada tokom skoro dvije decenije. 

Opis vrste 

U radu u kojem je Šilić 1991. godine objavio 

otkriće vrste Scilla lakusicii nalazi se 

njen detaljan opis na latinskom jeziku, 

kako to zahtijeva “Codex botaničke nomenklature”, 

i na našem jeziku kojeg u daljem 

tekstu prenosimo. 

Lukovice su široko jajaste ili okruglaste 

(2-) 2,5-3,5 (-5,5) cm visoke i 2-3 (4,5) cm 

široke. Najšire su su na sredini visine. T u n 

i k a je debela, izvana tamnosmeđa, iznutra 

bjeličasto sivkasta i sedefasta. Korjenovi 

su brojni, bijeli, do 2 mm debeli, dvogodišnji, 

u gornjoj trećini oskudno razgranati 

na 2-3 (-4) kraća ogranka. Iz jedne lukovice 

u prosjeku se razvija (3-) 5-6 (-9) listova 

koji se razvijaju prije cvjetanja. Listovi su 

više-manje položeni (plagiotropni) (15) 

20-40 (-45) cm dugi i 0,7-1,5 (-1,7) cm široki, 

zelenosivkasti, žljebasti, pri vrhu se 

naglo sužavaju u tupi vrh. 

Iz jedne lukovice se razvijaju 1-2 (-4) batva 

(scapus) koja su (10) 15-45 cm visoka (3-) 

4-5 mm debela, svijetlozelena (u zoni infloroscencije 

ametistnoljubičasta), gola, 

valjkasta, uzdužno izbrazdana. Grozdasta 

inflorescencija (cvat) izdužena, u fazi punog 

cvjetanja 6-11 (-12) cm duga i oko 4-5 

(-6) cm široka, gusta, sastavljena od 30-90 

(175) cvjetova. Peteljke potpuno razvijenih 

cvjetova 2-2,2 (-4,0) cm duge, 0,8-1,0 

mm debele, okruglaste, ametistne boje, 

prave ili lučno savijene prema gore. Brakteje 

male, ispod 1 mm, bjeličaste. 


32 Floristički endemični kutak Bosne i Hercegovine 

Otvoreni cvjetovi zvjezdasti, oko 10-14 

mm u promjeru, ametistne boje. Prašnici 

plavi, nitasti. Čahure gotovo kuglaste cca 

6-6,5 mm u promjeru. 

Zrele sjemenke crno-tamnokestenjaste, 

sjajne, gotovo okruglaste, s jedne strane 

ravne, 4 mm duge i 2-2,5 mm široke; osušene 

sjemenke (2,5) 3-3,5 mm duge i 2-2,5 

mm široke, ujednačeno crne i bez sjaja, više-manje 

spljoštene. 

Vrijeme cvjetanja: (III -) IV - VI mjesec, 

zavisno od nadmorske visine 

Rasprostranjenost i stanište 

Lakušićevog procjepka 

Endemična vrsta jugoistočnih Dinarida 

Scilla lakusicii ima relativno uzak areal jer 

je rasprostranjena samo na području Bosne 

i Hercegovine i to u jugoistočnoj Hercegovini, 

također u Crnoj Gori i Albaniji. 

Materijal koji je autor vrste dr. Šilić pohranio 

u Herbarij Zemaljskog muzeja u Sarajevu 

sa svojih terenskih istraživanja potječe 

sa sljedećih lokaliteta: 

Hercegovina : planina Sitnica kod Ljubinja, 

Bjelasnica ispod Popovog polja, brdo Leotar 

iznad Trebinja, brdo Gljiva iznad Trebinja, 

sjeverne i sjeverozapadne padine Orijen pl. 

Crna Gora: Orjen pl., Prašne rupe, Prčanj, 

Vrbanj, iznad Risna, Ledenice - Dragalj - 

Grahovo, Trebjesa, iznad Nikšića, donje 

padine Njegoš pl., na putu Nikšić - Gacko, 

Lovćen, na putu za Cetinje, Ivanova korita, 

Štirovnik, Jezerski vrh i dr. 

Tokom studije kompleksa populacija procjepka 

Šilić je veliku pažnju obratio na uvjete 

staništa na kojim se razvijaju. Populacije 

na krškim poljima, vlažnim poplavnim 

livadama i košanicama su higrofilnog karaktera, 

te se razvijaju na oglejenim, ilovasto-glinastim, 

mineralnim i organskim tlima, 

i na mjestima u visinskom rasponu od 

30 do 1200 m nad morem. Ova staništa 

naseljava livadni procjepak (S. litardierei ) 

i često se javlja s takvim mnoštvom individua 

tako da se u vrijeme cvjetanja po plavoj 

boji cvjetova iz velike daljine može zamijetiti. 

Tu pokrovnost vegetacije najčešće 

iznosi 100%. 

Staništa Lakušićevog procjepka bitno se 

razlikuju od livadnog procjepka, jer su to 

redovno otvorene krečnjačke i krečnjačkodolomitne 

kamenjare mediteransko-montanog 

i supramediteranskog područja, pukotine 

krečnjačkih stijena, strmi odsjeci, 

stjenovite police i među kamenitim blokovima. 

Tu procjepak raste na izrazito grubim, 

skeletnim i skeletoidnim tlima, na 

nadmorskim visinama od oko 400 do 1800 

m nad morem. 

Pokrovnost vegetacije na navedenim staništima 

je oko 50%. Biljne zajednice u kojim 

se susreće vrsta Scilla lakusicii pripadaju 

vegetacijskim redovima Scorzonero- 

Chrysopogonetalia, Arhenatheretalia, 

Seslerietalia juncifoliae i Moltkeetalia 

petraeae, tj. zajednicama vezanim za suhe 

i tople kamenjarske površine i pukotine 

stijena. 

Najnoviji znanstveni osvrt na 

vrstu Scilla lakusicii 

Na Međunarodnom naučnom skupu Prirodne 

i društvene vrijednosti ekosistema 

Dinarida posvećenom životu i djelu prof. 

dr. Radomira Lakušića, održanom u Beranima, 

Andrijevici i Plavu u Crnoj gori, od 

25. do 27. maja 2007. godine, bio je zapažen 

referat grupe autora: S. Šiljak-Yakovlev, 

O. Robin, D. Papeš i Č. Šilić pod naslovom: 

“Molekularno-citogenetičke osobenosti dinarskih 

endema Chouardia lakusicii (Šilić) 

Speta i Ch. litardierei (Breistr.) Speta”. 

U zaključku svoga rada autori iznose: “Jedinstveni 

osnovni broj, x=13, kao i svojstvena 

morfologija i veličina hromosoma, 

te organizacija rDNA gena i veličina genoma 

ukazuju na specifične citogenetičke 

odlike koje u potpunosti opravdavaju postojanje 

dvije samostalne vrste kao i njihovo 

izdvajanje iz roda Scilla u novi rod 

Chouardia Speta”. 

Foto: D. Šoljan - Skupina individua Lakušićevog procjepka uzgojena u Botaničkom vrtu Zemaljskog 

muzeja u Sarajevu 

Detalj cvati 

Glavne morfološke razlike između jedinki populacija 

procjepka u centralnim i sjeverozapadnim (A) i jugoistočnim 

(B) dijelovima areala na području Dinarida, 

na osnovu kojih je Šilić definirao novu vrstu Scilla 

lakusicii (crtež preuzet od Šilića, 1990) 

Dakle, upotrebom molekularno-citogenetičke 

metode u istraživanju vrste Scilla lakusicii 

i njoj srodne S. litardierei potvrđeno 

je postojanje razlika, a koje je Šilić 

znanstveno argumentirano iznio korištenjem 

niza drugih metoda rada u svom 

istraživanju u definiranju novog taksona za 

nauku 26 godina prije. 

Očuvanje i primjena vrste 

U toku dugogodišnje Šilićeve studije kompleksa 

populacija procjepka sa različitih 

lokaliteta, kako smo prethodno naveli, bila 

je uključena eksperimentalna metoda. Uzgajani 

uzorci su komparativno proučavani 

u pogledu morfologije i fenologije u Botaničkom 

vrtu Zemaljskog muzeja u Sarajevu. 

Ovaj pristup proučavanja autoru je 

omogućio da uvidi da su se bez obzira na 

uzgoj u novim i jednakim uvjetima za sve 

prenesene biljke morfološke karakteristike 

u izvornom stanju očuvale iz čega je slijedio 

zaključak da su genetički fiksirane, a 

što je, pored ostalog, išlo u prilog otkriću 

nove vrste - Scilla lakusicii. 

Izvedeni višegodišnji eksperiment je pokazao 

da se Lakušićev procjepak može uspješno 

uzgajati u kulturi i razmnožavati. To 

ujedno znači da se ova vrijedna endemična 

svojta može uspješno očuvati i u pogledu 

rasprostranjenosti, širiti što je od velikog 

značaja, jer kako smo istaknuli, vrsta Scilla 

lacusicii ima relativno uzak areal, osobito 

na prostoru Bosne i Hercegovine. 

U fenofazi cvjetanja, Lakušićev procjepak 

je posebno atraktivan što potvrđuju fotografije 

priložene u ovom radu. Značajno je 

istaknuti da ova fenofaza relativno dugo 

traje (više od 15 dana), te i zbog toga Lakušićev 

procjepak može imati uspješnu primjenu 

u hortikulturi. 


Ekološki nekrolog 

33 

NESTANAK 

TISOVE ŠUME 

U Ajdinovićima kod Olova uništena je posljednja 

tisova šuma a da pri tom niko nije reagovao. 

Analize su svojevremeno pokazale pravi spektar 

rijetkih genotipova koji se nigdje drugo u Evropi ne 

mogu naći 

Tisovi panjevi u šumi kod Ajdinovića 

Prof. dr. Dalibor Ballian, 

Šumarski fakultet Sarajevo 

U 

Bosni i Hercegovini kao centralnoj 

zemlji zapadnog Balkana, tisa se 

uglavnom javlja u području bukovih 

šuma, šuma jele i bukve, te na nekim 

višim planinama u šumama smreke i jele. 

Obično raste na sjevernim ekspozicijama, 

odnosno na svježijim tipovima tala. Nalazimo 

je na nadmorskim visinama od 300 

do 1500 m. 

Na rasprostiranje tise u Bosni i Hercegovini 

presudnu ulogu je odigrao čovjek i to 

već stoljećima unazad, još od Rimskog perioda, 

kada je nekontroliranim sječama tisovih 

stabala devastirao njeno prirodno 

rasprostiranje, a što se nažalost dešava i 

danas. Razlog je prije svega u kvalitetnom i 

trajnom drvu tise, koje je tamno smeđe 

boje, te koje se lako mehanički obrađuje i 

ima svoje mjesto u svakodnevnom životu 

čovjeka na ovim prostorima. Također pored 

čovjeka i njen jako spori rast je također 

doprinio njenom nestanku. 

Tisa kao drvo, kod svih naroda koji žive u 

Bosni i Hercegovini ima posebno značenje, 

prije svega to proističe iz njene sposobnosti 

da doživi veliku starost, do 1000 godina. 

Stoga narodi tisu smatraju za simbol dugovječnosti 

i kao takvu su je koristili u određenim 

ritualima ili izradi amajlija, što se u nekim 

područjima središnje Bosne zadržalo i 

do danas. Prije svega to ogleda u tome, da su 

ljudi prilikom gradnje kuća ili nekih drugih 

Ostavljeni krš i neiskoristivo drvo tise 

objekata, komade tisovog drva ugrađivali u 

taj objekt, da mu na taj način daju dugovječnosti. 

Tisovo drvo se rabilo i u izradi amajlija 

koje su svakodnevno nosile na odjeći ili 

pak na opremama radnih životinja u seoskim 

domaćinstvima. Ako je nedostajalo 

drvo tise iz šume za takve rituale, koristili su 

i drvo sa stabla koja su se sadila po selima. 

Također su se za domaćinstvo izrađivali 

određeni predmeti koji su imali svakodnevnu 

primjenu u domaćinstvu, obično u vidu 

nekih posuda ili kutija ili su imali određenu 

spiritualnu vrijednost, ili kao predmeti koji 

su simbolizirali dugovječnost. Stoga je tisovo 

drvo bilo jako traženo i uvijek je imalo 

visoku vrijednost u seoskim područjima, a 

kako se demografska struktura gradova izmijenila, 

danas tisove amajlije možemo naći 

na štandovima prodavača u svim glavnim 

ulicama u gradovima BiH. 

Da bi trgovci došli do drva za izradu amajlija 

naročito danas, kad je tisa ‘’navodno’’ 

zaštićena, pribjegava se stalnim nelegalnim 

sječama, odnosno, narodski rečeno 

‘’krađi drva’’. To je i osnovni razlog zašto 

ionako rijetka stabla tise ubrzano nestaju 

iz naših prirodnih šuma, te je iz godine u 

godinu postalo vrlo teško naći tisu u prirodnim 

šumama. Jedno od posljednjih relativno 

očuvanih nalazišta tise, gdje je ona 

gradila tipičnu tisovu šumu (sastojinu) nalazilo 

se kod sela Ajdinovići. Na ovom lokalitetu 

pored grmova tise smo mogli naći 

i prava stabla stara nekih 60 do 70 godina, 

koja su unazad mjesec dana posječena (slike 

u prilogu ovog teksta su napravljene 

23.07.2010. god.). Pored toga ova populacija 

tise je i molekularno-genetički obrađena, 

a analiza je pokazala pravi spektar rijetkih 

genotipova koji se nigdje drugo u 

Europi ne mogu naći. Također se počelo s 

istraživanjem ekologije ove populacije, postavljena 

je trajna pokusna površina i napravljena 

su prva mjerenja, ali izgleda i 

posljednja. 


34 

In memoriam 

Sada je sve nestalo u nepovrat, uništena 

jedna velika vrijednost, koja se ne može 

nadoknaditi, a da se društvena zajednica, 

posebno lokalna, nije ni reagirala da se 

nađu počinioci ovog vandalskog čina. 

Tako nitko ne pokazuje nikakvu zainteresiranost 

za ovo, izuzev županijskog šumarskog 

inspektora koji pokušava da riješi 

ovaj slučaj. 

S druge strane počinioci ovoga vandalskog 

djela su veoma dobro organizirani, nakon 

sječe, drvo tise je brzo prevezeno i uskoro 

će se u obliku pločica za trofeje i amajlija 

naći na tržištu (našim ulicama), te istim 

donijeti zavidnu zaradu. Kako mi pak možemo 

prikazati ukupnu materijalnu i nematerijalnu 

štetu. Vrlo teško, ali gruba 

procjena o vrijednosti drva pokazuje da je 

u pitanju vrijednost oko 10.000 KM, jer 

mali dijelovi tisova drva (dugi oko 30-40 

cm) se prodaju po cijeni i do 100 KM. 

Možda se čini pretencioznim dana suma, 

ali kako je ovdje posjećeno i otuđeno nekoliko 

desetina stabala lako je ugrubo 

doći do te vrijednosti. Pored toga nesavjesni 

pojedinac je ostavio u šumi sve ono što 

mu nije moglo donijeti zaradu, te su tako 

ostali svi lošiji komadi krupnog drva, koji 

su se također mogli iskoristiti. Kako pak 

prikazati onu drugu štetu, gubitka jednog 

veoma rijetkog i specifičnog ekosustava, 

to još ne znamo, ali možemo s sigurnošću 

reći da je šteta za znanost nemjeriva, o gubitku 

za ekologiju tog jedinstvenog ekosustava 

nemamo mogućnosti da izrazimo 

vrijednost. 

O svemu možemo da nagađamo, a prije 

svega da postavimo pitanje zar se to moglo 

dogoditi, pa imamo službu za čuvanje 

šuma, policiju, ekologe i brojne druge. 

Možda ovdje i treba tražiti i odgovor. Ipak 

osvrnimo se na čuvarsku službu koja je 

izuzeta iz poduzeća, te je prebačena u okvir 

kantonalnih šumskih uprava. Sada imamo 

slabu suradnju s lokalnim poduzećima, veliko 

administriranje, velike nadležnosti i 

još veće nenadležnosti tog glomaznog aparata, 

kao i zakonsku nedefiniranost. Tako u 

zadnje vrijeme se na mnogim mjestima 

mogu susresti slični problemi. Ostaje pitanje 

dali će ta čuvarska služba šuma profunkcionirati, 

možda s novim zakonom o 

šumama koji će definirati ulogu te službe, 

te joj dati i odgovarajuće ovlasti. Ipak ovdje 

moramo i sami poraditi na svijesti građana 

ove zemlje koji ne znaju što se događa oko 

njih, a sve zbog borbe za golu egzistenciju 

u ovim teškim vremenima. Pored toga i 

svaki od nas bi trebao biti čuvar šuma, našeg 

jedinog prirodnog dobra, koje polako 

nestaje kao i tise iz Ajdinovića. S druge 

strane je problem trajne zaštite prirodnog 

nasljeđa, koji je praktično samo formalan, 

a sve ostalo je u rukama obično siromašnih 

društvenih zajednica koje jedva preživljavaju. 

Na taj način svakodnevno gubimo 

brojne prirodne vrijednosti u Bosni i Hercegovini. 

Dr. sc. Čedomil Šilić (1937. – 2010.) 

Obitelj, prijatelje, kolege, botaničare i 

ostale biologe Bosne i Hercegovine, 

ali i izvan nje, iznenadila je i duboko 

potresla vijest da je 21. oktobra ove godine 

prestalo kucati srce dr. Čedomila Šilića. 

Znalo se da je duži vremenski period njegovo 

zdravlje bilo ozbiljno narušeno, ali se također 

znalo da je njegovo mentalno zdravlje 

bilo mladalački snažno. Tokom života puno 

je čitao, stvarao nova znanstvena, stručna, 

popularna i umjetnička djela, koristio je pogodnosti 

kompjuterske tehnike. Nažalost, 

mnoga djela ostala su nedovršena. 

Čedomil Šilić rođen je 4. februara 1937. 

godine u Sarajevu. U rodnom gradu je završio 

osnovnu školu, a zatim Srednju šumarsku 

školu. Zahvaljujući srednjoškolskom 

profesoru Hrvoju Kovačeviću 

otkriven je njegov talent za upoznavanje 

biljnog svijeta. Školovanje nastavlja na Šumarskom 

fakultetu u Sarajevu i paralelno 

radi da bi se samostalno izdržavao tokom 

studiranja. Zarađuje ilustrirajući, knjige i 

druge publikacije u čemu mu je pomogao 

njegov talent za crtanje i slikanje koji je dalje 

razvijao tokom studija uključujući se u 

rad Likovne sekcije Akademskog kulturno-umjetničkog 

društva „Slobodan Princip 

Seljo“ u Sarajevu. Održao je nekoliko 

samostalnih likovnih izložbi uljanih slika i 

grafika u Sarajevu i izvan njega. Na smotri 

kulturno-umjetničkih društava slikara – 

BOTANIČAR 

VRHUNSKIH 

POSTIGNUĆA 

Bio je veliki ljubitelj i poznavalac biljnog svijeta, 

stvaralac, umjetnik i strastveni borac za očuvanje 

raznolikosti prirode, posebno endemičnih biljaka 

Bosne i Hercegovine. 

Stvaralaštvo dr. sc. Čedomila Šilića ogleda se u: 

54 rada objavljena u tiskanom obliku, od kojih je 

jedan monografskog tipa, 29 stručnih, 22 izviješća 

na znanstvenim i stručnim skupovima, 15 učešća 

u znanstvenim projektima, 130 znanstvenopopularnih 

i popularnih radova, osam znanstvenopopularnih 

knjiga, devet umjetničkih i muzeoloških 

izložbi itd. 

amatera BiH 1963. godine nagrađen je prvom 

nagradom. Također je tokom studija 

bio aktivan član Foto-kluba „Sarajevo“. Stečeno 

znanje i vještina izrade umjetničkih 

fotografija omogućilo mu je da nastupa sa 

svojim radovima na izložbama u zemlji i 

inozemstvu za što je bio i nagrađivan. 

Za vrijeme redovitog studija zapošljava se 

kao stručni nadzornik u Planinarskoj bašti 

„Alpinetum“ na Trebeviću gdje je imao 

priliku proširiti svoje botaničko znanje, 

steći iskustvo, posebno u oblasti floristike, 

kao i vođenju poslova u toj vrsti djelatnosti 

što će mu kasnije biti od velike koristi kada 

se 1963. godine zapošljava kao honorarni 

šef Botaničkog vrta Zemaljskog muzeja. 

Godine 1964. stupa u redoviti radni odnos 

u Zemaljskom muzeju u Sarajevu u Prirodnjačkom 

odjeljenju u zvanju kustos-biolog, 

stručnjak za cvjetnice i šef Botaničkog 

vrta. U ovoj instituciji nastavlja kontinuirano 

raditi, usavršavati se, napredovati u 

muzeološkim zvanjima, od kustosa do najvišeg 

zvanja znanstveni savjetnik, u kojem 

je otišao u mirovinu 1996. godine. 

Paralelno s muzeološkim, Čedomil Šilić 

bavi se i znanstvenim radom u oblastima: 

taksonomije, ekologije, korologije, fenologije 

i vegetacije. Taj interes ga dovodi do 

mogućnosti da prijavi, uradi i obrani doktorsku 

disertaciju na Univerzitetu u Ljubljani 

pod naslovom “Monografija genusa 


Zanimljivi kukci 

35 

Satureja L., Calamintha Moench, Micromeria 

Bentham, Acinos Moench i Clinopodium 

L. u flori Jugoslavije”. Mentor ovog 

rada je bio botaničar svjetskog ranga akademik 

Ernest Mayer. U decembru 1974. 

godine Čedomil Šilić promoviran je u doktora 

botaničkih znanosti. 

Znanstveni opus dr. sc. Čedomila Šilića 

vrlo je bogat i sadržan je u 54 rada objavljena 

u časopisima: Radovi šumarskog fakulteta 

u Sarajevu, Godišnjak Biološkog instituta 

u Sarajevu, Bilten Društva ekologa 

BiH, Botanical Journal of the Linnean Society, 

Natura Croatica, Acta Botanica Croatica 

i drugim, a najviše u eminentnom časopisu 

Glasniku Zemaljskog muzeja Bosne 

i Hercegovine, časopisu institucije u kojoj 

je proveo radeći punih 30 godina. 

U svojim znanstvenim radovima dr. Šilić 

opisao je 36 taksona, novih ili pak u novoj 

kombinaciji. Navest ćemo imena samo nekoliko 

novih vrsta: Satureja horvatii, S. 

adamovicii, S. fukarekii, S. visianii, Micromeria 

kosaninii, Calamintha vardarensis, 

Scilla lakusicii... Bavio se i istraživanjem 

vegetacije i fitocenološku znanost 

obogatio je s tri vegetacijske jedinice. 

Znanstveni rad dr. Šilić realizirao je također 

učestvujući u velikom broju znanstvenih 

projekata bilo kao član tima ili kao 

voditelj. Prvi projekt u kojem je učestvovao 

daleke 1968. godine imao je naslov “Rijetke 

i zaštićene biljne vrste Nacionalnog 

parka “Sutjeska”. Zatim su slijedili projekti: 

“Biološko upoznavanje prašumskog 

područja Perućica u kompleksu planina 

Maglića, Volujaka i Zelengore”, “Vegetacijska 

karta Jugoslavije - teritorij BiH”, “Hercegovački 

endemni centar u sklopu planina 

Prenj, Čvrsnica i Čabulja“ i niz drugih. 

Posljednji projekt u kojem je učestvovao 

(2006./2007) bio je „Nacionalna strategija i 

akcioni plan za zaštitu biološke i pejsažne 

raznolikosti Bosne i Hercegovine”. 

Veliku popularnost dr. Šilić doživio je zahvaljujući 

znanstveno-popularnim knjigama 

koje je prvo objavljivao u ediciji „Priroda 

Jugoslavije” (nastala je na njegovu 

inicijativu 1969. godine) sa sljedećim naslovima: 

“ Atlas drveća i grmlja” (1973.), 

“Šumske zeljaste biljke” (1977.), „Endemične 

biljke” (1984.) i “ Ukrasno drveće i 

grmlje” (1990.). Neke od ovih knjiga imale 

su četiri izdanja. Prema ocjeni biologa kao i 

estetičara Šilićeve ilustracije u svim ovim 

knjigama su vrhunske kvalitete, jer pružaju 

odličnu informaciju u funkciji determinacije 

obrađenih biljka, a istovremeno svojom 

ljepotom pružaju poseban doživljaj i privlače 

ne samo botaničare nego i neprofesionalce, 

općenito ljubitelje biljaka. Potražnja za 

ovim knjigama i do danas je vrlo velika. 

Nakon posljednjeg rata dr. Šilić inicira 

novu ediciju pod naslovom “Priroda Bosne 

i Hercegovine“ i 2002. godine u njoj objavljuje 

svoju prvu knjigu “ Endemične i rijetke 

biljke Parka prirode Blidinje”, a 2005. 

Dr. sc. Čedomil Šilić 

zračio je dobrotom, 

jednostavnošću, nenametljivošću, 

tolerantnošću 

i nesebičnošću 

koja je bila do vrhunca 

izražena kada je u 

pitanju prenošenje 

svoga bogatog znanja 

na druge. 

godine drugu pod naslovom “Atlas dendroflore 

(drveće i grmlje) Bosne i Hercegovine”. 

Najzad, 2006. godine izlazi još jedna 

znanstveno-popularna knjiga pod naslovom 

“Botanička bašta planinske flore Crne 

Gore Kolašin (Dulovine)“ u izdanju “Agencije 

Valjevac“ iz Valjeva. 

Dr. Šilić posvetio je puno vremena u objavljivanju 

popularnih radova i u ovoj skupini 

ima ih više od 130, a u pogledu sadržaja vrlo 

raznovrsnih. Pisao je o: šumama, rijetkim, 

zaštićenim i ukrasnim biljkama, nacionalnim 

parkovima itd. Sve ove radove objedinjavala 

je Šilićeva želja da širokoj čitalačkoj 

publici, počevši od najmlađeg uzrasta do 

odraslih, približi živi svijet na pristupačan 

način i da ju senzibilizira za očuvanje njegovog 

bogatstva i ljepote, posebno Bosne i 

Hercegovine. Urednici časopisa rado su 

objavljivali i često naručivali radove ovog 

autora. To su bili časopisi: “Biološki list“, 

“Pionir“, “ Stećak“, “Palčić“, a od 1997. godine, 

kada je počeo izlaziti časopis “Fondeko 

svijet“ u Sarajevu, redovito, iz broja u broj 

su se nalazili prilozi dr. Šilića. 

Za svoje pregalaštvo više puta je nagrađivan, 

dobitnik je plaketa, zahvalnica diploma i 

Ordena rada sa zlatnim vijencem “za naročite 

zasluge i postignute uspjehe u radu od 

značaja za napredak zemlje” (1989.). 

Dr. sc. Čedomil Šilić zračio je dobrotom, 

jednostavnošću, nenametljivošću, tolerantnošću 

i nesebičnošću koja je bila do vrhunca 

izražena kada je u pitanju prenošenje 

svoga bogatog znanja na druge. Bio je 

vrstan učitelj i savjetodavac. Njegovo mišljenje 

se moglo bez dvojbe prihvatiti i uvažiti. 

Pedantan u radu do krajnosti, istrajan 

također. Svi oni koji su bili uz njega, posebno 

njegova vjerna i požrtvovana supruga 

Dobrila, sinovi Igor i Dario i njegov unuk 

Davor, koji mu je posljednjih devet godina 

pričinjavao silnu radost, prijatelji i kolege 

osjetit će veliku prazninu što nije više 

među njima, ali i veliki ponos što su mogli 

biti s njim. Svjetlo koje će svijetliti, i to 

jako, iz brojnih djela dr. sc. Čedomila Šilića 

obasjavat i oživljavat će njegov lik dugo u 

budućnosti. 


MOSTARSKE 

STRIZIBUBE 

Strizibube (Cerambycidae) porodica 

kukaca iz reda kornjaša obuhvata oko 

35.000 vrsta od kojih u Evropi dolazi oko 

640. Narodni naziv dolazi od njihove sposobnosi 

da proizvode zvuk koji podsjeća na 

struganje. Victor Apfelbeck navodi 162 vrste 

za područje BiH. (Cerambycidae iz 

Bosne i Hercegovine, GZM B i H, 1891). 

Ovom prilikom su prikazane dvije vrste iz 

grupe cvjetnih strizibuba. 

Stictoleptura cordigera (Fuesslins, 1775.) 

Stictoleptura cordigera je turansko-evropska 

vrsta koja je u Evropi raširena od Španije 

do Crnog i Egejskog mora. U Aziji je zabilježena 

na Kavkazu, Iranu kao i u zemljama 

Levanta. Ličinka je bijela sa žutom glavom, 

ca 27 mm duga. Živi najčešće u hrastovom 

drvetu, ali se može naći i u bukvi, kestenu, 

alepskom boru i čempresu. Na području 

Mostara najčešće se sreće u drvetu drače 

Paliurus spina-christi Mill. Odrasli kukci 

se hrane peludom cvjetova različitih vrsta, 

najčešće rodova stričak Carduus i čkalj Onopordum 

(foto). Dugi su 15-20 mm crne boje 

sa crvenim pokrovnim krilima. U sredini 

pokrovnih krila širi se crna mrlja u obliku 

srca (ime, cordigera = nosi srce). Apfelbeck 

navodi vrstu samo za područje Hercegovine 

(Domanovići, Bileća). 

Purpuricenus budensis (Goeze, 1783.) 

Južnoevropsko-sredozemna vrsta koja je u 

Evropi raširena od Španije preko južnih 

obala Francuske do Balkana. U Aziji je zabilježena 

na Kavkazu, Turskoj kao i u zemljama 

Levanta. Živi najčešće u hrastovom drvetu, 

ali se može naći i u bukvi, vrbi, brijestu. 

Na području Hercegovine najčešće se sreće 

u drvetu drače Paliurus spina-christi Mill. 

(Apfelbeck, 1890.). Odrasli kukci se hrane 

peludom cvjetova različitih vrsta štitarki 

kao i rodova Carduus i Onopordum (foto). 

Dugi su 15-20 mm crne boje sa crvenim pokrovnim 

krilima. Vrh pokrovnih krila je 

crne boje sa užom crnom trakom koja se 

pruža negdja do sredine krila. Apfelbeck navodi 

vrstu kao veoma čestu za područje 

Hercegovine. 

Foto: S. Maslo - Pasjak Mostar 


36 Vrelo inspiracije 

ŽIVAHNI ŽUBOR ŽIVOTA 

Preokupirani svakodnevnom trkom za sticanjem raznih dobara u tom sticanju 

sve što nam smeta i što je otpad od naše svakodnevnice, bacamo u rijeke ili na 

njihove obale. Kao odnijeće to voda. Zaista. A kome? 

Dilista Hrkaš 

“Ako na ovoj planeti postoji magija, onda 

je ona u vodi” – Loren Eiselen 

Čudesnost i veličina vode ogleda se 

svuda oko nas i u nama, izražena na 

nebrojeno mnogo načina, a jedan, 

nama Bosancima i Hercegovcima, nadasve 

blizak i drag, je kroz pjesmu, onu našu 

ljubavnu baladu spojenu često sa temom 

vode. Tako su eto i nastale “Vrbas voda nosila 

jablana...”, “Dvije su se vode zavadile, 

Ćehotina i studena Drina...”, “Sa Igmana 

pogledat je lijepo, gdje se Bosna razlijeva 

daleko...”, “Duhni vjetre malo sa Neretve...”, 

“Pokraj Save bagrem drvo raste...” i mnoge 

druge sevdalinke koje u stihovima, koji se 

lako pamte i lijepo pjevaju, pronose slavu i 

ljepotu poznatih bosanskohercegovačkih 

rijeka, koje su odvajkada ljudima na ovim 

prostorima omogućavale život i življenje. 

Opjevavanje voda, naših hladnih, čas mirnih, 

čas plahovitih rijeka, koje hitaju niz 

padine i strmine bosanskih i hercegovačkih 

planina u plave zagrljaje Jadrana i Crnog 

mora, bio je jedan od načina da se toj 

vodi i životu sa njom i oko nje odaje ljubav 

i poštovanje i naglasi koliko nam je važna 

i potrebna, kako za život, tako i za pjesmu. 

Pa, kakvi bi to bili teferiči i izleti, ako nisu 

pored vode! A gdje se to najbolje može 

ohladiti lubenica, a tek rakija i pivo?! Gdje, 

nego u hladnim potocima i rukavcima rijeka, 

na bistrim izvorima, u zelenilu koje 

ih okružuje. I, nemojte misliti da i danas, 

ovi moderni pjesnici i pjevači zaboravljaju 

vode. Ne, nikako! Samo poslušajte, čut 

ćete kako negdje u pjesmi teče voda! 

Pjevanje sevdalinke je gotovo uvijek u 

svojoj melodiji bilo prožeto zvucima žuborenja 

ili tečenja vode, pa i sama pjesma 

nekako teče kao rijeka, mirno i lagano, 

želeći da potraje što duže i ostavi nezaborav. 

Ponekad su ti zvuci brži i glasniji, baš 

poput proljetne plahovitosti i žurnog preskakivanje 

vode preko kamenja i stijena u 

njenom spuštanju prema dolinama kojima 

će sa sobom donijeti svu radost života. 

Međutim, voda je bila i ostala nepresušna 

inspiracija i u svim drugim oblicima umjetničkog 

izražavanja ljudi, pa u ovisnosti 

od toga koji nam je bliži ili draži, više smo 

i upoznati sa njegovim sadržajem. 

Ono što ovu lijepu priču nažalost kvari su 

neka dešavanja posljednjih godina koja 

imaju sve manje veze sa ljubavlju prema 

Foto: M. Salihagić - Gorsky, Neretva 

Međutim, voda je bila i ostala nepresušna inspiracija 

i u svim drugim oblicima umjetničkog izražavanja 

ljudi, pa u ovisnosti od toga koji nam je bliži ili draži, 

više smo i upoznati sa njegovim sadržajem. 

vodi i našim stoljećima njegovanim i čuvenim 

kultnim odnosom prema tom izvoru 

života, jer joj sve češće okrećemo leđa, preokupirani 

svakodnevnom trkom za sticanjem 

raznih dobara. U tom sticanju, usput 

sve što nam smeta i što je otpad od naše 

svakodnevnice, bacamo u rijeke ili na njihove 

obale. Kao, odnijeće to voda. Zaista? 

A kome? 

Zar nije jasno da svi mi, na ovaj ili onaj način, 

živimo nizvodno. Dakle, svi ćemo dobiti 

svoj dio prljave rijeke i njene smećem 

zatrpane obale. I onda će utihnuti i pjesma. 

I neće nas biti na tim obalama, niti da teferičimo, 

niti da hladimo lubenice i pive, niti 

da pjevamo sevdalinke. 

Kada je narodni pjesnik ispjevao “...Bosna 

teče, kroz bašte krivuda, pjesma ori, i čuje se 

svuda...”, sva veličanstvenost života u ovom 

stihu istaknuta je kroz harmoniju sretnih 

odnosa između čovjeka i okruženja u kojem 

živi-pokraj vode i u cvjetnoj bašti koju sam 

stvara. U bašti u kojoj beharaju jabuke i šljive, 

cvjetaju alkatmeri i ruže, loza od grožđa 

pravi hlad, a tiha pjesma djevojačka donosi 

blagost večernjeg smiraja. 

Negdje u blizini teče voda, živahno žubori 

ili lijeno protiče svojim širokim koritom, 

dajući život i snagu onome što je na njenim 

obalama. Da je tome tako, najbolje svjedoče 

naši gradovi nastali i narasli na obalama 

rijeka poput Sarajeva, Mostara, Banjaluke, 

Jajca, Prijedora, Maglaja, Višegrada,Bihaća, 

i desetina drugih koji svojim Bosni, Neretvi, 

Vrbasu, Plivi, Drini, Sani ili Uni uzimaju 

snagu i ljepotu, a nerijetko vraćaju ružnoću 

i umiranje. Zašto? 

Zar samo zato što sve češće zaboravljamo 

gdje smo počeli i kako opstali do dana današnjeg!? 

Zato treba koristiti svaku priliku, pa i 

ovu, i sve nas podsjetiti da još uvijek s ponosom 

možemo reći da živimo u zemlji 

koja je ušla u 21. stoljeće sa poprilično 

očuvanim vodnim bogatstvom i da je 

samo do nas koliko ćemo dugo to uspjeti 

očuvati. A sve u cilju nastavka života i 

življenja, teferiča i pjesme, ljubavi i ponosa 

na zemlju koja je poput ćilima protkana 

i izvezena šarenim nitima polja, šuma 

i rijeka u kojima još uvijek iskri naša budućnost. 


Zanimljiva orintologija 

37 

KOS KOJI VOLI 

ČISTE VODE 

Mnoge ptice su svojim životnim navikama vezane uz 

vodu. Vodenkos se ističe po tome što je on indikator 

čistih voda. S obzirom na ovu činjenicu i sve izraženiji 

trend zagađivanja voda ova vrsta svakim danom 

postaje sve ugroženija 

Foto: N. Drocić - Vodenkos 

Mr. Dražen Kotrošan, 

Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine 

Kada sam saznao da će ovaj broj revije 

biti posvećen vodi zamislio sam se 

koja bi ptica, u obilju močvarica i vrsta 

koje su svojim životnim navikama i potrebama 

vezane uz vodu, zaslužila da se izdvoji 

u skladu sa navedenom temom. U tom 

trenutku pred očima mi je bila ptica, snimljena 

na par metara od Vrela Bosne, koja 

je uljepšavala spot koji je prije nekoliko go- 

dina bio emitovan kao najava vremenske 

prognoze na Federalnoj televiziji. Bio je to 

vodenkos. Ova šarmantna ptica, koju sam u 

više navrata posmatrao na našim izvorištima, 

vodotocima i planinskim rijekama, 

smatra se indikatorom čistih voda. Zbog 

toga, mislim da zaslužuje da mu se posveti i 

izdvoji prostor za predstavljanje. 

Prelistate li knjige o pticama ili potražite 

li podatke o vodenkosu na internetu, susret 

ćete se sa obiljem različitih informacija. 

Napomenuću samo neke osnovne. 

Dok stoji na kamenju, slično palčiću, zna nadići rep. U letu izgleda 

nezgrapno, poput letećeg torpeda, ali leti veoma brzo. Krila koristi i 

ispod vode brzo mašući njima što mu povećava brzinu prilikom 

ronjenja. U vrijeme gniježđenja uglavnom je uz izvorišta, brze potoke i 

planinske rijeke, dok se zimi može vidjeti i uz sporije rijeke. Godišnje 

ima dva legla u koja polaže 4 do 6 jaja. Gnijezdo pravi u rupama, 

između kamenja ili ispod mostova. Mladi su čučavci. Uglavnom se 

hrani vodenim insektima i to više tvrdokrilcima, dok rijeđe u ishrani 

koristi manje mekušce i rakove. Ponekad zna da ulovi i manju ribu. 

Vodenkosa je u znanstvene krugove svojim 

opisom uveo Karl Liné 1758. godine, 

pri tome označivši ga latinskim imenom 

Cinclus cinclus. Svrstan je u zasebnu porodicu 

vodenkosova (Cinclidae), a opisano 

je nekoliko podvrsta. Areal rasprostranjenja 

ove vrste obuhvata Evropu, 

Sjevernu Afriku i veći dio Azije (Libanon, 

Mala Azija, Ural, Južni Turkestan, Himalaji, 

Altaj do zapadne Kine i Japana). Vodenkos 

dostiže veličinu do 20 cm, a prepoznatljiv 

je po smeđe obojenom perju, 

koje prekriva veći dio tijela, od kojeg se 

izdvajaju jasno uočljivi vrat i prsa bijele 

boje. Spolovi su veoma slični, dok se mladi 

razlikuju od odraslih. Mladi su obično 

sivo do smeđe obojeni odozgora, dok su 

donji dijelovi tijela crnobijeli i ispjegani. 

Postoji razlika i kod jedinki iz Južne i Jugozapadne 

Evrope, kod kojih je trbuh crn, 

i njihovih srodnika u Srednjoj Evropi i u 

Velikoj Britaniji koji su po trbuhu više riđasti. 

Boravi uz čiste vode gdje voli skakutati 

po kamenju. 

Dok stoji na kamenju, slično palčiću, zna 

nadići rep. U letu izgleda nezgrapno, poput 

letećeg torpeda, ali leti veoma brzo. Krila 

koristi i ispod vode brzo mašući njima što 

mu povećava brzinu prilikom ronjenja. U 

vrijeme gniježđenja uglavnom je uz izvorišta, 

brze potoke i planinske rijeke, dok se 

zimi može vidjeti i uz sporije rijeke. Godišnje 

ima dva legla u koja polaže 4 do 6 jaja. 

Gnijezdo pravi u rupama, između kamenja 

ili ispod mostova. Mladi su čučavci. Uglavnom 

se hrani vodenim insektima i to više 

tvrdokrilcima, dok rjeđe u ishrani koristi 

manje mekušce i rakove. Ponekad zna da 

ulovi i manju ribu. 

Prema posljednjim objavljenim podacima 

BirdLife-a, koji se odnose na procjene 

evropskih populacija u periodu 1990.- 

2000., evropska populacija vodenkosa 

broji između 170.000 i 330.000 gnjezdećih 

parova i stabilna je. Međutim, kao što 

sam napomenuo, vodenkos je vezan uz 

izuzetno čiste vode. Ovo je ujedno i razlog 

što ova vrsta svakog dana postaje sve 

ugroženija. Naime, nepotrebno je naglašavati 

da su naše vode sve više zagađene, a 

čemu nažalost svjedočimo iz minute u 

minut, i da vodenkosu kao čistuncu ovakva 

situacija smanjuje životni prostor. Postavlja 

se pitanje koliko je vrijedno truda 

uputiti još jedan apel za zaštitu izvorišta 

kao što su ona na Vrelu Bosne i Bune gdje 

se vodenkos svakodnevno susreće. Ipak, 

molit ću za njih kao i za dugovječnost naših 

planinskih rijeka kako zbog vodenkosa, 

tako i zbog nas. Na kraju, Vama poštovani 

čitaoci preporučujem da prilikom 

sljedeće posjete nekom od očuvanih brzaka 

obratite pažnju na kamenje koje viri iz 

vode. Možda ćete na nekom od njih vidjeti 

vodenkosa. Ukoliko ga vidite uživajte u 

prizoru koji vam se ukaže, jer je to jedan 

od onih trenutaka u životu kada vrijeme 

vrijedi zaustaviti. 


38 Gradovi i njihove rijeke (3) 

GOSPINA PAPUČA KAO 

ČUVARKUĆA 

Djelovanjem specifičnih faktora, jedan dio Miljacke u dužini od oko 5-6 

kilometara predstavlja endemno područje sa tercijernom florom i faunom, 

naročito u region Darive i ušća Mošćanice koji su opstali i do danas 

Dr. sc.Tatjana Naidhardt, 

Društvo prijatelja grada Sarajeva 

(Nastavak iz prošlog broja) 

Ćumurija most, nazvan po običaju 

istresanja pepela u rijeku iz obližnje 

Ajas-begove mahale (današnji Hotel 

Central) gdje su se proizvodile sablje, sagrađen 

je 1886. godine. U produžetku mosta 

prema današnjoj Katedrali pruža se 

Štrosmajerova ulica, ranije Rudolfova, nazvana 

po austrijskom prestolonasljedniku 

Rudolfu koji je 1888. godine posjetio Sarajevo 

i koji se spominje (sniman je i film) 

vezano za nesretnu ljubav sa Marijom Večeromi 

njihov tragični kraj. Današnji most 

je čelično-rešetkasta mostovska konstrukcija 

sa rasponom od 25 m, izgrađena 1897. 

godine. 

Na desnoj obali rijeke je Despića kuća, dio 

Muzeja grada Sarajeva, koja je građena u 

više faza od XVII vijeka sa karakteristikama 

bosansko-orijentalne arhitekture do 

evropskih stilskih karakteristika tokom 

XVIII i XIX vijeka prilikom brojnih adap- 

Foto: E. Joldaš - Ćumurija most 

tacija. Predstavlja primjer pravoslavne građanske 

kulture stanovanja u Sarajevu. Članovi 

bogate trgovačke porodice Despić 

organizovali su u svojoj kući prve pozorišne 

predstave u Sarajevu. Njeni vlasnici su 

poklonili kuću Gradu, pod uslovom da 

ostane kao muzejski objekat. 

Zgrada Srpskog kulturnog društva „Prosvjeta“ 

izgrađena je po projektu arhitekte 

Miloša Miladinovića sa zanimljivim ugaonim 

rješenjem zgrade i skulpturom na 

krovu. 

Drvenija most koji spaja više školskih 

objekata, bio je i ostao sastajalište mladih. 

Zvao se Gimnazijski most i izgrađen je 

1899. godine. Više puta je bio ugrožen bujicama 

rijeke, te rekonstruisan u više navrata. 

Posljednja izgradnja mosta predstavlja 

poklon GP Hidrogradnje 

građanima Sarajeva i predstavlja masivnu 

i snažnu konstrukciju u odnosu na ranije, 

krhkije verzije. 

Čobanija most, nazvan i Pozorišni most, 

izgrađen je 1886. godine kao čelično-rešetkasta 

konstrukcija kao i Ćumurija most. 

Bujica je porušila most, te je 1888. izgrađen 

novi. Na desnoj obali Miljacke nalaze 

se Narodno pozorište, te Glavna Pošta. 

Zgrada Narodnog pozorišta izgrađena je 

po projektu češkog arhitekte Karla Paržika 

1897./98. godine u stilu neorenesanse. 

Ovaj objekat kulture i umjetnosti bio je za 

vrijeme austrougarske uprave Društveni 

dom i stjecište raznih društava: Gospodskog 

kluba (Herren Klub), Pjevačkog društva 

Trebević, Muškog pjevačkog društva, 

Vojnog veteranskog društva baruna Apela, 

Češke besede i drugih. Godine 1921. dobiva 

funkciju Narodnog pozorišta što ostaje 

do današnjih dana. 

Zgrada Glavne pošte je završena i otvorena 

1913. godine, po projektu Josipa Vancaša. 

Nova arhitektonska kretanja primjetna su 

u enterijeru, dominantna u razvoju sarajevskog 

stila secesije. Centralni prostor šalter 

sale pokriven je rešetkastom željeznom 

konstrukcijom sa staklenim pokrovom, što 

omogućava prirodno osvjetljenje. Kao jedan 

od strateških objekata Grada, potpuno 

je izgorio 2. maja 1992. godine, rekonstruisan 

je i adaptiran 2001. godine. 

Na lijevoj obali Miljacke, uz šetnicu, je 

Akademija likovnih i primijenjenih umjetnosti, 

prvobitno izgrađena kao Evangelistička 

crkva, po zamisli arhitekte Karla 

Paržika 1989/99. godine uz dodatnu gradnju 

bočnih krila crkve 1911. godine. 

Skenderija most se nalazi u blizini ušća 

Koševskog potoka u Miljacku. Po nekim 

pretpostavkama, tu je bila srednjevjekovna 

župa Vrhbosna, prije dolaska Osmanlija na 

ove prostore. Most je sagrađen 1893. godine 

kao čelično-rešetkasti most, te sa Ćumurija 

i Ćobanija mostom izgrađenim ranije, 

predstavlja prva djela funkcionalne 

arhitekture modernih evropskih kretanja u 

arhitekturi XIX vijeka. Nazvan je i Eiffelov 

most, jer podsjeća na graditeljske pothvate 

Gustava Eiffela, čuvenog francuskog konstruktora 

na prelazu XIX i XX vijeka (Eiffelov 

toranj u Parizu). Danas kao pješački 

most, dobio je nedaleko od njega zamjenu 

– most za kolski saobraćaj u moćnoj armirano-betonskoj 

konstrukciji. Na lijevoj 

obali rijeke izgrađen je ansambl Kulturnosportskog 

centra Skenderija, i Dom mladih 

izvedeni 1969. godine po projektu Živorada 

Jankovića i Halida Muhasilovića. Time 


Gradovi i njihove rijeke (3) 

39 

Foto: E. Joldaš - Drvenija most 

Foto: E. Joldaš - Čobanija most 

je prostor bivšeg stadiona „22 decembar“ 

(poznatog po prvom teniskom igralištu) sa 

okolnim straćarama ustupio mjesto modernom 

kompleksu. 

Na mostu Vrbanja, 5. aprila 1992. godine 

poginule su prve žrtve Suada Dilberović i 

Olga Sučić, mlade djevojke različitih nacionalnosti, 

koje su prisustvovale mirovnom 

skupu za odbranu Sarajeva oko kojeg se 

počeo stezati obruč paravojnih jedinica 

Srpske demokratske stranke. Svoju nevjericu 

da most i rijeka počinju da dijele Sarajevo 

i njene građane, platile su životima. 

Most danas nosi naziv Most Suade Dilberović 

i Olge Sučić. Ranije je na tom mjestu 

bio most sa nazivom Ćirišhana, po fabrici 

ljepila u blizini. 

Pješački most Ars Aevi spaja dvije obale 

rijeke Miljacke – Vilsonovo šetalište sa Grbavicom 

- koje su tokom rata 1992.-1995. 

godine bile na suprotnim ratnim opcijama, 

te njegova izvedba, osim praktične vrijednosti 

ima i simbolično značenje. Most je 

sastavni dio budućeg kompleksa Ars Aevi. 

Viseći most karakteristične drvene konstrukcije, 

izgrađen je 2002. godine prema 

idejnom i izvedbenom projektu italijanskog 

arhitekte Renza Piana, jednom od 

najvećih imena savremene svjetske arhitekture. 

Kao znak prihvatanja novih kretanja u tehnologiji 

izrade mostovskih konstrukcija, 

nižu se savremeni mostovi – nekadašnji 

most Bratstva i jedinstva, most kod Dolac 

malte, Most malezijsko-bosanskohercegovačkog 

prijateljstva, te mostovi koj povezuju 

naselja Otoku, Alipašino polje i Mojmilo, te 

široka istočna prostranstva, nekadašnje 

krajnje ruralne periferije Grada. Nepravedno 

bi bilo zaobići male pješačke mostiće kao 

što je onaj kod hotela Bristol, te na podnožju 

naselja Otoka. 

Stalne poplave koje su podrivale obale rijeke 

i uništavale kuće inicirale su poduhvat 

regulacije korita Miljacke. U okviru 

toga, dio obale od Šeher-ćehajine ćuprije 

do Principovog mosta dovršen je 1877. 

godine. Uz pomoć vojske 1886. izgrađena 

je desna obala Miljacke od Latinske ćuprije 

do Ćumurije mosta. Obziđivanje obala 

u „kiklopskom vezu“, djelimično u suhozidu, 

djelimično u malteru, vrši se do kraja 

XIX vijeka. U zidove visoke 3 do 5 metara 

ugrađeni su i pojedini dijelovi stećaka 

nađenih u koritu Koševskog potoka. Regulacija 

Koševskog potoka izvedena je 

1905. godine. 

Prvi regulacioni plan donešen je 1880. godine 

(Kosta Herman). Godine 1895. Sarajevo, 

poslije plinskog gradskog osvjetljenja, 

dobiva električnu energiju, a iste 

godine i tramvaj na električni pogon, 

umjesto dotadašnjeg sa konjskom vučom, 

što doprinosi značaju Miljacke i čitavog 

grada. 

Foto: E. Joldaš - Skenderija most 

Flora i vegetacija 

Na području Kantona Sarajevo, na još uvijek 

očuvanim i nezagađenim prirodnim 

staništima, može se naći veliki broj ljekovitih, 

jestivih, aromatičnih, vitaminskih biljaka, 

zatim medonosnih vrsta. Diferencijacija 

vegetacije je uslovljena nadmorskom 

visinom, horizontalnim ili vertikalnim 

profilom, osunčanjem, nagibom terena i 

drugim ekološkim faktorima. 

U dolini Miljacke, skriveno od očiju radi 

neprohodnosti u najvećem dijelu godine, 

na strmim obližnjim padinama (u zavisnosti 

od ekspozicije) razvijena je bogata vegetacija, 

niskog i visokog rastinja sastavljeno 

od crnog graba, drena, svibovine, sa svojim 

raskošnim bijelim cvatom, po kojem 

je, jedan od najljepših mjeseci u godini dobio 

naziv svibanj (maj). Na malo višoj nad- 


40 

Gradovi i njihove rijeke (3) 

Korito u veličanstvenom 

kanjonu Miljacke i njen tok sve 

do Bentbaše je stjecište brojnih 

endemičnih i rijetkih biljaka i 

bilo je poligon za istraživanje 

čuvenih prirodoslovaca. Gospina 

papuča, jedna od najljepših 

orhideja, te rijetka vrsta čuvarkuće, 

nekada su ukrašavali ovaj 

dio kanjona. 

morskoj visini, na padinama, nekada je 

bujala ljeskovina (sjećamo se vremena 

kada smo kući donosili torbe pune lješnika 

i posude pune drenjaka). Okolno šljunkovito 

zemljište uz samu rijeku gusto je obraslo 

vrbom rakitom. Legendarni su bili prostori 

obrasli tom vrbom pod kojom se 

lješkarilo, pod koju se sklanjalo od kiše ili 

vrelog sunca. Svoju bujnost rakita zahvaljuje 

korijenju koje pruža do same rijeke. 

Na toplijim stranama padaju u oči grmovi 

rujevine koji u jesen poprime grimizno crvenu 

boju listova. Po ovom grmu je mjesec 

rujan (septembar) dobio ime. 

Djelovanjem specifičnih faktora, jedan dio 

Miljacke u dužini oko 5-6 km, predstavlja 

endemno područje sa tercijernom florom i 

faunom, naročito u regionu Da rive i ušća 

Mošćanice, koji su opstali i do danas. Karakteristične 

su hrastovo-grabove šume, 

ekosistemi johe, zatim vrbe, lijeske i gloga i 

brojne druge. Osim toga razvijeni su i livadski 

ekosistemi. 

Malo je poznato potpuno uništenje aleje 

lipa uz obale Miljacke. Sakriveni u kanjonu, 

beračima lipovog cvijeta lakše je bilo 

lomiti grane, bez obzira na dodatni „učinak“ 

potpunog uništenja njenih stabala. 

Aleja lipa u Vilsonovom šetalištu (bivše 

Omladinsko šetalište), formirana je 1905. 

i pruža se od mosta Suade i Olge (ranije 

Vrbanja mosta) do Dolac malte. Ima 

izvanredan značaj za grad Sarajevo jer, 

osim što predstavlja veliku zelenu oazu, 

predstavlja pogodno mjesto za masovnu i 

svakodnevnu rekreaciju građana. Od nekadašnje 

aleje lipa uz Miljacku u ulici Isabega 

Ishakovića koja se protezala do parka 

At Mejdan, ostalo je još samo nekoliko 

pojedinačnih stabala. 

U nastojanju obnavljanja urbanog zelenila 

Grada, postojećih sarajevskih aleja i 

formiranja novih, čine se veliki napori. 

Tokom opsade Sarajeva u ratnom periodu 

1992-1995. godine, mnoge aleje i urbana 

dendroflora mnogih gradskih četvrti je 

posječena, jer je drvna masa korištena 

kao jedini i neophodni energent. Zahvaljujući 

naporima KJPK Park i stručnjacima 

Šumarskog fakulteta (koji su zajedno 

napravili plan obnove), u cijelosti ili djelimično, 

obnovljene su aleje duž magistralnih 

saobraćajnica, a na opustošenim zelenim 

površinama gradskih četvrti 

obnovljeno je urbano zelenilo. Nove aleje, 

kao što su Aleja lipa u istoimenom šetalištu 

(bivše šetalište Obala 27. jula), te nova 

Aleja ambasadora na Darivi, uz nekadašnju 

cestu za Pale, sada omiljeno šetalište 

Sarajlija prema Kozjoj ćupriji, i druge 

izvedene ili planirane, ako se budu adekvatno 

održavale i budu sačuvale od nemara 

i devastacije, predstavljaće dragocjenu 

zelenu zonu Grada, dragocjenu za 

rekreaciju građana Sarajeva. 

Korito u veličanstvenom kanjonu Miljacke 

i njen tok sve do Bentbaše je stjecište brojnih 

endemičnih i rijetkih biljaka i bilo je 

poligon za istraživanje čuvenih prirodoslovaca. 

Gospina papuča, jedna od najljepših 

orhideja, te rijetka vrsta čuvarkuće, nekada 

su ukrašavali ovaj dio kanjona. 

Dr. Blau Otto, bio je prvi pruski, kasnije 

– njemački konzul (od 1864-1872) u Sarajevu. 

Na nagovor i molbu nekih vodećih 

evropskih botaničara sakupljao je floristički 

materijal po cijeloj Bosni i Hercegovini 

te ga slao njima na determinaciju, 

kako bi ih upoznao o flori ovog dijela Balkana, 

koja je za njih bila potpuna „terra 

incognita“ . Neke biljne vrste, pretežno 

endemične, su nazvane u čast Blaua. Tako 

je nastala poznata Blauova herbarska 

zbirka u muzeju u Berlin Dahlemu, koja 

je za vrijeme II. svjetskog rata izgorjela u 

požaru nastalom nakon bombardovanja 

Berlina od strane saveznika. Pedantni 

Otto prikupljao je biljni materijal u duplikatu 

te su ovi dubleti, zaslugom dugogodišnjeg 

kustosa Zemaljskog muzeja u Sarajevu 

Karla Malý-a, nabavljeni razmjenom, 

za ovu našu instituciju, gdje se i danas nalaze. 

Osim ove zbirke u Muzeju se nalazi 

izvanredan Herbarij sa bogatom riznicom 

podataka o biološkim resursima Bosne i 

Hercegovine, čemu su svoj doprinos dali 

poznati istraživači iz druge polovine XIX 

vijeka i prve polovine XX vijeka, te obimna 

istraživanja dr. sc. Čedomila Šilića iz 

1992. godine i dr. 

Život pčela 

LJEPOTICA NA ISPAŠI 

Milan Andrić 

Foto: Bogdan Zurovac 

Ova 2010. je godina za pčelare. U 

doba kada je pčelinja paša najbogatija, 

zavladale su kiše i poplave. 

Uzbuna je nastala i u košnicama: nebo nije 

dozvoljavalo izlazak. Nevrijeme je samo 

povremeno dopuštalo kratke letove. Tada 

su pčele-izviđači jurile u potragu za polenom 

i nektarom. Evo jedne ljepotice koja je 

to pronašla na maćuhicama u balkonskim 

saksijama. Njene druge u košnicama očekuju 

je s nestrpljenjem. A kada tamo stigne, 

svojim čarobnim i magičnim plesom 

saopštiće im daljinu, pravac i količinu 

cvjetnog praha koji se ovdje vidi na njenim 

nožicama, a i slatki sok koji je spremila u 

svoj želudac. Paša na balkonima je paša za 

nevolju, ali, poznato je da nevolja zakon 

mijenja. 


Riječi i procesi 

41 

ZAMKE ZANOVIJETANJA 

U svijetu se pojavljuju pojedinci koji nas žele uvjeriti da je za objašnjavanje života 

ili fizikalno-hemijskih procesa potreban interdisciplinarni rad 

Ismet Dedić, dipl.ecc. 

Pojam ekohidrologija sve se češće spominje 

u stručnoj literaturi kao još 

jedna od nebrojeno mnogo kovanica 

s prefiksom – eko. Mnogi autori objašnjavaju 

kako se spomenutim pojmom danas 

nastoje povezati ekologija i hidrologija i o 

tome se u svijetu pišu knjige i time se bave 

pojedini časopisi. 

Biolozi i ekolozi ne mogu shvatiti kako je 

moguće toliko oduševljenje onih koji su 

počeli koristiti taj pojam, misleći da je djelovanje 

hidroloških parametara na živi svijet 

novost u svjetskoj nauci. Ekologija je u 

uporedbi s drugima, relativno mlada naučna 

disciplina. Otac moderne ekologije je 

Odum koji je 50-ih godina XX stoljeća 

objavio svoja kapitalna djela. Svi recentni 

(sadašnji, moderni...) istraživači koji studiraju 

ekološke odnose i publikuju svoje radove 

u mjerodavnim (vrhunskim naučnim) 

časopisima, neizostavno povezuju 

procese s hidrodinamikom. Autori takvih 

radova uvijek su saradnici koji povezuju 

fizikalno-hemijske faktore i živi svijet. 

Hidrodinamika je disciplina kojom se većinom 

bave stručnjaci koji nisu biolozi; kao 

geolozi (hidrogeolozi), fizičari, matemati- 

Hidrodinamika je disciplina 

kojom se većinom bave stručnjaci 

koji nisu biolozi; kao 

geolozi (hidrogeolozi), fizičari, 

matematičari, meteorolozi ili 

građevinari, koji proučavaju 

sadašnju tematiku iz ovih 

područja. 

čari, meteorolozi ili građevinari, koji proučavaju 

sadašnju tematiku iz ovih područja. 

Vidimo da se u svijetu pojavljuju određeni 

pojedinci koji otkrivaju spoznaju da je 

objašnjavanje života ili za objašnjavanje fizikalno-hemijskih 

procesa u kojima sudjeluju 

(mikro)organizmi, potreban interdisciplinarni 

rad. Zbog toga konstruišu nove nazive 

kao što su ekohidrologija, ekohidraulika i 

slične i pokušavaju uticati na čitatelje da prihvate 

nove pojmove kao posebno pametne 

novine. To su pojmovi koji, prema njihovim 

zagovornicima, trebaju pomoći u istraživanjima 

prirodnih mehanizama, koje oduvijek 

proučavaju geolozi, hemičari, fizičari 

(meteorolozi, hidrolozi), matematičari, biolozi. 

Neki pojedinci koji nisu biolozi žele 

objesniti kako prirodni procesi u kopnenim 

vodama ovise o faktorima za koje svi koji se 

naučno bave vodama već odavno znaju. Pokušavaju 

uvjeriti čitateljstvo da je interdisciplinarni 

način istraživanja voda novost u 

hidrobiologiji, hidrogeologiji, hidrometeorologiji, 

hidrohemiji ili hidrodinamici, pa 

tako koncipiraju knjige koje u novije vrijeme 

publikuju... 

Pojedini naučnici smatraju da je ekohidrologija 

neprimjeren i nepotreban pojam, 

kao što bi također bili nepotrebni pojmovi 

ekogeologija, ekohemija, ekofizika ili ekometeorologija. 

Ako neko pomisli na stvaranje 

travertina (vrsta kamena vapnenca...) 

u kraškim rijekama, znamo da zaista 

organizmi sudjeluju u stvaranju takve stijene, 

ali je dovoljno da se proces objasni na 

temelju poznavanja geologije, hidrodinamike, 

hemije i biologije. 

Nove nepotrebne termine mnogi ne opravdavaju, 

ali se na to ne osvrću i stoga ne 

odupiru. No ipak se ti termini publikuju 

nakon pozitivnog recenzentskog postupka 

i tako postepeno ulaze u službenu terminologiju. 

Na našim prostorima su interdisciplinarna 

istraživanja voda nedovoljno 

zastupljena i treba ih usavršavati, a u publikacijama 

ne treba biti zapostavljena stručna 

terminologija. 

Foto: M. Salihagić-Gorsky - Ramsko jezero 


42 Primijenjena genetika 

VELIKA KORIST 

I NIKAKVA ŠTETA 

U budućnosti se očekuje da će genetski modificirane 

biljke donositi više koristi potrošačima tako što će 

imati bolju strukturu ili viši sadržaj hranljivih materija 

u plodovima i antikancerogene osobine 


Genetički modificirane (ili GM) biljke 

imaju izmijenjen nasljedni materijal 

(DNK) putem genske tehnologije 

ili genetičkog inžinjerstva. Tom 

tehnikom se živi organizmi i njihovi proizvodi 

mijenjaju za specifične namjene. U 

ovim postupcima, geni se sa jedne vrste 

organizma prenose uglavnom u drugu vrstu, 

dakle, interspecijski. Ova metoda se 

najviše primjenjuje u proizvodnji novih 

sorata i hibrida kulturnih biljaka, koje se 

tada zovu i transgeni usjevi. 

GM usjevi su pretežno otporni prema raznim 

nepovoljnim uslovima, kao što su 

štetočine, bolesti, mraz, suša itd., ili prema 

neselektivnim herbicidima, koji uništavaju 

sve korove. Zato su GM biljke od 

velike koristi poljoprivrednicima. U budućnosti 

se očekuje da će GM biljke dono- 

GM usjevi su pretežno otporni prema raznim 

nepovoljnim uslovima, kao što su štetočine, 

bolesti, mraz, suša itd., ili prema neselektivnim 

herbicidima, koji uništavaju sve korove. Zato su 

GM biljke od velike koristi poljoprivrednicima. 

Gusjenica (larva) i leptir kukuruznog moljca, najopasnije štetičine kukuruza koja ne napada GM ili Bt kukuruz 

Pri odobravanju GM biljaka za sjetvu i sadnju, strogo se vodi računa 

da nemaju nikave štetne efekte na ljude, životinje i okolinu. GM biljke 

se siju u SAD, Kanadi, Argentini, zemljama Evropske Unije, Kini itd. GM 

usjevi u Evropi su se sporije unosili u praksu nego u Americi zbog 

predrasuda dijela evropskih potrošača prema GM proizvodima. 

Jedini nedostatak uzgoja Bt ili 

GM kukuruza u Češkoj je veća 

administrativna procedura oko 

njegovog uzgoja, kao i teža 

prodaja njegovog zrna zbog 

predrasuda dijela potrošača u 

vezi GM biljaka i proizvoda od 

njih. 

siti više koristi potrošačima tako što će 

imati bolju strukturu ili viši sadržaj hranljivih 

materija u plodovima i antikancerogene 

osobine itd. Očekuje se da će se od 

nekih GM biljaka dobijati jestive vakcine, 

da će proizvoditi biorazgradljivu plastiku, 

zamjenu za fosilna goriva, uklanjanje zagađivača 

okoline itd. 

GM usjevi su se počeli proizvoditi 1996. 

godine. Već 2.000. godine proizvodili su se 

na 42 miliona hektara u svijetu, da bi prošle, 

2009. godine bilo zasijano GM usjevima 

134 miliona hektara, što je blizu 10% ukupne 

obradive površine na svijetu. Najčešće 

se kao GM usjevi siju soja, kukuruz, pamuk 

i uljana repica. Još se uzgajaju GM 

šećerna repa, papaja, tikva, lucerka, paradajz, 

paprika, karanfil, plava ruža, petunija, 

kao i topola. 

Pri odobravanju GM biljaka za sjetvu i sadnju, 

strogo se vodi računa da nemaju nikave 

štetne efekte na ljude, životinje i okolinu. 

GM biljke se siju u SAD, Kanadi, 

Argentini, zemljama Evropske Unije, Kini 

itd. GM usjevi u Evropi su se sporije unosili 

u praksu nego u Americi zbog predrasuda 

dijela evropskih potrošača prema GM 

proizvodima. 

Iskustva iz Češke 

Ovdje ću prikazati iskustva sa GM usjevima 

u Češkoj, članici Evropske Unije, o 

čemu sam saznao prilikom nedavnog boravka 

u toj zemlji. O tome je češko Ministarstvo 

poljoprivrede objavilo i odgovarajuće 

publikacije. 

U Češkoj je odobrena sjetva GM hibrida 

kukuruza MON810, a od ove godine i GM 

krompira sorte amflora. Kukuruz 

MON810 je otporan prema opasnoj štetočini 

kukuruznom moljcu ili plamencu 

(Ostrinia nubilalis ili Pyrausta n.). To je 

najopasnija štetočina kukuruza, koja nanosi 

ogromne štete jer larva (gusjenica) 

buši stablo i klip, pa se stablo lomi i poliježe. 

U ovaj GM hibrid kukuruza unesen 

je gen bakterije Bacillus thuringiensis, 

pa se takvi usjevi označavaju i kraticom 

Bt. Bt kukuruz proizvodi vlastiti insekticid 

protiv navedene štetočine, tako da nije 

potrebno koristiti hemijska i druga sredstva 

protiv nje, što ima dvostruku korist: 

ekonomsku i ekološku. Pokazalo se da ta 

štetočina ne može steći otpornost prema 

tom genu. 

Ministarstvo poljoprivrede Češke je anketiralo 

proizvođače Bt kukuruza. Njihova 

iskustva su pozitivna: proizvodnja je jednostavnija 

i jeftinija, mnogo je efikasnije 

suzbijanje štetočine kukuruznog plamenca, 

lakša je žetva jer se stabljike kukuruza 

ne lome i ne poliježu. Prinos zrna je viši i 

kvalitetniji, zrno je manje podložno gljivičnoj 

bolesti fuzariozi (pljesnivosti) nego u 

proizvodnji konvencionalnih hibrida. Nije 

zapažen nikakav nepovoljan uticaj Bt hibrida 

u odnosu na druge organizme u okolini. 

Viši prinos zrna Bt kukuruza kompenzira 

njegovo skuplje sjeme. Biljke ovog 

kukuruza u polju su zdravije, kao što je 

zdravije i njegovo požnjeveno zrno nego u 

klasičnom uzgoju. Svi anketirani proizvođači 

su samo hvalili novi, Bt kukuruz i poželjeli 

da se ova nova tehnologija proširi i 

na druge usjeve. 

Ekonomska analiza odgovarajućeg instituta 

pokazala je da je proizvodnja Bt kukuruza 

ekonomičnija nego proizvodnja standardnih 

hibrida. 


Zelena hemija 

43 

METAN ZANEMARENI 

STAKLENIČKI PLIN 

Od ukupne količine emitiranih stakleničkih plinova koje prouzrokuje čovjek 

otprilike jedna šestina otpada na metan. Metan je nakon CO2 drugi najvažniji 

staklenički plin i znatno doprinosi poremećaju klime. U nekim područjima je 

nelogično i preskupo smanjivati emisiju CO2 ukoliko se isti efekt na klimu može 

jeftinije postići ograničavajući emisije metana na tim područjima 

Mario Zovko, dipl. ing. str. 

IGH Mostar 

Staklenički plinovi su plinovi koji apsorbiraju 

infracrvene zrake, prirodni 

ili sintetički, koji uglavnom u atmosferu 

dospijevaju emisijom plinova, a djelomično 

nastaju u atmosferi kemijskim reakcijama. 

U najopasnije po klimu na planetu 

Zemlji spadaju: ugljični dioksid (CO 2 

), metan 

(CH 4 

), dušični dioksid (N 2 

O), djelimice 

halogenizirani fluor ugljikohidrat (H- 

FCKW/HFC), fluorom prevučeni ugljikohidrati 

(FKW/PFC) i sumporni heksafluorid 

(SF6). 

Europska unija, grupa G8 kao i Major Economies 

Forum on Energy and Climate, složili 

su se da cilj zaštite klime u svjetskim 

razmjerima bude projektirano povećanje 

prosječne temperature za manje od dva 

stupnja Celzija u odnosu na pred industrijski 

period. Na žalost ukoliko se današnji 

trend zagađenja nastavi taj cilj, nije ostvarljiv. 

Prosječna globalna površinska temperatura 

je od pred industrijskog perioda porasla 

za 0,8 0 

C sa velikim ubrzanjem 

zagrijavanja u zadnjih 50 godina. Da bi se 

željeni cilj od 2 stupnja ostvario, ispuštanje 

stakleničkih plinova trebalo bi svoj vrhunac 

ostvariti u periodu između 2015. i 2020. godine 

i onda imati stalno opadajući trend. Do 

2050. godine potrebno je globalno smanjenje 

emisije stakleničkih plinova za 50 do 

85% u usporedbi sa 2000. godinom. Glavni 

napori su, naravno, usmjereni ka smanjenju 

emisije najvećeg zagađivača – ugljen dioksida. 

U javnosti je jako zastupljeno mišljenje 

da metan nije tako bitan staklenički plin kao 

što je CO 2 

. To je totalno pogrešno mišljenje 

jer sa svojim stakleničkim potencijalom koji 

je 25 puta veći od potencijala CO 2 

, metan 

predstavlja šestinu vrijednosti antropološki 

izazvanih stakleničkih plinova. Metan se 

podcjenjuje osobito pri konkretnim akcijama 

koje imaju za cilj zaštitu klime. Već uz 

neznatne troškove moguće je znatno smanjiti 

emisije metana. Emisije metana ne nastaju 

samo u stočarstvu nego i u području 

transporta prirodnog plina, u području deponiranja 

otpada kao i u rudarstvu. U svim 

ovim sektorima moguće je uz prihvatljive 

troškove smanjiti velike količine emitiranog 

metana. Osim toga prikupljeni metan se 

može energetski iskoristiti. Drugim riječima: 

usporedivo sa tonom CO 2 

odgovarajuća 

količina metana može se mnogo jeftinije 

Udio metana u ukupnoj emisiji stakleničkih plinova, izvor International Energy Agency 2008. 

Metan nastaje razgradnjom 

organskih materija izazvanih 

bakterijama pod anaerobnim 

uvjetima.Prirodni izvori metana 

su močvare, oceani, životinje, 

termiti probavljaju drvo uz 

pomoć bakterije koje proizvode 

metan. 

Emisije metana period 1970. - 2005. godina u 

milijunima tona, izvor EDGAR (Emmission Database 

for Global Atmospheric Research) 

izbjeći. Izazov se sastoji u tome da se smanjenje 

emisije metana uvrsti kao bitan sastojak 

strategije za spas klime. 

Izvori nastanka emisije 

metana 

Metan nastaje razgradnjom organskih materija 

izazvanih bakterijama pod anaerobnim 

uvjetima.Prirodni izvori metana su 

močvare, oceani, životinje, termiti probavljaju 

drvo uz pomoć bakterije koje proizvode 

metan. 

Antropogeni izvori su polja riže, uzgoj stoke 

(bakterije u želucu jedne krave dnevno 

proizvedu 100 l metana), deponije otpada, 

rudnici uglja, otpadne vode, eksploatacija, 

transport i distribucija zemnog plina. 


44 Zelena hemija 

Termiti-prirodni izvori emisije metana (Australija) 

Polja riže - antropogeni izvori emisije metana 

Rudnici uglja - antropogeni izvori emisije metana 

Jako se razlikuju emisioni udjeli nastalog 

metana u pojedinim zemljama. U području 

uzgoja stoke Kina, Brazil i Indija spadaju 

u najveće emitente. U području eksploatacije, 

transporta i distribucije zemnog plina 

potrebno je spomenuti Rusiju, SAD kao i 

zemlje Bliskog istoka i Južne Amerike. 

Emisije iz deponija otpada najvećim dijelom 

potiču iz SAD i OECD zemlje, ali i iz 

nekih afričkih i azijskih zemalja. Uzgoj riže 

osobito je veliki emitent u Kini i zemljama 

Južne Azije. Emisije iz područja otpadnih 

voda potječu najviše iz zemalja u razvoju 

koje većinom nemaju sustave prečišćavanja 

otpadnih voda. Rudnici uglja iz Kine i 

SAD su veliki emitenti metana. 

Mjere za smanjenje 

emisije metana 

Mjere za smanjenje emisija metana idu na 

to da se ili izbjegne nastajanje metana ili da 

se već nastali metan skuplja i koristi kao 

energent. Pri uzgoju stoke metan nastaje i 

razgradnjom životinjskog gnojiva uslijed 

manjeg prisustva kisika. Za izbjegavanje 

ove vrste nastajanja emisija metana može 

se primijeniti poboljšano skladištenje i 

pravovremeno iznošene gnoja kao i korištenje 

postrojenja za dobivanje bio-plina. 

Tako nastali bio-plin se onda može energetski 

iskorištavati za proizvodnju topline i 

struje. Na deponijima otpada nastaje deponijski 

plin koji se velikim dijelom sastoji od 

metana pri anaerobnom raspadu organskog 

otpada. Za smanjenje nastavka ovakve 

vrste emisije moguće je organski otpad 

koji se treba odložiti obraditi tako da ne 

Emisije metana u području 

otpadnih voda nastaju uslijed 

anaerobnih procesa truljenja 

organskog dijela u nesređenim 

kanalizacijskim sustavima u 

mnogim zemljama u razvoju. 

Ove emisije se mogu smanjiti 

izrađivanjem odgovarajućeg 

kanalizacijskog i sustava za 

prečišćavanje otpadnih voda. 

Ovisno o koncentraciji metana 

u jamskom plinu on se može 

energetski iskoristiti. 

Mjere za smanjenje 

emisija metana idu na 

to da se ili izbjegne 

nastajanje metana ili 

da se već nastali metan 

skuplja i koristi kao 

energent. 

dođe do nastajanja metana. Ovo je moguće 

ostvariti mehaničko-biološkom ili termičkom 

obradom otpada. Pri uzgoju riže na 

potopljenim poljima na tim mjestima nastaje 

metan. Ove emisije se mogu znatno 

smanjiti na primjer boljim upravljanjem 

vodom sa nižom razinom vode koja potapa 

rižina polja ili čak za određeni vremenski 

period ostavljanjem ovih polja bez vodene 

pokrivke. Djelomično je moguć i prelazak 

na drugi način uzgoja riže bez poplavljivanja 

polja. 

Emisije metana u području otpadnih voda 

nastaju uslijed anaerobnih procesa truljenja 

organskog dijela u nesređenim kanalizacijskim 

sustavima u mnogim zemljama u razvoju. 

Ove emisije se mogu smanjiti izrađivanjem 

odgovarajućeg kanalizacijskog i 

sustava za prečišćavanje otpadnih voda. 

Ovisno o koncentraciji metana u jamskom 

plinu on se može energetski iskoristiti. 

Moguća je također i rafinacija jamskog plina 

i njegova prodaja drugim korisnicima. 

U svim ovim navedenim izvorima emisija 

metana diljem svijeta postoje mnoge i jako 

jeftine mjere kojima se emisija metana u 

atmosferu može smanjiti. 

Potreba za smanjivanjem emisije može naići 

na različite probleme u praksi: kao što 

su nedostatak informacija, institucijske barijere 

kao i nedovoljne tehničke i financijske 

mogućnosti. 

Emisije CO 2 

najviše potiču od pojedinačnih 

velikih industrijskih i energetskih postrojenja, 

dok su antropogene emisije metana sušta 

suprotnost. Izvori emisije metana su 

najčešće mali, geografski rašireni po prostoru 

i nisu ograničeni na energetski sektor. 

Kod takvih izvora potreban je veliki administrativni 

i logistički napor za nadzor i kontrolu 

mjera za smanjenje emisije. 

Osim toga u svakom slučaju se 

mora raditi na tome da se 

izbjegnu novi izvori emisije. 

Ovdje se posebno misli na 

odgovarajuće propise koji 

trebaju držati u okvirima 

eksplozivni rast proizvodnje, 

korištenja i distribucije ukapljenog 

naftnog plina u svjetskim 

okvirima. 

To je razlog da se glavni ciljevi smanjena 

emisije metana usmjere ka velikim izvorima 

koji se mogu nadzirati. Tu spadaju u prvom 

redu deponije otpada i rudnici uglja. Od 

ukupne količine emitiranih stakleničkih plinova 

koje prouzrokuje čovjek otprilike jedna 

šestina otpada na metan. Metan je nakon 

CO 2 

drugi najvažniji staklenički plin i znatno 

doprinosi poremećaju klime. Ukoliko 

kao računsko područje uzmemo vremenski 

interval od stotinu godina utjecaj metana na 

promjenu klime, po najnovijim izračunavanjima 

IPPC-a je 25 puta veći nego utjecaj 

iste količine CO 2 

. Najveće emisije metana 

uzrokovane antropogenim utjecajima je uzgajanje 

stoke, a slijede proizvodnja zemnog 

plina i deponije otpada. Najveći i najjeftiniji 

sektori izbjegavanja nastanka, odnosno 

emisije metana, nalaze se u proizvodnji zemnog 

plina, deponiranja otpada i rudnicima 

uglja. U ovim područjima do 2020. godine 

moguće je ostvariti ogromne uštede. 

Ukoliko te uštede emisije metana preračunamo 

u izbjegnute emisije CO 2 

onda bi ti 

troškovi iznosili do 15 američkih dolara po 

toni CO 2 

-ekvivalenta. Često se u praksi smanjenje 

manjih količina emitiranog metana 

može jako jeftino postići, na primjer poboljšanjem 

samih procesa u poduzeću.Samo 

smanjenjem emisije metana neće biti moguće 

spasiti svjetsku klimu. Ali u svakom 

slučaju to smanjenje će omogućiti, odnosno 

doprinijeti tome da se zacrtani ciljevi u 

smjeru spašavanja klime jeftinije ostvare. 

Osim toga u svakom slučaju se mora raditi 

na tome da se izbjegnu novi izvori emisije. 

Ovdje se posebno misli na odgovarajuće 

propise koji trebaju držati u okvirima 

eksplozivni rast proizvodnje, korištenja i 

distribucije ukapljenog naftnog plina u 

svjetskim okvirima. 


Istraživanje endema 

45 

DAŽDEVNJAK 

IZ PRENJSKE 

RIZNICE 

Povodom objavljivanja brošure o rijetkoj vrsti 

gmizavca s ciljem da se ova hercegovačka 

planina proglasi zaštićenom i obezbijedi očuvanje 

raznolikosti 

Rijad Tikveša, Ekotim Sarajevo 

U 

četvrtak, 17. juna 2010. u prostorijama 

P.D. “Željezničar” održana je 

prezentacija i promocija brošure o 

Prenjskom daždevnjaku. Ova brošura rezultat 

je rada g-đice Emine Šunje, koja je za 

potrebe diplomskog rada na Prirodno-Matematičkom 

fakultetu u Sarajevu, napravila 

populaciono-genetičku studiju o Prenjskom 

daždevnjaku. U ovom slučaju primjenjen 

je drugačiji pristup, te je zahvaljujući 

visokoj sposobnosti za regeneraciju 

kod ovih vodozemaca, te uzimanjem samo 

malog dijela tijela (prst ili kraj repa), kolegica 

Šunje prikupila uzorke za DNK analizu, 

bez ubijanja i jednog primjerka vrste. 

U svjetskoj godini biodiverziteta, publikacijom 

ove brošure, nastojali smo da pojasnimo 

potrebu za zaštitom Prenjskog daždevnjaka, 

kao endemične i jedinstvene 

životinjske vrste. Prema mišljenju svjetskih 

eksperata, najugroženije vrste na planeti, 

kojima najviše prijeti izumiranje, su 

upravo gmizavci i vodozemci. 

Kroz ovo istraživanje pokazalo se da je 

Prenjski daždevnjak “Salamandra atra 

prenjensis”, u nekim osobinama različit u 

odnosu na alpskog daždevnjaka. Alpski 

daždevnjak se može naći na različitim visinama, 

dok prenjski daždevnjak nastanjuje 

područja preko 1700 m n.v. 

“Salamandra atra prenjensis” ni svojom 

veličinom ne dostiže veličinu alpskog (oko 

16 cm), nego je njegova dužina između 11 

i 14 cm. I prema rasporedu nepčanih zuba, 

koji se kod Prenjskog daždevnjaka nalaze 

poredani u obliku slova “S”, razlikuju se od 

alpskih daždevnjaka. 

U Institutu za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju 

(INGEB) u Sarajevu izvršena je 

Naslovna strana brošure 

S obzirom da Prenjski daždevnjak 

ne zna za probleme 

nedostatka političke volje u 

Parlamentu i Domu naroda 

FBiH, a sasvim je sigurno da će 

ovo osjetljivo biće izumrijeti 

ukoliko se samo za nekoliko 

stepeni izmijeni vlažnost zraka 

na njegovom području, na ovaj 

način smo naše odgovorne 

željeli napomenuti da on treba 

njihovu reakciju, a planina Prenj 

adekvatnu zaštitu. 

ekstrakcija DNK iz prikupljenih uzoraka i 

analiza koja je pokazala nizak nivo genetičke 

raznolikosti unutar svih posmatranih 

populacija, sa približno istim numeričkim 

vrijednostima, što ukazuje na potrebu za 

zaštitom ove vrste. 

Ovo istraživanje predstavlja jedan mali korak, 

koji nesumnjivo vodi ka ispunjavanju 

nekih od konačnih ciljeva: 

• Dokazivanje statusa Salamandra atra 

prenjensis kao podvrste u biološkoj nomenklaturi. 

• Poduzimanje odgovoarajućih mjera za 

zaštitu ove vrste. 

• Proglašenje planine Prenj nacionalnim 

parkom. 

S obzirom da masiv planine Prenj, obiluje 

endemima i biodiverzitetom, kao i veoma 

osobitom i specifičnom geomorfološkom 

građom i osobinama, nadamo se da smo 

publikacijom ove brošure, dali svoj doprinos 

procesu proglašenja planine Prenj nacionalnim 

parkom. Ideja o nacionalnom 

parku Prenj postoji već duži period, ali 

zbog različitih razloga, zakon o nacionalnom 

parku Prenj, od 2006. godine čeka na 

usvajanje. 

S obzirom da Prenjski daždevnjak ne zna 

za probleme nedostatka političke volje u 

Parlamentu i Domu naroda FBiH, a sasvim 

je sigurno da će ovo osjetljivo biće izumrijeti 

ukoliko se samo za nekoliko stepeni 

izmijeni vlažnost zraka na njegovom području, 

na ovaj način smo naše odgovorne 

željeli napomenuti da on treba njihovu reakciju, 

a planina Prenj adekvatnu zaštitu. 

Štampanje ove brošure podržano je od 

strane Ministarstva okoliša i turizma Federacije 

BiH, a besplatni primjerci dostavljeni 

su relevantnim institucijama i članovima 

Parlamenta FBiH i Doma Naroda FBiH. 

Zainteresirani građani mogu ovu brošuru 

pronaći na stranicama organizacije “Ekotim” 

(www.ekotim.net). 

Kako narod u BIH još nije naučio da voli i 

poštuje prirodu, nego samo nastoji da što 

više otme, betonira, iskopa, posječe i pretvori 

u novac, ne obraćajući pažnju na posljedice, 

potrebno je da oni koji imaju moć 

da donesu odluke, proglase ovu planinu 

zaštićenom i obezbjede očuvanje ove riznice 

raznolikosti. 


46 

Posuđene rasprave 

TRI STUBA ODRŽIVOSTI 

Nestabilnost ili neadekvatnost bilo koje od osnova (ekonomska, ekološka, etička) 

potkopaće sposobnost društva da se održi u vremenu 

S 

obzirom na ove pluralističke i pragmatične 

zaključke, legitimno pitanje 

glasi: „kuda to, pošavši odatle, zapravo 

idemo“? Pod pretpostavkom da ne postoji 

nijedna nedvosmislena i dominantna 

teorija ekološke etike da se njome rukovodimo, 

da li pluralističko i pragmatično rješenje 

pruža ikakvo rukovođenje? Da li 

smo, putujući u budućnost, jednostavno 

prepušteni zbrci? 

Neki udžbenik, ili neko predavanje o ekološkoj 

etici, lako može izgubiti iz vida činjenicu 

da ekološki problemi predstavljaju 

samo jednu od nekoliko oblasti etičkog fokusa. 

Kako nas socijalni ekolozi i ekofeministkinje 

podsjećaju, ekološka razaranja 

moraju se razumevati unutar širih etičkih 

konteksta. Pobornici zaštite životne sredine 

ne smeju da ignorišu pitanja društvene 

pravde, niti smeju da ispuštaju iz vida ekonomske 

i političke faktore. Pitanju o budućem 

pravcu možemo početi da prilazimo 

tako što ćemo priznati da je, prilikom planiranja 

adekvatne društvene i političke budućnosti, 

neophodno posvetiti se etičkim i 

ekonomskim, baš kao i ekološkim izazovima. 

Mnogi pisci koji se posvećuju održivom 

razvoju na ove povezanosti ukazuju 

kao na „tri stuba održivosti“. Održiva budućnost 

mora da se održava na tri srodne 

osnove: ekonomskoj, ekološkoj i etičkoj. 

Nestabilnost ili neadekvatnost bilo kojeg 

od ova tri stuba potkopaće sposobnost 

društva da se održi u vremenu. 

Ipak, ne bi trebalo odbacivati destruktivni 

kapacitet, i u ekološkom i u etičkom smislu 

goropadnog ekonomskog rasta i industrijalizacije. 

Slobodni ekonomski rast je tokom 

istorije, od Evrope devetnaestog veka 

do današnje Kine, bio ekološki i društveno 

destruktivan. Održiv razvoj – ekonomski 

razvoj koji se rukovodi i etičkim i ekološkim 

principima – predstavlja jednu plauzibilnu 

alternativu. Čini se da programi poput 

očuvanja utemeljenog na zajednici idu 

u korak sa principima održivog razvoja. 

Pomaganje ljudima da shvate da je njihovo 

blagostanje, i kratkoročno i dugoročno, 

povezano sa zdravljem njihovih ekosistema 

ličilo bi na razumnu strategiju u korist 

zaštite tih ekosistema. Čini se da bi delanje 

na način koji pri donošenju odluka uključuje 

i lokalne ljude predstavljalo i dobru 

strategiju i dobru etiku. 

Međutim (a u tom grmu leži zec), održive 

prakse poput očuvanja utemeljenog na zajednici 

ne nude nikakve garancije da će 

ubediti one koji su privrženi jednom jedinom 

ekološkom principu ili jednoj jedinoj 

FONDEKO SVIJET/31/2010. 

Ciljevi održivog razvoja 

nagoveštavaju da se 

takvi kompromisi ne 

postižu na neodređeno 

vreme. Niti je svaka 

praksa ili politika saglasna 

sa održivim 

razvojem. Ipak, čini se 

da je održivost zaista 

privržena korišćenju 

prirodnih dobara kao 

resursa 

ekološkoj teoriji. Trgovine su neizbežne. 

Kada se ljudi međusobno ne slažu i kada su 

u igri različite vrednosti, demokratsko donošenje 

odluka zahteva kompromise. Ciljevi 

održivog razvoja nagoveštavaju da se 

takvi kompromisi ne postižu na neodređeno 

vreme. Niti je svaka praksa ili politika 

saglasna sa održivim razvojem. Ipak, čini 

se da je održivost zaista privržena korišćenju 

prirodnih dobara kao resursa, što 

predstavlja zaključak koji pojedine monističke 

teorije ekološke etike u načelu odbacuju. 

Dakle, kuda to, pošavši odatle, idemo? Dozvolite 

mi da zaključim jednom metaforom. 

Iako su mnogi putevi otvoreni, sugerišem 

da postoje dva osnovna pravca. 

Jedan pravac obuhvata nekoliko različitih 

puteva, od kojih svaki vodi prema jednoj 

jedinoj ekološki krajnjoj tački. Ta krajnja 

tačka nekima može biti jasna, ali manje je 

jasno koji to put tačno treba slediti da bi se 

do nje dospelo, jer će postojati mnogo prepreka 

koje treba savladati. Drugi pravac, 

ima širi put, ali, iako ima jasan pravac, njegova 

konačna krajnja tačka je neodređena. 

Postoje linije vodilje koje donosioce odluka 

sprečavaju da previše skreću sa bilo kojeg 

pravca, no kad se jednom put utvrdi, oni 

moraju postići kompromis, katkad ističući 

jedan pravac, katkad drugi. 

To nikako ne sugeriše da je teoretisanje o 

ekološkoj etici bez zasluga. Daleko od toga. 

Ali, u svetlu rasprave o pluralizmu, pragmatizmu 

i održivosti, moramo da budemo 

oprezni pri našem konačnom ocenjivanju 

relevantnosti filozofske etike. Etička 

teorija i analiza treba da odigraju važne 

uloge u ekološkoj etici, ali, kao što pragmatičari 

savetuju, možda ih ne treba shvatati 

kao nezavisne, odozgo nametnute principe 

za rešavanje ekološki spornih pitanja. Međutim, 

to nije jedini način na koji apstraktno 

teorijsko mišljenje treba da upravlja 

našim životima. Bez temeljnog analiziranja 

i doslednog postojanja svesti o detaljnim 

i sofisticiranim teorijama ekološke 

etike, ne možemo se nadati ničemu više do 

nekoj tvrdoglavoj i pristrasnoj ekološkoj 

etici. Obezbeđujući jasne i intelektualno 

rigorozne principe, ekološke filozofije postavljaju 

intelektualne granične uslove i za 

mišljenje i za odlučivanje. Ekološki održiva 

budućnost, baš kao i naš vlastiti intelektualni 

integritet, zahtevaju više od ozbiljnog 

mišljenja i dobrih osećanja. Put u budućnost 

ne mora da bude popločan samo dobrim 

namerama. Gajim nadu da ovaj pregled 

ekoloških filozofija može doprineti 

razumnom i promišljenom prvom koraku 

na putu ka jednoj održivoj – ekonomski, 

etički i ekološki održivoj – budućnosti. 

Preneseno iz knjige EKOLOŠKA ETIKA 

– Uvod u ekološku filozofiju, autora Joseph 

R. des Jardin, izdanje J.P. „Službeni 

glasnik“, Beograd, 2006. 

Pripremio: Dr. F. Šebić

Mudre misli 

47 

Ekološka zabilješka 

OTKOS U 

ZAVIČAJU 

Dani kosidbe na Kupresu, tradicija koja ne prestaje 

Ivo F. Raič 

Ova kulturna i turistička manifestacija 

sa tradicijom od preko 100 godina 

održana je ove godine od 30. 

06. do 04.07., uz prisustvo više hiljada učesnika, 

posjetilaca i uzvanika. 

Počelo je sa malonogometnim turnirom, 

natjecanjem u preciznom slijetanju (paraglajderi), 

nastavila sa 5-tim Festivalom 

izvornog folklora (uz domaće ansamble tu 

su bili i gosti iz Mađarske, Hrvatske i Turske) 

kroz defile, dva koncerta i nastup pri 

svečanom otvaranju priredbe, koju je otvorila 

predsjednica Federacije BiH Borjana 

Krišto. Slijedile su nadmetanja u bacanju 

kamena s ramena, skokovima u dalj, potezanju 

konopa, pješačka utrka i tri Međunarodne 

galopske trke konja. Vrhunac je svakako 

bilo Viteško natjecanje kosaca u 

košnji ljute kupreške trave, gdje se pored 

brzine ocjenjivao i kvalitet otkosa i širina 

zamaha kosca. Pobjednik i kosbaša 2010.- 

te je Ivo Ivković Ćibara, ponovivši tako svoj 

uspjeh iz 2007. (ostale pobjednike po disci- 

Ove godine je po prvi puta 

pored zvučnog bio upriličen 

i video prenos dogadjaja, 

te snimljen DVD, 

tako da i oni koji nisu 

mogli doći na Kupres tih 

svečarskih dana, imaju 

mogućnost da naknadno 

čuju i vide bar veći dio 

događanja. 

plinama moguće je vidjeti na www.kupresportal.com). 

Na sreću organizatora i svih nas prisutnih 

vrijeme – taj faktor na koji nije moguće 

utjecati, a koji često zna da upropasti svu 

draž ovakvih priredbi na otvorenom – ovaj 

puta je bilo idealno! Tmurni oblaci su povremeno 

zaklanjali užareno svibanjsko 

sunce, srećom ipak ne donijevši kišu. Oštar 

i probijajući kupreški vjetar je ovaj puta bio 

blagi, razgaljujući povjetarac, tako dobrodošao, 

noseći sa sobom neodoljiv miris 

čuvene, svježe pečene kupreške janjetine 

sa desetina ražnjeva svuda uokolo. Kasno 

popodne priredba je zvanično zatvorena, 

domaćini su se zahvalili svim učesnicima, 

gostima i posjetiocima poželivši svima sretan 

put i ponovno viđenje ovdje, u prvoj 

sedmici narednog srpnja. No, mnogi su 

ostali, uz iće, piće i pjesmu, do duboko u 

prohladnu kuprešku noć. 

Ove godine je po prvi puta pored zvučnog 

bio upriličen i video prenos dogadjaja, te 

snimljen DVD, tako da i oni koji nisu mogli 

doći na Kupres tih svečarskih dana, 

imaju mogućnost da naknadno čuju i vide 

bar veći dio događanja. 

Kako krv ipak nije voda, kao rođeni Kuprešak, 

osjetio sam potrebu da ovu i za Bosnu 

i Hercegovinu značajnu manifestaciju trajno 

zabilježim i jednim obimnim opusom 

fotografija, od kojih neke želim da podijelim 

i sa čitaocima ovog broja revije “FON- 

DEKO”. 

ČOVJEK I KRALJ 

Odabrala: Anida Džanko 

„Ako pri svakoj prijateljskoj usluzi odmah 

misliš na zahvalnost, onda nisi darovao, 

već prodao.” Dostojevski 

„Uvijek je pravo vrijeme da se uradi ono 

što je ispravno.” Martin Luther King Jr. 

„Kakva bi tišina nastala kad bi ljudi 

govorili samo ono što znaju.” Čapek 

„Postati čovjek je ljepše nego postati kralj.” 

A.G. Matoš 

„Nemoguće je da se sve dokazuje.” 

Aristotel 

„Lud je samo onaj čija se ludost ne 

poklapa sa ludošću većine.” Beket 

„Nisu loša vremena, nego čovjek.” Darvin 

„Najlakši način da dobijete ono što želite 

je da pomognete drugima da dobiju ono 

što žele.” Deepak Chopra 

„Hrabrost je kada činite ono čega se bojite. 

Ne može biti hrabrosti ako se ne bojite!” 

Eddi Rickenbacker 

„Sve mane kada su u modi postaju vrline.” 

Fejdo 

„Nemojte se boriti previše, najbolje stvari 

se dese kad se ne nadate.” Gabriel Garcia 

Marquez 

„Ne sudi - da ti ne sude.” Gorki 

„Ne postoji osoba koja nije sposobna da 

uradi više od onoga što misli da može.” 

Henri Ford 

„Znati mnogo stvari ne znači biti mudar.” 

Heraklit 

„Kad kuješ svoju sreću, ne udaraj bližnje 

po prstima.” Ibn Zafar 

„Ako nećeš ići cijelim putem, zašto bi 

uopšte išao?” Joe Namath 


48 Priroda u djelima likovnih umjetnika 

SLIKARSTVO GORDOSTI 

Teško je naći umjetnika koji je imao tako buran život kao Lazar Drljača... Boju 

je nanosio energičnim pokretom ruke, tomu pokretu je očuvavao sopstvenu 

energiju, nije ga “uljepšavao”, rastirao po površini u ime nekog lažnog 

plasticiteta 

Vojislav Vujanović 

Bio sam, prije sedam godina u Blatnoj, 

selu sa stotinjak domaćinstava smještenom 

između Bosanske Krupe i Bosanskog 

Novog/ Novog grada. Bilo je doba 

rane jeseni i kukuruzišta su šumorila u svome 

punom dozrijevanju, pod dirigentnom 

palicom blagog povjetarca koji se spuštao sa 

brda čije sam ime sada zaboravio. Pitao sam 

za pleme Drljača. Rekli su mi da ih ima u 

Blatnoj. A kada sam upitao da li neko nešto 

zna o Lazi Drljači, niko mi ništa nije znao 

reći. Bio sam tužan, mada sam znao da ga ni 

najstariji mještani nisu mogli pamtiti. Napustio 

je Blatnu 1930. godine. U dvokolici 

koju je sam sagradio i mršavim konjčetom, 

zaputio se u Sarajevo kamo ga je pozvao slikar 

Petar Tiješić kada je, poslije niza godina, 

saznao da se Lazo zlopati u svome selu. Bio 

je to njegov drugi dolazak u ovaj grad, a svaki 

dolazak je značio prekretnicu u njegovom 

životu. Prvi put se u Sarajevu obreo kao trinaestogodišnji 

dječak, 1896. godine. Izučavao 

je bravarski zanat na Zemaljskoj zanatlijskoj 

školi. Imao je skromnu stipendiju i 

još skromniju pomoć od oca Mihajla. Ali ga 

siromaštvo nije obeshrabrivalo i u sedamnaestoj 

godini, na prekretnici vjekova, 

1900. godine završava zanat i upisuje se u 

građevinsko odjeljenje Tehničke srednje 

škole. Sada više ni stipendiju nije imao. 

Ipak, situacija se bitno izmijenila 1902. godine: 

te godine je osnovano Srpsko prosvjetno 

– kulturno društvo sa ciljem da pomaže 

siromašnim đacima srpske nacionalnosti. 

Prve godine je dodijeljena 21 stipendija studentima 

filozofskog fakulteta (9), prava (6), 

Lazar Drljača (10.10.1882. - 13.07.1970.) 

Lazar Drljača, Stari most, ulje na kartonu kaširano na lesonit, 48x40 cm, 1934. 

medicine (2) i za likovnu akademiju jedna: 

ime studenta je bilo – Lazar Drljača. 

Teško je naći čovjeka koji je imao tako buran 

život kao Lazar Drljača. Iz biografske 

skice, date u katalogu njegove retrospektivne 

izložbe 1990. godine (priređivač je bila 

Danka Damjanović, istoričar umjetnosti) 

izdvojićemo samo neke detalje. Na Bečkoj 

likovnoj akademiji je položio prijemni ispit 

1906. godine, studije završava u rekordnom 

roku pa upisuje specijalističke studije, ali ih 

ubrzo napušta da bi otišao u Pariz gdje druguje 

sa Brankom Radulovićem, Todorom 

Švrakićem i Jovanom Bijelićem. U Luvru 

kopira slike Ticijana i Leonarda. Dugo se o 

njemu ništa nije znalo, a onda se, 1921. godine, 

obreo u rodnom selu. Živio je jedno 

vrijeme u kući polubrata Nikole, a onda se 

osamostalio, lovio ribu na Uni, tako se prehranjivao, 

a ponekad bi uspio prodati koju 

sliku. Uslijedio je, potom, poziv od Petra 

Tiješića. Umjesto po Uni sada se u svojim 

čezama vozao po Bradini, Konjicu, Mostaru 

i Prozoru. U decembru 1930. godine je priredio 

izložbu neviđenu do tada u Sarajevu, 

“i po osebujnosti likovne orijentacije”, zapisala 

je Danka Damjanović. 

Odlazio je na Drinu, a jedno od najomiljenijih 

izletišta mu je bio Durmitor, kojega je 

slikao nekoliko puta. Jedna od najboljih njegovih 

slika upravo je “Crno jezero pod Durmitorom”. 

U jednoj od tih hodnji sa čezama, prelazeći 

neki prevoj ispod Prenja, suočio se sa prostorom 

koji njegove oči do tada nisu vidjele. 

A vidjele su toliko toga: od Sarajeva, preko 


Priroda u djelima likovnih umjetnika 

49 

Lazar Drljača, Vrhovi Durmitora, akvarel, 21,9 x 28,4 cm, septembar 1934. 

Lazar Drljača, Crno jezero pod Durmitorom, ulje na platnu, 54,5 x 65,5 cm, 1935. 

Beča, do Pariza, vidjele su prostor Sicilije i 

Italije! Prizor koji mu se sada ukazao bilo je 

Boračko jezero! Zastao je, udahnuo čistotu 

zraka boračkog krajolika i rekao. “Ovo je 

mjesto gdje mogu živjeti!” Bilo je to 1931. 

godine. Nije to bila robinzonijada, niti bijeg 

od svijeta, bio je to susret dvije božanske 

energije – energije dvije prirode, čiste u svome 

biću: jedna koja je čuvala u sebi svu 

izvornost božanske demijurške moći stvaranja, 

i druga čije su talase oskvrnjivali ljudi, 

lomili ih u nastojanju da ih svedu u svoju 

mjeru. I u tome se prizoru začuo glas eona: 

ovdje jedino mogu živjeti! O, kakvo čudo! 

Korak, koji je vodio dijalog sa pločnicima 

Bulonjske šume i ugrađivao sebe u mistično 

tkivo Jelisejskih polja, sada je urastao u tepih 

satkan od planinskog bilja. 

Društvo mu je činio svijet divljine, jedino 

božanstvo kojemu se klanjao, u tome božanstvu 

otkrivao je onu duhovnu elementarnost 

kojom su živjeli njegovi davnašnji preci 

– Bogumili. Čuo je u sebi njihove damare, 

po njima prepoznao i sebe, svoj iskon, i rekao 

visokim stablima koja su nadnosila svoje 

raskošne krošnje nad njim da mu ne bi 

“naudilo” ponekad oporo hercegovačko 

sunce: Ja sam Bogumil i jedino ovdje mogu 

živjeti! Nastanio se u kolibi koju su mu ustupili 

seljaci obližnjeg sela, a onda se preselio 

u vilu mostarske porodice Šantića. Istovremeno 

mu je ustupljeno i mjesto Stražarnice 

kod Starog mosta u Mostaru, gdje je ponekad 

boravio i slikao. 

Slijedila je decenija najplodnijeg slikarskog 

rada. Izložbe su slijedile jedna drugu – u Sarajevu, 

Cetinju, Kotoru, Herceg Novom, Mostaru. 

Stigao je i do Beograda gdje je izlagao 

na Petoj proljećnoj izložbi jugoslavenskih 

umjetnika 1933. godine. Svoj intenzivni 

stvaralački i izlagački aktivizam sam je obrazlagao 

potrebom za egzistencijalnim izdržavanjem. 

Ali, to je bila njegova osobna projekcija 

sopstvenog života, a, istina je bila u 

nečemu drugom – u onoj “osebujnosti” koja 

je bujala u njegovom tvoračkom biću i tražila 

da se materijalizuje na površini koju je 

odabrao za svoj likovni rad. Snaga te “osebujnosti” 

je daleko nadilazila njegove neos- 

porne egzistencijalne potrebe i svjedoci nam 

mogu biti motivi koje je obrađivao i način 

njihove obrade. Slikao je krajolike, ali su najčešći 

motivi bili – planinski vrhovi koji su se 

uzdizali daleko iznad mjere čovjeka. A sve 

što je nadilazilo mjeru čovjeka, imalo je svoj 

odraz u dvojakom aspektu – u strahotnosti 

ili zadivljenosti. I jedno i drugo je pulsiralo 

na njegovoj slici, ukrštalo se i svoj vizualni 

aspekt iskazivalo u dramatskom zoru, koji se 

useljavao u naše vidno polje kao opsesija, 

kao začaranost. Sve je to svoju konačnost 

dobijalo načinom likovne obrade. 

Boju je nanosio energičnim pokretom ruke, 

tome pokretu je očuvavao sopstvenu energiju, 

nije ga”uljepšavao”, rastirao po površini u 

ime nekog lažnog plasticiteta, taj pokret je 

nadirao iz dubine samog nosioca motiva, iz 

stjenovite gordosti planinskih vrhova, svaki 

pokret je bio jedna arheološka jedinica iz 

čije se mističnosti i oslobađala njegova inspiracija 

i postajala njegova značenjska 

odrednica, onaj unutarnji šlagvort koji se 

oslobađao svoje prirodne materijalnosti i 

prelazio u materijalnost boje, u gustinu značenja 

koju je boja nosila u sebu i čiju je iskaznu 

moć doslućivao Bogumil Lazar Drljača! 

Između umjetnika, motiva i boje, sredstva 

iskaza toga motiva, gubila se distanca, po- 

Lazar Drljača, Motiv sa Boraka, akvarel, 37,9 x 30,5 

cm, juni 1933. 

stajali su jedno, a svijet koji su stvarali je 

Danka Damjanović lucidno označila kao: 

osebujnost. Ima u toj determinanti i onog 

deskriptivnog, neposredno viđenog, ali ima 

i drugog, pronicanja u nutrinu uznesenog 

gorja, koje se nije dalo mjeriti mjerom čovjeka, 

zračilo je svojom sopstvenom silom, 

mističnim zazivom, koji je Van Gogh otkrivao 

u suncokretima, u ozvjezdanom nebu i 

u čempresima, Gaugin u tamnim Tahićankama 

ili Sezan u brdu Saint Victoir. Ali Drljača 

ni na koga nije ličio, bio je svoj, divljačan 

i gord. Toliko ima gordosti u tim 

njegovim planinskim visovima, kao da je 

njima ispisivao svoju vihornu biografiju. Tu 

elementarnost gordosti je islikavao i u uznositosti 

usamljenih stabala koji su se zarivali 

u nebesko plavetnilo, i toj njihovoj gordosti 

nije smetalo što su ih neobuzdani divlji vjetrovi 

okljaštrili, izjedali im onu stranu koja 

im je bila na udaru. Ta su se gorda stabla 

ustobočavala onom stranom koju vjetrovi 

nisu mogli polomiti. I, upravo, to im je pojačavalo 

gordost ili postajali su grafem za ispisivanje 

sopstvenog usuda umjetnika. 

Nažalost, djelo Lazara Drljače moralo je pognuti 

glavu pred stihijama koje se zovu požar 

i čovjek! U jednom pismu je zapisao: 

“Pošto sam ostao vjeran planini i slobodi i 

ljudi i žene svi su me voljeli i pomagali. Bande 

su mi slike pokrali. Ostao sam i go i bos”. 

Na drugoj strani, 1946. godine, izgorjela mu 

je koliba u kojoj je živio i u njoj su izgorjela 

sva njegova preostala platna. 

Početkom jula 1970. godine smješten je u 

konjičkoj bolnici i tu je umro 13. jula. Sahranjen 

je u prostoru vile porodice Šantića. Na 

jednom zatesanom panju bilo je ispisano 

samo: 

Drljača 

J. Lazar 

10. X 1882. 

13. VII 1970. 

Ove godine (2010), u okviru projekta “Spomen 

posljednjem bosanskom bogumilu”, u 

selu Borci kod Konjica, udruženje “Slavika” 

iz Sarajeva postavilo je stećak na grob akademskog 

slikara i boema Lazara Drljače. 


50 Gljivovnica 

Kalendar pojavljivanja 

gljiva u Kantonu Sarajevo 

Proljetno-ljetni period 

Anis Hasanbegović, dipl.biolog 

Dok su u rano proljetnom aspektu 

gljive najrasprostranjenije u četinarskim 

šumama, a od klasa dominira 

klasa Ascomyceta, u proljetno 

ljetnom periodu najveći broj vrsta pripada 

klasi Basidiomycetes i raste u listopadnim 

šumama hrasta i graba (Querco- 

Carpinetum betuli). 

Početak sezone, a i brojnost gljiva zavise 

od broja kišnih dana u maju (obično sredinom 

ili krajem maja) i naravno količine 

padavina. Sezona najčešće počinje u periodu 

od 5-10 juna i traje, u dva talasa 

(kola), skoro do kraja jula, a uglavnom se 

završava oko 20 jula. Prvi talas počinje 

oko 5-10 juna i traje do 20-25 juna, a drugi 

od kraja juna do otprilike kraja jula. 

Najveći broj vrsta se pojavljuje krajem 

juna i početkom jula. 

Koja će se gljiva, masovnije, prva pojaviti 

zavisi od količine padavina. Prilikom velikih 

padavina, prva gljiva koja se masovnije 

pojavljuje je lisičarka (Cantharellus 

cibarius). Ukoliko je broj kišnih dana 

manji, najmasovnija gljiva je proljetni ili 

raspucani vrganj (Boletus reticulatus). 

Lisičarka se javlja u grupama od 5-10 komada 

i interesantno je istaći da se osim u 

listopadnim šumama, u ovom periodu 

Biserka - Amanita rubescens 

javlja i u četinarskim šumama Crepoljskog, 

Pjeskovite ravni i drugim dijelovima 

planine Ozren. 

Osim lisičarke, u prvom talasu jako česta 

vrsta je biserka (Amanita rubescens), a 

javljaju se i mnogobrojne vrste iz roda 

krasnica (Russula) kao što su: rašljača (R. 

heterophylla), ljubičasto-zelena krasnica 

(R. cyanoxantha), sivka (R. grisea), jestiva 

krasnica (R. vesca) ... 

Od otrovnih vrsta jako je česta sumporača 

(Hypholoma fasciculare). 

Drugi talas počinje krajem juna, a predhodi 

mu kišni period koji se javlja oko 

sredine i druge polovine juna (otprilike 

od 15- 25 juna). Ovo je period kada se počinje 

javljati najveći broj vrsta, naročito iz 

familija: ovojnjača (Amanitaceae), krasnica 

(Russulaceae), vrganjevki (Boletaceae) 

i vitezovki (Tricholomataceae). U 

ovom periodu se počinje javljati jedna od 

naših najotrovnijih gljiva, zelena pupavka 

(Amanita phalloides). Interesantno je 

istaći da se u ovom periodu javlja u hrastovo 

grabovim šumama Rakovice (Šamin 

gaj, Miševići ...) dok se u istim šumama 

ali na nešto većoj nadmorskoj visini 

(npr. šuma iznad sela Bušće) javlja tek u 

jesen. Osim nje od smrtno otrovnih ovojnjača 

javlja se panterovka (A. pantherina) 

a od ostalih Amanitaceae tu su još: 

žućkasta pupavka (A. citrina), biserka i 

krastavka (A. spissa) te preslice: smeđa 

(A. fulva) i obična (A. vaginata). 

Najzastupljeniji rod u ovom periodu je 

rod krasnica ( Russula) od kojih su najčešće 

jestive vrste, osim gore pomenutih, i 

zlatna (R. aurata), crvena (R. rosacea), 

modrolisna (R. delica), žuta (R. lutea) i 

golubača (R. virescens) koja svoju najveću 

brojnost na području Rakovice ima na 

rubu jedne sađene četinarske šume. Od 

nejestivih i otrovnih predstavnika ovog 

roda najčešća je crna krasnica (R. nigricans) 

koja je i najbrojnija krasnica ovog 

perioda iz hrastovo grabovih šuma Rakovice, 

smrdljiva (R. foetens) čiji neugodni 

miris odmah izaziva gađenje i nagon na 

povraćanje, te najčešća bljuvara naših 

šuma, šumska bljuvara (R. emetica var. 

sylvestris) mala, prelijepa crvena gljiva. 

Iz iste familije ali drugi rod dolazi najmasovnija 

gljiva ovog perioda mliječnica 

(Lactarius piperatus) te u dosta manjem 

broju nego mliječnica, presnac, sirovka 

(L. volemus) kojeg naši pastiri samo posole 

i jedu sirovog pa je zbog toga i dobio 

narodno ime. Od ostalih jestivih mliječnica 

napomenuo bih hrastovu (L. quietus) i 

kamforovu mliječnicu (L. camphoratus) 

koja ima predivan miris pa služi kao začin. 

Od otrovnih mliječnica najčešća je 


Gljivovnica 

51 

Hrastovača 

Rašljača - Russula heterophylla 

lažna rujnica (L. chrysorrheus) koja se 

od pravih rujnica razlikuje u boji mlijeka 

koje je žute boje (kod rujnica obično narandžasto 

ili kod nekih vrsta crvenkasto) 

te ljutog okusa (kod rujnica ugodan i 

blag) i brezovka, runjava rujnica (L. torminosus) 

sa ljutim mlijekom i nitima na 

klobuku, a naročito na rubu klobuka. 

Od ostalih listićavki, češće vrste su jestiva 

hrastovača (Collybia fusipes) koja raste u 

buketima od 10-tak primjeraka te takođe 

jestiva, ali male kvalitete šumska pljosnatica 

(C. dryophylla) koja se određenih 

godina masovna javlja, korijenjača (Oudemansiella 

radicata) vitka, visoka gljiva, 

obično raste pojedinačno, a javlja se i 

u bukovim šumama i jelenski štitac (Pluteus 

atricapillus) česta gljiva na panjevima, 

loše kvalitete. U bukovim šumama 

još se javlja i češnjača (Marasmius alliaceus) 

sa mirisom na bijeli luk, te je idealna 

kao začin. 

Red vrganjevki (Boletales) javlja se u hrastovo 

grabovim šumama ovog perioda sa 

rodovima: vrganja (Boletus), djedovi, 

turčini (Leccinum) i zlatače i podstavke 

(Xerocomus) dok se za borove šume veže 

rod osinaca (Suillus). 

Od vrganja, osim pomenutog proljetnog 

vrganja, u mnogo manjoj mjeri javlja se 

hrastov vrganj (B. quercicola) koji nema 

raspucan klobuk i koji je tamno smeđe 

boje. Najčešće vrste iz roda djedova, turčina 

(Leccinum) su grabov djed (L. griseum) 

i turčin (L. aurantiacum) koji se 

naročito veže za jasike (Populus tremula). 

Obje vrste su odlične jestive gljive, ali 

su vrlo često napadnute crvima. Jedna od 

češćih gljiva u ovom periodu je postavka 

(Xerocomus subtomentosum). 

Za razliku od nabrojanih rodova i vrsta 

reda vrganjevki koji se javljaju u listopadnim 

šumama, red osinaca (Suillus) sa 

svoja tri predstavnika u ovom periodu se 

javlja u borovim šumama. U borovim šumama 

iznad Barica i na Trebeviću (Brus) 

javljaju se maslenke (S. luteus) i slinavke 

(S. granulatus) koje su odlične jestive 

gljive, nažalost često napadnute crvima, 

dok se u sađenoj borovoj šumi u Rakovici 

(Šamin gaj) javlja pješčarka (S. variegatus) 

koja po gastronomskim kvalitetima 

značajno zaostaje od pomenutih predstavnika 

ovog roda. 

Od vrsta iz ostalih redova istakao bih dvije 

rijetke vrste: zec-gljivu (Grifola frondosa) 

koja se nalazi na mnogim Crvenim 

listama. Gljiva ima prekrasan aromatični 

miris, pravi delikates, na žalost u zadnjih 

5-6 godina nisam našao ni jedan primjerak 

ove zanimljive gljive. Druga gljiva, 

koja se ne može pohvaliti nikakvim pozitivnim 

kulinarskim kvalitetima već je 

specifičnog neprijatnog mirisa, je pasji 

stršak (Mutinus caninus). Dosad sam je 

našao na samo dva lokaliteta i sa manjim 

brojem primjeraka. 

Ukoliko kišni period u junu potraje i ako 

se jave novi pljuskovi u julu i u pojedinim 

četinarskim šumama (npr. Bijambare) će 

se javiti niz vrsta kao što su panterovka, 

biserka, neke vrste preslica, krasnica te 

pokoja predstavnica roda koprenki (Cortinarius), 

dok u hrastovo grabovim šumama 

može „uraniti“ mrka trubača 

(Craterellus cornucopioides) i pepeljasta, 

siva lisičarka (Cantharellus cinereus) 

koja se često zamjenjuje za mrku trubaču, 

doduše na ovom području djele isto 

stanište, a i zamjena nema nikakvih posljedica 

pošto je i pepeljesta lisičarka jestiva 

i ukusna gljiva. 

U ovom periodu , na livadama i dalje suvereno 

„vladaju“ vilini klinčaci (Marasmius 

oreades) i reduše (Calocybe gambosa), 

javi se i pokoja grupa poljskih 

šampinjona, rudnjača, kupljenac (Agaricus 

campestris) a u voćnjacima se javlja 

jedna vitka, ukusna gljiva-šljivovača (Entoloma 

clupeatum). 

Što se tiče „gradskih“ gljiva, ovo je period 

pojave gradskog šampinjona (A. bitorquis) 

i prava je šteta što raste u gradu (poznata 

je činjenica da su gljive veliki sakupljači 

teških metala i drugih opasnih i 

otrovnih materija iz zemljišta), a dosta 

česte su i dvije vrste gnojištarki: tinjčeva 

(Coprinus disseminatus) i prava gnojištarka 

(C. atramentarius). Obje gljive su 

jestive, ali ne sa ovog staništa. Tinjčeva 

gnojištarka je idealna za supe, a uz pravu 

gnojištarku ne treba piti alkohol jer izaziva 

antabusni sindrom trovanja koji obično 

prolazi za nekoliko dana. 


52 

Planinarski putopisi 

HAJDUČICA U 

KAMENOM SEDLU 

Stazama Prenja od Bijele do Lupoglava priroda nam je podarila mnoge radosti i 

iznenađenja 

Zdravko Raštegorac 

Negdje krajem jula 2009. u Planinarsko 

društvo HPD Bjelašnica 1923 

stigao je dopis planinara ZET-a Zagreb, 

u kome nas mole da budemo njihovi 

vodiči na Prenj. Pohod bi se održao 14., 15. 

i 16. augusta, a grupu bi sačinjavali 7 do 8 

planinara dobre fizičke kondicije. Želja im 

je izaći na Zelenu glavu (2.123 m) – najviši 

vrh Prenja, kao i na daleki Lupoglav (2.102 

m). U povratku bi preko Tisovice, Podotiša, 

Velikih bara, Bijelih voda i Rujišta sišli u 

Mostar i odatle za Zagreb. 

Problem boravka na Prenju iz pravca konjičke 

Bijele je taj što je planinarski dom na 

Jezercu u izgradnji, a planinarska kuća 

Vrutak zauzeta u to vrijeme dolaskom gostiju 

iz Slovenije i njihovih domaćina Konjičana. 

Razlog je obilježavanje 60 godina 

od pogibije Ade Modic i Marice Hribar iz 

Kranja, stradalih od hladnoće augustu 

1949. godine. Predloženo je da smještaj 

bude u Tisovici, pod šatorima koje ćemo 

ponijeti sobom. Nažalost, dva dana pred 

polazak, sa žaljenjem su nam javili da odustaju. 

Ali, zato ne odustajemo mi. 

Opet nas je četvorica, sreća, kao djetelina 

sa četiri lista. Tu su: Mario, Davor, Srđan i 

moja malenkost. Mnogo su mlađi od 

mene, ali se tješim da smo u prosjeku svi 

mladi. 

Krećemo iz Sarajeva vrlo rano tako da smo 

već iza šest sati u Konjicu, na kafici. Put nastavljamo 

prema Bijeloj do kuće pokojne 

Ljube Vidačković gdje ostavljamo kola. 

Moram reći da smo mi planinari izgubili 

divno osobu, ženu koja je iznad svega voljela 

ljude. Uvijek nas je dočekivala sa kafom, 

a na povratku sa planine, sa obaveznom 

pitom i rakijicom. Neka počiva u 

miru! 

Natovareni teškim naprtnjačama krećemo 

uz Rakov Laz, te na Skok. Nakon tri i po 

sata stižemo na Jezerce gdje nas dočekuje 

Šerpa, opet sa kafom. 

Lupoglav - Prenj 

Nakon dva sata, otprilike, stižemo na sedlo 

između Otiša i Zelene glave. Počinje slaba 

kišica, te oblačimo kabanice pred uspon. 

Rance odlažemo i prekrivamo navlakama. 

Uspon teče lagano i vrlo brzo smo na vrhu. 

Moram pohvaliti naše vrijedne prijatelje 

Zdenu i Kulju koji su postavili sajle na dva 

opasna mjesta i tako obezbijedili siguran 

uspon i silazak sa vrha. Ponovno smo na 

sedlu, ali kiša pojačava, tako da odustajemo 

od uspona na Otiš i lagano krećemo 

naniže. Na Podotišu kiša prestaje, 

razvedrava se, što nas raduje pred 

sutrašnji pohod na Lupoglav. Stižemo 

do doma Vrutak, tog lijepog, 

malog zdanja, što ga napraviše vrijedni 

Konjičani. Nakon odmora, krećemo 

u Tisovicu gdje u sam suton 

postavljamo šatore i spremamo objed 

nakon napornog dana. Uživamo u 

prelijepom krajoliku gdje dominiraju 

dva dvotisućnjaka. Vrelo 

Lončić ukliješteno u ljutom krasu prenjskom, 

nudi nam hladnu, osvježavajuću 

vodu. 

Pijemo zaluženu kafu i promatramo veliko 

stado ovaca, po pričanju čobanina, oko pet 

stotina komada. Noću su locirani u donjem 

dijelu Tisovice, gdje imaju torove i 

kontejner. Jutro je osvanulo tmurno, sa izmaglicom, 

koja se lijeno valja planinom. 


Mudre misli 

53 

Ne žurimo i čekamo što će nam dan donijeti. 

Oko osam krećemo jer naziremo lijep 

dan. Magla se diže sa visova Otiša i Zelene 

glave. Ulazimo u područje Kantara, tog kamenog 

mora što ga priroda tako skladno 

izvaja. Oko nas visovi poput divova. U daljini 

Crnoglav (1.893 m) naš putokaz i pravac 

kretanja. Desno Kantar (1.852 m), te 

Veliko brdo (1.865 m). Na sve strane bokori 

ljekovitog bilja i već unaprijed se radujem 

branju u povratku. Ono što me smeta 

je planina bez živog stvora. Tek negdje 

iznad Heraća primjećujem jato žutokljunih 

galica, visoko u zraku. 

Ulazimo u Zakantar. Crnoglav ostaje iza 

nas, a pred nama novi vidici, novi divovi. 

Masiv Heraća sa nekoliko dvotisućnjaka, 

Vjetrena brda, Erać, i napokon, kao nekom 

čarolijom, izviruje kapa Lupoglava. Duboko 

pod nama dolina Lučina, nekad davno 

obitavalište stočara. Nema više blejanja 

ovaca i veselog poskakivanja mladih jaganjaca. 

Zaustavljamo se da bismo doručkovali i pripremili 

se za uspon. Uskoro smo na grebenu 

odakle pogled puca na Ovču (2.021 m), 

te dolinu Barnog dola. Dolje negdje su i grobovi 

naših drugova Ilije i Miodraga, poginulih 

1970. na ovom vrhu. Nemamo vremena 

za taj posjet, nego koračamo naviše. Već 

smo pod sedlom, a onda, ugodno iznenađenje. 

Na maloj zelenoj oazi, jedna jedina stabljika 

lincure. Kakva radost! Od oduševljenja 

sam je poljubio! Izlazimo na sedlo i tu 

nas dočekuje novo iznenađenje. U carstvu 

kamena nekoliko djevičanskih busenova 

srebrnaste hajdučice u punom cvatu. Sa 

sedla posmatramo zelenu dolinu Poljica, a 

potom slijedi uspon na sam vrh. Puše prohladan 

vjetar, tako da se ne zadržavamo 

dugo. Već smo četiri sata na putu, a toliko 

nam treba i za povratak. 

Ponovno smo na 

Ulazimo u Zakantar. Crnoglav 

ostaje iza nas, a pred nama 

novi vidici, novi divovi. Masiv 

Heraća sa nekoliko dvotisućnjaka, 

Vjetrena brda, Erać, i napokon, 

kao nekom čarolijom, 

izviruje kupa Lupoglava. 

Duboko pod nama dolina 

Lučina, nekad davno obitavalište 

stočara. Nema više blejanja 

ovaca i veselog poskakivanja 

mladih jaganjaca. 

sedlu Lupoglava, te pažljivo berem srebrnastu 

hajdučicu, tek toliko da je imam. Iznad 

Lučina, primjećujem ivu travu, u nešto većoj 

količini, pa je tako i ubirem. Usput nailazim 

na timijanolisni vrisić, te krasoliki vrisak. 

Sa žaljenjem konstatujem da je siparska 

hajdučica prošla, ali ipak nalazim dovoljno 

svježih izdanaka i sa zadovoljstvom ih berem. 

Dolaskom u Tisovicu moja papirna 

vrećica se prilično popunila. 

Još jedna ugodno provedena noć u planini, 

a ujutro, trećeg dana, povratak. Srdačan 

susret s planinarima Konjica kod Vrutka, 

koji su jučer na Jezercu položili vijence, zajedno 

sa svojim gostima iz Slovenije. Na 

Podotišu jedna grupa kreće prema Rujištu, 

a druga će na Zelenu glavu, te će se u povratku 

priključiti glavnini. Sa Rujišta odlaze 

autobusima za Mostar. Prema Jezercu 

ponovno nailazim na ivu travu, koje ispod 

kuće više nema. Laički zaključujem da ova 

dragocjena trava, bar na ovom lokalitetu 

raste između 1.600 i 1.800 m. 

Pozdravljamo se sa Šerpom i polako silazimo 

naniže. Još jedan izvanredan doživljaj 

Prenja koji nas je počastio svojim predivnim 

krajolikom. Zarekao sam se da ovo 

treba ponoviti. 

Foto: M. Dlouhi - Sedlo Lupoglava 

veliko srce 

„Život je ono što ti se dešava dok ti praviš 

planove za život.” Lenon 

„Mnogi griješe iz straha da ne pogriješe.” 

Lessing 

„Ne jadikuj mnogo nad sitnim bolovima, jer 

bi sudbina mogla početi da te liječi - krupnim.” 

Neruda 

„Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi 

ništa.” Phillips 

„Ko hoće nešto da učini, nađe način, ko 

neće ništa da učini, nađe opravdanje.” 

Pikaso 

„Svaka je zamisao lahka kad se ne uzme u 

obzir stvarnost.” Proust 

„Čitava tajna da produžujemo život sastoji 

se u tome da ga ne skraćujemo.” Saltikov - 

Scedrin 

„Teže je primiti savjet nego odbiti poklon.” 

Sand 

„Prijatelje stvara sreća, a nesreća provjerava.” 

Seneka 

„Ništa nije samo po sebi dobro, ni loše, zavisi 

samo šta o njemu mislimo.” Stendal 

„Daj više odmora jeziku nego rukama.” 

Tolstoj 

„Sve će proći. Ali, kakva je to utjeha? Proći 

će i radost, proći će i ljubav, proći će i život. 

Zar je nada u tome da sve prođe?” Meša 

Selimović 

„Samo velika srca znaju koliko je slavno biti 

dobar.“ Fenelon 

„I sreća se umori ako nekoga dugo na 

leđima nosi.“ Gracijan i Morales 

„Sreća u nesreći ostavlja odškrinuta vrata za 

izlazak.“ Servantes 

„Čudno je, kako je malo potrebno da budemo 

srećni, i još čudnije: kako često nam baš to 

malo nedostaje.“ Ivo Andrić 


54 Inicijative 

GOROSTAS 

TRAŽI ZAŠTITU 

Poziv na rješavanje konflikta izazvanog planiranjem 

razvoja, odnosno izgradnjom auto ceste kroz budući 

nacionalni park Prenj-Čvrsnica-Čabulja 

Miodrag Dakić, 

Centar za životnu sredinu, Banja Luka 

Planina Prenj nije samo jedna od mnogih 

planina u BiH, pored koje prolazite 

putem Sarajevo-Mostar, o kojoj ste 

učili u osnovnoj školi kao jednoj od planina 

užeg ili šireg zavičaja ili koju pohode planinari 

i drugi ljubitelji prirode. Planina Prenj 

je mnogo više... 

Srce dinarskih planina 

Planina Prenj se po svom geografskom položaju 

i prirodnom naslijeđu može smatrati 

srcem Dinarida. U isto vrijeme, Prenj je 

najvažnija planina “prenjskog endemskog 

centra”, koji zaokružuju planine Čvrsnica i 

Čabulja. Prema ranijim istraživanjima 

(2001. god., Zavod za zaštitu kulturno-historijskog 

naslijeđa BiH) na ovom području 

je registrovano čak 308 endemskih vrsta 

dinarskog područja, a od toga 44 vrste su 

pronađene samo na području Prenj - Čvrsnica 

- Čabulja. 

O prirodnom bogatstvu, ali i neistraženosti 

svih vrijednosti ovog područja, govori podatak 

da je u septembru 2009. godine objavljeno 

istraživanje kojim se potvrđuje nova 

endemska podvrsta vodozemca na ovom 

Inicijativa za Prenj 

području, Prenjskog daždevnjaka (lat. Salamandra 

atra prenjensis). Koliko još novih 

vrsta biljnog i životinjskog svijeta postoji 

na Prenju možemo da nagađamo, ali 

možemo biti sigurni da je Prenj jedna od 

prirodno najvrijednijih planina na Balkanu. 

Pa zašto onda Prenj nije 

zaštićen? 

Malo je poznato da je još u aprilu 2007. godine 

izrađen nacrt zakona o nacionalnim parkovima 

“Prenj” i “Čvrsnica-Čabulja-Vran”, a 

prema procjenama mnogih stručnjaka prirodnih 

nauka, Prenj zadovoljava i veoma 

stroge uslove da bude zaštićen i od strane 

UNESCO. Svojim značajem, Prenj bi mogao 

osigurati i mjesto u Natura 2000, EU mreži 

zaštićenih područja. Međutim, iako postoje 

stručne i zakonske osnove da se ovo područje 

zaštiti od daljeg uništavanja, nedostaje toliko 

često pominjana “politička volja”. 

“Najvažniji projekat BiH” kao 

najveća opasnost 

Sigurno je većina građana BiH barem jednom 

čula za “koridor Vc”, međutim veoma 

mali broj zna zašto ga zovu “najvažnijim 

projektom za BiH” i kuda tačno prolazi planirana 

trasa ovog autoputa. 

Spasimo Prenj zajedno! 

Iznenađuje da u studiji uticaja autoputa Vc 

na okoliš nije obrađen aspekt Prenja kao 

potencijalnog nacionalnog parka, Natura 

2000 i UNESCO područja, a nisu se uspjeli 

utvrditi i otkloniti potencijalni negativni 

uticaji na stanovništvo i okoliš. Slični propusti 

su doveli do protesta stanovnika Blagaja 

i Počitelja, koji kao rezultat imaju zvanična 

razmatranja alternativnih trasa na 

tim područjima. Ovo je dokaz da organizovani 

građani ipak mogu u BiH da utiču na 

političke odluke, čak i kada su u pitanju 

ovako veliki projekti. 

Iskustva pokazuju da zemlje koje se smatraju 

ekonomski razvijenim u velikoj su 

mjeri potrošile svoje prirodne resurse i 

uništile svoj okoliš, te sada ulažu ogromna 

sredstva da pokušaju da zaustave uništavanje 

i obnove ugrožena područja. Imajući u 

vidu ekonomsku situaciju, BiH nema 

opravdane razloge i mogućnost za saniranje 

posljedica loših političkih odluka. 

Mnogo je jeftinije uvažiti izmjene projekta 

u toku planiranja, nego u otklanjanje posljedica 

lošeg planiranja. 

Ukoliko se izgradi autoput prema usvojenoj 

trasi, Prenj neće moći postati nacionalni 

park, a onda ni UNESCO područje. Iako je 

plan trase usvojen, primjeri Blagaja i Počitelja 

govore da je moguće mijenjati trasu ukoliko 

postoji javni interes. 

Šta je rješenje? 

Obzirom da je projektna dokumentacija za 

ovu dionicu autoputa u zoni Prenja tek na 

nivou idejnog rješenja, kao i da će zbog visokih 

troškova izgradnje (veliki broj tunela i 

mostova) ova dionica vjerovatno biti posljednja 

građena, ponovno projektovanje 

trase za ovu sekciju autoputa neće značajno 

uticati na finansijski i vremenski okvir realizacije 

projekta. 

Imajući u vidu svjetsku ekonomsku krizu, 

smanjenje rezervi i nepredvidive promjene 

cijene nafte na svjetskom tržištu, buduće 


Ekologija duše 

55 

U Inicijativu za Prenj se 

mogu uključiti sva zainteresovana 

pravna i 

fizička lica, formalne i 

neformalne grupe, 

nevladine i vladine 

organizacije, domaće i 

međunarodne organziacije, 

ukoliko podržavaju 

ciljeve Inicijative. 

obaveze BiH na smanjenju emisije gasova 

staklene bašte, neprocjenjive posljedice po 

životnu sredinu i dr., trebalo bi razmotriti i 

druge mogućnosti (brza cesta, adaptacija 

postojeće infrastrukture, željeznički saobraćaj 

i dr.). Ovo se posebno odnosi na dio 

autoputa u zoni Prenja, jer zbog reljefa terena 

kojim je planirana trasa cijena izgradnje 

je izuzetno visoka. 

Sa druge strane, jednostrani pristup u planiranju 

razvoja, potpuno je zanemario jedinstvene 

potencijale koji planinu Prenj 

krase, te se nije uvidjela šansa koju Prenj 

pruža za različite vrste turizma (etno, eko, 

avanturistički, zdravstveni, rekreacijski), 

kao i potencijale za proizvodnju zdrave 

hrane, sakupljanje ljekovitog bilja i mnoge 

druge djelatnosti koje se mogu provoditi u 

nacionalnim parkovima. Na ovaj način bi 

se mnogo više doprinijelo obezbjeđivanju 

sredstava za život lokalnog stanovništva na 

širem području planine Prenj. 

Inicijativa za Prenj 

Članovi Inicijative za Prenj su svjesni svih 

ovih okolnosti, te kampanjom javnog informisanja 

i zagovaranja želimo da pokrenemo 

stručnu i javnu raspravu, kako bi se 

našlo najpovoljnije rješenje ovog konflikta, 

posebno vodeći računa o dugoročnoj održivosti 

usvojenih rješenja. U dijalog ćemo 

uključiti i predstavnike međunarodnih organizacija 

i institucija, koji svojim iskustvom 

i standardima u oblasti planiranja 

održivog razvoja mogu da daju značajan 

doprinos. 

U Inicijativu za Prenj se mogu uključiti sva 

zainteresovana pravna i fizička lica, formalne 

i neformalne grupe, nevladine i vladine 

organizacije, domaće i međunarodne 

organziacije, ukoliko podržavaju ciljeve 

Inicijative. Ciljevi incijative su usmjereni 

na hitno proglašenje nacionalnog parka, 

zaustavljanje degradacije, te održivo 

upravljanje područjem Prenj-Čvrsnica-Čabulja-Vran, 

uz aktivno učešće javnosti u 

donošenju odluka. 

Ukoliko želite više informacija, posjetite našu 

Facebook grupu “Srcem za Prenj” ili nam pišite 

na inicijativa.za.prenj@gmail.com 

BUKET BOJA 

Ana Mrdović, dipl. ing. hortikulture 

Uporedo sa sve blažim jesenjim zrakama 

sunca, nižim teperaturama i 

kraćim danima, biljke se spremaju 

na zasluženi zimski odmor, na prezimljavanje. 

I dok mi ljudi potrčimo u šopinge da 

se snabdijemo novim toplijim džemperima 

i kaputima, biljke jednostavno svoju 

postojeću “garderobu” oboje u neopisivo 

lijepe jesenje boje. I nakon nekoliko modnih 

nedelja (fashion weeks kako bi mi ljudi 

rekli) one, pogotovo “glavni manekeni” drveće, 

odbace raskošno obojenu “garderobu” 

list po list koji se još jednom pokazuju 

okrećući se na jesenjem povjetarcu. 

Ali, zapamtimo, biljke se nisu samo “modirale”! 

Bojenje lišća jesenjim bojama je 

Foto: Z. Omerović - Jesen kod Donjeg Vakufa 

samo vanjski znak bogatog unutrašnjeg 

života biljaka. One su zgušnjavale sokove i 

slale ih u sve dijelove svoga tijela da ga čuvaju 

od zimske hladnoće i mrazeva. 

A obojeno lišće “putuje” na sve jačem jesenjem 

vjetru do mjesta gdje će još jednom 

u zajedništvu sa ostalim lišćem obojiti tlo u 

raskošnu sliku jeseni i zatim se sjediniti sa 

tlom na kojem ga dočekaju nama nevidljivi 

mikrorganizmi pretvarajući ga u hranu za 

neki novi život, novu biljčicu, novi list i 

novi plod. 

Priroda nije rastrošna, ona ništa ne baca, 

ona sa svime razumno raspolaže, valjda je 

zato sama po sebi tako lijepa, uredna i dugotrajna, 

sve dok je čovjek ne poremeti 

svojim gramzljivim nepotrebnim potrebama. 


56 Urbana hortikultura 

PLATAN JE ZASLUŽIO 

VIŠE OD GRMA 

Mjesto proljetos posječenog stabla u centru Sarajeva nakon preuređenja djeluje 

tužno i ružno 

Prof. dr. Vladimir Beus 

Krajem mjeseca februara ove godine 

posječeno je stoljetno stablo platana 

kod Katedrale. Vitalno orijaško 

stablo platana, starosti oko 120 godina, visine 

preko 30 m i raskošne krošnje, činilo 

je skladnu ambijentalnu cjelinu sa okolnim 

zgradama i bilo svojevrstan simbol u 

ovoj urbanoj četvrti Sarajeva. Osim estetskog 

efekta, stablo je imalo veliku zaštitnu 

ulogu, stvaralo je poseban mikroklimat i 

pružalo ugodnu hladovinu u vrućim ljetnim 

danima, velikom površinom lišća u 

procesu fotosinteze apsorbiralo je ugljendioksid 

i oslobađalo kisik, pročišćavalo je 

zrak zadržavajući čestice prašine... 

Neočekivano, bez najave nalogodavca o 

namjerama da ovo drvo posječe, javnost je 

dovedena pred gotov čin. U razgovoru sa 

nekim stručnjacima iz KJKP Park saznao 

Bijela smrča umjesto platana 

sam da su bili protiv ovog (ne)djela ali su 

„neki“ moćnici iz Općine Stari Grad presudili. 

Navodno da je stablo korijenovim sistemom 

ugrožavalo dio temelja Katedrale, 

za što je bilo drugačijih rješenja, a ne sječa 

stabla. Zabrinjava činjenica da je povodom 

ovako drskog postupka izostalo javno reagiranje 

stručnjaka relevantnih institucija: 

KJKP Park, Šumarskog fakulteta Univerziteta 

u Sarajevu, Zavoda za zaštitu kulturno 

historijskog i prirodnog nasljeđa Kantona 

Sarajevo, Zavoda za planiranje razvoja 

Kantona Sarajevo, ekoloških udruženja... 

Da nije bilo dva izvrsna priloga-protesta, 

autora Muharema Bazdulja „Blues za drvo 

iza Katedrale“ i autorice Ane Mrdović 

„Nebo plače dok platana krvari“, u dnevnom 

listu Oslobođenje, ovaj nečuveni postupak 

bi ostao nezabilježen. Nažalost, 

moćnici su ostali nijemi! A postavljena su 

pitanja „Da li je moguće da se usred grada... 

vrše egzekucije stabala i da za ovo 

niko ne odgovara?... Da li građani u ovom 

gradu mogu barem unaprijed saznati da se 

neko drvo, u najstrožem centru grada, planira 

posjeći i mogu li barem dobiti priliku 

da eventualno kažu kako misle da to ne 

treba raditi?“. 

U razgovoru sa stručnjacima KJKP Park 

predložio sam da se ponovo zasadi stablašica 

platana, a eventualno ugrožavanje temelja 

Katedrale onemogući adekvatnim 

rješenjem. U svijetu ovakva stabla, kakav je 

bio stoljetni platan, po fiziološkoj smrti ili 

iz nekog drugog razloga, se uobičajeno zamjenjuju 

istom vrstom drveća. Međutim, 

prošlo je optimalno vrijeme sadnje, ostala 

je zemljana površina na kojoj su se naselile 

U svijetu ovakva stabla, kakav 

je bio stoljetni platan, po 

fiziološkoj smrti ili iz nekog 

drugog razloga, se uobičajeno 

zamjenjuju istom vrstom 

drveća. Međutim, prošlo je 

optimalno vrijeme sadnje, 

ostala je zemljana površina na 

kojoj su se naselile korovske 

biljke, što je još više pružalo 

ružnu sliku ovog opustošenog 

prostora. 

Ovakvo hortikulturno rješenje ni 

u kom slučaju ne može biti 

zamjena za posječeno stablo 

platana, a i neadekvatno je za 

ovaj prostor. Kanadska bijela 

smrča (Picea glauca ver. 

albertiana ‘Conica’), koja je 

zasađena, u Kanadi u svom 

prirodnom arealu i optimalnim, 

specifičnim ekološkim uslovima 

izraste do 3 m visine. Kod 

nas je kratkovječna pogotovo u 

urbanoj sredini. 

korovske biljke, što je još više pružalo ružnu 

sliku ovog opustošenog prostora. Nikome 

od odgovornih to nije smetalo iako je u 

strogom centru grada i tokom špice turističke 

sezone. 

Ostala je nada da će u jesenjoj sezoni biti 

ponovo zasađen mladi platan i uređen ovaj 

prostor. A krajem avgusta ove godine u 

dnevnom listu Oslobođenje data je informacija 

o hortikulturnom uređenju prostora 

kod Katedrale uz ulicu Mula Mustafe 

Bašeskije. Od stručnjaka KJKP Park sam 

saznao da neće biti zasađen platan s obrazloženjem 

da opet „neki“ općinski moćnici 

iz sjene ne daju sadnju ovog drveta! Ovim 

sam bio nemalo iznenađen. Za desetak 

dana u izgrađenoj kameno-betonskoj arli 

zasađeno je stablo (!) Picea conica, a okolo 

ukrasno grmlje i sezonsko cvijeće. 

Ovakvo hortikulturno rješenje ni u kom 

slučaju ne može biti zamjena za posječeno 

stablo platana, a i neadekvatno je za ovaj 

prostor. Kanadska bijela smrča (Picea glauca 

ver. albertiana ‘Conica’), koja je zasađena, 

u Kanadi u svom prirodnom arealu i 

optimalnim, specifičnim ekološkim uslovima 

izraste do 3 m visine. Kod nas je kratkovječna 

pogotovo u urbanoj sredini. 

Da li će stručnjaci KJKP Park ponovo podleći 

pritisku istih moćnika kod zamjene 

stabla kiselog drveta, kod crkve Sv. Vinka u 

Titovoj ulici, kojemu je prije nekoliko mjeseci 

potpuno sasječena krošnja? Da li će i 

ovo stablo nestati i tako biti „protjerana“ 

jedina dva stabla sa pločnika glavne sarajevske 

ulice od Baščaršije do raskrsnice sa 

Radićevom ulicom? Okolnosti, nažalost, 

ostavljaju malo mjesta za optimizam! 


Nove knjige 

57 

VODIČ KROZ 

RASKOŠ PLANINA 

“Planine Crne Gore – vodič za planinare”; autori: Daniel Vincek, Ratko R. Popović 

& Miodrag - Mijo Kovačević; Izdavač “ NVO – Mediteranska planinska Crna 

Gora”, Podgorica, str. 1-148, 2010. godina 

Dr. sc. Zlatko Bulić, 

Zavod za zaštitu prirode Crne Gore 

Nakon prvog izdanja koje je svjetlost 

dana ugledalo u novembru 2004. 

godine u izdanju “MONITORA”, 

nedavno je iz štampe izašlo drugo dopunjeno 

izdanje veoma zanimljive publikacije 

“PLANINE U CRNOJ GORI”, “VODIČ 

ZA PLANINARE” autora poznatih crnogorskih 

planinara i ambasadora crnogorskih 

planina Danijela Vinceka, Ratka R. 

Popovića i Miodraga-Mija Kovačevića. 

Iako se zadnjih nekoliko godina u Crnoj 

Gori pojavilo nekoliko vrijednih publikacija 

o planinama Crne Gore ovaj vodič je 

prva publikacija ovakve vrste u Crnoj Gori. 

Rađen je po uzoru na planinarski vodič 

koji nosi naziv “Pedeset najljepših planinarskih 

izleta u Hrvatskoj”, autora poznatog 

i renomiranog ex-jugoslovenskog i 

evropskog planinara Željka Poljaka, s tim 

što ovaj crnogorski vodič ima i nekih dodatnih 

informacija i pratećih priloga koji 

mu daju poseban značaj. Publikacija sadrži 

148 stranica i obiluje brojnim detaljnim i 

praktičnim informacijama za planinare i 

ljubitelje prirode. Knjiga je izašla u izdanju 

NVO “Mediteranska planinska Crna Gora” 

na crnogorskom, engleskom, njemačkom i 

ruskom jeziku u renomiranoj štampariji – 

AP Print Montenegro. Ovaj planinarski 

vodič posvećen je crnogorskoj planinarki 

Veri Radović Vincek. 

U uvodu se nalazi esej poznatog crnogorskog 

i jugoslovenskog revolucionara Veljka 

Vlahovića pod nazivom “Planina”, pisan 

1937. godine u Madridskoj bolnici, 

koji predstavlja jedan od najzanimljivijih 

literalnih zapisa o crnogorskim planinama 

uopšte. 

Na početku knjige nalazi se i prilog koji 

nosi naziv uvodne napomene, koji sadrži 

informacije o fizičko geografskim karakteristikama 

Crne Gore, kao i uobičajenim i 

neophodim savjetima, preporukama i pravilima 

za orijentaciji na terenu, izboru hrane 

i opreme za boravak u planini. Knjiga 

sadrži opise 83 planinarske ture. Osim najreprezentativnijih 

i tradicionalnih planinarskih 

tura koje su sastavni dio poznatih 

planinarskih transferzala (Durmitor, 

Lovćen, Rumija, Orjen, Bjelasica, Komovi, 

Prokletije, Visitor, Ljubišnja, Maglić, Bioč, 

Volujak itd.) u vodič su uvrštene i neke manje 

poznate crnogorske planine široj javnosti 

kao što su Lisinj, Vrsuta, Paštrovačka 

gora, Garač, Prekornica, Kamenik, Brotnjik, 

Somina, Golija, Maganik, Kapa Moračka, 

Babji zub, Šila, Vila, Štitan, Krisitor, 

Goleš, Surdup, Treskavac, Pasjak, Maglić, 

Zeletin, Stožac, Mali i Veliki Žurim, Lola, 

Umovi, Tali, Hajla, Jerinja glava, Balj, penjačka 

stijena Biočinovići u Kolašinu i drugi. 

U knjigu su uvršteni i itinereri planinarske 

transferzale “Planinama Crne Gore – CT 

-1” na potezu od Veruše do Žabljaka i NP 

“Durmitor” u dužini od 120 km, sa 22 kontrolne 

tačke i trajanjem od šest dana, planinarske 

ture “Orjen-Lovćen-Rumija” u dužini 

od 138 km, sa 15 kontrolnih tačaka u 

trajanju od 10 dana, kao i planinarska tura 

kroz impozantni kanjon Nevidio, kao i kanjone 

rijeka Mrtvice i Cijevne, kao i ekološko 

rekreativna staza Obod na Rijeci 

Crnojevića. Takođe, je na slikovit način 

dočaran i rafting rijekom Tarom, jedna od 

najekskluzivnijih turističkih atrakcija 

Evrope. 

Autori su imali namjeru da što veći broj 

nepoznatih ili manje poznatih planinarskih 

destinacija približe širokom krugu 

planinara, turista i brojnih ljubitelja prirode. 

Pored kratkih opisa planinarskih tura 

po prvi put na crnogorskim prostorima pa 

i šire objavljuju se i tabele sa koordinatama 

za uređaje za globalno pozicioniranje (GPS 

sistem). Za svaku planinarsku turu date su 

najosnovnije informacije koje se odnose na 

moguće prilaze početnoj tački sa detaljnim 

opisom, ocjena težine uspona, rastojanje 

izmedju dvije tačke na stazi, vrijeme 

potrebno za savladavanje pojedinih dionica, 

podaci o markaciji, osvrt na moguće 

opasnosti, podaci o smjeru kretanja, visinskoj 

razlici, informacije o planinarskim 

objektima i mogućim smještajnim kapacitetima 

itd. 

U vodiču je predstavljeno 27 preglednih 

topografskih karata u razmjeri 1:50 000 na 

kojima se nalazi ucrtana jedna ili više planinarskih 

staza koje su detaljno opisane u 

knjizi. 

Poseban dodatak u knjizi je i spisak najinteresantijih 

vidikovaca, kao i spisak 28 postojećih 

planinarskih objekata (planinarskih 

domova, bivaka i skloništa), koji su u 

upotrebi na teritoriji Crne Gore. Dat je i 

spisak planinarskih društava, klubova i 

nevladinih organizacija, sa svim neophodnim 

informacijama, telefonima i adresama. 

Dati su i telefoni i neophodni podaco 

za gorsku službu spasavanja, Planinarski 

savez Crne Gore, kao i sve važnije planinarske 

web adrese. 

Poseban kvalitet ove luksuzno dizajnirane i 

opremljene knjige čini 159 fotografija u boji 

koje na svojevrstan način ilustruju bogatstvo 

i raznovrstnost crnogorskih planina. 

Na kraju knjige se nalaze i podaci o autorima 

kao i zahvalnica institucijama i pojedincima 

koji su logistički i finansijski podržali 

realizaciju ovog nesvakidašnjeg i 

veoma značajnog projekta u Crnoj Gori. 

Knjiga je pravi enciklopedijski leksikon o 

neponovljivim i prelijepim crnogorskim 

planinama i planinarskim turama u Crnoj 

Gori koje su dopunjene preglednim topografskim 

kartama i pratećim sadržajima i 

predstavlja nezaobilazan priručnik za planinare, 

turiste, ekologe, studente, istraživače, 

naučnike, predstavnike medija i brojne 

poklonike raskošne prirodne i kulturne 

riznice Crne Gore. 


58 Komunalna higijena 

SUNCE 

SA KANTE 

O jednom pokušaju da se mjesto za odlaganje 

otpada učini senzibilnim i estetski privlačnijim 

Razija Buharalija, 

Nastavnica razredne nastave, 

OŠ „Muhsin Rizvić“ Fojnica 

Otpad. Svakodnevno smo prinuđeni 

da odlažemo ambalažu kupljene 

robe za lične, poslovne ili porodične 

potrebe , ostatke od čišćenja voća i povrća 

kao i skupljene nakupine prašine i 

drugih čestica prilikom čišćenja stana, odnosno 

boravišnog prostora. 

Šta bi se desilo kada ne bi bilo tačno određenog 

mjesta u stanu ili kući za odlaganje 

otpada, a zatim iz stana ili kuće u dvorišnu 

kantu ili kontejner? Zaista, šta bi se 

desilo? 

Koliki je značaj odlagališnih prostora za 

otpad govori nam uvodni dio priče, te koliki 

je značaj preduzeća i njihovih radnika 

koji se bave pražnjenjem napunjenih kanti 

i kontejnera teško je, svu tu vrijednost i 

značaj, u ovaj mali tekst smjestiti. 

Razmišljajući o značaju i važnosti kante, 

kao predmetu, u koji svakodnevno odlažemo 

sve što nam smeta u boravišnom 

prostoru i što nam narušava lijep i čist 

zrak u prostoru za stanovanje, počela sam 

Motivi koji se nalaze ne kanti su 

motivi iz prirode, motivi koji su 

izvor života, u kojima svakodnevno 

uživamo i koje svakodnevno 

crpimo u svoje svrhe, a 

da su upravo kante odnosno 

kontejneri ti koji nam omogućavaju 

da imamo čistu, lijepu i 

zdravu prirodnu sredinu. 

o toj kanti da intenzivnije razmišljam u 

želji da bude drugačija, da bude nešto u 

šta ću poželjeti da pogledam, a ne sumorno-sivi 

komad metala zaprljan i olupan 

od kojeg zazirem pri pogledu. U svom 

razmišljanju došla sam na ideju da bih 

mogla da je oplemenim, uljepšam te da 

joj na taj način dam značaj koji ona ustvari 

i zaslužuje. 

Obzirom da se, uglavnom, kante i kontejneri 

nalaze na istaknutim mjestima u gradu 

i dvorištima, te baš zbog toga, a i zbog 

značaja koji imaju, trebali bi da budu ukrasi, 

a ne gomila željeznih neurednih sivosumornih 

olupina. 

Ovako je mnogo ljepše 

Jedan od najvažnijih razloga za uljepšavanje 

kante je želja da podstaknem druge da, 

po uzoru na mene, urade to isto te tako 

kante postanu ukras svake kuće, kao i želja 

da se trend uljepšavanja porodičnih i individualnih 

kanti prenese na preduzeća koja 

se bave gradskom čistoćom, a koja bi uz 

pomoć NVO, pojedinaca, turističkih zajednica, 

uz podršku općine, dakle, jednom širokom 

akcijom pristupila uljepšavanju 

svih kanti i kontejnera u gradu i tako napravili 

EKO kante i kontejnere koji bi 

uljepšavali gradove. 

Smatram da kante i kontejneri zaslužuju 

senzibilan i estetski pristup održavanja, jer 

nam, upravo oni, pomažu da nam život 

bude kvalitetniji, ljepši i zdraviji. 

Motivi koji se nalaze ne kanti su motivi iz 

prirode, motivi koji su izvor života, u kojima 

svakodnevno uživamo i koje svakodnevno 

crpimo u svoje svrhe, a da su upravo 

kante odnosno kontejneri ti koji nam omogućavaju 

da imamo čistu, lijepu i zdravu 

prirodnu sredinu. 

Motivi na poklopcu su boje i simboli zastave 

Bosne i Hercegovine kao i Evropske 

Unije, a preko kojih želim poslati poruku 

da ako želimo, a želimo, da imamo lijepu, 

čistu i zdravu prirodnu sredinu, o njoj moramo 

da brinemo svi zajedno jer smo svi 

naslonjeni jedni na druge kao što su naslonjeni 

dijelovi prirode u prirodi i da tijesno 

zavisimo jedni od drugih. 

Samo jedinstveni i zajedno možemo omogućiti 

sebi i svojim pokoljenjima ljepši i 

zdraviji život na cijeloj planeti, našoj zajedničkoj 

domovini, o kojoj smo dužni i obavezni 

svi zajedno da brinemo. 

Na uljepšavanju kante radila sam sa djevojkom 

Mrdić Merimom, studenticom hemije, 

koja je aktivno uključena u „EKO 

KAMP“ Fojnica u Fojnici. 


Tragom zelene peticije 

59 

TEŠKI METALI STIGLI 

DO RIJEKE 

Deponija otpada u Krupcu predstavlja novu opasnost po rijeku Željeznicu, a ako 

se ne interveniše zagadiće i sarajevski vodovod 

Rijad Tikveša, Ekotim Sarajevo 

Kada se prije nekoliko mjeseci pojavila 

informacija da je Vrelo Bosne 

zagađeno fekalnim bakterijama, 

mnogi građani su bili iznenađeni i razočarani, 

a nadležni, pa oni su to primili olako i 

dali sebi pristojan rok od pet godina da riješe 

pomenuti problem. 

Jedino zaštitari okoliša, siguran sam, 

nisu bili iznenađeni. Oni su dugo vremena 

govorili, opominjali, pozivali, ali uzalud 

gluhog zvati. Šest mjeseci prije otkrića 

zagađenja u Vrelu Bosne, nepoznati 

autor objavio je na internetu snimak puknute 

cijevi kolektora na Igmanu. Godinama 

prije, organizacije za zaštitu okoliša, 

razna planinarska društva govore kako 

se pretjeralo sa izgradnjom apartmana na 

Bjelašnici, i kako to predstavlja ozbiljno 

narušavanje budućeg nacionalnog parka. 

Uzalud, kad ih niko ne čuje. Godinama se 

takođe govori kako restoran “Labud” ne 

može da bude u srcu zaštićenog područja 

i svakodnevno ispušta fekalije stotina posjetilaca. 

I onda se svi nađu u čudu odakle 

su došle bakterije. Ali tek kad se desi 

takvo nešto, počinje da se radi na rješavanju 

posljedice, umjesto da se na vrijeme 

riješio uzrok. 

Prethodnih godina organizacija „Ekotim“ 

počela je da prati stanje, a ove godine uputila 

i peticiju Međuentitetskom tijelu za 

okoliš, za rješavanje jednog uzroka, koji 

ako pređe u posljedicu dovodi do ozbiljnog 

problema od kojeg će sve nas sasvim sigurno 

zaboljeti glava. 

Deponija otpada u Krupcu, uspostavljena 

je još devedesetih godina prošlog stoljeća. 

Iako je na području Kantona Sarajevo, 

gradska deponija sanirana i postoji mogućnost 

da se na nju odlaže otpad bez negativnih 

posljedica po okoliš, to košta. 

Zbog toga je komunalno preduzeće iz 

Istočnog Sarajeva odabralo lokaciju napuštenog 

kamenoloma, u kanjonu rijeke Željeznice, 

nadomak mjesta Krupac, i tu odlaže 

otpad koji prikupi u Istočnom 

Sarajevu. Kako se na pomenutu lokaciju 

otpad odlaže dugi niz godina, na samoj lokaciji 

se sakupila značajna količina otpada. 

Problem predstavlja to što ova deponija, 

uopće nije uređena, i nema sistem za tretman 

procjednih voda, koje završavaju u 

najnižoj tačci, koja je u ovom slučaju rijeka 

Željeznica. 

Ispitivanje uzoraka koje smo uzimali iz rijeke 

Željeznice, prije i poslije deponije, ali i 

Foto: R. Tikveša - Deponija Krupac 

Prema odgovoru Ministarstva 

ekologije RS, komunalno 

preduzeće iz Istočnog Sarajeva, 

i u narednom periodu će odlagati 

otpad na lokalitet Krupac, s 

tim što u naredne tri godine 

mora napraviti sistem za 

drenažu procjednih voda kako 

bi se smanjio negativan uticaj 

na vodotok Željeznice. 

sa Vrela Bosne i iz gradskog vodovoda, pokazalo 

je da se nakon deponije u rijeci Željeznici, 

količine teških metala i sličnih 

otrovnih hemikalija, povećavaju do zabrinjavajućeg 

nivoa. Takođe ovim istraživanjem 

je potvrđeno da u Vrelu Bosne i gradskom 

vodovodu nema prisustva ovih 

toksičnih materija, pa nas to dovodi do zaključka 

da otrovi isprani iz deponije u 

Krupcu, nisu još dospjeli u podzemne 

vode. 

Ispitivanje uzoraka koje smo 

uzimali iz rijeke Željeznice, prije 

i poslje deponije, ali i sa Vrela 

Bosne i iz gradskog vodovoda, 

pokazalo je da se nakon deponije 

u rijeci Željeznici, količine 

teških metala i sličnih otrovnih 

hemikalija, povećavaju do 

zabrinjavajućeg nivoa. Takođe 

ovim istraživanjem je potvrđeno 

da u Vrelu Bosne i gradskom 

vodovodu nema prisustva ovih 

toksičnih materija, pa nas to 

dovodi do zaključka da otrovi 

isprani iz deponije u Krupcu, 

nisu još dospjeli u podzemne 

vode. 


60 Hronika Fondeka 

To je bio razlog da se obratimo prvo građanima 

Sarajeva, u cilju pribavljanja njihove 

podrške, a potom i nadležnim institucijama, 

odnosno, predstavnicima 

Federalnog ministarstva u Međuentitetskom 

tijelu za zaštitu okoliša, sa zahtjevom 

za rješavanje ovog problema. 

Svoj zahtjev za rješavanje ovog problema, 

sa kopijama potpisa građana, uputili smo 

predstavnicima FMOIT u međuentitetskom 

tijelu za okoliš, nekoliko dana prije 

sastanka u aprilu. 

Za svaku pohvalu je to što su ovi predstavnici 

ispoštovali zakon o slobodnom pristupu 

informacijama, te nas obavijestili o 

poduzetim radnjama prema našem zahtjevu. 

Obaviješteni smo da se Deponija 

Krupac nalazi u zoni odgovornosti Ministarstva 

za prostorno uređenje, građevinarstvo 

i ekologiju Republike Srpske, te da 

je od njih zatraženo da pojasne šta su poduzeli 

i šta poduzimaju na rješavanju ovog 

problema. Naporedo sa slanjem zahtjeva 

Federalnom ministarstvu okoliša i turizma, 

naš zahtjev sa peticijom je upućen i na 

adresu Ministarstva za prostorno uređenje, 

građevinarstvo i ekologiju RS, ali od 

njih nikad nismo dobili nikakav odgovor. 

Odgovor su uputili Ministarstvu okoliša i 

turizma Federacije BiH, a s tim odgovorom 

su nam pokazali da ne mare mnogo 

za građane iz susjednog entiteta, kao ni 

vlastite. 

Prema odgovoru Ministarstva ekologije RS, 

komunalno preduzeće iz Istočnog Sarajeva, 

i u narednom periodu će odlagati otpad na 

lokalitet Krupac, s tim što u naredne tri godine 

mora napraviti sistem za drenažu procjednih 

voda kako bi se smanjio negativan 

uticaj na vodotok Željeznice. 

I u ovom slučaju, opravdanje je izgleda 

skupo rješavanje uzroka, ali u odnosu na 

rješavanje potencijalne posljedice, zaista 

je mizerno i neusporedivo. 

Primjera radi, uzmimo slučaj da se zatruju 

podzemne vode i da najmanje 150.000 

građana mora kupiti flašu vode za dnevne 

potrebe od 1,5 l , po cijeni od 1 KM. Za 

samo deset dana dođemo do iznosa kojim 

bi se mogao riješiti uzrok, i to kvalitetno. 

Zatrovanje podzemnih voda se ne može 

riješiti tako lako i brzo, nego je to proces 

koji traje godinama i iziskuje mnogo veća 

sredstva nego što su ona za rješavanje 

uzroka. 

Građanima Sarajeva, ali i Istočnog Sarajeva, 

ostaje samo da se nadaju da teški metali 

i drugi otrovi neće dospjeti u podzemne 

vode, jer zanimljivo, piju vodu iz 

istih podzemnih rezervoara sa područja 

Bačeva. 

A ribarima koji pecaju ribu na Željeznici, 

ova činjenica bi trebala da bude podsticaj 

da uhvaćenu ribu puste nazad, prvenstveno 

radi sebe, a onda i radi očuvanja ribljeg 

fonda. 

AKTERI 

PREKOGRANIČNE 

SARADNJE 

Na poziv Federalnog ministarstva 

okoliša i turizma Fondeko je u 

junu upriličio promociju novog 

broja naučno-popularne revije o prirodi, 

čovjeku i ekologiji “Fondeko svijet” na Medjunarodnoj 

konferenciji o prekograničnoj 

saradnji u regiji Dinarskog luka koja se 

održala u Hutovom blatu. 

Konferencija u Hutovom blatu 

U organizaciji IUCN, WWF, SNV i Federalnog 

ministarstva okoliša i turizma BiH i uz 

finansijsku podršku Ministarstva vanjskih 

poslova Finske promoviran je Projekt 

“Eko-kocke i šumske vrijednosnice” koji 

implementira Federalno ministarstvo okoliša 

i turizma u saradnji sa GTZ-om. 

nove Veze sa 

susjedima 

U 

augustu je Fondeko učestvovao u 

radu Programa za prekograničnu 

saradnju saradnju Bosne i Hercegovine 

i Crne Gore koji je organizirala 

Direkcija za evropske integracije BiH i 

Ministarstvo za evropske integracije 

Crne Gore. Zajednički tehnički sekretarijat 

je u sklopu pripremnih aktivnosti organizirao 

forum gdje je potencijalnim 

aplikantima omogućeno da, u neposrednom 

kontaktu sa drugim 

učesnicima iz susjedne zemlje, predstave 

svoje projektne ideje i pronađu potencijalnu 

partnersku organizaciju za apliciranje 

na Drugi poziv za dostavljanje 

prijedloga projekata. 

Prijedlozi projekata su bili iz četiri oblasti: 

privredni i ruralni razvoj, turizam, 

ekologija i kultura, obrazovanje, sport. 

Tokom brojnih razgovora sa učesnicima 

konferencije predstavnici Fondeka sagovornicima 

su ponudili saradnju u pisanju 

priloga za reviju Fondeko svijet. Na taj 

način bi u budućim brojevima uspostavili 

stalnu rubriku o međuregionalnoj saradnji 

i razmjeni korisnih informacija. 

Većina ih je prihvatilo tu inicijativu. 


Aktivnosti ekoloških organizacija 

61 

BLAGO NA 

DOHVAT RUKE 

Bosna i Hercegovina bogata je prirodnim ljepotama, a 

posebno se ističe Vrelo bune u Blagaju. Ono slovi kao 

najveće Vrelo u Evropi, a ujedno je i prirodni fenomen 

Tekija u Blagaju 

Pripremila: Enida Guja, 

VIII1 “ Treća osnovna škola “ Ilidža 

Bosna i Hercegovina bogata je prirodnim 

ljepotama, a posebno se ističe 

Vrelo bune u Blagaju. Ono slovi kao 

najveće Vrelo u Evropi, a ujedno je i prirodni 

fenomen. Još od davnina postoji vjerovanje 

da je u pećini skriveno blago Herceg 

Stjepana i da je od toga i potekao naziv 

Blagaj. Tu su bile i prve nastambe ljudi – 

zelena pećina. Pored Vrela se nalazi derviška 

tekija. Mostarski muftija Zijudin 

Ahmed-ibn-Mustafa je u 16. vijeku počeo 

sa izgradnjom tekije. Tu su živjeli siromašni 

derviši koji su dane provodili u ibadetu. 

Omer Paša Latas je 1851. godine restruktuirao 

tekiju, a zakonom je zaštićena od 

1952. Danas se sastoji od pet očuvanih 

soba za javnost. Mnogobrojni turisti svakodnevno 

ulaze u tekiju i uživaju gledajući 

prelijepu izgradnju u tursko-baroknom stilu. 

Uz tekiju se nalazi turbe u kome se nalaze 

dva groba: Šejna Ačik-paše i evlije Sari 

Sultuk. Na padinama blagajskog brda je i 

čuvena Kula Herceg Stjepana. Dobila je 

ime po Stjepanu Vukčić Kosači, srednjovjekovnom 

vladaru. Vrelo Bune je poznato 

i po raftingu. Tu su mnogobrojni kampovi 

koji služe za rafting. Posjetioci se mogu 

osvježiti ukusnim turskim čajem kojeg služe 

uz rahatlokum. U blizni ima mnogo ribljih 

restorana, pošto je poznato da se rijeka 

Buna koristi za uzgoj pastrmke i lososa. 

Svaki posjetilac ostane zadivljen pejzažem 

koji mu se pruža i ljepotom modrozelene 

Bune. 

Zar to nije dovoljan razlog da i vi doživite 

ovo savršenstvo i uživate u ljepoti majke 

prirode !? 

Oblikovanje prostora 

UGAO GLEDANJA NA KRAJOLIK 

Vrtovi Stoca – Vrt Evrope kao moguća spona ljudi i gradova-prijatelja 

COLOCO i Gilles Clément (Centar André 

Malraux – Sarajevo) ENSP VER- 

SAILLES (Visoka državna škola za 

pejzaž Versailles) uz podršku Donatorskog 

fonda Agnès b, Fondacije Crédit Coopératif, 

Handicap International, OSCE, Cultures 

France, Francuske ambasade u BiH, 8’18”, 

CCFD, Udruženja Fondeko, Udruženja Orhideja, 

Udruženja Troya, aaa group, Makart 

hoteli pokrenuli su projekat „Vrtovi Stoca – 

Vrt Evrope“ koji se održao u Stocu u periodu 

od 16. do 28. jula ove godine. U projektu su 

učestvovali studenti i nastavnici Visoke državne 

škole za pejsaž iz Versaja, studenti Šu- 

Vodopad "Provalija" 

marskog fakulteta iz Sarajeva i studenti Agromediteranskog 

fakulteta iz Mostara. Projekat 

bi trajao tri godine. 

Tokom prve godine rada na projektu najveća 

pažnja je posvećena rijeci Bregavi kao izvoru 

života u Stocu i kao takva se vrednuje kao temelj 

Vrtova Stoca. Očišćen je jedan dio Bregave 

i osvijetljen vodopad „Provalija“, most 

Inat ćuprija gdje su svi lukovi nejednaki, kao 

i Muzej Šarića kuća gdje se nalazi i Galerija 

Branka Šotre. 

Radovi, studije, ekspertize i radionice koje su 

se odvijale na terenu do zatvaranja manifestacije 

su postavljeni kao trajna postavka njihovih 

planova i nacrta, kao i njihov atelje u 

Šarića kući/Galeriji gdje su se stanovnici Stoca 

mogli upoznati sa njihovim radom i istraživanjima. 

Taj način rada u kojem bi učestvovalo 

i lokalno stanovništvo bi sigurno 

pretvorilo zajedničku viziju budućnosti grada 

u realnost, jer lokalna iskustva i znanja će 

biti osnova rada i djelovanja ovog projekta. 

U svečanom otvaranju manifestacije Vrtovi 

Stoca – Vrt Evrope su učestvovali direktor 

Centra André Malraux u Sarajevu, direktor 

pejzažno-arhitektonskog studija Coloco, 

predstavnik Ambasade Francuske u BiH, 

ambasador OSCE-a u BiH, direktor Fondeka 

i orkestar Gradske limene glazbe. 

Cilj projekta je u preciznom uočavanju ovdašnjih 

bogatstava i mogućnosti vrednovanja 

što je neophodno da bi se promijenio 

ugao gledanja na Stolac, jer krajolik jeste 

javno dobro i pripada svima. Radionica koja 

je održana sadrži analizu krajolika koja je 

omogućila da se odmah postave prve instalacije. 

U okviru projekta će se izvršiti analiza 

prostora, proučavanje krajolika, analiza flore 

i faune, identificiranje vrsta (posebno zanimljivog 

drveća), korištenje i predstavljanje 

lokalne flore, lokalne zanatske tehnike i 

najvažnije, a to su susreti i prijateljstva koja 

se radjaju tokom saradnje na nekom zajedničkom 

ostvarenju. 


62 Priznanja 

NACIONALNA 

KONFERENCIJA 

BELLS POKRETA BiH 

BELLS pokret BiH, čiji je nacionalni 

koordinator Centar za ekologiju i 

energiju Tuzla, održao je u Sarajevu 

20.10.2010.godine konferenciju pod nazivom 

„EU vrijednosti i standardi u oblasti 

zaštite okoliša/životne sredine“. Ova konferencija 

predstavljala je završnu fazu i prezentiranje 

dostignuća projekta „Regional 

Environmental Advocacy (REA) Action 

and Cohesion in Western Balkans“, kojeg 

implementira BELLS pokret u BiH pod pokroviteljstvom 

Vlade Kraljevine Holandije. 

Nacionalna BELLS konferencija organizirana 

je s ciljem da se ukaže donosiocima odluka 

na važnost oblasti okoliša/ životne sredine 

u procesu evropskih integracija, te da im 

se ponude smjernice u kreiranju i podržavanju 

zelenih politika. 

Na kraju Nacionalne konferencije BELLS 

pokreta BiH, nakon svih izlaganja i diskusije, 

prezentirani su i zaključci Konferencije 

koji su prihvaćeni od prisutnih učesnika: 

Usaglasiti državno i entitetsko zakonodavstvo 

sa EU zakonodavstvom i stvoriti uvjete 

za njegovu implementaciju, permanentno 

usklađivati nacionalnu politiku zaštite okoliša 

i održivog razvoja sa politikama EU, te prioritetno 

uzeti u obzir što hitnije donošenje 

Zakona o zaštiti okoliša/ životne sredine BiH. 

Jačati saradnju vladinog, biznis i civilnog 

sektora te nastaviti ekološku koheziju zapadnog 

Balkana kroz buduća kreiranja zelenih 

okolišnih politika. 

Za finansiranje okolišnih projekata pored 

budžeta institucija i kompanija koristiti i 

sredstva iz domaćih i međunarodnih fondova 

za okoliš/ životnu sredinu. 

Prilikom donošenja propisa u oblasti okoliša/ 

životne sredine na višim razinama vlasti 

neophodno je više uključivati bazu, tj. izvršioce 

u lokalnim zajednicama. 

Da sve članice BELLS pokreta za narednu 

godinu predvide sredstva za educiranje svojih 

članova na BELLS Akademiji za lidere 

održivog razvoja. 

Obaveza članova BELLS pokreta je da nastave 

dalju promociju pokreta i standarda kroz 

svoje buduće aktivnosti. 

Zvanja 

Suvada Šaćiragić - Borić i 

Mehmed Cero doktori znanosti 

Mr. Mehmed Cero, pomoćnik ministra 

okoliša i turizma u Vladi 

Federacije Bosne i Hercegovine i 

član Upravnog odbora FONDEKO, te mr. 

Suvada Šaćiragić - Borić, profesorica kemije 

u Srednjoj elektrotehničkoj školi u Sarajevu, 

član FONDEKO i dugogodišnji suradnik 

revije FONDEKO Svijet stekli su zvanje 

doktora znanosti. 

Bilježimo to s radošću i iz razloga jer su 

doktorsku disertaciju odbranili na temama 

koje se tiču zaštite i unapređenja životne 

sredine. 

"Promjena načina korištenja zemljišta komasacijom, 

kao osnova razvoja poljoprivrede 

na području Popovog polja", naziv je 

disertacije koju je Mehmed Cero odbranio 

na Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu 

Univerziteta u Sarajevu. 

Ova disertacija sistematski valorizira prirodbne 

i stečene potencijale Popovog polja 

i daje značajan doprinos u razvoju poljoprivrede, 

odnosno sveukupnog razvoja 

ovog kraja. Autor je dao originalno rješenje 

modela komasacije, a originalnost se 

ogleda u "pomirenju" između tradicionalnog 

pristupa u provođenju komasacije s 

jedne i evropske verzije s druge strane. 

Mr. Suvada Šaćiragić - Borić doktorsku disertaciju 

o temi "Ekološki aktivni teški metali 

kao bio indikatori u evaluaciji stanja 

životne sredine u kontekastu uravnoteženog 

razvoja Bosne i Hercegovine", odbranila 

je na Prirodno-matematičkom fakultetu 

Univerziteta u Sarajevu. 

Sadašnja ekološka kriza traži ozbiljne promjene 

ne samo u ponašanju svakog pojedinca 

nego i u odnosu državnih institucija 

prema zaštiti okoliša. Autorica se nada da 

će ovaj rad biti skromni doprinos u saniranju 

i očuvanju prirodnih ljepota Zemlje. 

FONDEKO i Redakcija revije FONDEKO 

Svijet čestitaju im na novim naučnim zvanjima. 


MUDROSTI SLAVNIH 

63 

Fotokritika 

Fotosi: S. Đozo 

SAMI PROTIV SEBE 

Odabrao: Ismet Dedić 

„Priroda je u svojoj jednostavnoj istini 

veća i ljepša od bilo koje tvorevine ljudskog 

roda, od svih iluzija ljudskog duha“. 

Julijus Robert Mayer 

*** 

„Stoga sve što nastaje ili je nastalo, ako je u 

skladu s prirodom, nastaje ili je nastalo lijepo. 

A ono što je mimo prirode, ružno je i 

suprotno onome što je u skladu s prirodom“. 

Aristotel 

*** 

Jezero Donje Bare na Zelengori, oktobar 2009. 

„Nema ništa ljepše na svijetu od lađe koja 

plovi punim jedrima, žene koja pleše, konja 

u galopu i zrelog žita koje se leluja na 

poslijepodnevnom povjetarcu“. 

Janko Križanić 

*** 

„Zakoni prirode mogu vrijediti samo do 

određene granice; kad jednom pređu tu 

granicu, okreću se sami protiv sebe da bi 

urodili apsurdom“. 

Albert Camus 

*** 

„Netaknuta priroda je preduvjet za povratak 

sebi i razmišljanju, ona nam omogućuje 

čovječnost u vremenu kad se istinske 

vrijednosti sve više gube“. 

H. U. Stauffer 

*** 

Isto jezero u oktobru 2010. 

Slijedi nam 40 godina ekstremnih vrućina 

Ovu godinu još ćemo smatrati jednom od hladnijih, jer će nas sve do 2050. pratiti godine 

ekstremnih vrućina. Tako tvrdi Američka Nacionalna organizacija za prirodu, baš 

u vrijeme kada je američka svemirska agencija NASA utvrdila kako je tekuća godina 

najtoplija u posljednjih 130. Ova organizacija ističe da će zagrijavanje planete donijeti 

i veće oborine, ali i suše u svim dijelovima svijeta, piše Glas Amerike. Katastrofalni 

odroni u Kini, poplave u Pakistanu te ekstreman val rekordnih vrućina u Rusiji, za 

naučnike koji proučavaju klimatske promjene samo su primjer vremenskog ozračja, 

koje će postati uobičajeno u procesu zagrijavanja naše planete. ‘Dok se zemlja zagrijava 

i atmosfera može imati više vode, tako da će kiše padati sve jače i oborine biti obilnije, 

što će biti devastirajuće’, istakla je Amanda Staudt iz američke Nacionalne federacije za 

zaštitu prirode. Ona i drugi stručnjaci za klimu ističu kako onečišćenje zraka povećava 

i koncentraciju plina CO 2 

u atmosferi, koji onda zadržava toplinu i uzrokuje globalno 

zagrijavanje. No takvo mišljenje ipak ne dijele svi naučni krugovi. 

„Zašto nam priroda često izgleda kao kič? 

Zato što je Bog stvarajući želio da se sviđa 

svakome“. 

Karel Konrad 

*** 

„Naslijedili smo planet osobite ljepote. On 

je dar evolucije koja je trajala četiri milijarde 

godina. Trebamo oživjeti naš drevni 

osjećaj prema Zemlji kao prema organizmu, 

tek tada ćemo je uistinu poštovati“. 

James Lovelock 

*** 

„Čovječanstvo se danas suočava s novim 

strahom, ne više strahom od prirode, nego 

strahom za prirodu, za prirodne temelje 

vlastitog života“. 

Davorka Matić 


64 Naša nagrada za očuvanje prirode 

DOBITNIK DRUGOG „FONDEKO PEČATA“ 

KJKP „RAD“ d.o.o. SARAJEVO 

Nakon što je Upravni odbor Fondeka 

na svojoj sjednici održanoj u junu 

2007.godine donio Pravilnik o dodjeli 

priznanja „Fondeko pečat“, dodjeljen 

je iste godine i prvi „Fondeko pečat“ Tvornici 

cementa Kakanj d.d. zbog značajnog 

investiranja u oblast unapredjenja proizvodnje, 

te dostizanja standarda EU u zaštiti 

okoliša. 

Priznanje dodjeluje Upravni odbor Fondeka 

na osnovi stručnog mišljenja Komisije 

koja je tokom posjete kandidatu za dodje- 

lu priznanja stekla uvid u potrebnu dokumentaciju, 

obišla proizvodne pogone i razgovarala 

sa članovima rukovodstva. 

Dobitnici priznanja mogu biti industrijski i 

tehnološki sistemi, projekti i organizovani 

pokreti koji čine napore u očuvanju prirode, 

a svoje funkcionisanje i razvoj zasnivaju na 

principu uravnoteženog razvoja i imaju za 

cilj očuvanje kvaliteta života na planeti. 

Na osnovu ocjene Komisije, a u skladu sa 

Pravilnikom Fondeka, Kantonalno javno 

komunalno preduzeće „RAD“ d.o.o. Sarajevo 

je ispoštovalo uslove za sticanje zvanja 

nosioca „Fondekovog pečata“, tako da 

je Upravni odbor na svojoj sjednici od 

22.11.2010.godine donio odluku da se 

priznanje „Fondeko pečat“ na prigodnoj 

ceremoniji uruči KJKP „RAD“ d.o.o. SA- 

RAJEVO. 

Fondeko čestita „RADU“ na ovom vrijednom 

priznanju želeći da laureat nastavi sa 

unapredjenjem svoje proizvodnje,vodeći 

istovremeno računa o vrijednostima životne 

sredine. 

Iz izvještaja komisije 

DEMONSTRACIJA OKOLIŠNE PERFORMANSE 


Komisija za dodjelu „Fondekovog pečata“ 

u izvještaju konstatuje da 

Kantonalno javno komunalno preduzeće 

“RAD” d.o.o.demonstrira okolišne 

performance (mjerenje parametara kvaliteta 

zraka, vode, proizvoda, usvajanjem i 

unaprjeđenjem normi), jasno demonstrira 

okolišne programe (certifikacija), iskazuje 

organiziran stupanj upravljanja prirodnim 

resursima (voda, zrak), iskazuje želju za 

permanentnim unapređenjem (programi 

tehnološkog usavršavanja, edukacije, razvoj 

sistema kvaliteta) i unaprjeđuje lokalnu 

zajednicu. 

Osnovne djelatnosti poduzeća “RAD” su u 

osnovi okolinske s obzirom na svoju veličinu 

preduzeće je svoje aktivnosti i procese 

rada u svim segmentima uskladio sa zaštitom 

okoliša. Iz tog razloga se 2006. godine 

započelo sa implementacijom međunarodnog 

standarda u zaštiti okoliša. Certifikat 

BAS EN ISO 14001- 2004 preduzeće “RAD” 

posjeduje od maja 2007.godine. Komisiji je 

na uvid prezentirana Okolinska politika 

preduzeća. Osnovno opredjeljenje je usklađenost 

svih zanačajnih okolinskih aspekata 

u tehnološkom procesu rada sa okolinskim 

propisima Bosne i Hercegovine čiji je cilj 

preventivna zaštita okoliša primjenom ekološki 

raspoloživih tehnologija, postupaka, 

materijala, energenata i proizvoda. 

Identifikaciju okolišnih aspekata i mjerenje 

okolišnih učinaka se vrši kroz “input-output 

analizu”, “eko bilansu” i “analizu životnog 

vijeka proizvoda” u segmentu:emisije u 

zrak, ispuštanja u vodu, kontaminiranja tla, 

upravljanja krutim otpadom, upotrebe sirovina, 

energenata i proizvodnih materijala. 

Smanjenje negativnih okolišnih učinaka se 

planira i realizuje kroz okvirne i operativne 

ciljeve i programe okolinskog upravljanja. 

Za obavljanje djelatnosti upravljanja otpadom 

poduzeće je razvilo značajnu infrastrukturu 

i to: 7500 kontejnera za otpad 1.1. 

m3, 60 specijalnih vozila, pogon za reciklažu, 

pogon za iskorištavanje deponijskog 

gasa i moderno opremljenu sanitarnu deponiju. 

U periodu od 6 godina, ostvaren je i 

vidan napredak u uređenju lokacija za kontejnere 

i to 75 natkrivenih i 39 otvorenih 

niša na području Kantona. 

Usluga pranja i čišćenja ulica vrši se sa 20-ak 

specijalnih vozila, a koja, umjesto vode za 

piće, koriste tehničku vodu iz specijalno izgrađenih 

vodozahvata. 

Od 2004.godine poduzeće radi na stvaranju 

uvjeta za odvajanje korisnih komponenti iz 

otpada , i to papira, kartona i limenki. 

Značajne aktivnost KJKP “Rad” je usmjerio 

na segment edukacije kako svojih uposlenika, 

tako i korisnika usluga, čime se daje značajan 

doprinos cijeloj zajednici u dugoročnom 

podizanju svijesti o zaštiti okoliš, još 

od 1999. godine. Naročito je važan i pažnje 

vrijedan permanentni rad sa najmlađima, 

učenicima škola sa područja Kantona Sarajevo, 

na čemu ovom poduzeću treba odati 

posebno priznanje. Radi se o kombinaciji 

predavanja (eko časova), organiziranih posjeta 

odlagalištu otpada u Smiljevićima, različitim 

takmičenjima za najbolje tehničke i 

literarne radove o otpadu, sakupljanja starog 

papira, izradi školskih ekoloških pravilnika, 

pisanja ekoloških pisama i samostalnih 

akcija na čišćenju i uređenju školskog 

prostora ili sarajevskih izletišta. Škole direktno 

sudjeluju u programu reciklaže, za što 

im poduzeće osigurava kontejnere i prigodne 

nagrade za najuspješnije. 

Naročito je važna organizirana posjeta učenika 

i studenata odlagalištu otpada u Smiljevićima. 

Deponija je od 1996.godine, kada 

je pretrpjela veliku eksploziju i odron otpada, 

postupno sanirana i transformirana u 

sanitarnu deponiju. Danas, je to moderan 

objekt , na kojem su primijenjene sve tehničke 

i tehnološke mjere za kontrolu i sprječavanje 

emisija, od adekvatno pripremljene 

podloge, odvodnje otpadnih voda, otplinjavanja, 

do pogona za iskorištavanje plina i 

uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. 

Stari dio deponije je saniran i rekultiviran. 

U sklopu pogona građevinskog održavanja i 

izgradnje javnih saobraćajnica, poduzeće 

posjeduje i asfaltnu bazu. Ovo moderno postrojenje 

sa automatskim upravljanjem procesom 

proizvodnje i laboratorijem za analizu 

i kontrolu, odnedavno kao energent 

koristi plin umjesto lož ulja, što značajno 

doprinosi smanjenju štetnih emisija u zrak. 

Uvidom u osnovne i strateške dokumente 

utvrđeno je da je uspostavi i razvoju sistema 

kvaliteta dat veliki značaj. Usklađenost pruženih 

usluga za zahtjevima standarda je certificiran 

od strane DQS-a maja 2005.godine. 

Certifikat je objavljen u IQ – net pod rednim 

brojem 320526. 

Značajnija unaprjeđenja se mogu postići redovnom, 

godišnjom edukacijom svih zaposlenih, 

te njihovom informisanju o svim 

aktivnostima poduzeća. 

Kantonalno javno komunalno preduzeće 

“RAD” d.o.o. je uspjelo da kreira atmosferu 

uspješne kompanije, koja posluje na principima 

savremenih kompanija iz ove oblasti. 

Opredjeljenje rukovodstva da implementira 

sisteme kvaliteta, te da permanentno radi 

na poboljšanju procesa je jedan od dokaza. 

Komisija za audit konstatuje da je Kantonalno 

javno komunalno preduzeće “RAD” 

d.o.o u skladu sa Pravilnikom za audit Fondeka, 

ispunio uslove Fondeka za stjecanje 

zvanja nosioca „Fondekovog pečata“. 

Komisija: prof. dr. Emin Sofić, mr. sci. 

Sanda Midžić Kurtagić, Amela Hrbat, 

dipl. inž. hemije

NauÄno popularna revija o prirodi, Äovjeku i ekologiji broj 32

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?

NauÄno popularna revija o prirodi, Äovjeku i ekologiji broj 32